REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1584/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja FK, državljanina Afganistana, trenutno na adresi Ministarstva unutarnjih poslova - Prihvatni centar za strance Ježevo, zastupan po opunomoćeniku Stjepanu Babiću, odvjetniku u Zagrebu, Vodovodna 13/1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić, Zaprešić, Ul. Drage Švajcara 4, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon održane nejavne rasprave, dana 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić, KLASA: UP/I-216- 01/26-03/241, URBROJ: 511-19-37-26-1 od 13. ožujka 2026.

II Odbija se zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći tužitelju. III Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika tužitelj je smješten u Privatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova na najkraće moguće vrijeme, a najduže do 3 (tri) mjeseca od dana donošenja rješenja.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja , u bitnome navodeći kako tuženik temelji smještaj na tvrdnji da se blažim mjerama ne može osigurati prisilno udaljenje jer tužitelj nema novčanih sredstava, putnu kartu niti adresu, međutim, nije dokazao da je doista razmotrio primjenu blažih mjera iz članka 213. Zakona o strancima, npr. redovito javljanje u policijsku postaju ili polog isprava. Navodi da članak 15. stavak 1. Direktive o povratku (2008/115/EZ) i članak 5. stavak 1. točka f) Konvencije za zaštitu ljudskih prava (ESLJP) nalažu da se detencija koristi samo kao krajnja mjera. Navodi da je u predmetu A.B. i ostali protiv Francuske Sud naglasio da nedostatak sredstava sam po sebi ne može biti isključivi razlog za lišenje slobode bez detaljne analize rizika od bijega koja nadilazi puki nedostatak imovine. Tuženik navodi rizik od izbjegavanja obveze napuštanja jer je tužitelj zatečen u blizini granice. Smatra da je zaključak o riziku od bijega donesen paušalno. Prema sudskoj praksi Suda EU (predmet KK, C-528/15) kriterij za rizik od bijega mora biti jasno zakonski definiran i objektivno utvrđen, a ne utemeljen na pretpostavkama. Tuženik navodi da je smještaj određen radi organizacije povratka u Afganistan. Međutim, ističe da je, s obzirom da na opće poznatu sigurnosnu situaciju u Afganistanu i nedostatak diplomatskih odnosa koji bi omogućili sigurnu readmisiju, upitno može li se prisilno udaljenje uopće provesti u roku od tri mjeseca. Prema članku 15. stavku 4. Direktive o povratku, smještaj prestaje biti opravdan ako ne postoji razumna mogućnost udaljenja iz pravnih ili drugih razloga.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje te mu odobri besplatnu pravnu pomoć u ovom upravnom sporu i naloži tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, troškove upravnog spora za sastav tužbe i pristup na ročište, svako u iznosu od 500,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 1.250,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da tužitelj nema prijavljen boravak, nezakonito je ušao u Republiku Hrvatsku te prethodno ponašanje upućuje da bi mogao izbjegavati obvezu napuštanja EGP-a obzirom da je zatečen u namjeri prelaska državne granice u Republiku Sloveniju i u ispitnom postupku je izjavio da želi otputovati u Francusku pa zaključak o riziku nije donesen paušalno. Smatra da postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a jer je ušao u vrijeme dok je na snazi imao mjeru zabrane ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj. Naime, ranije do tog događaja tužitelj je u Republici Hrvatskoj tri puta evidentiran u nezakonitom prelasku državne granice iz Bosne i Hercegovine, kako je opisano u rješenju o protjerivanju, iz čega proizlazi da ustrajno, na nezakonit način, izigrava mjere koje su mu određene pravnim propisima Republike Hrvatske. Navodi da Zakon o strancima, u smislu članka 213. stavka 1. točke 1., primjenom blažih mjera smatra polog putnih dokumenata i putnih karata, što u navedenom slučaju izostaje jer se osobna iskaznica Afganistana ne smatra putnom ispravom niti putnim dokumentom sukladno članku 3. Zakona o strancima. Ističe da je mjera smještaja u Prihvatni centar za strance određena sukladno Zakonu o strancima radi osiguranja sigurne readmisije u zemlju za koju postoji razumna mogućnost udaljenja navedena rješenjem o protjerivanju. Napominje da je tužitelj 18. ožujka 2026. u Prihvatnom centru za strance Ministarstva unutarnjih poslova u Ježevu izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj te je istog dana otpušten iz Centra i upućen da se javnim prijevozom javi u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj u Sarajevskoj 41.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao nejavnu raspravu.

7. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS), dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Iz spisa proizlazi da je rješenjem Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić, KLASA: UP/l-216-04/26-01/1261, URBROJ: 511-19-37-26-1 od 13. ožujka 2026, tužitelj protjeran iz Republike Hrvatske, određena mu je zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od dvije godine računajući od dana isteka prethodnih zabrana ulaska i boravka koje su mu izrečene rješenjima Postaje granične policije Županja u trajanju od 11. veljače 2026. do 11. veljače 2027., Policijske postaje Samobor u trajanju od 12. veljače 2027. do 12. veljače 2028. i Postaje granične policije Županja u trajanju od 13. veljače 2028. do 13. veljače 2030. te mu je određeno prisilno udaljenje u državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku (Bosna i Hercegovina), državu njegova podrijetla Afganistan ili uz njegov pristanak u drugu treću zemlju.

10. Iz spisa predmeta nadalje proizlazi da je tužitelj zatečen po policijskim službenicima Mobilne jedinice granične policije dana 12. ožujka 2026. godine u 23,00 sata u mjestu Kraj Donji, Matije Gupca 17 te je priveden u PP Zaprešić na kriminalističko istraživanje u svrhu utvrđivanja identiteta i okolnosti ulaska i boravka u RH. Tom prilikom je utvrđeno da je stranac prethodno, 9. veljače 2026. godine zatečen na postajnom području PGP Županja u nezakonitom prelasku državne granice te mu je izdano rješenje o protjerivanju KLASA: UP/l-216-04/26-01/592, URBROJ: 511-15- 12-26-1 od 9. veljače 2026., kojim mu je izrečena zabrana ulaska i boravka u trajanju od jedne godine te je dana 11. veljače 2026. godine na bivšem GP Županja -Orašje readmisijski vraćen u Bosnu i Hercegovinu. Ponovo, dana 14. veljače 2026. zatečen je na postajnom području PP Samobor u nezakonitom boravku te mu je izdano rješenje o protjerivanju KLASA: UP/l-21604/26-01/692, URBROJ: 511-19-40-26-1, kojim mu je izrečena zabrana ulaska i boravka u EGP-u od jedne godine te je dana 24. veljače 2026. godine na GP Stara Gradiška readmisijski vraćen u Bosnu i Hercegovinu, Ponovo, dana 28. veljače 2026. zatečen je na postajnom području PGP Županja u nezakonitom prelasku državne granice te mu je izdano rješenje o protjerivanju KLASA: UP/l-216-04/26-01/972, URBROJ: 511-15-12-26-1 od 28. veljače 2026., kojim mu je izrečena zabrana ulaska i boravka u trajanju od jedne godine te je na bivšem GP Županja-Orašje readmisijski vraćen u Bosnu Hercegovinu.

11. Uvidom zapisnik, KLASA: UP/l-216-04/26-01/1261, URBROJ: 511-19-37- 26-2 od 13. ožujka 2026. utvrđeno je da je tužitelj uz pomoć tumača za engleski jezik, izjavio da je 2022. godine otišao iz Afganistana na školovanje u Kirgistan, gdje je stekao zvanje softverski inženjer. Iz Kirgistana u studenom 2025. godine avionom dolazi u Albaniju. Boravi u [adresa] oko dva mjeseca, tijekom kojeg vremena gubi putovnicu. Početkom veljače 2026. nezakonito dolazi u Crnu Goru kroz koju tranzitira četiri dana te nezakonito dolazi u Bosnu i Hercegovinu 6. veljače 2026. Smješten je i spava u kampu u Sarajevu. Do sada već tri puta nezakonito prelazi granicu u Hrvatsku s ciljem odlaska u Francusku, ali ga svaki puta u Hrvatskoj zateče policija i vraća nazad u Bosnu i Hercegovinu. Dobio je i zabranu ulaska na područje EGP-a. U kampu u Sarajevu upoznaje krijumčara arapskog govornog područja po imenu F, s kojim dogovara pomoć u prelasku državne granice. Plaća mu 200,00 eura da ga doveze do blizine granice s Hrvatskom. Po dolasku do obale rijeke preuzimaju ga dvojica drugih krijumčara. Plaća 100,00 eura. Državnu granicu prelazi 10. ožujka 2026. godine oko 22,00 sati čamcem preko rijeke u grupi pet osoba i dva krijumčara koji su veslali, u mjestu Bošnjaci, po prelasku hoda i spava u šumi. Po uputama krijumčara koje dobiva putem mobilnog uređaja dolazi do prometnice, gdje po njega i dvoje pr ijatelja dana 11. ožujka 2026. oko 19,00 sati dolazi bijeli auto karavan, misli da je Mercedes, kojim je upravljao državljanin Pakistana koji je govorio Urdu jezikom. Dovezao ih je u Zagreb, za što su mu platili svaki po 800,00 eura, nakon čega je otišao. Nakon toga po njih je došlo taxi vozilo, koje ih je odvezlo do mjesta Kraj Donji. Platili su iznos od 42,00 eura te se pješice uputili prema Sloveniji, ali ih je nakon nekog vremena zatekla policija te odvela u policijsku postaju. Nema obitelji u Hrvatskoj, kao ni imovine. Ne boluje od nikakvih zaraznih bolesti. Kod sebe posjeduje 50,00 eura. Želi otputovati u Francusku.

11. Individualnom procjenom, u skladu s pravilom razmjernosti, utvrđeno je da se prisilno udaljenje ne može osigurati primjenom blažih mjera propisanih u članku 213. stavku 1. Zakona (polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata; polog određenih financijskih sredstava; zabrana napuštanja određene adrese smještaja; javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme), budući da tužitelj nema putne isprave ni dostatna financijska sredstva koja bi mogao položiti, kao niti adresu smještaja na kojoj bi mogao boraviti, izjavio je da želi otputovati u Francusku i već tri puta je readmisijski vraćen u Bosnu i Hercegovinu, da bi nakon toga odmah ponovo nezakonito ušao u EGP unatoč izrečenim zabranama ulaska i boravka.

12. Stoga mu je u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka, određen smještaj u Prihvatni centar za strance temeljem članka 212. stavka 1. Zakona, budući da su utvrđene okolnosti koje ukazuju na rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske iz članka 214. stavka 2. alineje 2., 3., 8. i 9. te stavka 3. alineje 7. Zakona, jer nema prijavljen boravak, izjavio je da neće izvršavati mjere za osiguranje povratka, nezakonito je ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku, njegovo prethodno ponašanje upućuje na to da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske te je ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka.

13. Prema ocjeni Suda tuženik je u konkretnom slučaju na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti, pravilno utvrdio da se prisilno udaljenje i povratak ne može osigurati blažim mjerama te da postoje okolnosti koje ukazuju na rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a.

14. Sukladno članku 212. stavku 2. Zakona smještaj u Centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom.

15. Prema članku 214. stavku 1. Zakona, državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona.

16. Određeni rok ograničenja slobode kretanja do tri mjeseca je, prema ocjeni Suda, nužan za postizanje zakonom propisane svrhe i razmjeran naravi potrebe za ograničenjem u konkretnom slučaju, jer je to potrebno vrijeme za organizaciju i provedbu readmisije odnosno prisilnog udaljenja, imajući u vidu da stranac nema putnu ispravu.

17. Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim, pri čemu su neosnovani prigovori koje tužitelj iznosi u tužbi i tijekom spora te isti ne dovode do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari.

18. Naime, prema ocijeni ovog Suda, u konkretnom predmetu, vodeći računa u svim utvrđenim okolnostima te da je ovaj Sud već u ranijoj presudi, poslovni broj: Us I- 1390/2026 od 16. ožujka 2026 zaključio da je tuženik pravilno utvrdio da postoje okolnosti za ograničenje kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, iz čega proizlazi da se svrha ograničenja kretanja nije mogla postići blažim mjerama, osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja.

19. U pogledu određenog roka smještaja u Centar, razvidno je kako donositelj rješenja određuje smještaj u Centar do prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske, u trajanju najduže do tri mjeseca od dana donošenja rješenja, a iz spisa proizlazi da su poduzete aktivnosti usmjerene na prisilno udaljenje stranca, što sud ocjenjuje nužnim za postizanje svrhe udaljenja, te isto nije protivno kriterijima Europskog suda za ljudska prava.

20. Sud je odbio zahtjev tužitelja za odobravanje besplatne pravne pomoći u odnosu na opunomoćenika Stjepana Babića, jer isti nije na Listi pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku povratka Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Istovjetno pravno shvaćanje potvrdio je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi, poslovni broj: Usž-40/2026 od 9. travnja 2026.

21. Stoga je Sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u točki I izreke presude.

22. O trošku upravnog spora Sud je odlučio na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnik Stjepan Babić, e-komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja

Zaprešić, Zaprešić, Ul. Drage Švajcara 4

3. U spis