REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1065/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Ognjenu Krznariću i Dariu Alitoviću, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Krznarić & Alitović j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika GRAWE HRVATSKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 28406115764, zastupanog po generalnom punomoćniku Mladenu Golojuhu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn - 1364/2022-25 od 27. siječnja 2025., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-1364/2022-32 od 13. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana – i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1364/2022-25 od 27. siječnja 2025., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-1364/2022-32 od 13. veljače 2025.

II. Odbija se kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom odlučeno:

- u toč. I., naloženo je tuženiku nadoknaditi neimovinsku i imovinsku štetu tužitelju u iznosu od 8.390,35 € zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 4. srpnja 2020. do isplate, po propisanoj kamatnoj stopi,

- u toč. II., odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu neimovinske štete u iznosu od 402,10 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. srpnja 2020. do isplate,

- u toč. III., naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.209,60 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude 27. siječnja 2025. do isplate, po propisanoj kamatnoj stopi, i

- u toč. IV., da se odbija zahtjev tuženika za nadoknadom troškova postupka u iznosu od 1.533,18 €.

1.1. Rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-1364/2022-32 od 13 . veljače 2025. ispravljena je navedena presuda u toč. III. izreke presude, tako da u trećem redu iza OIB [osobni identifikacijski broj]a tuženika treba pisati: "trošak parničnog postupka ", dok je u preostalom dijelu presuda ostala neizmijenjena.

2. Protiv te je presude, u njenim toč. I., III. i IV., žalbu podnio tuženik navodeći da je podnosi iz svih žalbenih razloga, a posebice radi bitnih povreda pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se pobijanu presudu preinači na način da se odbije tužitelja sa tužbom i njegovim tužbenim zahtjevom u pobijanom dijelu (za iznos od 3.390,35 € sa pripadajućim zateznim kamatama), a tuženiku da se dosudi troškove žalbe i razmjerni iznos parničnih troškova ili podredno da se pobijani dio presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 8.792,45 € sa zateznim kamatama tekućima od 4. srpnja 2020. do isplate, sve povrh vansudski isplaćenih 2.707,55 € po tuženiku.

7. Šteta je nastala tužitelju koji je sudjelovalo u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 13. svibnja 2022. u Zagrebu, a za koju nezgodu je u cijelosti odgovoran osiguranik tuženika ĐĆ koji je udario vozilom u tužitelja, koji je kao pješak prelazio cestu na obilježenom pješačkom prijelazu.

8. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 8.390,35 € (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu u iznosu od 402,10 € tužbeni zahtjev odbio (točka II. izreke) kao previsoko postavljen.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (izuzev u dijelu odluke o troškovima postupka) te na zakonom predviđene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 365. ZPP-a), ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda niti u izreci, a niti u obrazloženju, ne sadrži takve nedostatke zbog kojih se njezina pravilnost ne bi mogla ispitati (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a), s obzirom da je izreka presude dovoljno jasna, određena i usklađena s obrazloženjem u kojem prvostupanjski sud navodi valjane, uvjerljive, logične i dosljedne razloge za utvrđene pravno relevantne činjenice, sve u skladu sa stanjem spisa odnosno provedenim dokazima, koje je prvostupanjski sud savjesno i brižljivo ocijenio zasebno i u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, zbog čega prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a.

10.1. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

11. U ovoj fazi postupka, s obzirom na iznesene žalbene razloge, nisu sporni osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, kao ni visina prihvaćenog tužbenog zahtjeva do iznosa od 5.000,00 €.

11.1. U vezi s time, za istaknuti je da tuženik žalbom pobija točku I. izreke u dosuđujućem dijelu glavnice preko iznosa od 5.000,00 €, pa je do tog iznosa glavnice prvostupanjska presuda već postala pravomoćna.

11.2. S druge strane, sporni u ovoj fazi postupka jesu visina tužitelju priznate neimovinske štete preko iznosa od 5.000,00 €, sve do dosuđenog iznosa od 8.390,35 €. Posljedično sa time, sporan je i tužitelju dosuđeni parnični trošak.

12. U pogledu neimovinske štete, prvostupanjski sud je, nakon provedenog dokaznog postupka i dovoljne raspravljenosti za ovaj predmet bitnih pitanja, a posebice na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. ..., spec. ortopedije i traumatologije i njegovog usmenog izlaganja - utvrdio da je tužitelj kao posljedicu prometne nezgode od 13. svibnja 2022., a cijeneći u njoj zadobivene ozljede, tijek liječenja i specifične okolnosti slučaja, trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i manjeg intenziteta 20 dana (kumulativno), zatim primarni kratkotrajni strah jakog intenziteta u trenutku životne ugroženosti te potom sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana te blažeg intenziteta 15 dana kao i da je kod tužitelja zaostala smanjena životna aktivnost od 12% u vidu bolnog i ograničenog kretanja lijevog ramena i bolnog i ograničenog kretanja desnog lakta, kao i smanjena grube motorne snaga lijeve i desne ruke, te naruženja srednjeg stupnja koje je uočljivo trećim osobama, jer kod tužitelja postoji izražene deformacija u području lijevog ramena u smislu pomaka dijela ključne kosti prema gore, pa sada ključna kost u odnosu na lopaticu "strši" pod kožom, te je vidljiva kao jedna stepenica (što je rezultat i neposrednog opažanja sutkinje na raspravi).

12.1. Pritom, neosnovano tuženik u svojoj žalbi navodi da sud prvog stupnja nije obrazložio u pobijanoj oduci zašto je odbio njegov zahtjev za obnovu medicinskog vještačenja, s obzirom da je sud prvog stupnja, a nakon što je vještak medicinske sruke dr. Miljenko Franić, spec. ortopedije i traumatologije, usmeno saslušan, argumentirano odgovorio na istaknute prigovore tuženika na njegov pisani nalaz i mišljenje, pravilno postupio kada je takav nalaz i mišljenje prihvatio kao stručan, obrazložen i dat na temelju kliničkog iskustva, pa i po ocjeni ovog suda nije bilo osnovanog razloga za obnovom vještačenja kako to navodi tuženik.

12.2. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda rezultat su valjane i savjesne ocjene dostupnih mu i predočenih dokaza, ocjene za koje je taj sud dao valjane, dovoljno logične i uvjerljive razloge, ocjene na koju je taj sud imao pravo – koju kao takvu prihvaća i ovaj sud.

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 11.097,90 € od čega je tužitelju na ime neimovinske štete priznat iznos od 10.820,00 € (fizički bolovi, strah, smanjenje životne aktivnosti, naruženje), a na ime imovinske štete iznos od 297,90 € (tuđa pomoć i njega, a koji iznos tuženik niti ne osporava), što umanjeno za iznos od 2.707,55 € kojeg je tuženik nesporno isplatio u mirnom postupku, daje upravo dosuđeni iznos od 8.390,35 € (točka I. izreke prvostupanjske presude), dok je za više zatraženi iznos neimovinske štete od 402,10 €, tužbeni zahtjev odbijen (točka II. izreke prvostupanjske presude).

14. Odredbom članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (stavak 1.). Sud će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2.).

15. Sagledavajući, u njihovoj ukupnosti, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha koje je pretrpio tužitelj, zaostalo smanjenje životne aktivnosti, kao i naruženost, zatim nelagodnosti pretrpljene u tijeku liječenja (specijalistički pregledi, potreba mirovanja, uzimanja analgetika, rendgenska snimanja i sl.), specifične okolnosti konkretnog slučaja (iznenadni nalet na tužitelja koji je cestu prelazio na obilježenom pješačkom prijelazu) te svrhu koju ima dosuda naknade neimovinske štete – to je ocjena ovoga suda da je prvostupanjski sud, pribrajajući pritom i nesporni iznos pretrpljene imovinske štete, pravilno tužitelju odmjerio naknadu štete u ukupnom iznosu od 11.097,90 €. Oduzimajući od toga iznosa iznos od 2.707,55 € kojeg je tuženik vansudski isplatio tužitelju, pravilno je prvostupanjski sud tužitelju dosudio ukupan iznos štete od 8.390,35 €.

15.1. Pritom, s obzirom na žalbene navode tuženika, ovaj sud ukazuje da se neimovinska šteta treba sagledati u svojoj ukupnosti, a kvalifikatorni elementi - uključujući duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti na koje tuženik posebno upire u žalbi, se prilikom odmjeravanja njezine visine svakako uzimaju u obzir, ali ne pojedinačno niti odvojeno od ostalih kvalifikatornih elemenata i specifičnih okolnosti slučaja.

15.2. Također, treba ukazati i da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 5. ožujka i 15. lipnja 2020. zauzetim pravnim shvaćanjem izmijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete toga suda od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, (dalje: Orijentacijski kriteriji) na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50%, uz uputu da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.) uz obrazloženje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da su za izmjenu između ostalog korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenog indeksom potrošačkih cijena u odnosu na 2002. Stoga, iako Orijentacijski kriteriji nisu pravila koje sud primjenjuje automatizmom i od kojih ne bi smio odstupati, već orijentir koji mu može biti od pomoći pri ocjeni visine pravične novčane naknade, uvažavajući u kontekstu svih utvrđenih odlučnih činjenica u ovom predmetu i navedeno povećanje iznosa naknade neimovinske štete od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske i inflatorna kretanja, te općenito porast životnih troškova (od 2020.), ocjena je ovog suda da utvrđeni iznos naknade po sudu prvog stupnja predstavlja adekvatnu satisfakciju tužitelju za pretrpljenu neimovinsku štetu i naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege.

16. Posljedično, i odluka o troškovima postupka donijeta je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i sve u vezi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje: Tarifa).

17. Slijedom iznijetog, valjalo je odbiti žalbu tuženika, kao neosnovanu, i odlučiti kao u izreci (po čl. 368. st. 1. ZPP-a).

18. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo je odbiti tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka, iz razloga što nije uspio sa svojom žalbom.

U Puli – Pola 19. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marija Sošić