REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-16137/2021-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari tužitelja JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Gracijela Katić Pavlak, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Pavlak & Partneri d.o.o. u Rijeci, protiv tuženice SU, vl. obrta [obrt], obrt za preradu i trgovinu drvom, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ines Bilandžić-Arbutina, odvjetnica u Garešnici, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Sanjina Pavlaka, odvjetnika i punomoćnice tuženika Ines Bilandžić-Arbutina, odvjetnice, dana 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku SU, vl. obrta [obrt], obrt za preradu i trgovinu drvom, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 45.000,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 43.600,00 EUR od 4.3.2021. do isplate,

- 1.400,00 EUR od 19.5.2026. do isplate,

sve kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II.

Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojim potražuje isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.400,00 EUR koja teče od 4.3.2021. do 18.5.2026.

III.

Nalaže se tuženiku SU, vl. obrta [obrt], obrt za preradu i trgovinu drvom, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.331,81 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 19.5.2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika SU, vl. obrta [obrt], obrt za preradu i trgovinu drvom, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadom troškova parničnog postupka.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 30.6.2018. kao radnik na pilani (izrada ogrjevnog drva) stradao prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka na stroju za obradu drva (piljenje i cijepanje drva) - tračna pila s dva cjepača kod tuženika, obrta za preradu i trgovinu drvom. Naime, tužitelj navodi da je u sklopu redovnih radnih zadataka u pogonu za obradu drva u mjestu [adresa], obavljao poslove radnika na izradi ogrjevnog drveta u sklopu kojih je rukovao i upravljao strojem za obradu drveta kojom prilikom je pretrpio ozljedu na radu na način da mu je tračna pila zahvatila rukavicu i povukla šaku pri čemu je došlo do posjekotine i amputacije palca i kažiprsta lijeve šake s dijelom mekih česti metakarpusa. Tužitelj navodi da je zadobio teže tjelesne povrede te je vozilom HMP upućen iz OHBP Bjelovar u Kliničku bolnicu Dubrava radi amputacije palca i kažiprsta lijeve šake s dijelom mekih česti metakrpusa. Zbog navedenih ozljeda tužitelj je bio podvrgnut operativnom zahvatu, amputaciji 1. i 2. prsta lijeve šake sa znatnim defektom kože, te djelomičnoj amputaciji 3. prsta lijeve šake u Kliničkoj bolnici Dubrava gdje je bio zbrinut do 4.7.2018. Tužitelj je više puta odlazio na specijalističke preglede u Zagreb te mu je Rješenjem HZMO-a – Područni ured u Bjelovaru od 10.7.2019. priznato nastalo tjelesno oštećenje od 50% (6. stupanj) kao posljedica ozljede na radu. Slijedom navedenog, tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 45.000,00 EUR (za fizičke boli, strah, tuđu pomoć i njegu, trajne posljedice uslijed smanjenja životne aktivnosti i trajne posljedice uslijed naruženja) sa zateznom kamatom koja teče od podnošenja odštetnog zahtjeva 4.3.2021. do isplate, kao i naknadu troška parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda. Navodi da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način o čemu postoji potvrda od 18.4.2018., da je tužitelj posjedovao važeću Svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti radnika za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada od 27.2.2018., te da poslove s posebnim uvjetima rada nije obavljao samostalno nego pod nadzorom poslovođe i još jednog radnika koji je istovremeno radio na istom stroju i koji su bili stručno osposobljeni za rukovanje strojem. Tuženik navodi da su te činjenice utvrđene u kaznenom postupku te da je Državno odvjetništvo odustalo od kaznenog progona. Isto tako, navodi da je tužitelj zasnovao radni odnos 10.3.2018., a da je 5.5. do 20.6.2018. bio na bolovanju, i da se u tom kratkom periodu kada je zaista radio prije ozljeđivanja pod nadzorom i vodstvom poslovođe i stručno osposobljenog radnika, obučavao za rad na stroju. Nadalje, navodi da se tužitelj ozlijedio na tračnoj pili s kojom s obzirom da svoje radno mjesto na cjepaču uopće nije trebao biti u doticaju, te da se ozlijedio izvan procesa rada za vrijeme stanke kada je nesmotreno i lakomisleno u vrijeme kada je tračna pila bila u pogonu ljepljivom trakom preljepljivao otvor na stroju kroz koji je znala izlaziti piljevina, i to na način da je razvlačio kolut trake u neposrednoj blizini tračne pile i uslijed trzaja pri otkidanju komada trake ruka mu se našla na tračnoj pili. Smatra da je tužitelj isključivo odgovoran za štetni događaj. Također navodi da je tužitelj ostvario naknadu štete preko police osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja koju je tuženik zaključio kod Generali osiguranja d.d. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Tomislavu Trajbaru, kao i dokaz saslušanjem svjedoka LU, tužitelja i zz tuženika SU.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja.

6. Među strankama je sporno postoji li odgovornost tužitelja u nastanku štetnog događaja te visina tužbenog zahtjeva.

7. Temeljem odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 92/14, 127/17 i 98/19, - dalje: ZR) poslodavac je dužan naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu i u svezi s radom. Člankom 25. st.1. Zakona o zaštitu na radu ("Narodne novine" broj 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članaka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. U slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem u smislu odredbe čl. 964. i 965. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).

8. Prigovor mjesne nenadležnosti je neosnovan. Ovo stoga jer je čl. 52. st. 1. propisano da je za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila. Člankom 46. st. 1. ZPP-a propisano je da u slučaju ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika. Kako je tužena SU u trenutku podnošenja tužbe imala prebivalište na adresi u [adresa], to je ovaj sud mjesno nadležan za odlučivanje u ovome sporu.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je za tuženika počeo raditi tijekom 2018., da je trebao sastavljati palete, ali da su on i radnici radili svašta po potrebi, da je na dan kada je nastradao na poslu po nalogu poslovođe PU trebao raditi na kružnoj pili, konkretno na cjepaču koji je sastavni dio stroja koji pili drva, da mu je tada poslovođa objasnio što treba raditi, da je ranije par puta radio na tom stroju, da se radi o stroju unutar kojeg se nalazi sklop pile i dva cjepača što zahtjeva da jedan radnik radi na rezanju drva, a dvojica to drvo cijepaju uz pomoć stroja, da je njegov zadatak bio da radi na cijepanju, da su on i radnici lijepili trake na utorima iz kojih je izlazila piljevina na njih, a radilo se o običnoj žutoj krep traci, da su neposredno prije njegovog ozljeđivanja uzeli kratku pauzu i u tom trenutku je vidio da je traka odlijepljena i želio ju je zamijeniti sa novom, te da je stroj za to vrijeme radio. Objašnjava da kada je skinuo staru traku i razvukao novu da je stavi na taj utor da ga je u jednom trenutku pila na stroju porezala i kada mu je pila zahvatila rukavicu, osjetio je samo udarac, odsjekla mu je palac lijeve ruke i dio kože, a kažiprst mu je visio na malo kože, te je ostao i bez kažiprsta. Sjeća se da je sve bilo puno krvi, a dalje su mu pomogli kolege, zamotali ruku, te su ga odvezli na hitnu pomoć u Garešnicu. U trenutku štetnog događaja imao je zaštitne rukavice, koje je sam nabavio, jer tog dana iste nisu bile osigurane kod tuženika. Navodi da nošenje zaštitnih rukavica ne bi spriječilo ozljeđivanje. Nije bio stručno osposobljen za rada na stroju na kojem je nastradao te nije imao ikakav službeni dokument odnosno uvjerenje iz kojeg bi proizlazilo suprotno. Na stroju su postojala upozorenja koja je vjerojatno čitao, a potvrđuje da ih je obilazio poslovođa PU i govorio im da paze na prste. Nadalje, iskazuje da je ŽU u trenutku kad je ozlijeđen, radio kao cjepač, a VU je radio na pili, da kada je bio udaljen od pile možda nekih 60 cm kada je radio na cjepaču, da nikada nije radio na pili na tom stroju već isključivo na jednom od cjepača, da je u vrijeme ozljeđivanja kada je razvlačio krep traku, bio u uobičajenom položaju kao kada radi na cjepaču. Tužitelj također navodi nakon što mu je predočena fotografija na listu 26 spisa, da je na njoj upravo prikazan stroj koji sadrži pilu u sredini, da na toj pili radi radnik koji ispili drvo na dva dijela i ona odlaze lijevo i desno, te ih cjepači koji smo tom radniku na suprotnoj strani s lijeve i desne strane uzimaju i potom ih cijepaju uz pomoć tog drugog dijela stroja, da samo cijepanje radi stroj na način da on ima veliki metalni nož, kojemu papučicom daju naredbu (nogom), nakon čega on drvo presijeca te da u trenutku ozljeđivanja nije dao naredbu za cijepanje drva, već se radilo upravo o tome da nije bila ugašena pila za rezanje na kojoj nije radio. Zubci pile su bili okrenuti od njega u trenutku kada je nastradao.

10. Iz iskaza svjedoka LU proizlazi da je zaposlen u društvu Kontrol Biro d.o.o., da je osobno radio na osposobljavanju tužitelja za rad na siguran način kako je to propisano Zakonom o zaštiti na radu, da je upravo početkom 2018. kod tužene napravljena procjena rizika, da je tužitelja upoznao sa rizicima na poslu s načinom postupanja u takvim situacijama, da tužitelj nije bio stručno osposobljen za radnika na poslovima sa strojem – pilom i cjepačem, da su to poslovi s posebnim uvjetima rada i za to se zahtjeva stručna osposobljenost o kojoj u konačnici taj radnik dobije i pisano uvjerenje upravo za obavljanje tih poslova. Ističe da takav dokument za tužitelja nisu izdali. Pojašnjava da nije davao nikakva objašnjenja, upute i sl., niti upoznavao tužitelja sa strojem na kojem je on nastradao te da ga za rad na tom stroju nije osposobljavao jer rad na strojevima i osposobljavanje za takav rad pripada obrazovnim ustanovama koje će osposobiti radnika za rad na siguran način na istima.

11. Svjedok navodi da se tijekom obuke tužitelja o zaštite na radu radilo o objašnjavanju fizičkih poslova koje je tužitelj trebao raditi na siguran način, primjerice slaganje i priprema paleta. Također navodi da radnik ne može raditi niti mu se takvo radno mjesto može odrediti ako nije stručno osposobljen, konkretno u ovom slučaju na poslovima cijepanja drva, a u odnosu na upit upoznaju li radnike i sa ostalim opasnostima za rad na pilani koji nisu možda u okviru njihovih poslova, ali u odnosu na opasne strojeve što je i ovdje slučaj, navodi da im samo kažu da nisu ovlašteni na istima raditi. Navodi da je tužitelj položio ispit zaštite na radu.

12. Iz iskaza zz tuženika SU proizlazi da je tužitelj radio u njenom obrtu, te da je trebao obavljati poslove fizičkog radnika; konkretno je trebao slagati palete, raditi na cjepaču, dakle dijelu stroja na kojem je nastradao i obavljati druge poslove kako je to dogovoreno ugovorom o radu. Navodi da tužitelj nije imao uvjerenje da je osposobljen da na stroju može raditi na siguran način. Kako će raditi na stroju na je kojem je ozlijeđen pokazali su mu radnici koji su radili s njim. Nije joj poznato koliko je puta prije ozljeđivanja tužitelj radio na tom stroju, budući da je radnike na poslove razmještao poslovođa PU. PU i ŽU koji su imali uvjerenje za rad na siguran način na stroju na kojem je tužitelj ozlijeđen su nadgledali rad tužitelja. Napominje da je 2018. kupila zemlju i otvorila novu pilanu u Novskoj te da je tužitelj zapravo došao raditi u pilanu među prvima, kao i da je po samom početku rada tužitelj završio na dugotrajnom bolovanju zbog čega nije bilo ni realnog vremena da se osposobi za rad na siguran način na stroju na kojem se ozlijedio.

13. Iz Ugovora o radu od 10.3.2018. proizlazi da je tužitelj zaposlen kod tuženika sa istim danom na poslovima cijepanja drva, slaganja robe i održavanja prostora.

14. Uvidom u Potvrdu osposobljenosti za rad na siguran način sud je utvrdio da je ista izdana tužitelju dana 18.4.2018., dok je Svjedodžba o zdravstvenoj sposobnosti za poslove radnika na pilani izdana 27.2.2018. Dakle, prije nego što je tužitelj zaposlen kod tuženika.

15. Sud je u cijelosti poklonio vjeru tužitelju, zz tuženika i svjedoku LU jer su iskazivali jasno, životno, međusobno u skladu i u skladu sa dokumentacijom u spisu.

16. Prema tome, sud je utvrdio da tuženik dao radni zadatak tužitelju za rad na stroju za rad na kojem tužitelj nije bio osposobljen za rad jer se radi o posebnim uvjetima rada, a što je preduvjet za rad na cjepaču, kao i da mu tuženik nije osigurao propisanu zaštitnu opremu. Kako temeljem čl. 36. st. 1. ZZR-a poslodavac ne smije dopustiti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada radniku koji ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom, to je isključiva odgovornost za nastanak štetnog događaja na tuženiku koji je tužitelja uputio na rad na poslovima sa strojem – pilom i cjepačem za koji nije bio stručno osposobljen. Osim toga, tuženik nije sukladno čl. 41. st. 3. ZZR-a osigurao osobnu zaštitnu opremu u skladu sa pravilima zaštite na radu, a niti je u skladu sa čl. 44. ZZR-a planirao, pripremio i provodio radne postupke, razradio i primjenjivao tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilnima zaštite na radu i drugim propisima.

17. Sud ističe da je sama zakonska zastupnica tuženika u svom iskazu navela da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način na stroju već da su mu radnici pokazali. U odnosu na njen navod da nije bilo vremena da ga se osposobi jer je neposredno nakon zapošljavanja završio na bolovanju pa da nije bilo realnog vremena, sud smatra isti navod neodlučnim jer je u tom slučaju valjalo pričekati do osposobljavanja i/ili mu dati druge radne zadatke. Za istaknuti je da je tužitelj u trenutku ozljeđivanja imao 18 godina te je bio zaposlen tek 3,5 mjeseca, tijekom kojeg razdoblja je bio i na bolovanju (dakle, izvan radnog procesa) kako to i sama zz tuženika navodi, a proizlazi i iz činjeničnih navoda tužbe. Prema tome, tuženik kao poslodavac je trebao posvetiti dužnu pažnju u osposobljavanju osobe koja se tek zaposlila i koja je tek postala punoljetnom za rad sa strojem sa posebnim uvjetima rada i rad na kojem predstavlja opasnu djelatnost.

18. Imajući u vidu dob (18 godina), iskustvo (nikakvo) i stručnost (nikakva - instalater grijanja i klimatizacije) tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja te vrijeme provedeno u radnom odnosu (3,5 mjeseci tijekom kojih je bio i na bolovanju), kao i činjenicu da tuženik nije osposobio tužitelja za rad na stroju na kojem je pretrpio ozljedu, sud smatra da je isključiva odgovornosti na tuženiku za nastanak štetnog događaje te da se ne može govoriti o odgovornosti ili doprinosu tužitelja.

19. Posjedovanje Svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti i osposobljenosti za rad na siguran način ne dovodi u pitanje prethodno utvrđenje suda i odgovornost tuženika jer je sud utvrdio da tužitelj nije stručno osposobljen za rukovanje i upravljanje strojem za obradu drva – cjepačem, a Svjedodžba o zdravstvenoj sposobnosti je izdana prije zasnivanja radnog odnosa i eventualnog upoznavanja sa procesima rada. Prema tome, tuženik tužitelja nije niti mogao rasporediti na rad na tom stroju odnosno tužitelj nije niti smjeo biti i raditi na tom stroju na ikakav način.

20. Slijedom navedenog, tuženik kao poslodavac odgovara za štetu koju je tužitelj pretrpio na radu.

21. U odnosu na Presudu Općinskog suda u Bjelovaru u kaznenom postupku poslovni broj: K-279/19 kojim je odbijena optužba protiv zz tuženika da bi počinila kazneno djelo protiv opće sigurnosti, sud navodi da je sukladno čl. 12. st. 3. ZPP-a u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan samo za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Prema tome, sud nije vezan za prethodnu Presudu, a osim toga, sud u ovom postupku odlučuje o građanskopravnom zahtjevu za naknadu štete, a ne o kaznenoj odgovornosti. Isto tako, sud nije vezan za utvrđenja u postupku P-579/21 po tužbi HZMO-a radi regresa protiv tuženika pred Općinskim sudom u Bjelovaru u kojem tužitelj nije niti stranka.

22. Kako je sud utvrdio da tužitelj nije bio osposobljen za rad na spornom stroju i nije smjeo išta raditi na njemu, to nije provodio daljnje dokaze kao nepotrebne i neodlučne. To se posebno odnosi na prijedlog za očevidom i vještačenje po vještaku zaštite na radu, kao i na prijedlog za saslušanjem vještaka zaštite na radu koji je svoj nalaz i mišljenje izradio u postupku u kojem tužitelj nije stranka (P-579/21 Općinski radni sud u Bjelovaru). Osim toga, sud nije niti vezan utvrđenjima u tom postupku.

23. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Tomislavu Trajbaru.

24. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju 30.6.2018. zadobio teške tjelesne ozljede:

- Traumatska amputacija lijevog palca i kažiprsta,

- Djelomična amputacija I. i II. zapeščajne kosti lijeve šake,

- Prekinuće tetiva ispružača III. i IV. prsta lijeve šake i

- Manjak kože na dorzalnoj strani lijeve šake.

25. U svom nalazu i mišljenju vještak navodi da je funkcija lijeve šake gotovo potpuno smanjena te da između mehanizma nastanka ozljeda i trajnih posljedica postoji direktna uzročno posljedična veza. Iz nalaza i mišljenja također proizlazi da je liječenje završeno 28.10.2018.

26. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi jačina i trajanje fizičkih bolova kod tužitelja, i to jakog intenziteta u trajanju od 7, dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana te slabijeg intenziteta u trajanju od 5 tjedana.

27. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je primarni strah bio jakog intenziteta i kratkotrajan, dok je sekundarni strah koji nastaje uslijed brige za ishod liječenja bio jačeg intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 tjedna, te slabijeg intenziteta u trajanju od 4 tjedna.

28. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je kod tužitelja utvrđena i naruženost koja je stalno vidljiva drugim osobama te predstavlja teški stupanj. Sud je također izvršio uvid u uvid naruženje te je utvrdio da je odmah uočljivo da tužitelju na lijevoj ruci nedostaje palac i kažiprst lijeve ruke. Tužitelj je naveo da mu je jako neugodno zbog navedenog fizičkog nedostatka i da stalno drži ruku u džepu. Također mu je neugodno i prilikom propitkivanja što mu se dogodilo i na koji način je izgubio dva prsta lijeve ruke.

29. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice, odnosno duševni bolovi zbog umanjenja životne aktivnosti, uslijed čega tužitelj mora ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu u omjeru od 40%.

30. Iz iskaza tužitelja proizlazi da pri jelu ne može držati pribor za jelo, ne može odrezati potrebni komad hrane na tanjuru, ne može normalno vezati cipele i drugo. Zbog ograničenja, budući da je instalater grijanja i klimatizacije, ove poslove više ne može obavljati jer mu nije odobren rad na visini zbog lijeve ruke pa ne može ostvarivati bolje prihode. Voli sport i više ne može igrati rukomet, a na prijedlog kirurga da mu sa noge uzme palac i operativno stavi na ruku, to mu nije bilo prihvatljivo jer isto tako voli igrati i nogomet. U trenutku ozljeđivanja imao je 18 godina. Prilikom odmjeravanja naknade sud je imao u vidu dob i zanimanje tužitelja te činjenicu da će posljedice ozljeđivanja osjećati cijeli radni i životni vijek s obzirom da je do ozljeđivanja došlo na početku njegovog radnog vijeka (sa 18 godina), kao i da mu je praktički onemogućeno obavljanje poslova za koje je neposredno prije ozljeđivanja završio školovanje.

31. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su tužitelju bili potrebni tuđa pomoć i njega u trajanju od 10 tjedna po 4 sata dnevno, a koju pomoć mu je pružala majka, koja se brinula i pomagala mu pri obavljanju higijene, preuzimanjem kućanskih obaveza, pribave namirnica i sve drugo što mu je tada bilo potrebno, kako sam tužitelj navodi u iskazu kojem je sud poklonio vjeru. Temeljem čl. 1095. ZOO-a tužitelju valjalo dosuditi iznos od 1.400,00 EUR (70 dana x 4 sata x 5,00 EUR).

32. Nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je tuženik u dijelu koji se odnosi na duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti.

33. U svom usmenom očitovanju vještak je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja. Pojasnio je da je tužitelj stradao 30.06.2018. te zadobio vrlo tešku ozljedu lijeve šake sa gubitkom najvažnija dva prsta, palca i kažiprsta, te oštećenjem 1. i 2. zapešćajne kosti te oštećenjem prekinućem tkiva 3. i 4. prsta uz veliki defekt kože. Unatoč izuzetnim naporima plastičnih kirurga u rekonstrukciji zahvata reimplantacija donesenih prstiju nije uspjela, tako da je vještak temeljem definitivnog stanja kojeg je utvrdio pri pregledu donio ocjenu. Pregled je učinio 19.11.2024. Ocjenu od 40% invaliditeta smatra potpuno primjerenom jer je ipak jedan dio šake zaostao, ali gledajući u cjelini lijeva šaka je potpuno nefunkcionalna. Stoga, budući da se radi o radno sposobnom mladom muškarcu u trenutku događaja starom 18 godina, smatra da je ocjena od 40% više i nego primjerena, pa čak i niska.

34. Na poseban upit tuženika navodi da se tužitelj vjerojatno dominantno služi desnom rukom, ali ovaj postotak koji je odredio, i ako se radi o nedominantnoj šaci što je vjerojatno, smatra apsolutno primjernim i kod nje ostaje, inače bi ocjena bila daleko veća da je ozlijeđena dominantna šaka. Dodaje da tužitelj koristi kozmetsku plastičnu ukočenu afunkcionalnu protezu, i to povremeno. Ističe da čak i da ima najmoderniju elektronsku, to ne može zamijeniti funkciju zdrave šake te bi i u tom slučaju ocjena trajnih posljedica bila 40%. Navodi da je na tužitelju da prihvati savjet kirurga ili ga odbije o eventualnom ponovnom kirurškom zahvatu. Smatra da se vrlo vjerojatno radilo o presađivanju prsta sa noge na mjesto palca koji bi bio totalno insuficijentan i funkcija šake se sigurno ne bi promijenila u istom, a u velikom pitanju je i ishod takve operacije.

35. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Tomislava Trajbara, s obzirom da je isti sačinjen po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja, te je valjano obrazložen i dan u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti.

36. Slijedom provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da je ozljeđivanjem tužitelja povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredbi čl. 19. ZOO-a u svezi s odredbama čl. 1046., čl. 1100. i čl. 1089. ZOO-a, pa tužitelju pripada naknada neimovinske štete u iznosu od 43.600,00 EUR i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.400,00 EUR koju trpi zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno u ukupnom iznosu od 45.000,00 EUR.

37. Sud je prilikom odluke o visini naknade štete imao u vidu i činjenicu da tužitelj prima naknadu za tjelesno oštećenje (Rješenje HZMO-a od 10.7.2019.) u visini od 261,33 kn mjesečno od 1.7.2018., a od 1.1.2019. u iznosu od 303,98 kn mjesečno. Međutim, ta činjenica nije utjecala na visinu dosuđene naknade u iznosu u kojem je ona zatražena i za koji tužbeni zahtjev je sud vezan jer sud smatra da je primjeren iznos naknade znatno viši od zatraženog pa onda i dosuđenog.

38. Sud također navodi da ne dolazi do uračunavanja svote koju je Generali osiguranje d.d. izvršilo tužitelju osnova trajnog invaliditeta temeljem police osiguranja od nezgode jer su osiguranici prema takvom ugovoru zaposlenici, a ne tuženik zbog čega nema pravnog temelja da se tužitelju isplaćeni iznos po osnovi kolektivnog osiguranja od posljedica nesretnog slučaja uračunava u pripadajuću naknadu štete.

39. Budući da temeljem čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je liječenje završeno 28.10.2018., a iz Potvrde o primitku da je odštetni zahtjev podnesen 4.3.2021., dok je tužba podnesena 8.9.2021., to kamata na dosuđeni dio neimovinske štete teče od 4.3.2021. do isplate.

40. Kamata na dosuđeni iznos imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege teče od presuđenja do isplate, jer je u tom trenutku visina te štete izražena sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a, slijedom čega je tužitelju na dosuđeni iznos imovinske štete priznata kamata koja teče od presuđenja pa je valjalo odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim potražuje zateznu kamatu koja teče od 4.3.2021. do presuđenja.

41. Odluka o visini stope zakonskih zateznih kamata temelji se na čl. 29. st. 1. ZOO-a, a visina dosuđene kamate na st. 2. istoga članka.

42. S obzirom da je sud u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, to nije provodio daljnje predložene dokaze kao nepotrebne i neodlučne.

43. Tužitelju je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

44. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe – 1.000,00 EUR (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 19.1.2024., 28.8.2024. i 22.10.2025. – svaki po 1.000,00 EUR (Tbr. 8/1), te pristupa na ročišta 9.4.2024., 10.9.2024. i 11.2.2026. – svako po 1.000,00 EUR (Tbr. 9/1), što uz 25% PDV-a (1.750,00 EUR) te trošak provedenog medicinskog vještačenja u iznosu od 331,81 EUR ukupno iznosi 9.081,81 EUR.

45. Pristup na ročište 10.12.2025. tužitelju je priznat temeljem čl. 156. st. 1. ZPP-a jer je tuženik protivno rješenju suda od 21.10.2024. nalazu i mišljenju vještaka prigovorio tek na ročištu 10.12.2025. zbog čega su nastali dodatni troškovi. O posljedicama postupanja protivno rješenju od 21.10.2024. tuženik je upozoren u istom. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat trošak pristupa na ročište 10.12.2025. u iznosu od 1.000,00 EUR, što uz 25%PDV-a (250,00 EUR) iznosi 1.250,00 EUR.

46. Ukupni dosuđeni parnični trošak tužitelju iznosi 10.331,81 EUR.

47. Tužitelju je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 93/14 i 73/17) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

48. Zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbijen je jer je izgubio spor (čl. 154. st. 1. ZPP-a), a potraživanje s osnova kamata je i tako sporedno potraživanje. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 19. svibnja 2026.

Sutkinja:

Lucija Miše

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćnici