Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4775/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika DK, kojeg brani Mirko Roguljić, odvjetnik u Kaštel Lukšiću, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 2. i 8., Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 70/17, 118/18, 70/19 i 42/20), rješavajući o žalbi okrivljenika DK podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp-5368/2026-3 od 11. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika DK, preinačuje se pobijana presuda u odluci o oduzimanju vozila na način da se na temelju odredbe članka 76.a. Prekršajnog zakona privremeno oduzeto osobno vozilo marke „Renault Twingo“, registarske oznake i broja [registarska oznaka] broj šasije [broj šasije], sa ključevima, i pripadajućom prometnom dozvolom serijski broj: [broj prometne dozvole], vraćaju okrivljeniku.
II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika DK i pobijana presuda se u preostalom, a nepreinačenom, dijelu potvrđuje.
III. Na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik DK je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik DK proglašen je krivim i kažnjen kaznom zatvora u trajanju ood 30 (trideset) dana, temeljem članka 199. stavak 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci. U izrečenu kaznu uračunato je vrijeme zadržavanja okrivljenika od dva dana, te je okrivleniku preostalo za izdržati 28 (dvadesetosam) dana zatvora.
2. Istom presudom, okrivljenik je obvezan platiti trošak postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura.
3. Okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim svih kategorija u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
4. Pobijanom presudom okrivljeniku je oduzet predmet počinjenja prekršaja osobno vozilo marke „Renault Twingo“, registarske oznake i broja [registarska oznaka] broj šasije [broj šasije], sa ključevima, i pripadajućom prometnom dozvolom serijski broj: [broj prometne dozvole].
5. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog izrečenih prekršajnopravnih sankcija. Kaznu zatvora smatra prestrogom jer bi se svrha kažnjavanja postigla i izricanjem novčane kazne. Vozačka dozvola mu je neophodna za obavljanje svakodnevnih aktivnosti i obaveza te je ista mjera nerazmjerno odmjerena. Odluku o oduzimanju vozila sud nije obrazložio i ista nije razmjerna težini počinjenog djela prekršaja.
6. Predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
Žalba okrivljenika je djelomično osnovana.
7. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
8. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o izrečenoj kazni zatvora, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjeno djelo prekršaja pravilno i zakonito izrekao kazna zatvora u zakonom propisanom trajanju. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio okrivljeniku izreći kaznu zatvora, kao težu sankciju, smatrajući da će se samo istom postići svrha kažnjavanja, jer je okrivljenik višestruko kažnjavan zbog istovrsnih prometnih prekršaja, za koje su mu izricane novčane kazne, koje očigledno nisu postigle svrhu kažnjavanja, već i nadalje čini istovrsne prekršaje u prometu. Izrečena kazna zatvora primjerena je težini počinjenog djela, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja i ista je u dovoljnoj mjeri individualizirana pa ovaj Sud smatra da okrivljenik navodima svoje žalbe nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost ove odluke, te da ne postoje uvjeti za ublažavanje kazne, odnosno izricanje druge vrste kazne.
9. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonskim odredbama, okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Ponašanje okrivljenika predstavlja najteži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje drugih sudionika u prometu koje upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Stoga je u konkretnom slučaju primjena izrečene mjere nužna i ista će preventivno djelovati da ubuduće okrivljenik ne čini ovakva ili slična djela prekršaja. Primijenjenom zaštitnom mjerom u određenom trajanju postići će se svrha primjene zaštitnih mjera propisana odredbom članka 51. Prekršajnog zakona, i ista je razmjerna težini počinjenog djela prekršaja, odnosno visokom stupnju alkoholiziranosti okrivljenika.
10. Nadalje, ispitujući odluku o trajnom oduzimanju osobnog vozila, ovaj Sud smatra da okrivljenik osnovano ističe da u konkretnom slučaju nisu ispunjene propisane pretpostavke za izricanje navedene mjere. Neosnovano i nelogično prvostupanjski sud zaključuje da će se svrha kažnjavanja postići trajnim oduzimanjem vozila zbog činjenice da je okrivljenik unazad tri godine zbog istovrsnog prekršaja dva puta pravomoćno kažnjen, čime je pokazao izrazitu upornost u činjenju prekršaja, te radi zaštite opće sigurnosti svih sudionika u prometu te mu istovremeno izriče minimalnu novčanu kaznu.
11. Uvidom u Potvrdu Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa vidljivo je da je okrivljenik kažnjavan za ranije počinjena istovrsna djela prekršaja kada su okrivljeniku izricane isključivo novčane kazne, i to uglavnom u zakonom propisanom minimumu, pa ovaj sud smatra da je mjera trajnog oduzimanja vozila preuranjeno izrečena jer prema okrivljeniku nisu poduzeta sve zakonom propisane teže sankcije, npr. strože novčane kazne, uvjetne osude, bezuvjetne kazne zatvora i zaštitne mjere u dužem trajanju koje bi na okrivljenika djelovale odvraćajuće u odnosu na činjenje novih djela prekršaja.
12. Stoga je žalba okrivljenika prihvaćena, te je odlučeno da se privremeno oduzeto motorno vozilo, pobliže opisano u izreci ove presude, vrati okrivljeniku.
13. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, okrivljenik je obvezan platiti trošak paušala žalbenog postupka, u iznosu koji je primjeren složenosti i trajanju postupka.
14. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 19. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Klauda v.r.
Davorko Kučan v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
