REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us l-468/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Pero Jurić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pero Jurić i Mladen Jurić j.t.d. iz Osijeka, S. Radića 10, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, kojeg zastupa UP, službena osoba tuženika, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Osnovne škole Siniše Glavaševića, Dr. Ante Starčevića 544, Vukovar, OIB: 13404335819, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/25-01/34, URBROJ: 338-01-06-05-25-02 od 19. ožujka 2025.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, KLASA: UP-I-502- 03/24-02/15788, URBROJ: 338-14-02-01-24-3 od 30. prosinca 2024.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-502-03/25-01/34, URBROJ: 338-01-06-05-25-02 od 19. ožujka 2025. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv

Poslovni broj: Us l-468/2025-11

rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, KLASA: UP-I-502-03/24-02/15788, URBROJ: 338-14-02-01-24-3 od 30. prosinca 2024. Navedenim prvostupanjskim rješenjem u toč. I. izreke osiguranici PP odbijen je zahtjev za priznavanje ozljede nastale 20. prosinca 2024., pod dijagnozom šifre prema MKB-10: S93.4., ozljedom na radu. U toč. II. izreke odlučeno je da se u svezi navedene ozljede iz točke I. tužiteljici ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

2. Tužiteljica u tužbi, u bitnome, navodi da osporavano rješenje nije zakonito te da je doneseno na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i uz počinjene povrede pravila postupka. Ističe da su i tuženik i prvostupanjsko tijelo donijeli pogrešan zaključak o tome da se ozljeda tužiteljice dogodila na privatnoj površini odnosno na stepenicama zgrade u kojoj ista živi. Ističe da se predmetna ozljeda dogodila na javnoj površini odnosno na pločniku-nogostupu, gdje je tužiteljica doskočila i u tom trenutku ozlijedila nogu. Predlaže da sud izvede dokaz saslušanjem tužiteljice. S obzirom na navedeno, predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari, uz naknadu troška upravnog spora.

3.1. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku, uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

3.2. Tuženik se poziva na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske , odnosno presudu poslovni broj Usž-2689/21-2 od 26. listopada 2021., poslovni broj Usž-1048/22-2 od 06. prosinca 2022., te poslovni broj Usž-4625/2022-3 od 07. lipnja 2023., iz kojih proizlazi da se ozljeđivanje do kojeg dođe na privatnoj površini unutar objekta koji se nalazi u privatnom vlasništvu u kojem osigurana osoba stanuje ne može prostorno dovesti u vezu s njenim redovitim putem od stana do posla jer isti put u kontekstu odredbe članka 66. točka 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/2013., 137/2013, 98/2019. i 33/2023., dalje: Zakon) još nije ni započet. Dakle, da bi se ozljedi mogao utvrditi poslovni karakter ona mora nastati na putu kao javnoj površini, što (vanjsko ili unutarnje) stubište stambene zgrade ili obiteljske kuće zasigurno nije, pa se samim time na osobu koja zadobije oz ljedu na površini koja je u takvom sustavu privatnog održavanja ne proteže osiguranje za slučaj ozljede na radu. Slijedom iznesenog tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tužiteljica je 9. siječnja 2026. dostavila očitovanje u kojemu je ponovila tužbene navode.

5. Zainteresirana osoba nije nakon dostave tužbe i odgovora na tužbu dostavila odgovor na tužbu.

6.1. Sud je u ovom sporu održao raspravu 21. travnja 2026. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u nazočnosti tužiteljice, opunomoćenika tužiteljice kao i službene osobe tuženika, a u odsutnosti uredno pozvane zainteresirane osobe koja svoj izostanak nije opravdala, primjenom članka 91. stavak 3. ZUS-a. Stranke su ostale kod prethodno iznesenih navoda.

6.2. Na navedenoj raspravi sud je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice, koja je izjavila, u odnosu na nastanak ozljede, da je predmetnog dana krenula ranije od kuće odnosno u 09,00 sati jer je u 10,00 sati trebala biti u školi u Vukovaru, a toga dana kao zadnjeg dana nastave bio je planiran odlazak u kino, Cinestar u Vukovaru, prije čega

Poslovni broj: Us l-468/2025-11

je trebala donijeti pripremljene i potpisane suglasnosti za vođenje učenika kao i prigodne poklone. Nadalje navodi da je prilikom izlaska iz zgrade na zadnjoj stepenici točnije između zadnje stepenice i nogostupa izgubila ravnotežu i pala na nogostup (a manjim dijelom na travnjak). Zbog uganutog gležnja na lijevoj nozi shvatila je da ne može voziti u Vukovar te je zatražila medicinsku pomoć najprije od obiteljskog liječnika koji ju je uputio na hitnu medicinsku pomoć gdje je na temelju RTG snimke utvrđeno napuknuće lateralnog maleola. U odnosu na davanje izjave o nastanku sporne ozljede navodi da je tajnica škole (zainteresirane osobe) smatrala da je potrebno u što kraćim crtama navesti razlog ozljede, dok prvostupanjsko tijelo prilikom uzimanja izjave nije u cijelosti prenijelo sadržaj njezinog iskaza u smislu da ozljeda nije nastala na stepenicama već prilikom dočekivanja na lijevu nogu na nogostupu.

6.3. Tužiteljica je zatražila naknadu troškova upravnog spora, prema priloženom troškovniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023, 107/2025).

6.4. Službena osoba tuženika navela je da iz izjave tužiteljice (pribavljene u upravnom postupku) nedvojbeno proizlazi da se tužiteljica poskliznula na privatnoj površini odnosno na vanjskim stepenicama zgrade, dok se sam pad dogodio na javnoj površini.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak pokrenut na temelju dostavljene (ispunjene i ovjerene) Prijave o ozljedi na radu od strane poslodavca – zanteresirane osobe, Osnovne škole Siniše Glavaševića, 23. prosinca 2024., kojom je prijavljena ozljeda tužiteljice.

10. Prema podacima u prijavi, ozljeda se dogodila 20. prosinca 2024., oko 09,00 sati, na putu na posao, ispred stambene zgrade u [adresa], na izlasku iz zgrade. Radno vrijeme osiguranice toga dana bilo je od 10,00 do 17,00 sati. U točci 38. Prijave - Uzrok ozljede, poslodavac navodi šifru: 812/Neispravnost, klizavost i zakrčenost prolaza i površina s kojih se obavlja rad.

11. U izvješću izabranog liječnika opće/obiteljske medicine, koje je sastavni dio prijave, navedena je dijagnoza izražena šifrom prema važećoj MKB-10 klasifikaciji: S93.4/lščašenje i nategnuće nožnoga zgloba (gležnja).

12. Nadalje, tužiteljica u izjavi od 20. prosinca 2024. navodi da kada je predmetnog dana krenula na posao silazeći niz stepenice na ulazu zgrade u kojoj živi, poskliznula se i pala u 9,04 sati i pri tom iščašila lijevi skočni zglob, zbog čega joj je bilo otežano oslanjanje na tu nogu.

13. Iz službene evidencije proizlazi (nesporno) da je tužiteljica obvezno zdravstveno osigurana kao osoba u radnom odnosu kod poslodavca Osnovna škola Siniše Glavaševića, od 1. srpnja 2006., te da je privremeno nesposobna za rad po dijagnozi S93.4/lščašenje i nategnuće nožnoga zgloba (gležnja) od 20. prosinca 2024., na dalje.

14. Iz spisu tuženika priložene medicinske dokumentacije (nalaza Kliničkog bolničkog centra Osijek, Objedinjeni hitni bolnički prijam), proizlazi da je tužiteljica medicinsku pomoć zatražila istog dana, te da je dijagnosticirana Distorsio art. TC lat.sin.

15. Prvostupanjsko tijelo kao i tuženik smatraju da tužiteljica ne ispunjava uvjete propisane člankom 67. Zakona, za priznavanje ozlijede na radu, jer smatraju da redovni put od mjesta stanovanja do mjesta rada počinje stupanjem na javnu površinu, Poslovni broj: Us l-468/2025-11

a završava ulaskom u prostorije poslodavca i obrnuto, a ozljeda koja je nastala u/oko stambenog prostora (npr. dvorište, garaža, stubište) u okviru kojeg osigurana osoba može imati i ima utjecaj na vlastitu sigurnost, ne može se priznati ozljedom na radu.

16. Dakle, prvostupanjsko tijelo kao i tuženik pozivaju se na odredbu članka 66. točka 3. Zakona smatrajući da predmetna ozljeda ne predstavlja ozljedu na radu jer nije nastala na način iz točke 1. navedenog članka, odnosno ozljeda nije nastala na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju.

17. Odredbom članka 66. Zakona propisano je da se ozljedom na radu smatra 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno ili isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. istog članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od sana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. Zakona.

18. Člankom 67. Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu tog Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. Tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koja se ne može dovesti u kontekst radno - pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

19. Iz sadržaja prvobitne (pisane) izjave tužiteljice, koja izjava je vremenski bliža stvarnim događanjima, proizlazi da je do ozljede došlo na privatnoj površini, stepeništu zgrade u kojoj tužiteljica živi, dakle prije stupanja na nogostup (javnu površinu) pri čemu je pad (dijelom na nogostup, a dijelom na travnjak, dakle privatnu površinu) rezultat djelovanja sile. U tom smislu sud sadržaj naknadne izjave tužiteljice na raspravi održanoj u ovome sudu smatra pokušajem parcijalne izmjene sadržaja izjave s ciljem mogućnosti ostvarenja prava.

20. Imajući u vidu okolnosti odnosno mjesto ozljeđivanja tužiteljice, pri čemu nije sporno da je tužiteljica krenula na posao, pravilno je u postupku utvrđeno da predmetna ozljeda nije nastala na redovitom putu od stana do mjesta rada te da stoga

Poslovni broj: Us l-468/2025-11

nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 66. točke 1. i 3. Zakona, koje moraju biti kumulativno ispunjene za priznavanje neke ozljede ozljedom na radu.

21. Naime, prema dosljednoj sudskoj praksi, redovitim putem od stana do posla se smatra put koji započinje dolaskom na javnu površinu, te vanjsko stubište zgrade predstavlja zajednički dio nekretnine u suvlasništvu svih sustanara, što iste čini i odgovornim za njenu sigurnost kao nositelja suvlasničkih prava i dužnosti na predmetnom dijelu nekretnine.

22. Stoga sud ocjenjuje pravilnim stav tuženika da iz ustaljene sudske prakse upravnih sudova, odnosno Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u opisanim okolnostima nastanka ozljede doista proizlazi kako nema pravne osnove za podvođenje predmetnog slučaja pod odredbu članka 66. točka 3. Zakona, u smislu ozljede nastale na redovnom putu osigurane osobe od mjesta stanovanja do mjesta rada, već je do događaja došlo u privatnoj sferi, te mjesto nastanka ozljede (stepenicu kao sastavni dio stambenog objekta, bez obzira o kojoj stepenici se radi) nije moguće prostorno povezati s redovnim putem od mjesta stanovanja do mjesta rada, budući da tužiteljica u trenutku nastanka ozljede nije započela redoviti put na posao i nalazila se na privatnom posjedu (pribavljeni Google maps fotozapis stambenog objekta).

23. Sud smatra da je u postupku pravilno utvrđena odlučna činjenica mjesta nastanka ozljede, na temelju izjave tužiteljice i pribavljenog dokaza (Google maps fotozapis), da je do ozljede tužiteljice došlo u privatnom prostoru i to uslijed pokliznuća na stepenici vanjskog stubišta stambenog objekta u kojem tužiteljica živi, na adresi u [adresa].

24. Navod da je tužiteljica s privatnog stepeništa pala na vanjski prostor nekretnine, odnosno u kasnijoj izjavi dijelom na vanjski dio nekretnine a dijelom na nogostup, nije od značaja jer je isto posljedica poskliznuća na privatnoj površini.

25. Sud ocjenjuje pravilnim i stav tuženika da je smisao odredbe članka 66. točke 3. Zakona isključiti odgovornost osiguratelja za štetu nastalu u privatnom prostoru na kojem ne postoje vanjske ugroze po sigurnost i zdravlje osiguranika, neovisno o tome koristi li osoba taj prostor po osnovi vlasništva, najma ili koje druge pravne osnove.

26. Također, pravilna je i procesna odluka uz primjenu načela ekonomičnosti postupanja, da se u postupku ne provodi stručno - medicinsko vještačenje na okolnost medicinske osnovanosti zahtjeva i postojanje uzročno-posljedične veze između dijagnoze S93.4 i opisanog mehanizma nastanka, jer isto nije od utjecaja na rješavanje upravne stvari.

27. Tužiteljica navodima iz tužbe nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost osporavanog rješenja donesenog na temelju odredbe članka 66. točka 3. Zakona u svezi odredbe članka 66. točka 1. Zakona, uslijed izostanka tražene (kumulativne pretpostavke) za priznanje predmetne ozljede ozljedom na radu, odnosno ozljeda nije nastala na redovitom putu od mjesta rada (posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju) do stana, odnosno adrese prijavljenog boravišta, u odnosu na koje je tužiteljica mogla ostvariti i odgovarajuće pravo na naknadu troška putovanja.

28. Kako, dakle, tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika i prvostupanjskog tijela, odnosno provedenom upravnom postupku, sud smatra da donošenjem pobijanih rješenja nije došlo do povrede prava tužiteljice, kao niti do povrede zakona na štetu tužiteljice pa je primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, i odlučeno je kao u točki I. – II. izreke ove presude.

Poslovni broj: Us l-468/2025-11

29. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj ica u cijelosti izgubila spor, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Osijeku 19. svibnja 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi