Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-246/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČU, zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. u vezi članka 52. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Puli-Poli, broj: K- 797/2016 od 2. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026., u prisutnosti u.z. braniteljice odvjetnice Jovane Puhalo Pezer,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ČU kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli-Poli, broj: K-797/2016 od 2. travnja 2025., optuženi ČU proglašen je krivim da je počinio jedno produljeno kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11, te je optuženi ČU, na temelju članka190. stavak 2. KZ/11 u vezi s člankom 44. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom ČU je u kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 20. kolovoza do 21. kolovoza 2016.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) optuženom ČU naloženo je u roku 15 (petnaest) dana podmiriti paušalni trošak kaznenog postupku u iznosu 500,00 eura te trošak svjedoka GU.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po braniteljici Mariji Budimir, odvjetnici iz Pule, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni , s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku. Ujedno je zatražio da se njega i njegovu braniteljicu pozove na javnu sjednicu vijeća, a čemu je i udovoljeno.

3. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu optuženika odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Na javnu sjednicu vijeća pristupila je u.z. braniteljica, odvjetnica Jovana Puhalo Pezer, dok nije pristupio uredno pozvani državni odvjetnik i optuženik, te je sjednica vijeća održana u njegovoj odsutnosti. Braniteljica je ostala kod navoda izjavljenih u žalbi.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. Nije u pravu optuženik kada ističe da prvostupanjski sud, oglašavajući optuženika krivim za radnju inkriminiranog kaznenog djela uzima kao važnom činjenicu „više“ oduzete opojne droge od optuženika. Naime, iako je točno da prvostupanjski sud u svojoj presudi i to pod točkama 4. i 9. pisanog obrazloženja prvostupanjske presude navodi da je od optuženika ukupno oduzeto zelene biljne materije mase 664,39 grama koji sadrže 0,3% tetrahidrokanabinola koje predstavljaju konoplju droge marihuana, isti se osvrće isključivo na utvrđenja dobivenih nalazom i mišljenjem Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, ne utvrđujući time tu ukupno oduzetu količinu opojne droge od optuženika kao relevantnu za inkriminirano kazneno djelo. Suprotno tome, pod točkom 11.1. prvostupanjski sud naglašava da je „ukupno pronađena količina opojne droge od preko 0,5 kg“ (činjeničnim opisom u zbroju navedeno je 557,24 grama), dakle, ne spominje se ukupna količina opojne droge koja je bila predmetom vještačenja a nije sadržana u izreci same presude, odnosno količina od 664,39. grama kako se to navodi žalbom. Slijedom navedenog , nesporno je da prvostupanjski sud tu količinu opojne droge nije uzeo kao „važnu“, niti je ta količina u obrazloženju prvostupanjske presude dovedena u svezu sa radnjom kaznenog djela za koju je oglašen krivim optuženik pod točkom 1 izreke, pa stoga nema proturječja niti je u tom dijelu prekoračena optužba kako se to pokušava argumentirati žalbom.

7.1. Nije u pravu niti optuženik kada ističe da prvostupanjski sud zaključuje da optuženik nije konzumirao opojnu drogu marihuana. Naime, u već spomenutom dijelu obrazloženja prvostupanjske presude, pod točkom 11.1. prvostupanjski sud ističe da nema dokaza da bi optuženik „svakodnevno koristio veće količine opojne droge marihuana“, a ne da isti „uopće“ ne konzumira opojnu drogu. To svoje utvrđenje prvostupanjski sud dovodi u svezu sa činjenicom da se optuženik 2012. posljednji put javio u Centar za ovisnost, dakle nekoliko godina prije inkriminiranog razdoblja. Osim toga sam inkriminirani period datira oko devet godina prije presuđenja po prvostupanjskom sudu, a što dodatno uz navedene okolnosti onemogućuje dovesti u svezu inkriminirano kazneno djelo sa bolesti ovisnosti. Upravo uvažavajući navedeno ispravno je od strane prvostupanjskog suda odbijen , a potom u obrazloženju prvostupanjske presude i obrazložen dokazni prijedlog za provođenjem psihijatrijskog vještačenja na okolnosti ovisnosti optuženika kao i dokazni prijedlog za neposrednim ispitivanjem majke optuženika. Naime, na okolnosti učestalog konzumiranja opojne droge predložena je samo majka optuženika, a ne i neki drugi neovisni svjedoci, pa se uvažavajući sve prethodno navedeno, suprotno žalbenom navodu, ne može govoriti o povredi prava na pravično suđenje u smislu zakona o kaznenom postupku koja bi dovela do neravnoteže koja bi odredila ishod konkretnog kaznenog postupka, pa je i taj žalbeni navod valjalo otkloniti kao neosnovan.

7.2. U odnosu na žalbeni navod prema kojem nije utvrđeno da bi optuženik u jointu koji je dao na trošenje GU (kaznenopravna radnja opisana pod točkom 2. izreke), istom dao na uživanje opojnu drogu „marihuana“, treba prvenstveno istaknuti da GU sam iskazuje (raspravni zapisnik od 28. ožujka 2025 .) da mu je optuženik dao na trošenje opojnu drogu marihuanu, a tu činjenicu ne osporava niti optuženik (raspravni zapisnik od 28. ožujka 2025.), smatrajući da nije odgovoran jer ga je GU sam to tražio. Uvažavajući takve okolnosti ispravno je utvrđenje prvostupanjskog suda, koji uvažavajući radnju kaznenog djela pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude, a koja se odnosi na uzgoj opojne droge marihuane radi prodaje dovodi u svezu sa radnjom opisanom pod točkom 2. izreke presude. Naime, prvostupanjski sud je u svom obrazloženju (točka 12. obrazloženja) te dvije činjenice doveo u međusobnu svezu zaključujući da iste ukazuju da je opojna droga od strane optuženika, dana na korištenje GU. Slijedom navedenog, činjenica koja se ističe u žalbi da GU „nije ništa osjetio“ nakon što je „povukao“ dva tri dima, nije ona koja bi bila od utjecaja na ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja posebice jer iz navoda tog svjedoka, izrijekom proizlazi „Mislim da mi od ta dva tri dima nije ništa bilo, nisam osjetio učinak“, a koji navod ne nameće „kao jedini zaključak“ o ne postojanju opojne droge marihuane u tom jointu.

8. Optuženik prigovara i pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja u dijelu koji se odnosi na uzgojenu količinu opojne droge navodeći da se radi o sijanju šest sjemenki i da se iz te činjenice ne može zaključiti da se radilo o uzgoju radi prodaje tim više što nema novaca niti ikakvih poruka koje bi ukazivale na prodaju opojne droge. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pod točkom 11. pisanog obrazloženja svoje presude obrazložio i činjenicu da je bilo posađeno više biljaka od kojih neke nisu uspjele i upravo je tu činjenicu ispravno doveo u svezu sa stvarnom namjerom postupanja optuženika. Dakle, te utvrđene činjenice zajedno sa količinom opojne droge koja je pronađena kod optuženika ukupne mase 264,56 grama i prema mišljenju ovoga suda kao drugostupanjskog ukazuje na ispravan zaključak da iste nadilaze pojam „osobnog korištenja“ i „osobnih zaliha“ kako se to ponovno ponavlja žalbenim navodima.

9. Nadalje, iako u svojoj žalbi optuženik samo paušalno ističe žalbeni navod u pogledu visine kazne koja je izrečena optuženiku treba istaknuti da je sud detaljno pod točkom 16. i 17. prvostupanjske presude iznio svoje razloge zbog kojih je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, ističući pri tome posebno njegovu prethodnu višestruku osuđivanost. Nije stoga u pravu optuženik kada u svojoj žalbi minorizira činjenicu da je osuđen i za kazneno djelo teške krađe za koje smatra da mu je sud pridao preveliki značaj. Suprotno tome, prvostupanjski sud je cijenio višestruku osuđivanost optuženika za razna kaznena djela od kojih i za jedno istovrsno kazneno djelo. Uvažavajući navedeno nije u pravu optuženik i kada ističe da je sud , kada je već citirao presude kojima je optuženik oglašen krivim, trebao pribaviti predmete kako bi utvrdio o kojim se sve okolnostima pojedinih kaznenih djela radilo. Suprotno tome, sud je dužan prilikom odluke o vrsti i visini kazne u smislu odredbe članka 47. KZ/11, razmatrati i prijašnji život optuženika, a u svezi sa istim i njegovo ponašanje u skladu sa zakonom. Ispravno je stoga uzeta u obzir kaznena i prekršajna evidencija koja je za optuženika utvrđena, jer ona ukazuje na njegov prijašnji život, ali i ponašanje optuženika nakon počinjenja pojedinog kaznenog djela koji očito ne mijenja svoj obrazac protupravnog ponašanja. Treba pri tome istaknuti i da je ispravno cijenjena činjenica koja se odnosi na protek vremena od vremena činjenja kaznenog djela, pa je stoga uvažavajući sve one okolnosti koje je obrazložio i prvostupanjski sud, kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i ovaj sud nalazi u cijelosti primjerenom i svrsishodnom. Uzimajući u obzir navedeno i prema mišljenju ovoga suda kao drugostupanjskog, upravo će se kroz izrečenu kaznu zatvora u navedenom trajanju izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i kroz istu će se utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Stoga i prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog, prilikom odmjeravanja kazne u dostatnoj su mjeri cijenjene sve utvrđene okolnosti na strani optuženika, te će se izrečenom kaznom u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja koja je zakonom predviđena.

10. Budući da nisu utvrđene druge povrede zakona na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je žalbu na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, te riješiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac