REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-66/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Bešliću, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, protiv tuženika: OLČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. ALČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku Denisu Krištofiću, odvjetniku u Zagrebu, III. OL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV. AL , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (prebivalište prijavljeno u [adresa]), oboje zastupanih po punomoćniku Nikoli Crnokraku, odvjetniku iz odvjetničkog društva Sučević i partneri, radi iseljenja i predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika prvotuženika i drugotuženice te odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika trećetuženika i četvrtotuženice, 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku OLČ, drugotuženici ALČ, trećetuženiku OL i četvrtotuženici AL u roku 15 dana iseliti iz stana na IV. (četvrtom) katu oznake broj 15, površine 55,93 m² s pripadajućim spremištem broj 15 u podrumu površine 0,88 m², ukupne površine 56,81 m², [adresa], koji stan predstavlja suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-27), koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, i to: z. k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te predati opisanu nekretninu, slobodnu od osoba i stvari, u posjed tužitelju Gradu Zagrebu.

II. Nalaže se prvotuženiku OLČ, drugotuženici ALČ, trećetuženiku OL i četvrtotuženici AL u roku 15 dana solidarno naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 13,27 eura sa zateznim kamatama koje teku od 19. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik stana na IV. (četvrtom) katu oznake broj 15, površine 55,93 m² s pripadajućim spremištem broj 15 u podrumu površine 0,88 m², ukupne površine 56,81 m², [adresa], koji stan predstavlja suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 27), koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, i to: z. k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (dalje: stan). Tužitelj je za predmetni stan imao s ML sklopljen Ugovor o najmu stana na određeno vrijeme sa slobodno ugovorenom najamninom, pri čemu je navedeni ugovor bio sklopljen na određeno vrijeme, do 17. ožujka 2024. Nakon što je ML smješten u dom, stan su počeli koristiti tuženici. Naime, prvotuženik OLČ je 9. prosinca 2024. došao u prostorije tužitelja, odnosno u Gradski ured za upravljanje imovinom i stanovanje, te izjavio da predmetni stan koristi sa svojom obitelji, a pritom je upozoren da će protiv njega i njegove obitelji biti pokrenuta tužba radi iseljenja. Budući da tuženici posjeduju stan bez pravne osnove, tužitelj predlaže da sud naloži tuženicima iseljenje iz stana i njegovu predaju u posjed tužitelju, slobodnu od osoba i stvari te da mu solidarno naknade troškove parničnog postupka.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu navode kako ne osporavaju činjenicu da je tužitelj vlasnik stana, kao niti navod tužitelja da je prvotuženik GL Dan osobno pristupio u prostorije Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje te izjavio da predmetni stan koristi sa svojom obitelji. Međutim, osporili su tužbeni navod da su bespravni korisnici stana, tvrdeći da predmetni stan koriste s obzirom na to da su ga „unajmili“ od ŠL, sina zadnjeg ugovornog korisnika stana ML, da uredno podmiruju sve režijske troškove te da su se tužitelju više puta obratili sa zahtjevom za dodjelom gradskog stana. Slijedom navedenog, predložili su odbiti tužbeni zahtjev te da im tužitelj naknadi troškove parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je izvršio u izvadak iz zemljišne knjige za stan (list 37 spisa), Ugovor o najmu stana na određeno vrijeme sa slobodno ugovorenom najamninom, Klasa: 370-01/19-02/334, Urbroj: 251-14-31/206-19-4 od 28. ožujka 2019. (list 38-42 spisa), potvrdu o smještaju korisnika ML u obiteljski dom (list 44 spisa), nalog za očevid od 28. listopada 2024. (list 45 spisa), zapisnik s uviđaja na licu mjesta od 29. listopada 2024. (list 46 spisa), službenu bilješku od 30. listopada 2024. (list 47 spisa), e-mail od 30. listopada 2024. (list 48 spisa), službenu bilješku od 8. studenoga 2024. (list 49 spisa), zapisnik od 9. prosinca 2024. (list 50 spisa), službeni bilješku od 19. veljače 2025. s prilogom-preslikama osobnih iskaznica tuženika (list 53-56 spisa) i potvrdu o primitku pismena (list 66 spisa).

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici predaju u posjed, slobodan od osoba i stvari, stan pobliže opisan u izreci presude.

6.1. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik stana te da se tuženici nalaze u posjedu istoga.

6.2. Među strankama je sporno jesu li tuženici bespravni korisnici stana s obzirom na njihove navode iz odgovora na tužbu prema kojima je prvotuženik OLČ unajmio stan od ŠL, sina zadnjeg korisnika stana ĐL.

7.1. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi sljedeće:

- da je tužitelj vlasnik stana, što je razvidno iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka za navedenu nekretninu,

- da je Ugovor o najmu stana na određeno vrijeme sa slobodno ugovorenom najamninom, Klasa: 370-01/19-02/334, Urbroj: 251-14- 31/206-19-4 (dalje:Ugovor), sklopljen između tužitelja i ML **.**.2019. te da je isti bio sklopljen na određeno vrijeme do 17. ožujka 2024., tj. da je prestao protekom tog roka,

- da iz čl. VIII. Ugovora proizlazi da najmoprimac ne može dati drugoj osobi stan ili dio stana u podnajam,

- da iz Zapisnika od 9. prosinca 2024. proizlazi kako je prvotuženik OLČ **.**.2024. pristupio u prostorije Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje tužitelja te izjavio kako predmetni stan koristi sa svojom obitelji i da su stan dobili u najam od sina bivšeg najmoprimca kojemu plaćaju najam u iznosu od 500,00 eura.

8.1. Tvrdnja tuženika da su predmetni stan „unajmili od ŠL“, sina zadnjeg ugovornog korisnika, ne može im osigurati valjanu pravnu osnovu posjedovanja prema tužitelju. Bivši najmoprimac nije bio vlasnik stana i nije imao ovlaštenje dati stan u podnajam bez suglasnosti vlasnika, pa je samim time jasno kako niti sin zadnjeg korisnika stana nije bio ovlašten raspolagati predmetnom nekretninom u tužiteljevo ime. Slijedom navedenog, tuženici nemaju pravo koje ih ovlašćuje na posjedovanje stana u smislu čl. 163. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV).

8.2. Prema odredbi čl. 264. ZPP sporne činjenice važne za odluku sud može utvrđivati i saslušavanjem stranaka. Prvotuženik OLČ i drugotuženica ALČ predložili su saslušanje tuženika na okolnost da su tuženici „sklopili ugovor o najmu sa g. ML“, dok trećetuženik OL i četvrtotuženica AL nisu naveli na koju okolnost predlažu saslušanje tuženika. Slijedom navedenog, kako trećetuženik OL i četvrtotuženica AL nisu ukazali o kojim odlučnim činjenicama bi tuženici trebali iskazivati, a tužitelj i tuženici su u postupku zastupani putem ovlaštenih punomoćnika – odvjetnika, te su razumljivo i jasno iznijeli svoja stajališta o osnovanosti odnosno neosnovanosti tužbenog zahtjeva, to sud nije smatrao potrebnim njihovo saslušanje.

8.3. Naime, tuženici su tijekom postupka navodili kako je pravni temelj njihova posjeda taj što su predmetni stan „unajmili“ od sina bivšeg najmoprimca, na koju okolnost su prvotuženik OLČ i drugotuženica ALČ i predložili saslušanje tuženika. Međutim, kao što je već i navedeno, bivši najmoprimac nije bio vlasnik stana niti je imao ovlaštenje za davanje stana u podnajam, pa samim time to nije imao niti njegov sin. Stoga je ugovor kojeg su tuženici sklopili sa sinom bivšeg najmoprimca bez pravnog učinka prema tužitelju kao vlasniku stanu, neovisno o tome što bi tuženici na saslušanju izjavili u pogledu okolnosti sklapanja tog ugovora. Sve odlučne činjenice važne za donošenje ove odluke su utvrđene ocjenom materijalnih dokaza koji prileže spisu pa bi izvođenje dokaza saslušanjem tuženika dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka, a ne bi dovelo do drugačije odluke suda. Zato je sud, u smislu odredbe čl. 292. st. 4. ZPP, odbio prijedlog tuženika za provođenjem dokaza saslušanjem stranaka s obzirom na to da su tužiteljevo vlasništvo, nepostojanje ovlaštenja bivšeg najmoprimca da stan preda u podnajam i posjed tuženika, utvrđeni iz pisanih isprava priloženih u spis, kao i navoda samih stranaka.

9. Slijedom navedenog, sud je na temelju navoda samim stranaka utvrdio da je tužitelj vlasnik stana te da se tuženici nalaze u posjedu istoga, dok je na temelju ostalih isprava u spisu, kao i navoda tuženika, utvrdio da tuženici nemaju valjani pravni osnov posjedovanja stana.

10. Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZV, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

11. Kako je sud utvrdio da je tužitelj stana, a da se tuženici nalaze u posjedu istoga bez valjanog pravnog osnova, to je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi predaje stana u posjed te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

12. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP. Tužitelju je dosuđen trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura, dok mu u preostalom zatraženom iznosu nije priznat jer mu taj trošak nije niti nastao. Zato je odlučeno kao u toč. II. izreke.

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Sudac:

Ivan Bešlić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.