REPUBLIKA HRVATSKA

Upravni sud u Osijeku

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-193/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja PŠ, vl. [obrt], obrt za usluge vl. ŠŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Nemanja Nožinić, odvjetnik u Novoj Gradiški, Gundulićeva 4, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, Osijek, OIB: 33706439962, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], NŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi suzbijanja neprijavljenog rada, 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, Osijek, KLASA: UP/I-116-02/25-01/44, URBROJ: 443-02-01-11/25-01 od 28. siječnja 2025.

II. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak u kojemu je tuženik obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženim u obrazloženju odluke.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu 2.500,00 (dvije tisuće petsto) eura i to sve u roku od 60 (šezdeset) dana, računajući od dostave pravomoćne odluke o troškovima spora. Ako tuženik u navedenom roku tužitelju ne nadoknadi troškove spora, tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana donošenja odluke o troškovima spo ra do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora iznad iznosa navedenog u toč. III. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-116-02/25-01/44, URBROJ: 443-02-01-11/25-01 od 28. siječnja 2025. u točki 1. izreke nalaže se poslodavcu ŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasniku obrta [obrt], obrt za usluge vl. ŠŠ, [adresa], da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za radnika: UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], NŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme, počevši od dana 30. siječnja 2025. koji je zapisnikom KLASA: 116- 02/25-01/317, URBROJ: 443-02-01-11-25-4 od 24. siječnja 2025., utvrđen kao početak njihova rada za poslodavca. Točkom 2. izreke osporavanog rješenja nalaže se poslodavcu da uplati iznos od 2.650,00 EUR za svakog neprijavljenog radnika iz točke 1. ovog rješenja (odnosno ukupni iznos od 10.600,00 EUR) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske na broj računa IBAN [broj bankovnog računa], s pozivom na broj: HR64 7129-50709-75450-00044. Točkom 3. izreke rješenja utvrđeno je da je radnik NŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], prijavljen na obvezno mirovinsko osiguranje kod poslodavca ČURDO GRADNJA j.d.o.o. za graditeljstvo OIB: 25735297671 na puno radno vrijeme od 22. svibnja 2024. do sada. Slijedom navedenog točka 1. navedenog rješenja neće se izvršiti za radnika NŠ. Prema točki 3. izreke osporavanog rješenja, poslodavac je nalog iz točke 1. i 2. ovog rješenja dužan izvršiti u roku od tri dana od dana dostave rješenja. Ukoliko poslodavac u roku iz točke 4. ne izvrši nalog iz točke 2. ovoga rješenja, provest će se ovrha radi naplate novčanog iznosa od 10.600,00 eur.

2.1. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje nije zakonito te da je tuženik donio rješenje utemeljeno na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, na bitnim povredama upravnog postupka i na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Tužitelj ističe da tuženik nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje iz razloga što tužitelju nije ostavljena mogućnost očitovanja na sve okolnosti i činjenice, te da su iz dokaza izvedeni potpuno pogrešni zaključci o činjenicama. Tužitelj smatra da je tuženik zanemario činjenicu kako odnos između tužitelja i zainteresiranih osoba nema obilježja radnog odnosa te da se radi o izvršenju određenog, konkretnog i privremenog posla koji ima sva obilježja za koji se sklapa ugovor o djelu. Prema navodima tužitelja posao pretovara drvne mase koja se nalazila na lokaciji [adresa] bilo je potrebno odraditi u određenom roku od 5 dana od 20. do 24. siječnja 2025. Nadalje navodi da (zainteresirana osoba) NŠ ima zasnovan radni odnos kod treće osobe na puno radno vrijeme, gdje je za njega izvršena prijava na obvezno mirovinsko osiguranje. Smatra da navedenog radnika nije bilo potrebno prijavljivati, te ponovno navodi da je radnik izvršitelj konkretnog posla u kratkom trajanju od 5 dana po sklopljenom ugovoru o djelu. Tužbenim navodima dalje se ukazuje da su počinjene procesne povrede u vidu proturječnosti izreke rješenja u točkama 1. i 3. u dijelu koji se odnosi na radnika NŠ, te da je potpuno nejasno rješenje u dijelu kojim se prvo nalaže prijaviti imenovanog radnika na obvezno mirovinsko osiguranje, a ujedno se dalje utvrđuje da radnika nije potrebno prijaviti kao i da se NŠ neosnovano tretira kao neprijavljeni radnik temeljem koje se tužitelju nameće obveza plaćanja iznosa iz članka 7. stavak 2. Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada.

2.2. Posebno ukazuje na proturječnost izreke rješenja u odnosu na radnika NŠ, jer mu se nalaže prijava radnika za kojeg je istovremeno utvrđeno da je već zaposlen na puno radno vrijeme kod treće osobe. Tvrdi da s tom osobom, zbog njezinog statusa, nije ni mogao zaključiti ugovor o radu na puno radno vrijeme. Za ostale angažirane osobe navodi da su posao obavljale jednokratno, bez potrebe za stručnim znanjem i bez nadzora ili obveza koje bi upućivale na radni odnos (trajnost, izvjesnost, radnička prava). Ističe da su izvršitelji imali punu slobodu u rasporedu vlastitog vremena, što potkrepljuje činjenicom da su neki započeli s radom 21. siječnja, a drugi dan ranije. Smatra da je tuženik zanemario dostavljene ugovore o djelu i pogrešno interpretirao iskaze zatečenih osoba, kojima kao neukim strankama nisu pojašnjena postavljena pitanja. Predlaže da sud izvede dokaze saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja i zainteresiranih osoba. Zaključno navodi da će prisilna naplata iznosa od 10.600,00 eura uzrokovati izravnu štetu njegovom poslovanju. Predlaže da Sud poništi osporavano rješenje uz naknadu troškova spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku, uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Iznosi historijat upravnog postupka, odnosno redoslijed radnji koje su prethodile donošenju osporavanog rješenja, koje će Sud iznijeti naknadno. Navode tužitelja smatra neosnovanim u cijelosti, te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Zainteresirane osobe LŠ i UŠ dostavili su izjave (list 24 i 26 spisa) u kojima su naveli da su s tužiteljem imali sklopljen ugovor o djelu, od 20. siječnja 2025. do 25. siječnja 2025.

4.1. Sud je u ovom sporu održao raspravu 21. travnja 2026. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodnenovine“ broj 36/24 i 39/26 – dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti opunomoćenice tužitelja ĆŠ, odvjetničke vježbenice u uredu Sanje Hajnal, odvjetnice u Osijeku, prema zamjeničkoj punomoći za zastupanje, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresiranih osoba koje svoj izostanak nisu ispričale primjenom odredbe članka 91. stavak 3. ZUS-a.

4.2. Opunomoćenica tužitelja na raspravi je u cijelosti ostala kod svih navoda iz tužbe i kod tužbenog zahtjeva. Protivila se navodima iz odgovora na tužbu.

4.3. Na navedenoj raspravi Sud je, primjenom odredbe članka 93. stavak 2. ZUS-a, odbio kao nepotrebne za rješavanje ove upravne stvari dokazne prijedloge saslušanja tužitelja u svojstvu stranke kao i saslušanja predloženih svjedoka obzirom da je sud predložene svjedoke smatrao zainteresiranim osobama i istima dao svojstvo stranke u upravnom sporu, te su zainteresirane osobe UŠ i LŠ i dostavile sudu izjavu odnosno očitovanje o naravi posla koje su obavljali za potrebe tužitelja, te također i primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, s obzirom na utvrđene nepravilnosti u osporavanom rješenju, koje predstavljaju samostalan razlog za poništenje rješenja.

4.4. Opunomoćenica tužitelja zatražila je naknadu troškova upravnog spora prema troškovniku koji je priložila u spis.

5. Tijekom dokaznog postupka Sud je izveo dokaze čitanjem materijalne dokumentacije u spisu upravnog spora i spisu upravnog postupka.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Iz dokumentacije u spisu upravnog postupka proizlazi da je tuženik 21. siječnja 2025., sastavio zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru poslovanja tužitelja, KLASA: 116-02/25-01/317, URBROJ: 443-02-01-11-25-2, u poslovnim prostorijama sjedišta tužitelja, te je nadzor i obavljen na adresi sjedišta tužitelja - [adresa].

8. Iz sadržaja navedenog zapisnika, u bitnome proizlazi da je 21. siječnja 2025. u 10,00 inspektorica rada Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja obavila inspekcijski nadzor kod poslodavca ŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta naziva [obrt],obrt za usluge vl. ŠŠ, [adresa] na lokaciji u dvorištu obiteljske kuće (ujedno sjedišta obrta) u [adresa], 121 gdje su na obavljanju poslova slaganja cjepanica u palete zatečeni radnik ZŠ i LŠ. Radnik HŠ zatečen je u poslovima cijepanja drva na stroju cjepaču, dok je radnik UŠ zatečen na poslovima upravljanja viličarom, dakle imenovani radnici zatečeni su u obavljanju poslova sa sredstvima poslodavca, u ime i za račun poslodavca i po nalogu poslodavca, te na mjestu koje im je odredio poslodavac. Istoga dana saslušani su zatečeni radnici u svojstvu svjedoka na zapisnik (KLASA: 116-02/25-01/317, URBROJ: 443-02-01-11-25-2).

9. Tužitelj je sudjelovao u postupku te je 22. siječnja 2025. elektroničkom poštom dostavio ugovore o djelu sklopljene 30. siječnja 2025. s radnicima UŠ, NŠ, LŠ i HŠ za obavljanje poslova istovara te cijepanja i slaganja drvene mase na palete počevši od dana zaključenja ugovora o djelu, dakle od 30. siječnja 2025..

10. Sud ocjenjuje pravilnim zaključak tuženika da se u odnosu na sva 4 ugovora radi o istovjetnom obrascu ugovora, te se ugovara da će izvršitelj osobnim radom za naručitelja izvršiti posao istovara te cijepanja i slaganja drvne mase na palete (članak 1.). Nadalje se člankom 2. ugovora ugovara da će izvršitelj naručeni posao izvršiti prema primljenim uputama naručitelja. Izvršitelj navedeni posao izvršava od zaključenja ugovora o djelu i traje do potpunog izvršenja naručenog posla odnosno dok se sva drvna masa na lokaciji [adresa], dakle na mjestu koje im je odredio poslodavac, u potpunosti ne istovari, iscijepa i složi na palete čiju količinu osigurava naručitelj. Izvršitelj se obvezuje posao izvršiti najkasnije do 24. siječnja 2025.

11. U skladu s člankom 3. stavkom 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada ("Narodne novine" br. 151/22.), neprijavljeni rad definira se u užem i širem smislu. Prema stavku 2. istoga članka, neprijavljeni rad u užem smislu je rad koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca ima obilježje radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja u skladu s posebnim propisima te u smislu ovog Zakona obuhvaća sljedeće pojavne oblike: 1. obavljanje rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka rada odnosno na odgovarajuće radno vrijeme ili 2. obavljanje rada bez sklopljenog ugovora o radu u pisanom obliku ili bez pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu ili 3. obavljanje rada na temelju drugih sklopljenih obvezno pravnih ugovora između poslodavca i fizičke osobe kada takav rad s obzirom na svoju narav i vrstu te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos ili 4. zapošljavanje državljanina treće zemlje protivno odredbama propisa kojim se uređuju uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada stranaca koji su državljani trećih zemalja. Sukladno stavku 4. toga članka neprijavljeni rad je zabranjen.

12. Člankom 7. stavkom 2. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada propisano je da će nadležni inspektor u roku od osam dana od dana utvrđenja postojanja neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika odnosno koji je u skladu s člankom 6. ovoga Zakona pretpostavljeni dan početka rada i uplatu iznosa od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, sukladno naputku o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba.

13. Prema članku 8. stavku 3. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada, nadležno tijelo ovlašteno za utvrđivanje prava na mirovinsko osiguranje neće donositi rješenje iz stavka 1. ovoga članka odnosno neće postupiti po podnesenoj prijavi koju je poslodavac podnio u skladu s člankom 7. stavkom 4. ovoga Zakona za razdoblje u kojemu je radnik već prijavljen na obvezno osiguranje.

14. Tuženik je stava da je tužitelj kao poslodavac bio u obvezi za poslove istovara, cijepanja i slaganja drvne mase na palete u [adresa] sa UŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], NŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i HŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], sklopiti ugovore o radu prije početka njihova rada (30. siječnja 2025..), a ne ugovore o djelu za koje se smatra da su sklopljeni po započetom inspekcijskom nadzoru kako bi se prikrio radni odnos.

15. Nadalje, tuženik zaključuje da se radi o neprijavljenom radu radnika koji nije zakonito ugovoren, odnosno nema valjanu pravnu osnovu te posljedično nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja u skladu s posebnim propisima.

16. Nadalje, u postupku inspekcijskog nadzora po službenoj dužnosti uvidom u evidenciju HZMO-а, utvrđeno je da je radnik NŠ prijavljen na obvezno mirovinsko osiguranje kod poslodavca ČURDO GRADNJA j.d.o.o. za graditeljstvo OIB: 25735297671, s danom stjecanja svojstva osiguranika 22. svibnja 2024. na puno radno vrijeme, te je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o suzbijanju nezakonitog rada točkom 3. osporavanog rješenja odlučeno da u odnosu na NŠ poslodavac nije dužan podnijeti prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme s prvim danom početka rada kao za ostale radnike.

17. Tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja potpuno kontradiktorno navodi da predmetna činjenica da je radnik NŠ zaposlen i radi u punom radnom vremenu kod matičnog poslodavca (ČURDO GRADNJA j.d.o.o.) nije prepreka da tužitelj kao drugi poslodavac s imenovanim radnikom zasnuje radni odnos za dodatan rad radnika.

18. Slijedom navedene potpune nejasnoće osporavanog rješenja, Sud isto nije mogao ocijeniti zakonitim te isto predstavlja i arbitrarnost u postupanju.

19. Načela dobrog upravljanja i jednakog postupanja ključna su za funkcioniranje pravne države i osiguravanje pravičnosti u postupanju javnopravnih tijela i sudova. Dobro upravljanje podrazumijeva transparentnost, obrazloženo i dosljedno odlučivanje javnopravnih tijela i sudova, poštivanje pravne sigurnosti i predvidivosti, te pravilno vođenje postupaka u skladu sa zakonom. Načelo jednakog postupanja, s druge strane, osigurava zabranu diskriminacije, primjenu objektivnih kriterija, konzistentnost sudske prakse i jednake uvjete za sve stranke u postupcima.

20. Naime, ukoliko je i u odnosu na radnika ŽŠ postojala obveza na prijavu mirovinskog osiguranja i po osnovi rada kod tužitelja, potpuno je nejasno, kontradiktorno i neobrazloženo uslijed kojih razloga se toč. 1. izreke rješenja u odnosu na radnika ŽŠ neće izvršiti.

21. Odredba članka 128. stavak 1. točka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09., 110/21. – dalje: ZUP) propisuje da će se rješenje oglasiti ništavim ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće.

22. Odredba članka 117. stavak 1. točka 3. ZUP-a propisuje da je (samostalan) razlog za poništenje rješenja ako je izreka pobijanog rješenja nejasna ili je u proturječnosti s obrazloženjem.

23. Tako je u ovoj upravnoj stvari nejasan i izračun iz toč. 2. izreke osporavanog rješenja koji se temelji na točki 2. izreke, te je nejasno odnosi li se iznos i na zainteresiranu osobu NŠ, u odnosu na koju je navedeno da se toč. 1. izreke rješenja neće izvršiti.

24. Stoga je, u ponovnom postupku, primarno potrebno sagledavajući hijerahijski odnos pravnih propisa kao i specifičnosti prijava na mirovinski sustav, utvrditi može li se u odnosu na radnika ŽŠ izvršiti obveza na prijavu mirovinskog osiguranja i po osnovi rada kod tužitelja, unatoč postojanju ugovora o radu, na puno radno vrijeme. U slučaju nemogućnosti navedene prijave, tuženik neće utvrđivati povredu odnosno postojanje neprijavljenog rada, što u konačnici utječe i na visinu (eventualne) obveze tužitelja kao poslodavca iz točke 2. izreke rješenja.

25. Nesporno je da je za potrebe donošenja rješenja pribavljen ispis iz službenih evidencija tijela Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za radnike UŠ, NŠ, LŠ i HŠ, koje podatke tužitelj kao ni zainteresirane osobe nisu osporavale.

26. Tako je za zainteresiranu osobu UŠ utvrđeno da je isti nezaposlena osoba te da u evidencijama nema zapisa o radnom odnosu kod tužitelja kao poslodavca niti u jednom razdoblju; u odnosu na zainteresiranu osobu LŠ utvrđeno je da je isti nezaposlena osoba te da u evidencijama nema zapisa o radnom odnosu kod tužitelja kao poslodavca; u odnosu na zainteresiranu osobu BŠ utvrđeno je da je isti nezaposlena osoba te da u evidencijama nema zapisa o radnom odnosu kod tužitelja kao poslodavca; te je, kao što je već navedeno, utvrđeno da je zainteresirana osoba NŠ prijavljen na obvezno mirovinsko osiguranje kod poslodavca ČURDO GRADNJA j.d.o.o. za graditeljstvo OIB: 25735297671, s danom stjecanja svojstva osiguranika 22. svibnja 2024. na puno radno vrijeme.

27. Sud smatra da je u postupku izostala i ocjena predstavlja li posao, koji je bio predmet ugovora i na kojim poslovima su zainteresirane osobe i zatečene u obavljanju, redoviti posao obrta.

28. Nadalje, obzirom da je zainteresirana osoba UŠ zatečen na poslovima upravljanja viličarom postavlja se pitanje ima li isti odgovarajući certifikat za obavljanje posla upravljanja viličarom te je li u odnosu na istoga provedena obuka u smislu upravljanja strojem kao i zaštite na radu, kao i u čijem je vlasništvu navedeni stroj, a sve s ciljem razjašnjenja stvarne naravi obavljanog posla.

29. U postupku je propušteno utvrditi i jesu li zainteresirane osobe na dan inspekcijskog nadzora po nalogu poslodavca obavljali opisane poslove, u ime i za račun predmetnog poslodavca po nalogu i uputama poslodavca, da li su obavljali poslove iz registrirane djelatnosti poslodavca koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježja posla za koji se zasniva radni odnos.

30. Rješenje tuženika temelji se samo na shvaćanju da je tužitelj umjesto sklapanja ugovora o djelu trebao sklopiti ugovore o radu i prijaviti radnike u propisanom roku nadležnom tijelu obveznog mirovinskog osiguranja.

31. Stoga Sud smatra i da obrazloženje osporavanog rješenja nije u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a. Naime, unatoč danom obrazloženju tuženika o obilježjima i razlikama između ugovora o djelu i ugovora o radu, ostaje nejasno zašto se u konkretnom slučaju ne mogu prihvatiti navodi tužitelja o pravnoj prirodi sklopljenih ugovora.

32. U pogledu razlikovanja potrebe sklapanja ugovora o djelu od ugovora o radu, Sud upućuje na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: Revr 760/2015-3 od 10. travnja 2018., u kojoj se navodi da: „U konkretnom slučaju iz predmetnih ugovora o djelu (koje je tužitelj redovito sklapao), uza svu njihovu brojnost i činjenicu što su sklapani kroz više godina iz mjeseca u mjesec, ne može se zaključiti, u smislu odredbe čl. 13. st. 2. ZR-a (i odredbe čl. 8. st. 2. ZR- a/09), da je volja ugovornih stranaka bila da se izvršavanjem obveza iz ugovora o djelu zasnuje radni odnos i da su ispunjeni uvjeti iz te odredbe prema kojima bi se imalo smatrati da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Da bi se određeni ugovori za obavljanje posla (ovdje ugovori o djelu) mogli smatrati ugovorom o radu morale bi se ispuniti sve pretpostavke iz navedene odredbe čl. 13. st. 2. pročišćenog teksta ZR (i čl. 8. st. 2. ZR/09): moralo bi biti riječ o određenoj naravi i vrsti ugovorenog rada s ovlastima radnika i poslodavca u vezi takvog rada zbog kojeg se inače sklapaju ugovori o radu. To što je tužitelj za razdoblja rada po sklopljenim ugovorima dolazio kod tuženika obavljati ugovoreni posao, imao svoje mjesto rada, osobe tuženika koje su mu bile nadređene, pa i to što je tuženik kao poslodavac na istim poslovima s istim obvezama imao i radnike s kojima je sklopio ugovor o radu i koji su imali sva prava zajamčena ugovorom o radu, ne dokazuje nešto suprotno shvaćanju da se uistinu radi o ugovorima o djelu, jer navedene okolnosti (glede ovlasti tužitelja i tuženika) mogu biti i obilježja rada po ugovorima o djelu u raznim modalitetima njihova ispunjenja i nisu vezane samo za ugovore o radu“. Podudarno pravno shvaćanje izraženo je i u nizu drug ih presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, primjerice broj Rev-2172/2019, Rev-2549/2018, Rev-2802/2019, Rev 377/2019.

33. U povodu presude Revr 760/2015 podnesena je ustavna tužba koja je odbijena Odlukom Ustavnog suda U-III/2841/2018 od 10. srpnja 2019. U njoj se navodi sljedeće: „Uvidom u obrazloženja osporenih presuda, Ustavni sud ocjenjuje da su nadležni sudovi u osporenim odlukama iznijeli dostatne i relevantne razloge za ocjenu zbog čega smatraju da u konkretnom slučaju prednost u primjeni rješavanja spora između podnositelja i tuženika ima ZOO pa obrazloženja osporenih presuda ne upućuju na zaključak o arbitrarnosti u materijalnopravnom smislu.“ 34. Sud ocjenjuje da činjenično stanje u postupku nije pravilno ni potpuno utvrđeno. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da je u ponovnom postupku potrebno uzeti u obzir i pravu volju ugovornih strana prilikom ocjene radi li se o prikrivanju radnog odnosa te ispitati jesu li ispunjene sve pretpostavke za sklapanje ugovora o radu, odnosno je li riječ o određenoj naravi i vrsti ugovorenog rada s ovlastima radnika i poslodavca u vezi takvog rada zbog kojeg se inače sklapaju ugovori o radu.

35. Stoga je Sud osporavano rješenje tuženika ocijenio nezakonitim i odlučio kao u točki I. izreke presude u skladu s člankom 117. stavkom 1. ZUS -a te vratio predmet na ponovni postupak kao u točki II. izreke presude, a u kojemu će se otkloniti navedeni nedostatci, pridržavajući se pravnih shvaćanja ovog Suda, kako to propisuje članak 151. stavak 2. ZUS-a.

36. U ponovljenom postupku će se u svrhu pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja dati pojašnjenje o obvezi sklapanja ugovora o radu i mogućnosti sklapanja ugovora o djelu, o čemu ovisi zaključak o postojanju neprijavljenog rada, a sve uzimajući u obzir gore navedene presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ispitat će se prava volja ugovornih strana i relevantno materijalno pravo rukovodeći se potrebom istraživanja zajedničke namjere ugovaratelja. U tom smislu, javnopravnom tijelu na raspolaganju stoji instrument saslušanja svjedoka, odnosno stranaka ugovornih odnosa.

37. Slijedom navedenog, Sud nije sam riješio stvar, već je odlučio vratiti predmet na ponovni postupak radi potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja na koje će se primijeniti relevantne odredbe materijalnog prava.

38. U pogledu zatraženih troškova upravnog spora od strane tužitelja, Sud je donio odluku primjenom članka 147. ZUS-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovom upravnom sporu, stoga mu pripadaju i troškovi spora.

39. S obzirom na to da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, to se sukladno Tbr. 27. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., 107/25. - dalje: Tarifa) i sukladno postavljenom zahtjevu priznaje opravdani trošak, prema članku 144. stavak 1. ZUS- a: sastava tužbe (u iznosu od 1.000,00 eura) te trošak zastupanja na ročištu održanom 21. travnja 2026. (u iznosu od 1.000,00 eura), prema Tbr. 27. točki 2. Tarife, što uvećano za iznos PDV-a ukupno iznosi 2.500,00 eura. Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke presude.

40. Sud nije ocijenio opravdanim i zatraženi trošak konferencije sa strankom (Tbr. 35 Tarife), trošak pribave isprava (Tbr. 36. Tarife), koje radnje nisu niti specificirane. Također Sud nije ocijenio opravdanim niti trošak sudske pristojbe s obzirom da iz odredbe članka 22. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) proizlazi da se pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu. Stoga je u pogledu navedenih troškova valjalo odlučiti kao u toč. IV. izreke presude.

Osijek, 19. svibnja 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba nije dopuštena protiv točaka I. i II. izreke presude, jer je pojedinačna odluka javnopravnog tijela poništena i predmet prvi put vraćen na ponovni postupak (članak 127. ZUS-a u vezi s člankom 126. ZUS-a).

Protiv točke III. i IV. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 128. ZUS-a u vezi s člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi: UŠ, [adresa]

4. Zainteresiranoj osobi: NŠ, Šumetlica, [adresa]

5. Zainteresiranoj osobi: LŠ, [adresa]

6. Zainteresiranoj osobi: HŠ, [adresa]