REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] E 5

Poslovni broj: Us I-2248/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr.sc. Antunu Žagaru, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Ivana Lubine, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja EŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frane Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi troškova izvršenja rješenja, 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/24-02/489, URBROJ: 443-02-01-09-25-37 od 3. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/24-02/489, URBROJ: 443-02-01-09-25-37 od 3. listopada 2025., u točki 1. izreke, utvrđeni su troškovi izvršenja rješenja KLASA: UP/I-362-02/24- 02/489, URBROJ: 443-02-01-12-24-16 od 12. srpnja 2024., koje je izvršeno putem treće osobe, odnosno troškovi uklanjanja građevine tlocrta 1,50 x 2,00 m, jedne nadzemne etaže (stavka 4. u prvoj točki izreke rješenja), izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ( 6. ograđena parcela od sjevera) izvan građevinskog područja grada Umaga, u iznosu od 339,88 eura, uz prateće upute i upozorenja u točkama 2. i 3. izreke rješenja.

2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. U tužbi navodi, u bitnome, da su njemu i OŽ osporenim rješenjem tuženika utvrđeni troškovi izvršenja rješenja tuženika od 12. srpnja 2024., koje je izvršeno putem treće osobe na temelju rješenja o izvršenju tuženika od 3. veljače 2025., odnosno troškovi uklanjanja predmetne građevine. Tužitelj ističe da se u upravnom postupku i fazi koja je prethodila izdavanju pobijanog rješenja očitovao da je isključivi investitor i vlasnik građevina izgrađenih na predmetnoj čestici stoga da u pobijanom rješenju nije bilo mjesta utvrđivanju troškova uklanjanja predmetne građevine i navedenoj OŽ. Osim toga, ističe i da je protiv rješenja o izvršenju od 3. veljače 2025. pokrenuo upravni spor pred ovim Sudom. Nadalje navodi da je 21. ožujka 2025. započeto izvršenje navedenog rješenja putem ugovornog izvođača TGT Adriatik d.o.o., Pula, bez njegova prisustva te smatra da mu je time onemogućeno prisustvovati i sudjelovati u provođenju izvršenja uklanjanja predmetne građevine odnosno da je povrijeđeno njegovo pravo na sudjelovanje u predmetnom postupku, propisano člankom 68. stavkom 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Tužitelj navodi i da je započeo s uklanjanjem predmetne građevine te da je uklonio većinu građevina, no da postupak nije uspio okončati do 21. ožujka 2025., a da o definiranom datumu odnosno vremenu provođenja izvršenja rješenja o uklanjanju nije imao nikakve informacije. Nadalje, navodi da su predmeti troškovi nesrazmjerne visine, da mu je na taj način prouzročena velika materijalna šteta jer da za njih nije znao niti mu je ikad od strane nadležnog tijela dostavljena pismenim putem informativna ponuda za predmetne troškove. Smatra da je tuženik nezakonito bez ikakve određene pravne osnove odredio troškove uklanjanja predmetne građevine. Nadalje, upućuje na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3820/2025-2 od 1. listopada 2025. za koju smatra da ide u prilog njegovim navodima te da zbog zauzetog stajališta tog suda u navedenoj presudi nije bilo mjesta donošenju pobijanog rješenja od strane tuženika te da prethodno nije bilo pravne osnove ni za izdavanje rješenja o uklanjanju od 12. srpnja 2024. ni rješenja o izvršenju od 3. veljače 2025. Slijedom navedenog predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika od 3. listopada 2025. te potražuje naknadu troška ovog spora uvećano za zakonske zatezne kamate.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u osporavanom rješenju te je dodatno naveo da je njegovo rješenje od 12. srpnja 2024. postalo pravomoćno donošenjem presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1367/2025-2 od 27. svibnja 2025. kojom je odbijena žalba OŽ i tužitelja izjavljena protiv presude ovog Suda poslovni broj: Us I-1313/2024- 7 od 19. veljače 2025. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 12. srpnja 2024. Nadalje, navodi da u slučaju da su izvršenici dobrovoljno postupili po rješenju o uklanjanju za što su imali vremena od dana zaprimanja rješenja o uklanjanju 22. srpnja 2024. do dana pristupanja izvršenju putem treće osobe 21. ožujka 2025., tada ne bi niti nastali troškovi izvršenja putem treće osobe. Stoga smatra da su imali dovoljno vremena da sami organiziraju uklanjanje građevine, ali da su očito olako smatrali da će izostati izvršenje rješenja tuženika putem treće osobe. Nadalje navodi da je osporavanim rješenjem izvršenicima naređeno da uplate troškove izvršenja rješenja te da su oni postupili po rješenju i uplatili utvrđeni iznos.

4. U tijeku spora održana je rasprava 12. svibnja 2026. kako bi se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu nisu pristupile stranke iako su bile uredno pozvane te je rasprava na temelju odredbe članka 89. stavka 4. ZUS-a u svezi s člankom 91. stavkom 3. ZUS-a održana u odsutnosti uredno pozvanih stranaka.

5. Sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora. Sud druge dokaze nije izvodio iz razloga što je za potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja bilo dostatno izvršiti uvid u spis upravnog postupka i ovog spora.

6. Među strankama spora, sporno je jesu li pravilno utvrđeni troškovi izvršenja rješenja o uklanjanju putem treće osobe.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je rješenjem tuženika KLASA: UP/I- 362-02/24-02/489, URBROJ: 443-02-01-12-24-13 od 12. srpnja 2024., naloženo tužitelju i OŽ uklanjanje u određenom roku više građevina na predmetnoj čestici, među kojima jest i ovdje predmetna.

9. Protiv rješenja o uklanjanju od 12. srpnja 2024. tužitelj i OŽ pokrenuli su upravni spor pred ovim Sudom, koji je presudom poslovni broj: Us I- 1313/2024-7 od 19. veljače 2025., odbio tužbeni zahtjev radi poništenja navedenog rješenja tuženika od 12. srpnja 2024., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1367/2025-2 od 27. svibnja 2025.

10. Nadalje, razvidno je da je rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/24- 02/489, URBROJ: 443-02-01-25-27 od 3. veljače 2025., utvrđeno da je rješenje o uklanjanju od 12. srpnja 2024. postalo izvršno 7. kolovoza 2024., da tužitelji u ostavljenom zakonskom roku, a ni do kontrolnog očevida nisu uklonili opisane građevine, pa je određeno da će se rješenje o uklanjanju provesti putem treće osobe. Protiv navedenog rješenja tužitelj i OŽ pokrenuli su upravni spor pred ovim Sudom, koji je presudom poslovni broj: Us I-216/2025-7 od 9. siječnja 2026. odbio tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika od 3. veljače 2025.

11. Nadalje, iz zapisnika o izvršenju rješenja tuženika od 21. ožujka 2025., razvidno je da je tog dana započeto i dovršeno izvršenje rješenja o uklanjanju od 12. srpnja 2024., da uklanjanje provodi treća osoba, ugovorni izvođač tuženika, trgovačko društvo TGT Adriatik d.o.o., Pula. Nadalje, razvidno je da je u svrhu provedbe izvršenja rješenja obavljen pregled građevine na predmetnoj lokaciji te da je utvrđeno da je investitor uklonio većinu građevina čije je uklanjanje naređeno te da je za uklanjanje preostala građevina: građevina tlocrta 1,50 x 2,00 m jedne nadzemne etaže (stavka 4). Samo izvršenje rješenja sastojalo se u uklanjanju preostale građevine te odvozu materijala od uklanjanja na deponij, najbliže legalno odlagalište građevinskog otpada grada Pule. Zapisniku su priložene fotografije s predmetne čestice, uslikane prije i nakon izvršenog uklanjanja građevine.

12. Odredbom članka 122. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj 115/18, 117/21, 67/23 i 155/23, dalje: ZDI) propisano je da troškove izvršenja rješenja putem treće osobe, uključujući i trošak zbrinjavanja i obrade građevnog otpada, snosi izvršenik. Stavkom 2. istog članka propisano je da se troškovi izvršenja rješenja namiruju iz državnog proračuna do naplate od izvršenika. Stavkom 5. istog članka propisano je da se iznos troškova izvršenja rješenja i obveza njihova plaćanja od strane izvršenika utvrđuju rješenjem koje se donosi nakon izvršenja rješenja putem treće osobe.

13. Imajući u vidu da tužitelj nije postupio po rješenju o uklanjanju od 12. srpnja 2024. i uklonio sve građevine za koje mu je (uz OŽ) to naloženo tim rješenjem, a zbog čega su one, odnosno preostala građevina, uklonjene putem treće osobe, odnosno od strane ugovornog izvođača tuženika, ocjena je Suda da je tuženik zakonito u skladu s citiranim odredbama članka 122. ZDI-ja obvezao tužitelja na plaćanje troškova predmetnog uklanjanja.

14. Nadalje, iz spisa predmeta upravnog postupka razvidno je da je Državni inspektorat, po glavnom državnom inspektoru, na temelju ugovora KLASA: 406-01/25- 01/5, URBROJ: 443-01-05-01-25-8 od 13. ožujka 2025., odlukom od 12. ožujka 2025., imenovao određene građevinske inspektore odgovornim osobama za provođenje nadzora tijekom postupka izvršenja inspekcijskih rješenja o uklanjanju građevina donesenih, između ostalih, u odnosu na predmetnu česticu. Navedeni ugovor za izvođenje radova na uklanjanju nezakonito izgrađenih građevina, koji je naručio Državni inspektorat Republike Hrvatske, zaključen je s trgovačkim društvom TGT- ADRIATIK d.o.o., Pula, a koje trgovačko društvo je izvelo predmetno uklanjanje, za što je izdalo račun br. 210/01/1 od 8. rujna 2025., na temelju kojeg su osporenim rješenjem utvrđeni troškovi izvršenja putem treće osobe.

15. Nadalje, vrijednost radova uklanjanja građevina predmet je navedenog ugovora sklopljenog između tuženika i ovdje treće osobe, na temelju ekonomskog nadmetanja u postupku javne nabave, a iz preslike građevinske knjige, troškovnika predviđenih (okvirnih) količina predmeta nabave te specifikacije poduzetih radnji uz navedeni račun, razvidna je ugovorena jedinična cijena svake radnje koja je obuhvaćena radovima uklanjanja na predmetnoj nekretnini. Stoga nije moguće u ovom sporu osporavati tako ugovorenu vrijednost pojedine radnje uklanjanja predmetne građevine. Nadalje, vrijednost troškova uklanjanja, osim o ugovorenoj jediničnoj cijeni svake radnje obuhvaćene radovima uklanjanja, ovisi i o količini radova upisanih u građevinsku knjigu. Iz priležećih preslika građevinske knjige otvorene radi uklanjanja građevina na predmetnoj nekretnini, razvidna je izvršena količina radova za svaku radnju koja je obuhvaćena radovima uklanjanja na predmetnoj nekretnini, a koju su svojim potpisima ovjerili izvođač (treća osoba) te nadzor-imenovana građevinska inspektorica. Osim toga, Sud pregledom građevinske knjige nije utvrdio nepravilnosti pri njezinom vođenju jer je ona sastavljena u propisanoj formi, potpisana je od strane predstavnika izvođača-treće osobe i nadzora-višeg građevinskog inspektora, a podaci sadržani u njoj sukladni su podacima u ostalim priležećim ispravama. Na temelju navedenog, Sud je odlučne činjenice u ovoj upravnoj stvari utvrdio na razini izvjesnosti koja isključuje svaku razumnu sumnju u njihovu istinitost.

16. Dakle, s obzirom da je račun br. 210/01/1 od 8. rujna 2025., izdan od treće osobe za izvršene radove uklanjanja, kao i priležeća specifikacija izvršenih radnji i količina, u skladu s podacima navedenim u građevinskoj knjizi te da su svi podaci ovjereni potpisom ovlaštene osobe nadzora-građevinskog inspektora te da su obračunate cijene svake radnje u skladu s ugovorenim cijenama, ocjena je Suda da su količine i vrijednosti izvršenih radnji uklanjanja predmetne građevine pravilno utvrđene te nije osnovan tužbeni navod da su predmetni troškovi nesrazmjerne visine. Osim toga, tužitelj je visinu određenih troškova osporio paušalno te nije predložio dokaze provedbom kojih bi se utvrđena visina troškova mogla preispitati. Stoga je Sud ocijenio da je, u konačnici, i sam trošak izvršenja rješenja u ovoj upravnoj stvari pravilno i zakonito utvrđen.

17. Odredbom članka 134. ZUP-a propisano je da se izvršenje provodi protiv osobe koja je obvezna ispuniti obvezu (izvršenik), odnosno njegovih pravnih sljednika.

18. Odredbom članka 139. stavak 4. ZUP-a propisano je da se žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.

19. Nadalje, nisu osnovani niti preostali navodi tužitelja, a koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju (kojima se upućuje na građevine koje se mogu graditi bez građevinske dozvole i glavnog projekta te da se u fazi postupka koja je prethodila izdavanju osporavanog rješenja tuženika očitovao da je isključivi investitor i vlasnik predmetne građevine zbog čega da nije bilo mjesta utvrđivanju predmetnih troškova uklanjanja predmetne građevine i OŽ), nisu osnovani, iz razloga što se njima spori predmet izvršenja i osobe izvršenici kojima je naložena predmetna obveza uklanjanja, odnosno zakonitost samog rješenja o uklanjanju kojim su utvrđeni predmet izvršenja i određene su osobe izvršenika. To stoga što se u predmetnom sporu oko zakonitosti rješenja o troškovima izvršenja rješenja putem treće osobe mogu ocjenjivati samo navodi koji se odnose na izvršenje rješenja te same troškove izvršenja (članak 139. stavak 4. ZUP-a), a navode kojima se osporava zakonitost rješenja o uklanjanju te osoba koje su dužne izvršiti te obveze, tužitelj je mogao isticati u upravnom sporu pokrenutom protiv rješenja o uklanjanju. Naime, osoba izvršenika, dakle vlasnik nekretnine odnosno investitor kojem se određuje obveza, određena je u postupku u kojem je doneseno rješenje o uklanjanju, a u postupku izvršenja ispituje se je li ta osoba postupila u skladu s određenom obvezom te se, ako nije, obveza izvršava putem treće osobe kad njezina priroda to omogućuje, nakon čega se određuje visina takvih troškova koje, u konačnici, snosi određeni izvršenik. Zbog toga osoba izvršenika ne može biti predmet ispitivanja u postupku izvršenja i utvrđenja navedenih troškova. Jednako tako, niti navodi o pretrpljenoj materijalnoj šteti zbog provedenog uklanjanja putem treće osobe nisu osnovani, iz razloga što tužitelj takve navode nije obrazložio, nije priložio dokaze za njihovo utvrđenje, niti je predložio izvođenje dokaza na tu okolnost.

20. Također, niti navod da tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u provedenom uklanjanju predmetne nekretnine iako je člankom 68. stavkom 3. ZUP-a propisano da stranke imaju pravo sudjelovati u postupku, nisu odlučni za odluku u sporu. To stoga što, primarno, izvršenje rješenja o uklanjanju građevine putem treće osobe nije dokazna radnja očevida na koju tužitelj neosnovano upućuje. Osim toga, Sud ističe da sukladno stavu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-553/20-2 od 2. srpnja 2020. procesna jamstva prava na očitovanje odnose se na postupak donošenja upravnog akta, a ne na postupak njegova izvršenja, što je u konkretnom predmetu slučaj. Osim toga, tužitelju je omogućeno sudjelovati i očitovati se u tužbi i na raspravi koja je zakazana u ovom sporu, no on svojim navodima u ovom sporu nije s uspjehom osporio utvrđenja tuženika iz pobijanog rješenja.

21. Slijedom svega navedenog, osporeno rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

22. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova ovog spora i to za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 eura, uvećano za pripadajući iznos PDV-a.

23. Odredbom člana 147. stavka 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

24. Budući da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to tužitelju sukladno citiranoj odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova spora. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.

U Rijeci 19. svibnja 2026.

Sudac

dr.sc. Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak. 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4,

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Ispostavi u Pazinu, Pazin,

Prolaz Frane Matejčića 8