REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-701/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 21. travnja 2026., održane u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika tužitelja NŠ, odvjetničke vježbenice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, platiti tužitelju BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 173,28 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom na iznose od:

- 2,39 eura od 19.05.2026., do isplate,

-170,89 eura od 03.04.2024., do isplate, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, platiti tužitelju BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zatezne kamate na iznos od 790,00 eura tekuće od 03.04.2024. do 02.05.2024., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva a da mu tuženik plati iznos od 1.050,00 eura, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos, kao i da mu na iznos od 2,39 eura plati zateznu kamatu tekuću od 03.04.2024. do 18.05.2026.

IV Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 509,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 28.09.2023. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca KRAŠ PREHRAMBENA INDUSTRIJA d.d. u pogonu proizvodnje vafla – objektu Tvornice keksa i vafla, prilikom prolaženja uz skladišni regal za priručnu ambalažu kad je nehotično udario glavom u metalnu vodoravnu prečku. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta, jer je tužitelj obavljao posao na uobičajeni način i uz upotrebu dužne pažnje i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 03.04.2024., a tuženik mu je u predmetu broj 70 IMOD 1399 2024 isplatio dana 02.05.2024. naknadu štete po osnovi neimovinske i imovinske štete u iznosu od 790,00 eura, koji iznos ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu štete. Stoga tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 1.223,28 eura po osnovi neimovinske i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, uzimajući u obzir isplaćen mu iznos u mirnom postupku. Tužitelj na isplaćeni mu iznos od 790,00 eura potražuje i zateznu kamatu, tekuću od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 03.04.2024. do dana isplate 02.05.2024. Potražuje i parnični trošak sa zateznom kamatom.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju kao i odgovornost. Imajući u vidu ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju koje su se mogle ustanoviti iz dostavljene medicinske dokumentacije koju je tužitelj dostavio tuženiku uz odštetni zahtjev, tuženik je kao nesporan dio naknade štete isplatio iznos od 790,00 eura. Tuženik osporava visinu tužbe i tužbenog zahtjeva iz razloga što tuženik smatra da je kod tužitelja u objektivnom smislu došlo do povrede prava osobnosti, čl. 19. i čl. 1046. ZOO -a NN 35/2005, ali tuženik je stajališta da se radi o povredi takve vrste da tužitelju ne pripada pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu većem od gore isplaćenih. Tuženik također napominje da je kod tužitelja došlo do ozljede radi koje je provedeno adekvatno liječenje. Osporava zatraženi tijek kamata, jer tužitelju ne pripada pravo na kamate od datuma navedenog u tužbi, već od dana kada je liječenje završeno. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva preko isplaćenog nespornog dijela kao prekomjernu i neprimjerenu ozljedama tužitelja, po svim osnovama potraživanja. Slijedom navedenog tuženik predlaže sudu tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti. Tijekom postupka ističe da je dana 04.02.2025. iscrpljen agregatni limit po polici osiguranika tj. poslodavca tužitelja za isplatu šteta po osiguranom riziku odgovornosti prema djelatnicima u iznosu od 79.633,69 eura

3. Sud je proveo dokaze uvidom u: Prijavu o ozljedi na radu, Odštetni zahtjev tužitelja od 29.03.2024. i e-mail, Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, Izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad, Policu osiguranja s privitcima, Opće uvjete za osiguranje imovine, Uvjete za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti, medicinsku dokumentaciju i drugu dokumentaciju, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Zvonimiru Lovriću, saslušan je tužitelj u svojstvu stranke u postupku.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. U pogledu odgovornosti za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu tužitelju, kao i odgovornosti za naknadu te štete valja uputiti na odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14,118/14,154/14, 94/18, 96/18 - dalje ZZR) kojom je propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 - dalje ZR). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivan ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. st. 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15 - dalje ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Budući da tuženik ne osporava odgovornost poslodavca tužitelja za nastanak štetnog događaja, nisu ispunjene pretpostavke iz navedenih odredaba, a kako bi se osiguranik tuženika oslobodio od odgovornosti u ovom konkretnom slučaju .

6. Time je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (č1.19.st.2. u vezi s čl. 1046 ZOO -a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.st.1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete, koju štetu je tužitelju dužan naknaditi tuženik. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove i strah. One su u smislu čl. 1100.st.2. ZOO-a kriteriji koji utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

7. Vještačkom nalazu dr. Zvonimira Lovrića, sud je poklonio vjeru jer je po ocjeni ovog suda učinjen u skladu s pravilima medicinske struke, na logičan i uvjerljiv način, temeljem uvida u spis i medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja. Vještak navodi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje glave. Ozljede koje je tužitelj zadobio su posljedica narečenog štetnog događaja. Liječen je konzervativno te se držao uputa liječnika. Postkomocijski sindrom nije dokazan obzirom da nema daljeg praćenja. Ranije stanje narušenoga zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj oštećenja (multipla skleroza) predstavlja dodatni rizik i kod manjih ozljeda, ali su ovdje bez posljedica. Vještak navodi da je tužitelj povodom ovog ozljeđivanja bio na bolovanju od 01.10. - 18.10.2023.

8. Vještak nalazi da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio bol jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta oko 3 dana, te manjeg intenziteta još oko 21 dan. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu fizičkih bolova, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 550,00 eura. Pri ovoj ocjeni sud je uzeo u obzir težinu pretrpljene ozljede, provedeni medicinski tretman, lokalitet i vrstu zadobivene ozljede.

9. Vještak nalazi da je tužitelj pretrpio takozvani primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja koji je bio kratkotrajan i intenzivan. Takozvani sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, jačeg intenziteta je trajao jedan dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg kroz još 7 dana. Tužitelj je pretrpio i takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja oko još 7 dana. S obzirom na jačinu i trajanje pretrpljenog straha kojeg vještak nalazi da je postojao kod tužitelja, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO- a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 400,00 eura.

10. Vodeći računa o svim tim okolnostima sud je na temelju čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a, utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti kao neimovinsku štetu u iznosu od 950,00 eura.

11. Nakon ozljeđivanja, vještak navodi da dok se tužitelj nalazio na kućnom liječenju mu je bila potrebna pomoć druge osobe 1 sat dnevno kroz 4 dana. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka u pogledu potrebne satnice za pružanje tuđe pomoći i njege, koja je tužitelju bila potrebna u ukupnom trajanju od 4 sati, tužitelju pripada iznos od 13,28 eura, pri čemu sud uzima u obzir visinu cijene jednog neto sata za pružanje pomoći i njege od 3,32 eura koja visina sata je neprijeporna između stranaka. Pri tome je sud imao u vidu iskaz tužitelja da mu je nakon ozljeđivanja pomoć pružala majka koja je preuzela brigu oko kućanstva, pripremala mu hranu, pomagala mu pri odijevanju i obuvanju uz sve drugo što mu je bilo potrebno.

12. Sveukupno tužitelju po osnovi imovinske i neimovinske štete pripada pravo na naknadu štete u visini od 963,28 eura, a kako je tužitelju u mirnom postupku isplaćen iznos od 790,00 eura, tužitelju je valjalo dosuditi iznos od 173,28 eura. Budući da imovinska šteta participira sa 1,38% u cjelokupno odmjerenoj šteti, to je tužitelju valjalo po osnovi neimovinske štete dosuditi iznos od 170,89 eura, a po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 2,39 eura.

13. Tužbeni zahtjev je tužitelj postavio podneskom od 12.02.2025., te je zatražio ukupni iznos glavnice po osnovi naknade štete u visini od 1.223,28 eura, dok je tužbeni zahtjev u tužbi glasio na 1.400,00 eura (glavnica). Podnesak je tuženik zaprimio 06.03.2025, te se podneskom od 14.05.2025. usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe. Budući da se prema odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a, smatra da je tuženik pristao na povlačenje ukoliko se u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe nije izjasnio o tome, to se ima smatrati da je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe pa je preostalo odlučivati o onom zahtjevu tužitelja kako je postavljen podneskom od 12.02.2025.

14. Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od dana kada je tužitelj podnošenjem pisanog izvansudskog zahtjeva, odnosno podnošenjem tužbe pozvao tuženika da mu naknadi štetu, osim ako je šteta nastala nakon toga (čl.1103. ZOO-a). Tužitelj se obratio tuženiku u mirnom postupku 03.04.2024., pa je stoga zatezna kamata na naknadu neimovinske štete dosuđena od tog dana do isplate. Naime, spisu prileži Odštetni zahtjev tužitelja kojim je pozvao tuženika na isplatu naknade štete, koji je tuženiku dostavljen e-mailom od 03.04.2024.

15. U odnosu na imovinsku štetu sukladno odredbi čl.1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Kada je sud iznos materijalne novčane štete za naknadu troškova tuđe pomoći i njege utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, time je točno odredio i broj novčanih jedinica na koje glasi obveza dužnika, ovdje tuženika (čl.21. ZOO-a). Tim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade troškova tuđe pomoći i njege i tek se tada stvaraju pretpostavke za zakašnjenje tužen ika. Stoga je u odnosu na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege, tužitelju tijek zatezne kamate dosuđen od dana donošenja ove presude do isplate, dok je tužitelja valjalo odbiti sa zahtjevom da mu tuženik na iznos po ovoj osnovi, plati zateznu kamatu od 03.04.2024. do 18.05.2026.

16. Imajući u vidu prethodno tužitelju je valjalo dosuditi i zateznu kamatu na isplaćeni mu iznos od 790,00 eura, tekuću od 03.04.2024. do 02.05.2024., kada je tuženik neprijeporno izvršio isplatu nespornog iznosa naknade štete tužitelju a imajući u vidu da se nalaz i mišljenje vještaka temelji na jednom nalazu KBC Zagreb, Objedinjenom hitnom bolničkom prijamu od 30.09.2023., te da iz nalaza i mišljenja slijedi da je tužitelj bio na bolovanju u razdoblju od 01.10. -18.10.2023., pa je u trenutku podnošenja Odštetnog zahtjeva, tuženik mogao utvrditi cjelokupnu štetu koju je dužan isplatiti tužitelju.

17. U vrijeme nastanka štetnog događaja poslodavac tužitelja KRAŠ prehrambena industrija d.d. bio je osiguran kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja] kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Ugovoreni agregatni limit je iznosio 79.633,69 eura. Prema odredbi članka 964. stavka 1. ZOO-a u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtjeva njezinu naknadu. U konkretnom predmetu dogodio se osigurani slučaj i tužitelj je kao oštećena osoba zahtijevao naknadu štete. Agregatni limit predstavlja gornju granicu obveze osiguratelja za sve osigurane slučajeve. U slučaju štete osiguratelj je u obvezi isplatiti naknadu ako se osigurani rizik ostvario za vrijeme trajanja osiguranja, a to se u konkretnom slučaju i dogodilo. Da bi se tuženik mogao opravdano pozivati na ispunjenje agregatnog limita, trebao je i morao odmah nakon što je zaprimio tužbu na odgovor i to 07.06.2024., rezervirati utužena novčana sredstva za naknadu štete, u smislu čl. 106. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" br. 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22., 152/24.) i čl. 6. Pravilnika o minimalnim standardima, načinu obračuna i mjerilima za izračun tehničkih pričuva prema računovodstvenim p ropisima ("Narodne novine" br. 72/19., 151/22., 155/22.), a ne nakon toga isplaćivati novčana sredstava osobama koje su kasnije u odnosu na tužitelja prijavile štetu, te nakon toga tvrditi da više nema obvezu naknade štete prema tužitelju.

18. Pregledom potvrda o izvršenim nalozima i tablice isplaćenih šteta, sud je utvrdio da je tuženik, na temelju prijavljenih šteta koje su uslijedile nakon podnošenja ove tužbe 03.06.2024., odnosno nakon zaprimanja poziva za davanje odgovora na tužbu, za vrijeme trajanja ovog postupka drugim oštećenicima isplaćivao naknade štete u iznosima koji daleko premašuju iznos čiju isplatu tužitelj traži u ovom postupku. Stoga ovaj sud smatra da prigovor iscrpljenosti limita nije osnovan, jer je tuženik prilikom navedenih isplata propustio uzeti u obzir i predmetno potraživanje (tako i u Odluci Županijskog suda u Zagrebu od 24. rujna 2025., Gž R-108/2025). Imajući u vidu da je, na temeljem dokumentacije koju je tuženik priložio u sudski spis, sud utvrdio da je tuženik vršio isplate po polici osiguranja broj [broj police osiguranja] nakon što je saznao za pokretanje ovog postupka, to ovaj sud smatra da je provođenje financijskog vještačenje bilo nepotrebno pa isto nije provodio.

19. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

20. Odredbom čl. 154.st.2. ZPP-a je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela. Tužitelj je u sporu uspio u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva u omjeru od oko 14%, a u odnosu na osnovu 100% (raspravljalo se o agregatnom limitu). Dakle, tužitelj je u sporu uspio sa 57%, a tuženik sa 43%, odnosno tužitelju valja odmjeriti trošak postupka u visini od 14%.

21. Nadalje je odredbom čl. 154.st.2. ZPP-a propisano da će nakon toga sud utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Stoga je tužite lju koji je bio zastupan po odvjetniku priznat trošak za zastupanje po odvjetniku, a sukladno važećoj Odvjetničkoj Tarifi i to prema VPS od 1.223,28 eura a za: sastav odštetnog zahtjeva u visini od 75 bodova (Tbr.32., 7.t.1.), sastav tužbe u visini od 75 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima: 18.10.2024., 21.04.2026., za svako u visini od 75 bodova (Tbr. 7.t.1., 9.t.1.), za sastav podnesaka od: 12.02.2025., 04.11.2025. u visini od 75 bodova (Tbr. 7.t.1., 8.t.1.), za pristup ročištu 08.05.2025. u visini od 18,75 bodova (Tbr. 9.t.5., 7.t.1.),te za pristup na ročište za objavu presude u visini 37,5 bodova (Tbr. 9.t.3., 7.t.1.), što sveukupno iznosi 506,25 bodova, odnosno 1.012,50 eura, dok PDV iznosi 253,13 eura. Stoga je ukupni parnični trošak tužitelju, priznat u visini od 1.265,63 eura. Imajući u vidu da tužitelju pripada 14% priznatog troška, dosuđen mu je iznos od 177,19 eura. Navedenom trošku valjalo je pridodati trošak medicinskog vještačenja u visini od 331,81 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju dosuđen u visini od 509,00 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP -a. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 16.10.2024 i 18.10.2024. jer istima dostavlja dokaz o uplati predujma, što nije potrebno jer je sudu vidljivo u sustavu kojim raspolaže, te dostavlja punomoć, što je mogao dostaviti ranije uz tužbu.

22. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 19. svibnja 2026.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave otpravka ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku