REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ovr-182/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja 1. DA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. RA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Petra Vugrin, odvjetnica u Čakovcu, protiv ovršenika MA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Bojan Bacinger, odvjetnik u Čakovcu, radi ispražnjenja i predaje nekretnine, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-256/2026-2 od 18. ožujka 2026., 19. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika te se u cijelosti potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-256/2026-2 od 18. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem, koje je donijeto otiskivanjem štambilja, a na temelju ovršne isprave i to pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ps-4/2022 od 19. srpnja 2024., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4938/2024 od 2. prosinca 2025., određena je ovrha udaljenjem ovršenika i uklanjanjem svih njegovih stvari te predajom u posjed ovrhovoditeljima nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. [katastarska čestica], kuća, zgrada i dvor od 175 čhv, u naravi kuće u [adresa], s pripadajućom okućnicom i gospodarskim zgradama, te predajom navedene nekretnine, slobodne od stvari i osoba u posjed ovrhovoditeljima. Ovrha je određena na način da će se s nekretnine udaljiti ovršenik i sve njegove stvari, pokretnine koje su uklonjene predat će se ovršeniku, a ako on nije prisutan odraslom članu njihovog kućanstva, a ako kod poduzimanja ovršnih radnji ne bude nazočna ni jedna od osoba kojoj se stvari mogu predati na čuvanje ili ih te osobe neće primiti, stvari će se predati na čuvanje drugoj osobi ili ovrhovoditeljima na trošak ovršenika. Protiv osoba koje ometaju provedbu ovrhe sud će, ako je to potrebno, izreći novčane kazne ili odrediti pritvor, a trošak prvo i drugo ovrhovoditelja odmjeren je u iznosu od 213,27 eur.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija ovršenik sukladno članku 50. Ovršnog zakona. Ističe da je dana 27. veljače 2026. pred Općinskim sudom u Čakovcu podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4938/2024 od 2. prosinca 2025., koja činjenica ne odgađa pravomoćnost i ovršnost sudske odluke, ali predstavlja relevantnu okolnost u kontekstu ocjene dopuštenosti i razmjernosti provedbe ovrhe, osobito imajući u vidu prirodu predmetne ovrhe - ispražnjenje i predaju u posjed nekretnine koja predstavlja dom ovršenika i njegove obitelji u smislu članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, neovisno o vlasništvu predmetne nekretnine. Navodi da sud prilikom donošenja predmetnog rješenja nije proveo test razmjernosti radi utvrđenja ovršenikova prava na dom, a rješenje ne sadržava obrazloženje kojim bi se ocijenilo da li je određivanje ovrhe radi ispraženjenja i predaje nekretnine u posjed u skladu s konvencijskim i ustavnim pravima. Stoga navodi da je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena u smislu odredbi članka 50. Ovršnog zakona. Provedba predmetne ovrhe u konkretnim okolnostima predstavljala bi nerazmjerno i prekomjerno zadiranje u pravo ovršenika na dom, te bi za njega i članove njegovog kućanstva imala osobito teške i nenadoknadive posljedice. Ukazuje da je u predmetnu nekretninu izvršio znatna ulaganja na koji je način trajno povećao upotrebnu i tržišnu vrijednost nekretnine, time da mu ovrhovoditelji nisu naknadili nužne i korisne troškove niti su ponudili njihovo podmirenje, pa da stoga na n jegovoj strani postoji pravo zadržanja predmetne nekretnine, koje pravo predmetnu ovrhu čini pravno neosnovanom i neprovedivom sve dok se ovršeniku ne podmiri tražbina s osnove nužnih i korisnih troškova. Ističe da će izvršena ulaganja dokazivati u zasebnom parničnom postupku koji će pokrenuti. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugog stupnja njegovu žalbu uvaži te predmetno rješenje preinači sukladno njegovim žalbenim navodima.

3. Žalba ovršenika nije osnovana.

4. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem, na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ps-4/2022 od 19. srpnja 2024., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4938/2024 od 2. prosinca 2025., određena je ovrha udaljenjem ovršenika i uklanjanjem svih njihovih stvari s nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. [katastarska čestica], kuća, zgrada i dvor od 175 čhv, u naravi kuće u [adresa], s pripadajućom okućnicom i gospodarskim zgradama, te predajom te nekretnine u posjed prvo i drugo ovrhovoditeljima.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu članka 50. stavka 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ) i članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je stoga pobijano rješenje pravilno i zakonito.

6. Naime, sud prvog stupnja odredio je ovrhu temeljem ovršne isprave i to pravomoćne i ovršne presuda kojom je naloženo ovdje ovršeniku da ovdje ovrhovoditeljima preda u posjed nekretninu u odnosu na koju je donijeto rješenje o ovrsi, slobodnu od njegovih osoba i stvari. Dakle, radi se o ispravi koja predstavlja ovršnu ispravu u smislu odredbe članka 23. točka 1. OZ, koja je nesporno stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti, a ovršenik nije dokazao da bi se radilo o ispravi koja je ukinuta, poništena, preinačena ili je na drugi način stavljena izvan snage odnosno da bi na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili da je bez učinka, a također iz stanje predmeta ne proizlazi da bi protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha na temelju iste ovršne isprave (žalbeni razlozi iz članka 50. stavka 1. točka 1., 2., 3. i 5. OZ).

7. Iako ovršenik sadržajem svoje žalbe ukazuje da je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4938/2024 od 2. prosinca 2025., podnio prijedlog za dopuštanje revizije o kom još nije odlučeno, ne ističe određeni prijedlog u tom pravcu (npr. prijedlog za odgodom ovrhe), ali ističe žalbene razloge koji se sadržajno svode na prigovor prava na dom u smislu članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006. i 2/2010. – dalje: Konvencija), tvrdeći da je sud propustio ocijeniti dopuštenost i razmjernost provedbe predmetne ovrhe, a sve to obzirom da se radi o nekretnini koja predstavlja dom ovršenika i njegove obitelji.

7.1. Ovršenik neosnovano ističe u ovom ovršnom postupku prigovor prava na dom, jer se ovdje radi o prisilnom ostvarenju tražbine iz ovršne isprave te je ovršenik trebao i mogao taj prigovor isticati i osnovanost mu dokazivati u parničnom postupku u kojem je donesena ovršna isprava. Ovršenik u žalbi ne navodi da nije bio u mogućnosti taj prigovor isticati u parničnom postupku u kojem je donesena ovršna isprava, odnosno da je mogućnost isticanja tog prigovora stekao tek po donošenju pobijanog rješenja o ovrsi. Iz činjeničnih navoda žalbe proizlazi da su sve okolnosti i činjenice kojima ovršenik obrazlaže prigovor prava na dom u ovom postupku postojale i u vrijeme prije donošenja ovršne isprave. U tom pravcu valja ukazati na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-278/2021 od 31. ožujka 2022. u kojoj je zauzeto shvaćanje da ovlast za provedbu testa razmjernosti miješanja u pravo na dom pripada sudu koji vodi parnični postupak u kojem se odlučivalo o tužbenom zahtjevu na iseljenje pa se stoga zaštita prava na dom ostvaruje u tom parničnom postupku, a ne u ovršnom postupku pokrenutom na temelju pravomoćne i ovršne presude iz parničnog postupka. Radi navedenog nije ostvaren niti žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 6. OZ jer ovrha nije određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena. Obzirom na naprijed navedeno žalbeni navodi ovršenika nisu takve prirode da bi u smislu odredbe članka 50. OZ sprječavali provedbu ovrhe određene ovršnom ispravom.

7.2. Ovdje dodatno valja naglasiti u odnosu na žalbene navode ovršenika kojima ukazuje na zaključak koji je zauzet na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 27. studenog 2019. u pravcu da sud pazi po službenoj dužnosti na prigovor poštivanja prava na dom u okviru iznesenih činjenica i predloženih dokaza u postupku, da je taj navod točan, ali iz stanja predmeta proizlazi da je te okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu ovdje ovrhovoditelja koji je prihvaćen kao osnovan odnosno protutužbenom zahtjevu ovdje ovršenika koji je odbijen kao neosnovan. Također, ovršeniku se ukazuje da je istim zaključkom usvojeno shvaćanje da se prigovor poštivanja prava na dom mora istaknuti u parnicama radi iseljenja iz prostora koji se koristi za stanovanje, koji prigovor ovršenik kao što je to prethodno navedeno u parničnom postupku iz koje proističe predmetna ovršna isprava, nije izričito istakao.

8. U odnosu na žalbene navode ovršenika, valja reći da u predmetnom slučaju nisu postojali nikakvi opravdani razlozi koji bi priječili sud da rješenje o ovrsi donese otiskivanjem štambilja (članak 41. stavak 4. OZ).

9. Okolnost koju ovršenik navodi u žalbi u vezi sa ulaganjima u predmetnu nekretninu i s tim u vezi pravom zadržanja nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost rješenja o ovrsi jer u ovršnom postupku važi načelo strogog formalnog legaliteta, a ovršenik može navedeno dokazivati u zasebnom parničnom postupku.

10. Ostali žalbeni ovršenika ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost predmetnog rješenja.

11. Slijedom svega navedenog valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu te temeljem članka 380. točka 2. ZPP u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Puli-Pola 19. svibnja 2026.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić