REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

10000 ZAGREB – Ul. Grada Vukovara 84

Poštanski pretinac 310

Pr-7174/2020-83

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Kristini Trtanj Vukoja kao sucu u pojedincu u pravnoj stvari tužitelja GG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv I-tuženika VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Orehovcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović u Zagrebu i II -tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 31. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se I-tuženiku VODOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Folnegovićeva 1, p.p. 896, 10000 Zagreb, OIB: 83416546499 i II-tuženiku Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862 solidarno platiti tužitelju GG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 11.110,04 EUR sa zateznim kamatama, koje teku

- na iznos od 218,91 EUR teku od 15.10.2017. god., do isplate

- na iznos od 403,65 EUR teku od 15.11.2017. god., do isplate

- na iznos od 403,65 EUR teku od 15.12.2017. god., do isplate

- na iznos od 109,23 EUR teku od 15.01.2018. god., do isplate

- na iznos od 366,27 EUR teku od 15.02.2018. god., do isplate

- na iznos od 478,42 EUR teku od 15.03.2018. god., do isplate

- na iznos od 441,04 EUR teku od 15.05.2018. god., do isplate

- na iznos od 366,27 EUR teku od 15.06.2018. god., do isplate

- na iznos od 441,04 EUR teku od 15.07.2018. god., do isplate

- na iznos od 403,65 EUR teku od 15.08.2018. god., do isplate

- na iznos od 366,27 EUR teku od 15.09.2018. god., do isplate

- na iznos od 478,42 EUR teku od 15.10.2018. god., do isplate

- na iznos od 366,27 EUR teku od 15.11.2018. god., do isplate

- na iznos od 403,65 EUR teku od 15.12.2018. god., do isplate

- na iznos od 441,04 EUR teku od 15.01.2019. god., do isplate

- na iznos od 366,27 EUR teku od 15.02.2019. god., do isplate

- na iznos od 478,42 EUR teku od 15.03.2019. god., do isplate

- na iznos od 109,23 EUR teku od 15.04.2019. god., do isplate

- na iznos od 403,65 EUR teku od 15.05.2019. god., do isplate

- na iznos od 366,27 EUR teku od 15.06.2019. god., do isplate

- na iznos od 943,61 EUR teku od 15.07.2019. god., do isplate

- na iznos od 943,61 EUR teku od 15.08.2019. god., do isplate

- na iznos od 661,09 EUR teku od 15.09.2019. god., do isplate

- na iznos od 661,09 EUR teku od 15.10.2019. god., do isplate

- na iznos od 488,98 EUR teku od 15.11.2019. god., do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se, do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.462,50 euro sa zateznim kamatama tekućim od 19. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 3.462,50 euro.

IV/ Odbijaju se I-tuženik i II-tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 12. 09. 2017. god. u Zagrebu, Vojakovačka 20, prilikom obavljanja redovnog rada stradao kao zaposlenik II-tuženika, trgovačkog društva Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Folnegovićeva 1, p.p. 896, 10000 ZAGREB, OIB: 83416546499, na način da je, prilikom spuštanja tužitelja u iskop radi postavljanja razupora, došlo do odrona zemlje, koja je zatrpala noge tužitelja zbog čega je zadobio ozljede.

1.1. Odgovornost I-tuženika za naknadu štete tužitelju proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o radu (“Narodne novine” broj 93/14- dalje ZR), prema kojoj je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika. Prema odredbi čl. 111. st. 1. ZR-a, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, tuženik je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava, dok prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14) odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti). I-tuženik je u vrijeme štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti kod II-tuženika.

1.2 Tužitelj zbog predmetnog ozljeđivanja i posljedica istog koristi bolovanje od dana predmetnog štetnog događaja, odnosno od 12. 09. 2017. god., pa nadalje. Zbog korištenja bolovanja tužitelj je ostvarivao umanjenu bruto plaću u odnosu na onu plaću koju bi primao da je redovno radio. Iz platnih lista za razdoblje od lipnja 2017. do kolovoza 2017., razvidno kako je tužitelj za vrijeme redovnog rada ostvarivao prosječnu mjesečnu bruto plaću u iznosu od 9.299,76 kn (27.899,29 kn / 3 mjeseci = 9.299,76 kn). Iz obračunskih lista plaća za razdoblje od rujna 2017. god. do prosinca 2019. god., razvidno je da je tužitelj zbog bolovanja, od dana štetnog događaja, primao naknadu plaće u značajno manjem iznosu u odnosu na bruto plaću koju bi ostvarivao po redovnom tijeku stvari (da nije bilo predmetnog štetnog događaja), odnosno da je redovno radio. U tužbi potražuje iznos od 135.766,41 euro, sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos i troškovima postupka.

1.2. Podneskom od 10.1.2025. precizira tužbeni zahtjev tako da s naslova izgubljene zarade za razdoblje od 1.9.2017. do 31.10.2019.g. potražuje iznos od 11.110,04 euro, sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos i troškovima postupka.

2. I-tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima u cijelosti i u pogledu osnove tako i visine tužbenog zahtjeva. I-tuženik spori da bi isti snosio odgovornost za nastanak navodne štete nastale u štetnom događaju kako je opisan u tužbi tužitelja te smatra da je prilikom nastanka spomenutog štetnog događaja, tužitelj je postupao na način protivan pravilima zaštite na radu. Iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 2. listopada 2017. klasa: UP/I-116-02/17-41- 90, urbroj: 524-10-02-02/9-16-05, Inspektorata rada proizlazi kako je krivnja za nastanak štetnog događaja isključivo na tužitelju, a budući da se tužitelj spustio u iskop prije nego je postavio razupore; i što se spustio u iskop pomoću prekratkih ljestvi, iz čega proizlazi kako je tužitelj prilikom nastanka štetnog događaja postupio na način protivan pravilima zaštite na radu. I prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, klasa: UP/I-502-03/18-02/49, urbroj: 338-21-81-18-06 od 20. kolovoza 2018. i drugostupanjskim rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, klasa: UP/I-502-03/18-01/793, urbroj: 338-01-21-18-02 od 8. studenog 2018. je utvrđeno kako je tužitelj postupio na način protivan pravilima zaštite na radu, a radi čega mu se i nisu priznala prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Predmetni štetni događaj rezultat je činjenice kako tužitelj u iskop dubine veće od jednog metra nije postavio razupore. Smatra životnim i logičnim kako je tužitelj prije samog ulaska u iskop morao postaviti razupore stojeći izvan iskopa. Sukladno I-tuženikovim Uputama za siguran rad na poslovima sanacije puknuća cjevovoda od 1. listopada 2012., prilikom rada u iskopima dubine veće od jednog metra radnici moraju izvoditi radove uz obvezno osiguranje bočnih strana protiv urušavanja, a isto je tužitelj propustio učiniti.

2.1. Ističe kako je Zapisnikom o inspekcijskom nadzoru utvrđeno kako je tužitelj bio opremljen potrebnom osobnom zaštitnom opremom, te nisu pronađeni nikakvi nedostaci koji bi ukazivali da I-tuženik nije vodio računa o pravilima zaštite na radu, odnosno nije utvrđena niti jedna činjenica iz koje bi se mogla izvesti bilo kakva krivnja I-tuženika. Smatra da je I-tuženik poduzeo sve potrebne radnje kako bi tužitelja i ostale radnike adekvatno osposobio za siguran i pravilan rad na radnom mjestu. Iz Uputa za siguran rad u uskim i zatvorenim prostorima te Sustava, plana i programa osposobljavanja za rad na siguran način, proizlazi kako je tužitelj propustio osigurati bočne strane iskopa, iako je isto bio dužan učiniti.

2.2. I-tuženik u cijelosti osporava i visinu tužbenog zahtjeva jer je tužitelj isključivo vlastitom nepažnjom tj. krivnjom prouzročio nastanak štetnog događaja. Te je odgovornost I-tuženika kao poslodavca je u potpunosti isključena. Smatra da visina tužbenog zahtjeva nije ničime dokazana, niti iz tužbe proizlazi pravni ili stvarni temelj specifikacije iste. Smatra i da se neosnovano tužitelj poziva na ishod upravnog spora.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. II-tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je dana 12.09.2017. tužitelj pretrpio ozljedu na radu. Priznaje da je poslodavac tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. na dan štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima kod II tuženika. Osporava isključivu odgovornost osiguranika za predmetni štetni događaj ,budući da iz tužbe nije vidljivo da li su bile poduzete sve zakonom propisane radnje i mjere prilikom izvođenja radnih operacija tj. da li su se poštivali propisi o zaštiti na radu, da li je isti imao na sebi propisanu radnu odjeću i obuću, tko je tužitelju dao zadatak da se spusti u iskop radi postavljanja razupora.

3.1. Osporava se osnov i visina tužbenog zahtjeva. Osporava se navod tužitelja da bi tužitelj bio na neprekidnom bolovanju u razdoblju koje se navodi u tužbi zbog posljedica predmetnog štetnog događaja. Nadalje, osporava i visinu tužbenog zahtjeva te potraživanje izgubljene zarade u bruto iznosu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u prijavu o prijava o ozljedi na radu, potvrda HZZO-a o priznatoj ozljedi na radu, presuda Upravnog suda u Zagrebu posl.br.Usl-433/18-13, izjava neposrednog rukovoditelja, izvješće o nastanku ozljede na radu, saslušanje tužitelja, izjava svjedoka VG iz [adresa], izjava svjedoka EG iz [adresa], Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 2. listopada 2017., klasa: UP/I- 116-02/17-41-90, ur. broj: 524-10-02-02/9-16-05, prvostupanjsko rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, klasa: UP/I-502-03/18-02/49, urbroj: 338-21-81-18- 06 od 20. kolovoza 2018., drugostupanjsko rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, klasa: UP/I-502-03/18-01/793, urbroj: 338-01-21-18-02 od 8. studenog 2018., Upute za siguran rad na poslovima sanacije puknuća cjevovoda , Upute za siguran rad u uskim i zatvorenim prostorima, izvadak iz Sustava, plana i programa osposobljavanja za rad na siguran način, zapisnike o saslušanju svjedoka LG, VG, EG, ŽG i tužitelja u predmetu Pr- 5978/2018, presudu Visokog upravnog suda RH broj Usž-2807/20-2 od 14.7.2020, medicinsku dokumentaciju, podatke Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Susedgrad o visini dohotka i primitaka, isplatne liste, izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, zdravstveni karton, presudu Županijskog suda u Puli-Pola Gžr

-66/2023, te ostalu dokumentaciju u spisu. U postupku su provedeni dokazi vještačenjem po vještaku zaštite na radu uz usmeno očitovanje vještaka te financijskim vještačenjem (13.11.2024. i 29.10.2025.)

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet ovog spora je naknada štete zbog izgubljene zarade tužitelja.

6. Sporna je odgovornost za nastanak štetnog događaja, uzročno posljedična veza između štetnog događaja i bolovanja te osnov i visina zahtjeva.

7. Odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14,118/14,154/14, - dalje ZZR) propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

7.1. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 - dalje ZR), u st.1. je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, u st.2. kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

7.2. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivan ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. st. 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15 - dalje ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Poslodavac se ne može pozivati na ekskulpacijske razloge ako je šteta posljedica obične nepažnje radnika ili treće osobe.

8. Nisu ispunjene pretpostavke iz navedenih odredaba, a kako bi se osiguranik I tuženika, odnosno II tuženik oslobodio od odgovornosti u ovom konkretnom slučaju, jer je odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja utvrđena je iz presude Upravnog suda posl.br. Usl 4388/2018-13 od 28.2.2020.g., kao i iz presude Županijskog suda u Puli GžR-66/2023 od 6.12.2023. (vođena između istih stranaka u pogledu neimovinske štete i imovinske štete koja se odnosi na tuđu pomoć i njegu)

9. Presudom Upravnog suda posl.br. Usl 4388/2018-13 od 28.2.2020.g.,jasno je navedeno kako se u toč. I poništava rješenje HZZo, direkcije klasa Up/II-502-03/18- 01/793, ur.br. 338-01-21-18-02 od 8.11.2018. i rješenje HZZO, Regionalnog ureda Zagreb, klasa: UP/I-502-03/18-02/49, ur.broj 338-21-81-18-06 od 20. kolovoza 2018.g. i u toč. II određeno da se tužitelju u radnom odnosu kod poslodavca Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. ozljeda nastala dana 12. rujna 2017.g. izražena šifrom prema MKB-10 klasifikaciji S82.2. priznaje ozljedom na radu.

9.1. U obrazloženju odluke Upravnog suda posl.br. Usl 4388/2018-13 od 28.2.2020.g., između ostalog je navedeno:

" Prema ocjeni suda u konkretnom predmetu pogrešan je zaključak upravnih tijela da je do ozljeđivanja tužitelja došlo zbog njegova skrivljenog ponašanja, odnosno pogrešne procjene za poduzimanje radnji u konkretnoj situaciji.

Iz suglasnih izjava tužitelja i neposrednih očevidaca proizlazi da je dubina iskopa u koji je tužitelj sišao radi postavljanja razupora bila oko ili cirka 1m . Sukladno Uputi za siguran rad na poslovima sanacije puknuća cjevovoda iz točke 5 upute u kojoj se navodi da se svi iskopi dublje od tjedan metar moraju izvoditi uz obavezno osiguranje bočnih strana protiv urušavanja.

Iz podataka zapisnika proizlazi, a stranke to niti ne osporavaju da je dubina puknute cijevi na kojoj je trebalo obaviti intervenciju, odnosno sanaciju radi puknuća na dubini od 1.70m. Nadalje iz zapisnika proizlazi da uvjeti rada u konkretnim okolnostima nisu bili redovni, obzirom da je više dana padala kiša, da je vodovodna cijev bila raznesena i voda jako isticala u okolinu (str.4. zapisnika, GG Uzeo je aluminijske manje ljestve, koje je inspektorica u vrijeme očevida i fotografirala, naslonio ih na užu stranu iskopa na južnoj strani i spustio se po njima u iskop . Htio je staviti daske i razupore uz bočne duže strane iskopa kako bi osigurao te bočne strane od urušavanja jer je sve bilo natopljeno vodom što zbog kiše koje je jako padala više dana, a što zbog toga što je vodovodna cijev promjera 100 mm doslovno bila raznesena te voda jako isticala u okolinu).

Slijedom navedenog, za obavljanje predmetne intervencije sanacije, obzirom na dubinu cijevi te iskopa bilo je potrebno osigurati postavljanje zaštite bočnih strana protiv urušavanja, odnosno postaviti razupore, a do oštećivanja tužitelja došlo je upravo u trenutku obavljanja navedenih radnji postavljanja osiguranja, razupora. U ovom predmetu prema ocjeni suda utvrđene su sve okolnosti iz članka 66 . Zakona, dok suprotno navodima i zaključcima upravnih tijela, sud nije našao povreda radnog procesa na strani tužitelja, a koje bi bile razlog nepriznavanju ozljede iz članka 67 st1. toč 1. Zakona, odnosno koji se odnose na njegovo skrivljeno ponašanje, nepridržavanje propisa o zaštiti na radu ili krivu procjenu radnika za poduzimanje navedene radne operacije.

Imajući u vidu sve izvedene dokaze, sud je prihvatio osnovanima navode tužitelja da u njegovu postupanju nema povrede radnog procesa , na što ukazuje i poslodavac u odgovoru na tužbu, odnosno nema postupanja protivno pravilima zaštite na radu odnosno uputama poslodavca o postupanju u sličnim situacijama , jer iz suglasnih izjava tužitelja i neposrednih očevidaca događaja proizlazi da postavljanje razupora u konkretnoj situaciji nije bilo moguće bez silaska u iskop.

Posebno se napominje, da prema ocjeni ovog suda nije od utjecaja činjenica da su u vrijeme očevida na mjestu ozljeđivanja u iskopu pronađene manje ljestve , a koje su bile razlog donošenju rješenja inspektora kojim se zabranjuje poslodavcu obavljanje radnih postupaka spuštanja u iskope bez korištenja odgovarajućih ljestvi , jer u ovom postupku nije utvrđeno da je do ozljeđivanja došlo se zbog korištenja manjih ljestvi, odnosno da do ozljeđivanja ne bi došlo da se u iskop spustio korištenjem drugih duljih ljestvi. Ovo posebno stoga, što navedena okolnost, koje ljestve su korištene nije nedvojbeno utvrđena.

Pored navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da je mjesto ozljeđivanja djelomično bilo izmijenjeno. Na navedeno upućuju navodi zapisnika, činjenica da je do ozljeđivanja došlo u 9.30 (prema podacima prijave ozljede na radu), dok je očevid obavljen s početkom u 21.35 kada je na radilištu već zatečena druga ekipa iz III smjene koje je, kako se navodi tek došla raditi, međutim u trenutku obavljanje očevida isti su već u vrijeme dolaska inspektorice odnosno u 21 .35 sa sjeverne strane iskopa postavljali razupore…(str.5. zapisnika)"

10. U postupku je proveden dokaz vještačenjem po vještaku medicine rada, kao bi se utvrdila uzročno-posljedična veza između nastanka štetnog događaja i bolovanja tužitelja. Vještak u svom nalazu i mišljenju navodi kako je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom potkoljeničnih kostiju u području donje trećine. Navedena ozljeda je primarno liječena bolnički, operativno, a potom je cijeljenje kostiju praćeno ambulantno radiološki. No, kako kost nije uredno cijelila već se razvila pseudoartroza, lažni zglob, tužitelj je ponovno bolnički liječen u periodu od 16.07. do 27.07.2018. Tek po toj operaciji kost je zadovoljavajuće cijelila, pa je tužitelj tek 18.10.2018. smio opteretiti nogu u cijelosti. U međuvremenu tužitelj je s 17.09.2018. započeo s provođenjem fizikalne terapije koju je provodio sve do 24.10.2019. Po završetku te terapije tužitelj je hodao uz blagu poštedu lijeve noge koja je još uvijek bila otečena. Tužitelj je i po treći puta operiran i to u periodu od 11.07. do 16.07.2021. radi odstranjenja osteosintetskog materijala. Tijekom liječenja, bolničkog i ambulantnog, tužitelj je bio na bolovanju od dana stradavanja 12.09.2017. do 02.06.2019. vođeno pod šifrom bolesti S82.8 / X 36.6. kojim šiframa se označava Prijelom ostalih dijelova potkoljenice /žrtva lavine, odrona i drugih pokretanja zemlje. Idući dan, 03.06.2019., bolovanje je nastavno otvoreno i vođeno pod šifrom bolesti prema MKB sa M96.0 ili Pseudoartroza nakon osteosinteze ili artrodeze sve do 27.10.2019. nakon što je fizijatar preporučio tužitelju da nastavi vježbati kod kuće. Tužitelju je bolovanje ponovno otvoreno po početku trećeg bolničkog liječenja, 12.07.2021., koje je vođeno do 31.03.2022. pod šifrom bolesti prema MKB M 96.0. Temeljem navedenog, vještak zaključuje da je tužitelj bio na bolovanju isključivo radi predmetne ozljede na rad koje je trajalo od 12.09.2017. do 02.06.2019., od 03.06.2019. do 27.10.2019., te od 12.07.2021. do 31.03.2022.

11. Provedeno je usmeno očitovanje vještaka na ročištu 1.10.2024.g., a povodom prigovora I i II-tuženika, Vještak, nakon što je upoznat sa prigovorima I tuženika od 21. svibnja 2024. odgovara da je opravdanost bolovanja tužitelja utvrdio temeljem uvida u zdravstveni karton tužitelja, tako da smatra da nisu potrebna dodatno izviješća o privremenoj spriječenosti za rad, doznake već su dovoljni podaci iz zdravstvenog kartona iz kojeg je vidljiv razlog bolovanja tužitelja. Tužitelj je na bolovanju bio pod šifrom M 96.0 koje je posljedica šifre S 82.8 kojoj se prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti označava prijelom ostalih dijelova potkoljenice. Naime, kako je u nalazu naveo cijeljene prijeloma potkoljenice nije išlo adekvatnim tijekom, razvio je lažni zglob zbog čega je tužitelj morao biti opetovano bolnički liječen, operiran, između svake operacije bilo je potrebno provođenje fizikalne terapije kako bi se održala funkcionalnost navedene noge odnosno pokretljivost u koljenu i nožnom zglobu jer u nekoliko navrata tužitelj je šepao, hodao je odnosno pri hodu je štedio lijevu nogu koja je zbog brojnih operacija bila otečena, a po operativnih zahvatima tužitelj nije smio odmah naročito po operaciji lažnog zgloba opterećivati nogu kako ne bi došlo do daljnjih komplikacija. Navedeno razdoblje liječenja tužitelja bilo je opravdano od dana stradavanja 12. rujna 2017.g. do 02. lipnja 2019.g., aktivno liječenje pod šifrom S 82.8, a od 03. lipnja 2019.g. bolovanje je bilo otvoreno pod šifrom M 96.0 koja je šifra posljedica bolesti šifrirana sa šifrom S 82.8 do 27. listopada 2019.g., a kasnije od 27. listopada 2019.g. do 12. srpnja 2021.g. tužitelj nije bio na bolovanju nego mu je toga datuma otvoreno bolovanje vođeno do 31. ožujka 2022.g. pod istom šifrom prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti M 96.0. Dakle, prvobitno se liječio prijelom, a kasnije su se liječile posljedice tog istog prijeloma.

12. Ovakvim očitovanjem vještaka prema mišljenju suda u cijelosti su otklonjeni prigovori tuženika. Sud je smatrao da u nalazu i mišljenju vještaka nema proturječnosti ili nedostataka, niti se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, stoga je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka te odbio prigovor nedostatka uzročno posljedične veze između štetnog događaja i bolovanja tužitelja.

13. Prema čl. 1085. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023 - dalje ZOO) odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Po st.2. ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu. Prema st.3. kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

14. Sud je u cijelosti prihvatio sve izračune vještaka, jer su sastavljeni u skladu s pravilima struke, a pravno je pitanje koju varijantu nalaza i mišljenja vještaka treba prihvatiti za dosuđenje naknade štete tužitelju, da li je izgubljena zarada razlika između bruto plaće koju je ostvarivao kod tuženika prije štetnog događaja i naknade plaće za bolovanje koju je ostvario (nalaz i mišljenje od 13.11.2024. i očitovanje od 2.4.2025.) ili je to razlika plaće u neto iznosima za cijelo utuženo razdoblje, pri čemu treba uzeti u obzir i negativnu razliku iz ožujka 2018g. (nalaz i mišljenje od 29.10.2025.)

15. Stranke na ročištu 26.3.2026.g. su izričito predložile zaključenje glavne rasprave, stoga se smatra da su odustale od dokaznog prijedloga usmenog očitovanja vještaka na ročištu.

16. Izgubljena zarada po osnovi radnog odnosa predstavlja naknadu plaće u onom iznosu koji bi tužitelj, da nije bilo štetnog događaja , primao od poslodavca, a plaćom i naknadom plaće prema čl. 95.st.8. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 -dalje ZR) smatra se bruto iznos. Prema čl. 433a. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje ZPP), novčane tražbine po osnovi radnog odnosa se trebaju utužiti u bruto iznosu. Za vrijeme bolovanja radniku se isplaćuje naknada plaće u smislu čl. 95.st.1.. Zakona o radu, jer se radi o razdoblju u kojem radnik ne radi zbog opravdanog razloga. Tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade kao razliku između bruto plaće koja bi iznosila da tužitelj nije bilo na bolovanju te naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad jer se tek isplatom navedenog punog iznosa ostvaruje pravo oštećenika na naknadu štete.

17. Prema čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima, sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

18. Vrhovni sud RH je u odlukama posl.br. Revr – 603/13-2 od 12.7.2017.g. i Revr-84/18-2 od 30.1.2018.g. smatrao da radniku pripada naknada štete u visini razlike bruto plaće. Stoga je i sud dosudio tužitelju razliku između bruto plaće i isplaćene naknade za bolovanje u ukupnom iznosu od 11.110,04 euro, sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos i troškovima postupka.

19. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a, tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; 138/2023 - dalje: OT).Pri odmjeravanju troškova sud je vodio računa i o odredbi čl.155.st.1. ZPP-a i priznao samo neophodne troškove u postupku, osobito vodeći računa o pravilima Zakona o parničnom postupku koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Priznati trošak sastoji se od: sastava tužbe 200 euro (tbr. 7/1 OT), sastava odštetnog zahtjeva i podnesaka od 9.10.2020. i 20.9.2021. svaki po 200 euro (tbr. 8/1 OT), sastav podnesaka od 16.5.2024., 10.1.2025., 9.5.2025., 13.11.2025., 17.3.2026. svaki po 100 euro (tbr. 8/3 OT), sastava podnesaka 6.3.2024., 19.3.2024.,2.10.2024., svaki po 50 euro (tbr. 8/4 OT), pristupa roč. 7.7.2021., 11.10.2021., 12.3.2024. ,24.7.2025., svako po 100 euro (tbr. 9/2 OT), pristup roč. 1.10.2024. i 26.3.2026. svako po 200 euro (tbr. 9/1 OT), što iznosi 2.250 euro, na koji iznos pripada PDV 562,50 euro i trošak financijskog i medicinskog vještačenja 650 euro, ukupno 3.462,50 euro. Ostali trošak nije priznat temeljem odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a i čl. 156.st.1. ZPP-a, jer je sud smatrao da nisu bili neophodni u postupku ili ponavljaju već iznijete navode ili su trebali biti iznijeti u ranijoj fazi postupka ili su uzrokovani krivnjom samog tužitelja.

19.1. To što procesne odredbe propisuje pravo stranke na podnošenje podnesaka, ne znači da stranka ima pravo u svakom slučaju prebaciti taj trošak na teret druge strane, već svaki trošak da bi se priznao, mora biti potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a odvjetniku kao punomoćniku potrebno je da su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke - da je zatraženi trošak predviđen odredbama Tarife te da je bio potreban za vođenje konkretnog postupka u smislu odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a. Nepriznati podnesci po mišljenju suda nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka. Nepotrebno je da se tužitelj posebno očituje na odgovor na tužbu I-tuženika, a posebno II-tuženika pa tako nije priznati trošak sastava podneska od 4.11.202. Dostavljanje prakse i dokumentacije, određena traženja za pribavom dokumentacije te ponavljanje očitovanja na navode protivne strane također ne zahtijeva posebno priznavanje svakog podneska pa je stoga sud smatrao kako podnesci tužitelja od 18.12.2020., 21.1.2021., 27.8.2021., 10.1.2021., 7.12.2021., 14.1.2021., 30.6.2022., 26.8.2022., 8.12.2022., 1.2.2023., 17.5.2023., 16.2.2024., 29.5.2024., 2.9.2024., 14.2.2025., 12.1.2026. nisu bili neophodni u postupku.

19.2. Trošak pristupa ročištu na objavu nije trošak koji je neophodan u postupku jer se presude objavljuju i na e-oglasnoj ploči suda pa nije neophodno da sud primjerak prethodno digitalno potpisane presude printa i takav isprintani primjerak uručuje strankama, a da trošak za to snosi suprotna strana.. Naposljetku, s isprintanom presudom koja se uruči na objavu stranke ne mogu podnijeti nikakav prijedlog za ovrhu, već istu moraju podnijeti s digitalnim primjerkom presude, stoga navedeni trošak se ne može smatrati neophodnim u postupku. Stav VSRH o priznavanje troškova pristupa na ročište odnosi se na razdoblje prije stupanja na snagu Izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku NN 138/2023, kada je stranka morala fizički doći na sud i preuzeti presudu i klauzulu ovršnosti. Prije stupanja na snagu izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranka je morala doći fizički na sud barem jednom, dok nakon izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranke dobiju i presudu i klauzulu pravomoćnosti, putem e-spisa dok takve odluke, s kojom mogu pokrenuti ovršni postupak, ne mogu dobiti fizičkim pristupom sudu.

19.3. Tuženici nisu uspjeli u postupku, niti s osnovom, niti s visinom zahtjeva pa je njihov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka neosnovan.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. svibnja 2026. godine

SUDAC:

Kristina Trtanj Vukoja

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana u smislu odredbe čl. 335 st. 7-11 Zakona o parničnom postupku

Dna:

1. pun. tužitelja

2. pun I-tuženika

3. pun II-tuženika