Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-302/2026-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optužene HG, zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11) odlučujući o žalbi ODO u Rijeci, podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: K-720/2018 od 18. prosinca 2025., na javnoj sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026., u prisutnosti branitelja optuženice Vlade Vladike, odvjetnika iz Rijeke,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca predsjednika vijeća.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, broj: K-720/2018 od 18. prosinca 2025., na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) optužena HG oslobođena je optužbe da bi počinila kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 247. stavak 1. i 2. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. ZKP-a padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnijela je optuženica po branitelju Vladi Vladiki, odvjetniku iz Rijeke, s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu. Ujedno je zatražio da ga se pozove na sjednicu vijeća, a čemu je i udovoljeno.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Na javnu sjednicu vijeća pristupio je branitelj optuženice, dok nisu pristupili uredno pozvani optuženica i državni odvjetnik, te je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti. Branitelj optuženice ostao je kod svih navoda istaknutih u odgovoru na žalbu.
6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
7. U pravu je državni odvjetnik kada ističe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio ostale dokaze, već je kao jedinu istinitu uzeo obranu optuženice. Naime, upravo kao što se to i ističe u žalbi, prvostupanjski sud je propustio cijeniti činjenicu da je TD Alimdar j.d.o.o. bio u neprekinutoj blokadi od 9. kolovoza 2016., a to znači i u vrijeme zaključenja samog Ugovora o zakupu poslovnog prostora u vlasništvu TD Željezo d.o.o.. Osim toga, okolnost koju u svojoj presudi navodi prvostupanjski sud, a koja proizlazi iz same obrane optuženice, da je ista vjerovala da će njezino trgovačko društvo nastaviti sa poslovanjem zaključujući na temelju takve obrane optuženice da je životno logično da se usprkos blokadi od oko 1,5 mjesec može nastaviti uspješno poslovanje. Naime prvostupanjski sud je izveo zaključak o nepostojanju namjere na strani optuženice u vrijeme zaključenja Ugovora o zakupu, bez da je obranu optuženice doveo u svezu i sa ostalim izvedenim dokazima. Predmetno stoga što suprotno navodima same optuženice, iz iskaza prokuriste (u inkriminirano vrijeme) TD Željezo d.o.o., IG proizlazi da je optuženica iskazala da će najamninu plaćati do 5-og u mjesecu, a što je svega 15-ak dana nakon što je sam Ugovor o zakupu zaključen, pa bi isto ukazivalo i na po optužen ici očekivani prihod na račun njezinog TD, koja činjenica međutim nije analizirana. Osim toga, IG i VG suglasno iskazuju da optuženica nije niti u narednim mjesecima plaćala najamninu, obećavajući da će ju platiti, naknadno predajući bjanko zadužnicu na iznos 100.000, kuna ne govoreći da je u blokadi i da je predana zadužnica nenaplativa . Budući da je prvostupanjski sud propustio te navode obrane optuženice dovesti u svezu sa tim činjenicama, prihvaćajući kao istinitu i životno logičnu samo obranu optuženice, ispravnim se od strane državnog odvjetnika ukazuje na selektivno prihvaćenje obrane optuženice kao istinite, a time i na propust prvostupanjskog suda da tu obranu cjelovito analizira u svezi sa ostalim izvedenim dokazima. Naime, upravo kao što to u odgovoru na žalbu ističe sama optuženica - prijevarna namjera mora postojati kod uspostavljanja određenog imovinskopravnog odnosa i nju se dokazuje, ukoliko nema priznanja za njezino postojanje, na temelju ukupne analize svih izvedenih dokaza, a što znači i da mora biti cijenjena i sa realnim mogućnostima plaćanja obaveza koje se preuzimaju, a koje se između ostalog očituju i u preuzetoj visini obveze sa osnove Ugovora o zakupu.
7.1. Nadalje, u pravu je državni odvjetnik i u pogledu činjenice koja je također od strane prvostupanjskog suda nedovoljno analizirana, a odnosi se na ukupnu visinu dugovanja sa osnove Ugovora o zakupu. Naime, prvostupanjski sud je pod točkom 5.3. svog pisanog obrazloženja iznio zaključak da nakon što je raskinut Ugovor o zakupu, taj period više nije moguće obuhvatiti inkriminiranim periodom, jer više ne postoji obveza na temelju Ugovora o zakupa. Pri tome je istaknuo kao nesporno utvrđenu činjenicu da je optuženica tek nekoliko mjeseci kasnije, nakon što je raskinut Ugovor o zakupu, napustila sam prostor i iz istog iznijela svoje stvari. Ostao je, dakle nejasan takav zaključak prvostupanjskog suda koji nije analiziran i doveden u svezu sa niti jednim od prethodno navedenih činjenica, kako onima koje se odnose na okolnosti koje su prethodile samom zaključenju Ugovora o zakupu tako i onima koji su uslijedile nakon što je taj Ugovor o zakupu raskinut od strane zakupodavca.
8. Uvažavajući prethodno navedeno, a sukladno navodima državnog odvjetnika činjenično stanje je, za sada, nepotpuno a time i pogrešno utvrđeno.
9. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve već izvedene dokaze, a po potrebi i druge dokaze kako bi sveobuhvatno sagledao sve okolnosti koje su prethodile samom zaključenju Ugovora o zakupu koji je u ime svog trgovačkog društva zaključila optuženica. U tu svrhu, utvrditi će stvarno stanje i vrstu nepodmirenih obveza trgovačkog društva Alimdar j.d.o.o. koje proizlaze iz očevidnika o redoslijedu plaćanja (razlozi blokade računa društva) u vrijeme zaključenja inkriminiranog Ugovora o zakupu. Te će činjenice potom dovesti u svezu sa svim personalnim dokazima, a to znači ne samo sa obranom optuženice, već i sa iskazima VG i pokojnog IG koji su iskazivali o ponašanju optuženice nakon zaključenja samog Ugovora o zakupu. Ukoliko nakon tako provedene analize donese zaključak o postojanju kaznene odgovornosti na strani optuženice, utvrditi će stvarnu visinu dugovanja sa osnove Ugovora o zakupu i tako utvrđenu visinu obrazložiti u cijelosti, obrativši pozornost na što se odnosi iznos naveden u činjeničnom opisu, je li samo na ukupnu visinu neplaćenih zakupnina na temelju samog Ugovora o zakupu ili su istim obuhvaćene i kamate, te za svoje zaključke iznijeti valjane i argumentirane razloge.
10. Slijedom navedenog na temelju članak 483. stavak 1. ZKP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja te predmet uputiti na odlučivanje drugom sucu predsjedniku vijeća, neopterećenom stavovima iz prethodne odluke.
U Zagrebu 19. svibnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
