REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-304/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici ŽDL iz [adresa], protiv tuženika ĐD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Miljenki Polanović, odvjetnici u [adresa], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj P-1242/2022-19 od 10. siječnja 2024., u sjednici vijeća 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-1242/2022-19 od 10. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja odbio je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice te je naložio tužiteljici da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 500,00 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to u roku od petnaest dana.

2. Tu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga. Smatra da je tijekom postupka dokazala kako se tuženik kao otac nedostojno ponašao prema ostaviteljici - pokojnoj kćerki RD i to na način da ju je godinama zlostavljao i vršio obiteljsko nasilje nad njom i cijelom obitelji. Tuženiku je zbog takvog ponašanja više puta izrečena mjera opreza - zabrane približavanja pokojnoj RD te mu je izrečena i zatvorska kazna. Tuženik je često bio pod utjecajem alkohola i u takvom stanju je zlostavljao cijelu obitelj (tužiteljicu i tri kćerke). Nije doprinosio za njihovo uzdržavanje, već je novac trošio na alkohol. O djeci nije skrbio, a kada se pokojna RD razboljela nije pitao za nju, nije s njom kontaktirao, nije joj pružao nikakvu pomoć te nije snosio pogrebne troškove nastale u vezi smrti ostaviteljice. Ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-878/1992 u kojoj je navedeno "Teže ogrešenje o obvezu uzdržavanja uvijek će postojati kada je ostaviteljeva egzistencija ozbiljno ugrožena, a nasljednik, tuženik u ovoj parnici, zna za takvo stanje i prema svojim mogućnostima on je u stanju da ispunjava tu obvezu, ali je svjesno ne ispunjava. Isto tako je i s pitanjem nužne pomoći, sadržaj kojeg pojma valja potražiti u odredbama drugih zakona. Za postojanje relevantnih činjenica u tom pravcu nije nužno postojanje krivične ili prekršajne presude kojima bi to ponašanje bilo sankcionirano." Žalbeni prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da se ista preinači na način da se njen tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti. Potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je tuženik nedostojan naslijediti svoju kćer pokojnu RD iz razloga što o njoj nije skrbio, nije ju uzdržavao, nije joj pružao nužnu pomoć u vrijeme njene bolesti od koje je i preminula te iz razloga što ju je dugi niz godina zlostavljao i nad njom i obitelji vršio obiteljsko nasilje.

7. Sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice s obrazloženjem da nije dokazano da bi tuženik fizički napadao pokojnu RD, već da je nju kao i ostale članove obitelji dugi niz godina, radi ovisnosti o alkoholu, psihički maltretirao, uznemiravao, galamio na njih i vrijeđao te im upućivao razne prijetnje, izazivajući time kod njih strah za njihovu osobnu sigurnost. Osim toga da tužiteljica nije dokazala da se tuženik teže ogriješio prema ostaviteljici jer prema njoj nije ispunjavao svoju zakonsku obvezu uzdržavanja, a niti se iz provedenih dokaza može utvrditi da bi se on teže ogriješio time što joj nije pružio pomoć, time što se o njoj nije brinuo tijekom njena odrastanja, školovanja i njene bolesti, nije se brinuo o njenim potrebama, nije joj davao novac, niti odlazio na roditeljske sastanke a niti je sudjelovao u pogrebnim troškovima. Utvrđuje da se u vrijeme kada je pokojna RD oboljela on nalazio na odsluženju kazne zatvora, da ga o tome ga nitko nije obavijestio te s njom nije ni smio kontaktirati. Kako je iz zatvora izašao u siječnju 2021., nakon čega mu je stupila na snagu mjera zabrane približavanja i uspostavljanja bilo kakvog kontakta sa ostaviteljicom pa i tužiteljicom, to nije mogao pružati pomoć ostaviteljici za vrijeme njene bolesti.

8. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st.2. ZPP-a na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

9. Neosnovano tužiteljica smatra da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP-a jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude te su istaknuti svi razlozi o odlučnim činjenicama koje su utvrđene na temelju valjano provedenog dokaznog postupka.

10. Odredbom članka 125. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne Novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje: ZN) propisano je, da je nedostojan naslijediti, kako na temelju zakona tako i na temelju oporuke, kao i dobiti bilo što na temelju oporuke:

1. onaj koji je namjerno usmrtio ostavitelja, ili je to pokušao;

2. onaj koji je silom ili prijetnjom natjerao, ili prijevarom naveo ostavitelja da napravi ili opozove oporuku ili neku oporučnu odredbu, ili ga je spriječio da to učini;

3. onaj koji je uništio ili sakrio ostaviteljevu oporuku s namjerom da spriječi ostvarenje ostaviteljeve posljednje volje, kao i onaj koji je krivotvorio ostaviteljevu oporuku; 4. onaj koji se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, onaj koji nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć, koju mu je mogao pružiti bez opasnosti za vlastiti život, ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje.

11. Osnovano je sud prvog stupnja utvrdio da nedvojbeno tuženik nije počinio ništa iz toč.1., 2. i 3. navedene odredbe, a time da bi bio zbog toga nedostojan za nasljeđivanje svoje kćerke sada pokojne RD.

12. Tužiteljica ukazuje, i u svojoj žalbi, da je on godinama zlostavljao ostaviteljicu (psihički), njene sestre i nju, da je zbog počinjenja tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece proglašen krivim te mu je u odnosu na nju izrečena kazna zatvora od sedam mjeseci, u odnosu na pokojnu RD kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci i u odnosu na ED, (kćer) kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci te da je stoga osuđen na kaznu zatvora od jedne godine i četiri mjeseca. Tom kaznenom presudom mu je izrečena sigurnosna mjera obvezatnog liječenja od ovisnosti o alkoholu te mu je produljena mjera opreza zabrane približavanja, kao i zabrane uspostavljanja i održavanja izravne ili neizravne veze s ŽD, RD i ED te mjera opreza udaljenja iz doma.

13. Ni u jednom od kaznenih predmeta koji su protiv tuženika vođeni nije mu se stavljalo na teret pokušaj ubojstva ostaviteljice, a što je relevantno za ovaj predmet.

13.1. Učestalim zlostavljanjem obitelji (supruge i djece) tuženik se ogriješio u obiteljska prava i njene vrijednosti, ali time nije došlo do ispunjenja one pretpostavke navedene u čl. 125. toč.1. ZN.

14. Na temelju provedenih dokaza pravilno je utvrđeno da je tuženik bio ovisnik o alkoholu i da je zbog toga zanemarivao pa i zlostavljao cijelu svoju obitelj, a to su supruga i tri kćerke. Može se prihvatiti da nije o djeci skrbio, nije se brinuo o njihovom odgoju i obrazovanju niti je vodio računa da li djeca imaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba.

14.1. Međutim i po ocjeni ovoga suda na temelju provedenih dokaza nije bilo moguće utvrditi da se tuženik teže ogriješio u obvezi uzdržavanja prema kćerki RD, da joj nije htio pružiti nužnu pomoć, a mogao je bez opasnosti za vlastiti život ili da ju je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje.

15. U situaciji kada je tuženik osporio tvrdnje da nije doprinosio za uzdržavanje svoje djece, kada nisu valjano osporeni njegovi navodi da je od ostvarenih primanja radom u Njemačkoj i Italiji, putem kredita kojeg je isplatio te od svoje posebne imovine koju je ostvario nasljeđivanjem iza pokojnih roditelja, izgradio obiteljsku kuću u kojoj je obitelj uselila i živjela od 1989., da je ostaviteljici darovao ½ dijela te kuće dok je druga polovica upisana kao suvlasništvo tužiteljice i da su u to vrijeme primanja tužiteljice bila mala, tada i ovaj sud ocjenjuje da se ne može prihvatiti tvrdnja da se tuženik teže ogriješio u obvezu uzdržavanja sada pokojne RD, odnosno da nije doprinosio za uzdržavanje svoje obitelji. Moguće je da je doprinosio u manjoj mjeri nego što su mu primanja omogućavala ali zbog toga nije bila ugrožena egzistencija pok. RD.

16. Naime za ispunjenje te pretpostavke trebalo je dokazati da je zbog tuženikovog propusta u uzdržavanju bila ozbiljno ugrožena egzistencija pokojne RD.

16.1. Činjenica je da su tužiteljica i tuženik dok su bili u braku, i dok su zajednička djeca bila maloljetna, oboje radili, time da su primanja tužiteljice bila mala. Prema dokazima u spisu ne proizlazi da su njihova zajednička djeca bila zapuštena, neuhranjena i da im je egzistencija bila ugrožena. Može se prihvatiti da je tuženik dosta trošio na alkohol jer je o njemu bio ovisan, ali kraj činjenice da od svojih primanja tužiteljica nije mogla izgraditi kuću u kojoj je obitelj stanovala, da je kuća izgrađena sredstvima kredita koje je tuženik podigao i platio, sredstvima koje je on dobio od nasljeđivanja, a i onih dobivenim radom u Njemačkoj i Italiji, tada se ne može prihvatiti da tuženik nije doprinosio novčanim sredstvima u rješavanju određenih egzistencijalnih pitanja za svoju obitelj. Nije kod toga nebitna činjenica da je on ostaviteljici poklonio svoj suvlasnički dio kuće koji je ona preuređivala za stanovanje.

17. Kako je navedeno tuženik najvjerojatnije nije doprinosio za uzdržavanje svoje djece prema svojim mogućnostima i to upravo iz razloga jer je dio svoje zarade trošio na alkohol. Utvrđenja da je on zanemarivao svoju obitelj, članove svoje obitelji, vrijeđao ih i psihički zlostavljao, a tužiteljicu i fizički; i da su ga se svi članovi obitelji bojali jer se u alkoholiziranom stanju nije znao kontrolirati, ne dovodi do utvrđenja da je tuženik nedostojan za nasljeđivanje pokojne RD.

18. Ni činjenica da tuženik ostaviteljici nije pružao nikakvu pomoć za vrijeme njene teške bolesti od koje je i preminula i to u godinu dana od dana njenog dijagnosticiranja nije odlučujuća za donošenje drugačije odluke o tužbenom zahtjevu, a obzirom na utvrđenje da je u vrijeme bolesti ZD tuženik bio na izdržavanju kazne zatvora i to sve do siječnja 2021., da se nakon toga trebao pridržavati izrečenim mjerama opreza i to: zabrani približavanja ŽD, RD i ED zabrani uspostavljanja i održavanja izravne ili neizravne veze s njima i udaljenju iz doma. Stoga mu je bilo onemogućeno da s pokojnom ZD u vrijeme njene bolesti održava bilo kakav kontakt. Osim toga nije dokazano da bi tuženik imao saznanja da je ZD teško bolesna jer mu to nitko od članova obitelji nije rekao, a ZD se cijelo vrijeme svoje bolesti nalazila u Njemačkoj gdje su se o njoj brinuli najviše njen zaručnik i tužiteljica. Tužiteljica nije dokazala da bi ona ili kćerke tražile od tuženika da barem financijski pomogne ZD u bolesti, a niti da sudjeluje u snošenju pogrebnih troškova.

19. Slijedom iznijetog, izostanak pomoći ostaviteljici u vrijeme njene bolesti 2020./2021. nema značaj nepružanja nužne pomoći niti ostavljanja ostavitelja u prilikama opasnim po život i zdravlje, kako iz razloga što se tuženik nalazio na izdržavanju kazne zatvora tako i iz razloga što se nakon toga trebao pridržavati mjera opreza tako i iz razloga što pok. ZD nije ni ovisila o njegovoj pomoći jer su joj svu tu potrebnu pomoć pružali drugi članovi njene obitelji i zaručnik.

19.1. Ovaj sud prihvaća da se tuženik mogao sam ponuditi u podmirenju troškova sahrane ZD jer je ona bila njegova kćer, ali takvo njegovo ponašanje predstavlja povredu moralne obveze pomaganja članovima obitelji da zajedno snose teret nemilog događaja.

20. Neovisno o tome što navedeno ponašanje tuženika prema svojoj obitelji nije prihvatljivo i opravdano, zbog čega je prekršajno i kazneno kažnjen, i što je svojim ponašanjem loše utjecao na razvoj svoje djece i nije o njima adekvatno skrbio, to sve ne predstavlja razlog za utvrđenje njegove nedostojnosti u smislu čl. 125. toč.4. ZN.

21. Slijedom iznijetog o žalbi tužiteljice odlučeno je kao u izreci ove presude (čl. 368. st.1. ZPP-a).

22. O zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka odlučeno je temeljem čl. 166. st.1. u vezi s čl. 154. st.1. ZPP-a i to stoga što ona nije uspjela sa svojim pravnim lijekom.

U Puli 19. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić