Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11889/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te Nade Horvatović i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ČB, zbog prekršaja iz čl. 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.,42/20. 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) odlučujući o prigovoru okrivljenika, protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko- goranske, Policijske postaje Crikvenica od 17. prosinca 2025., klasa: 211-07/25- 1/22973, u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okr. ČB kao neosnovan i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. ČB je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka u iznosu 30,00 EUR (trideset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okr. ČB proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 660,00 eura, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim navedenog, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 2 mjeseca.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o kazni i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor je neosnovan.

5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nalazi da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. S obzirom da okrivljenik ne poriče počinjenje prekršaja, nego prigovor podnosi zbog odluke o kazni i izrečene zaštitne mjere, kako to proizlazi iz sadržaja prigovora, nije moguće udovoljiti njegovom zahtjevu da ga sud sasluša u postupku kako bi mogao iznijeti svoju obranu. To stoga jer je čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona izričito propisano da će, u situaciji kada je protiv prekršajnog naloga podnesen prigovor zbog izrečene prekršajnopravne sankcije, a o tome se radi u ovom predmetu, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske o prigovoru odlučiti odgovarajućom primjenom odredbi o žalbenom postupku. Budući da odredbama Prekršajnog zakona, kojima su propisana procesna pravila žalbenog postupka, nije propisana mogućnost da okrivljenik iznosi obranu odnosno da ga se sasluša u žalbenom postupku, to se njegovom zahtjevu ne može udovoljiti.

7. Razmatrajući pobijani prekršajni nalog u pogledu navoda prigovora na odluku o kazni u smislu članka 36. Prekršajnog zakona ovaj sud je, s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, ocijenio da je novčana kazna izrečena u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjsko prekršajno tijelo kaznu izreklo u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu. Takva mjera kazne primjerena je težini i opasnosti djela, stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika i ranijem primjernom ponašanju, na koje bez uspjeha okrivljenik upire kao okolnost koja bi dovela do preinačenja kazne ispod posebnim zakonom propisane kazne, budući da se od građana očekuje da se ponašaju u skladu sa zakonom i ta okolnost sama za sebe ne može predstavljati naročito olakotnu okolnost koju je potrebno utvrditi za primjenu instituta ublažavanja, niti okrivljenik ističe i dokumentira druge okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje posebnim zakonom izrečene najniže novčane kazne. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je izrečena mjera kazne pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja i djelovanje na buduće ponašanje okrivljenika i drugih da ubuduće ne čine takve prekršaje.

8. Treba istaknuti da će se, u smislu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne u za to određenom roku.

9. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca u pogledu navoda prigovora okrivljenika ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko prekršajno tijelo, s obzirom na težinu i opasnost djela (upravljanja vozilom pod značajnim utjecajem alkohola) opravdano i zakonito izreklo tu zaštitnu mjeru. Navedeno ponašanje, zbog naravi počinjenja i ugrožavanja sudionika u prometu, upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Stoga je primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Zaštitna mjera određena u minimalnije zakonom propisanom trajanju (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno težini počinjenog djela i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i stupnjem opasnosti počinitelja, u skladu s naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju. Po ocjeni ovog suda, paušalni navodi da ga se oslobodi zaštitne mjere, nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri.

9.1. U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, sukladno članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona, uračunat će se vrijeme koje je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o određivanju mjere opreza te prilike.

10. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota je, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije) a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenica bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška postupka u iznosu 30,00 eura, blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske,

Policijskoj upravi primorsko-goranskoj, Policijskoj postaji Crikvenica u 3 otpravka: za spis i okrivljenicu.