Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-23/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vitomira Boića, predsjednika vijeća, Ankice Jakovina, sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovice Hranilović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Balić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Kristian Barišić, odvjetnik u Splitu, radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-343/2023-19 od 6. ožujka 2026. u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika ŠR kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-343/2023-19 od 6. ožujka 2026. u pobijanom dijelu pod stavkom I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđuje se da je 20. lipnja 2023. kao danom podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari prestala obveza uzdržavanja koju je tužitelj NR dužan plaćati tuženiku ŠR temeljem sudske nagodbe zaključene u postupku pred Općinskim sudom u Splitu od 10. rujna 2019. pod poslovnim brojem P Ob-519/2018 (stavak I. izreke), dok se tužitelj odbija s dijelom tužbenog zahtjeva kojim se traži prestanak uzdržavanja za razdoblje od 1. lipnja 2023. do 19. lipnja 2023. (stavak II. izreke) te se nalaže tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 553,08 EUR-a (stavak III. izreke).

2. Protiv dijela navedene presude pod stavkom I. i III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom sudu drugoga stupnja da presudu u žalbom pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik jer ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega se može ispitati. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

6. Tako je utvrdio:

- da je tužitelj temeljem sudske nagodbe sklopljene pred Općinskim sudom u Splitu, poslovni broj P Ob-519/2018 od 10. rujna 2019. dužan doprinositi za uzdržavanje tuženika iznos od 1.300,00 kn mjesečno (odnosno iznos od 172,54 EUR-a) počevši od 1. rujna 2019.;

- da je tuženik rođen **.**.1999. te da je tijekom trajanja ovoga postupka 7. siječnja 2025. navršio 26 godina života;

- da je tuženik u školskoj godini 2017/2018 upisao Pravni fakultet u Splitu kao redoviti student;

- da je tuženik osoba s invaliditetom upisan u registar osoba s invaliditetom s 30% oštećenja organizma i 2. stupnja funkcionalnog oštećenja (uzrokovanih epilepsijom);

- da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je uslijed navedenog invaliditeta nesposoban za rad;

- da je na prvoj godini fakulteta 2107/2018 kao redoviti student položio 4 ispita i 2 seminara;

- da je 2018/2019 upisao drugu godinu kao redoviti student i položio 2 izborna ispita i 2 seminara;

- da je 2019/2020 obnovio upis druge godine u statusu redovitog studenta i položio 2 ispita;

- da 2020/2021 nije položio niti jedan ispit;

- da je 2021/2022 upisao drugu godinu u statusu izvanrednog studenta te položio 4 ispita i jedan seminar;

- da je 2022/2023 obnovio upis druge godine u statusu izvanrednog studenta te položio

3 ispita i jedan seminar;

- da je 2023/2024 upisao drugu godinu kao izvanredan student i položio 5 ispita;

- da je 2024/2025 i dalje bio upisan u drugu godinu kao izvanredan student i položio 4 ispita;

- da je 2024/2025 upisan u treću godinu kao izvanredni student.

7.Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja utvrdio je da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 290. st. 4. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje u tekstu: ObZ) prema kojem punoljetno dijete koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad su roditelji dužni uzdržavati dok ta nesposobnost traje.

8. Također, temeljem utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja zaključio je da bez obzira na formalno pravni status tuženika na fakultetu (redovni ili izvanredni student) na strani tuženika nisu ispunjeni niti uvjeti iz čl. 290. st. 6. ObZ prema kojem se smatra da student redovito i uredno ispunjava svoje obveze i kad zbog opravdanih razloga (bolesti i sličnih razloga) nije uspio obveze tekuće školske odnosno akademske godine, slijedom kojih navedenih razloga prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Takva činjenična utvrđenja, zaključak i odluku suda prvoga stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika.

10. Naime, pravilno sud prvoga stupnja u obrazloženju presude zaključuje da je tuženik svoju eventualnu radnu nesposobnost mogao dokazati samo provođenjem medicinskog vještačenja po vještaku medicine rada, koji dokaz u postupku nije predlagao. Stoga okolnost da boluje od epilepsije te da mu je s tog osnova priznat invaliditet nije ujedno i dokaz da isti nije sposoban za rad.

11. U odnosu na žalbene navode tuženika da je naveden i dokaz sud prvoga stupnja trebao provesti po službenoj dužnosti jer je na to ovlašten u statusnim predmetima , valja istaći da je odredbom čl. 345. ObZ propisano da su statusne stvari one u kojima se utvrđuje ili osporava majčinstvo ili očinstvo te stvari lišenja i vraćanja poslovne sposobnosti, dok se u konkretnom slučaju radi o obiteljskom imovinsko -pravnom odnosu o uzdržavanju pa sud prvoga stupnja u konkretnom slučaju takvih ovlasti nema.

12. Tuženik je naime, na ročištu održanom 7. veljače 2024. (list 82-83 spisa) samo naveo „da ne isključuje mogućnost da ga se vještači“ što prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda ne predstavlja prijedlog za provođenjem odgovarajućeg vještačenja, stoga su suprotni žalbeni navodi tuženika neosnovani.

13. Nadalje, sud prvoga stupnja pravilno je, suprotno žalbenim navodima utvrdio da studiranje tuženika traje znatno dulje od predviđenog (5 godina) te da su tijekom studiranja postojala razdoblja slabijeg napredovanja, pa je tako tuženik u školskoj godini 2019/2020 položio samo 2 ispita dok u školskoj godini 2020/2021 nije položio niti jedan ispit što upravo dokazuje ispravnost zaključka suda prvoga stupnja da tuženik nije tijekom trajanja studija uredno ispunjavao svoje studentske obveze.

14. Pri tome valja istaći da tuženik na kojem je bio teret dokaza nije niti dokazivao niti dokazao (odgovarajućim vještačenjem) da bi bolest koju ima bila od utjecaja na redovito ispunjavanje njegovih studentskih obveza.

15. Upravo suprotno proizlazi iz nalaza od 26. siječnja 2023. (list 29 spisa) prema kojem je tuženik zadnji napadaj epilepsije imao prije 10-tak godina te da uspješno bez poteškoća studira na fakultetu.

16. Što se tiče žalbenih navoda tuženika da je 2020. podnio žalbu na ocjenu iz predmeta kaznenog prava koju mu je fakultet odbacio rješenjem, koje je rješenje 2020. poništeno po Upravnom sudu, te da je to utjecalo na njegov akademski status, valja istaći i da prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda isto nije od utjecaja na pravilnost donesene odluke jer je unatoč tome ispitu tuženik upisao više godine studija.

17. Slijedom svega navedenog pravilno je sud prvoga stupnja postupio kada je temeljem odredbe čl. 285. ObZ- odlučio kao u stavku I. izreke prvostupanjske presude.

18. Tuženik u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to i odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

19. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st.1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod stavkom I. i III. izreke.

20. U nepobijanom dijelu (stavak II. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 19. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vitomir Boić