Poslovni broj: Us I-1026/2026-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužitelja GJ, državljanina Afganistana, sa smještajem u Tranzitnom prihvatnom centru za strance Trilj, zastupan po opunomoćeniku Zoranu Baueru, odvjetniku u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, OIB:36162371878, Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira BB, radi ograničavanja slobode kretanja smještajem u Tranzitni prihvatni centar za strance Trilj, nakon javne rasprave zaključene 14. svibnja 2026. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja Zorana Bauera, odvjetnika u Zagrebu i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 19. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Klasa: NK-UP/I-216-03/26-03/13, Urbroj: 511-19-48-26-1 od 24. ožujka 2026. i da se naloži tuženiku da odmah pusti tužitelja iz Tranzitno prihvatnog centra za strance u Trilju.
r i j e š i o j e
Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu te se nalaže tuženiku isplatiti odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura u roku od 30 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: NK-UP/I-216-03/26-03/13, Urbroj: 511- 19-48-26-1 od 24. ožujka 2026. strancu GJ, tražitelju međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, rođenom **.**.1982. u [adresa], Afganistan, državljaninu Afganistana, ograničava se sloboda kretanja smještajem u Tranzitni prihvatni centar za strance Trilj, u trajanju od najkraće moguće vrijeme, a najdulje do 1 (jednog) mjeseca od dana uručenja rješenja.
2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, prvenstveno prigovara kako isto nije dostatno obrazloženo, te kako se isto temelji na događajima iz 2017. i 2018. i kako je tuženo tijelo propustilo napraviti trenutnu analizu tražitelja. Prigovara kako tuženik navodi da je potrebno ograničiti slobodu kretanja, ali nema obrazloženja radi čega je mjera ograničavanja slobode kretanja u prihvatnom centru nužna. Prigovara kako tuženik primjenjuje članak 54. stavak 6. te se poziva na individualnu procjenu, međutim, ne daje nikakvo obrazloženje svoje individualne procjene i na što se ona odnosi. Tvrdi kako je zatražio međunarodnu zaštitu u RH te je samim time postao tražitelj međunarodne zaštite, i u ovoj fazi postupka traženja međunarodne zaštite osoba koja ima određene garancije prava na postupak, kao i prava na smještaj u otvoreno prihvatilište, na način da ga se ne razlikuje od drugih takvih tražitelja. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika i da se naloži tuženiku da odmah pusti tužitelja iz Tranzitno prihvatnog centra za strance u Trilju.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je tužba neosnovana. Ističe kako se stranac očitovao o svim činjenicama i okolnostima na Zapisnik o saslušanju, nakon čega je doneseno rješenje o ograničenju slobode kretanja smještajem u Prihvatni centra za strance MUP-a RH. Poziva se na utvrđenja iz osporenog rješenja iz kojih proizlazi da postoji opravdana sumnja da isti neće dočekati završetak postupka i odluku o podnesenom zahtjevu za međunarodnu zaštitu u RH te mu je bilo potrebno ograničiti slobodu kretanja smještajem u Tranzitni prihvatni centar za strance Trilj.
4. U sporu je održana rasprava 14. svibnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
5. Tijekom postupka sud je proveo raspravu te je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu. Sud nije saslušao tužitelja osobno, jer je meritornu odluku mogao donijeti na temelju provedenih dokaza.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz sadržaja obrazloženja osporenog rješenja proizlazi kako je u upravnom postupku utvrđeno da je stranac GJ dana 24. ožujka 2026. vraćen sukladno dublinskom postupku charter zrakoplovom broj RR9769 iz Beča, Austrija, u Republiku Hrvatsku te izražava novu čvrstu namjeru za međunarodnom zaštitom, koja je zaprimljena. Proizlazi kako je imenovani stranac prvi put izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj dana 16. veljače 2017., a koja mu je 13. lipnja 2017. obustavljena, drugu namjeru izražava 29. kolovoza 2017. koja je rješenjem odbijena dana 21. prosinca 2017. dok treći put namjeru izražava 27. rujna 2018. koja je dana 18. listopada 2018. odbačena.
8. Provjerom spomenutog stranca putem Informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno je da osoba nema pravo boravka u Republici Hrvatskoj te je istome potrebno ograničiti slobodu kretanja smještajem u Tranzitni prihvatni centar za strance Tovarnik, a sve u skladu sa odredbom članka 54. stavka 2. točke 1.
Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.
9. Individualnom procjenom u skladu sa odredbom članka 54. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, prema navedenim činjenicama, utvrđeno je da se ne može ograničiti sloboda kretanja tražitelja međunarodne zaštite drugim mjerama iz članka 54. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, već mjerom smještaja u Prihvatni centar za strance.
10. Odredbom članka 54. stavka 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine broj: 70/15, 127/17, 33/23, 17/25) propisano je da tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj. Stavkom 2. istog članka propisano je da se tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno: 1. radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega, 2. radi utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva, 3. radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske, 4. radi sprječavanja širenja zaraznih bolesti u skladu s nacionalnim propisima o nužnim epidemiološkim mjerama, 5. radi sprječavanja dovođenja u opasnost života osoba i imovine, 6. zbog više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite, 7. zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima.
11. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava.
12. Suprotno navodima tužitelja, Sud smatra da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za primjenu mjere ograničenja slobode kretanja smještajem tužitelja u prihvatni centar.
13. Iz podataka sudskog spisa i spisa upravnog postupka, te zapisnika o ispitivanju tužitelja iz upravnog postupka, proizlazi da je tužitelju prije 6 ili 7 godina tražio azil u Republici Hrvatskoj ali je odbijen njegov zahtjeva za međunarodnu zaštitu te je napustio područje Republike Hrvatske, nakon čega je otišao u Švicarsku gdje ga je zatekla policija koja mu je kazala da će ga vratiti u Hrvatsku, i tužitelj je samovoljno otišao u Bosnu i Hercegovinu, nakon čega je otišao u Srbiju, potom u Austriju, gdje ga je zatekla policija koja mu je kazala da će ga vratiti u Hrvatsku. Stranac je kazao kako želi azil u Hrvatskoj, te kako od članova uže obitelji u Republici Hrvatskoj nema nikoga, a nema odobrenje boravka u drugoj državi članici. Dakle, uzimajući u obzir iskaz stranca te činjenicu kako stranac nema pravo boravka u Republici Hrvatskoj, osnovano tuženo tijelo zaključuje kako navedeno u dostatnoj mjeri ukazuje na potrebu ograničenja njegova kretanja smještajem u prihvatni centar kako bi se mogle utvrditi sve relevantne činjenice za odluku o njegovom zahtjevu. Stoga, Sud smatra opravdanim ograničenje slobode kretanja u smislu članka 54. stavka 2. točke 1. i točke 6. ZMPZ-a.
14. Nadalje, rok ograničenja slobode kretanja u trajanju od najdulje 1 mjesec Sud smatra primjeren okolnostima konkretnog slučaja koje ukazuju na potrebu razmatranja tužiteljevog zahtjeva za međunarodnu zaštitu.
15. Sud otklanja navode tužitelja o nedostatnom obrazloženju osporenog rješenja, budući da se iz istog mogu utvrditi odlučne okolnosti o razlozima određivanja ograničenja slobode kretanja, a naprijed su izneseni razlozi zbog kojih je u odnosu na tužitelja bilo opravdano odrediti predmetnu mjeru.
16. Dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem Sud nije izveo, budući je tužitelj već saslušan pred tijelom uprave, a odlučne činjenice već proizlaze iz podataka spisa upravnog tijela na temelju kojih je tuženo tijelo pravilno utvrdilo činjenično stanje.
17. Slijedom navedenog, Sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 116. stavak 1. ZUS-a, kako je odlučeno u izreci presude.
18. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj. Stoga je tužitelju odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15 i 155/22; dalje: Pravilnik). Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik, naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura, u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Naime, odvjetniku je u skladu s Tbr. 27. t. 1., 46. i 54. Tarife priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura i trošak zastupanja na raspravi od 14. svibnja 2026. u iznosu od 500,00 eura, uvećano za PDV, sukladno odredbi članka 11. stavka 3. Pravilnika, odnosno ukupno 1.250,00 eura, kako je odlučeno kao u izreci rješenja.
19. Zatraženi trošak puta Zagreb – Split - Zagreb za korištenje osobnog vozila (gorivo) i cestarinu Zagreb – Split – Zagreb, Sud nije dosudio jer opunomoćenik tužitelja u spis nije dostavio dokaz na okolnost nastalog troška korištenja vozila i njegove visine, a što je u smislu odredbe članka 148. stavka 3. ZUS-a trebao dostaviti do zaključenja glavne rasprave.
U Splitu, 19. svibnja 2026.
S U T K I N J A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 128. i članak 148. stavak 5. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba odgađa izvršenje pobijanog rješenja (članak 148. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Opunomoćeniku tužitelja
2. Tuženiku
3. U spis
4. Kalendar 30 dana
