Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž -302/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Hani Lukić Hob, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 47169666877, zastupanog po Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-479/2025-10 od 13. siječnja 2026., u sjednici vijeća 19. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-479/2025-10 od 13. siječnja 2026. u točkama I, II i III izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
" I. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članka 6. točke 1. Ugovora o [broj kredita] od 29. 10. 2002. sklopljenog između prednika tužiteljice i tuženika pod nazivom TROŠKOVI i koja glasi: „ Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,50 %, jednokratno, unaprijed.
II Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužiteljici ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 745,80 eura (sedamsto četrdeset pet eura i osamdeset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. 11. 2002. do isplate, i to po stopi od 15 % za period od dospijeća do 31. 7. 2008., zatim u periodu od 1. 8. 2008. do 31. 7. 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a u periodu od 1. 8. 2015. do 31. 12. 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %, a od 1. 1. 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužiteljici ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 751,55 eura (sedamsto pedeset jedan euro i pedeset pet centi), sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 13. siječnja 2026. do isplate, prema kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
IV Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na parnični trošak u iznosu od 147,99 eura (sto četrdeset sedam eura i devedeset devet centi) kao neosnovanom."
2. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužiteljicu na naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovna.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je ništetna i bez pravnog učinka odredba članka 6. točka 1. Ugovor u o [broj kredita] od 29. listopada 2002. sklopljenog između prednika tužiteljice i tuženika pod nazivom Troškovi i koja glasi "korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga koja trenutačno iznosi 1.50%, jednokratno, unaprijed" te zahtjev za isplatu iznosa od 745,80 eura sa zateznom kamatom.
6. Sud prvog stupnja utvrđuje da je prednik tužiteljice kao korisnik kredita sa prednikom tuženika tj. Slavonskom bankom d.d. Osijek Podružnica Đakovo kao davatelj kredita, zaključio ugovor o kreditu 29. listopada 2002. na iznos od 50.000,00 eura sa rokom otplate od 15 godina u jednakom mjesečnim anuitetima. Utvrđuje da je odredbom članka 6. točka 1. Ugovora o kreditu korisnik kredita obvezao se platiti naknadu za obavljane bankarskih usluga, a koju je prednik tužiteljice platio tuženiku u iznosu od 745,80 eura.
7. Na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio da je sporna ugovorna odredba (članak 6. točka 1. kojom je određeno plaćanje troška obrade u iznosu od 1,50 % iznosa kredita), sastavljena unaprijed po tuženiku, da o njoj stranke nisu posebno pregovarale niti je korisnik kredita imao utjecaj na njezin sadržaj, te da je ugovaranjem takve odredbe uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu potrošača, zbog čega je riječ o nepoštenoj odredbi, u smislu članka 96. stavak.
1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12 dalje ZZP/07 ), koja je kao takva i ništava u smislu članka. 102. stavak. 1. i 2. ZZP/07.
8. Posljedično navedenom tužbeni zahtjev ocijenio je osnovanim na temelju odredbe čl. 102. st. 1. u vezi čl. 96. st. 1. i 2. ZZP/07 te je na temelju čl. 1111. u vezi čl. 323. st. 1. st. 1. i čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05 - dalje: ZOO) utvrdio ništetnost sporne odredbe ugovora o kreditu, te posljedično tome obvezao tuženika, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO -a vratiti tužiteljici iznos naknade naplaćene na temelju te ništetne odredbe.
9 . Naime, iz spisa proizlazi, a što i prvostupanjski sud navodi u obrazloženju presude da je ugovor o kreditu između prednika tužiteljice i prednika tuženika sklopljen 29. listopada 2002. Imajući i u vidu navedeno proizlazi da u vrijeme sklapanja ugovor o kreditu (2002.) i nastanka pravnog odnosa između prednika tužiteljice i prednika tuženika nije bio na snazi ZZP/07 koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2007., ali isto tako ni Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) jer je navedeni zakon stupio na snagu 18. lipnja 2003.
10. Također predmetni ugovor sklopljen 29. listopada 2002. nije u dosegu Direktive Vijeća EEZ 96/13 od 5. travnja 1993., jer je sklopljen prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji. Naime, člankom 2. stavak 1. akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama ugovora Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivaju europske zajednice za energetiku (Sl.1. 2013.) propisano je da su odredbe izvornika ugovora i akata koji su donijeli institucije EU prije pristupanja obvezujuće za Hrvatsku i primjenjuju se u Hrvatskoj tek od dana njezina pristupanja Europskoj uniji dakle od 1. srpnja 2013.
11. Pored toga, ugovor o kreditu je sklopljen 29. listopada 2002., dakle prije 1. veljače 2005. kada je stupio na snagu Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju koji je Republika Hrvatska sklopila s državama članicama EU /dalje: Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju/, a prije datuma pristupanja Republike Hrvatske – EU 1. srpnja 2013.), a kojim se Republika Hrvatska obvezala u prijelaznom razdoblju u primjeni nacionalnog prava tumačiti ga koliko je to moguće u duhu prava EU – ukupne pravne stečevine, što dakle uključuje i praksu suda EU.
12. Dakle, ulazna naknada u ugovoru o kreditu koji je sklopljen 2002. godine ne podliježe Zakonu o zaštiti potrošača iz 2003. i Direktivi Vijeća 93/13 EEZ.
13. Međutim, prema odredbi članka 103. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima "(Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 dalje ZOO), koji je bio na snazi uz vrijeme sklapanja ugovora i koji se u ovom slučaju primjenjuje pozivom na odredbu iz članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05) ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.
14. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka u okviru činjeničnih navoda iznijela činjenice na temelju koji tvrdi da je ugovorna odredba o tzv. ulaznoj naknadi ništetna i prema odredbama ZOO-a a ne samo iz razloga koji propisuje Zakon o zaštiti potrošača, pa je prvostupanjski sud bio dužan u okviru činjenica iznijetih u tužbi i do kraja prethodnog postupka odlučiti primjenom odredbe članka 142., 143., 1065.-1068. ZOO-a i utvrditi je li odredba tipskog ugovora o kreditu kojim je određeno da je korisnik kredita dužan platiti naknadu za obavljanje bankarskih usluga ništetan na temelju .odredbe članak 103. stavak 1. ZOO-a. Prema tome, zbog pogrešnog pravnog shvaćanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 83. i 87. ZZP/03, odnosno članka 96. i 102. ZZP/07, činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno i zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude, pa je bilo nužno prihvatiti žalbu te ukinuti prvostupanjsku odluku i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje .
15. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će o zahtjevu tužiteljice za utvrđenje ništavosti odredbe članka 6. točka 1. Ugovora o kreditu i isplati odlučiti sukladno uputi iz ove odluke.
16 . Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz članka 370. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP).
U Rijeci 19. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić- Margan
