Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-631/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HUP-Zagreb d.d., Zagreb, Trg Krešimira Ćosića 9, OIB 66859264899, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju MGJ, protiv tuženika CGJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Petrić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4492/2020-17 od 7. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika CGJ i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4492/2020-17 od 7. lipnja 2024., u dijelu pod stavkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku CGJ platiti tužitelju HUP-Zagreb d.d., iznos od 38.555,98 eura s pripadajućim kamatama tekućim od 2. veljače 2016. do isplate.

II. Preinačava se navedena presuda pod stavkom I. izreke u dijelu kojim je tuženiku CGJ naloženo platiti tužitelju HUP-Zagreb d.d. iznos od 15.313,46 eura s kamatama od 7. lipnja 2024. do isplate i za navedeno sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja HUP-Zagreb d.d., za isplatu iznosa od 15.313,46 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. lipnja 2024. do isplate.

III. Preinačava se navedena presuda pod stavkom III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka preko iznosa od 47,49 eura do iznosa o 66,36 eura, dakle za iznos od 18,87 eura, i za navedeno sudi. Odbija se tužitelj HUP-Zagreb d.d. sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 18,87 eura.

IV. Nalaže se tužitelju HUP-Zagreb d.d. da tuženiku CGJ nadoknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 266,53 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju 53.869,44 eura sa zateznim kamatama koje

- na iznos od 38.555,98 eura od 2. veljače 2016.

- na iznos od 15.313,46 eura od 7. lipnja 2024.

sve do isplate po stopi do 31. prosinca 2022. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev za tijek kamata na iznos od 15.313,46 eura do 7. lipnja 2024.

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 66,36 eura u roku 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), uz prijedlog sudu drugoga stupanja da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se u cijelosti protivi svim žalbenim navodima i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je naknada štete u visini od 53.869,44 eura uvećano za zatezne kamate za koju tužitelj tvrdi da ju je pretrpio zbog toga što je tuženik učinio kazneno djelo za koje je presudom Općinskog suda u Pazinu posl. br. K-720/19 od 16. srpnja 2019. izdan kazneni nalog kojim je oglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 250. stavka 1. KZ/11 te članka 626. stavka 1. točka 2 Zakona o trgovačkim društvima uz izricanje jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine s rokom provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine.

6. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati, niti su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni ili proturječni. Prvostupanjski sud je dao jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama, osobito o protupravnosti postupanja tuženika, postojanju uzročne veze i štete, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tuženik ukazuje. Navodi žalbe u tom dijelu u biti predstavljaju neslaganje s pravnim shvaćanjem prvostupanjskog suda, što ne predstavlja navedenu bitnu povredu.

7. Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud nije našao da bi bile počinjene povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj na dan 3. lipnja 2015. imao potraživanje prema društvu F.A. Tours d.o.o. [adresa] u iznosu od 405.879,29 kn, pri čemu je prethodno dug bio veći, ali je djelomično namiren putem prisilne naplate preko FINA-e

- da je tuženik bio direktor navedenog društva u relevantno vrijeme,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Pazinu poslovni broj K-720/19 od 16. srpnja 2019. prihvaćen prijedlog da se na temelju članka 541. ZKP/08 izda kazneni nalog kojim se prihvaća zahtjev državnog odvjetnika da se okrivljenik CGJ bez provođenja rasprave proglasi krivim zbog kaznenog djela iz članka 250. stavka 1. KZ/11 te članka 626. stavka 1. točka 2 Zakona o trgovačkim društvima uz izricanje jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine s rokom provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine,

- da iz navedene presude proizlazi da je ovdje tuženik oglašen krivim što je 1) od rujna 2015. godine, kao direktor trgovačkog društva ''F.A. Tours'' d.o.o. [adresa] iz [adresa], iako je bio svjestan neprekidne blokade žiro računa ovog Društva i znajući da prioritet naplate ima trgovačko društvo ''HUP – Zagreb'' d.d. iz Zagreba, Trg Krešimira Ćosića 9 i to prema očevidniku o redoslijedu plaćanja FINE, izvršio plaćanje "Zagrebačkoj banci" d.d. dana 1. veljače 2016. u iznosu od 290.500,00 kuna, a sve to u vrijeme kada je ''F.A. Tours'' imalo ukupno dospjelih, a nepodmirenih dugovanja prema ''HUP – Zagreb'' d.d. u iznosu od 405.879,29 kuna, dakle, znajući da je pravna osoba koju zastupa postala nesposobna za plaćanje, isplatio tražbinu vjerovniku koji nije imao pravo na ispunjenje u to vrijeme,

2) kao direktor trgovačkog društva ''F.A. Tours'' d.o.o. [adresa], protivno odredbi čl. 431.c Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19 i 40/19 – dalje ZTD) u vezi čl. 5. st. 2. i čl. 6. st. 1. i 2. Stečajnog zakona (NN 71/15 i 104/17 u daljnjem tekstu SZ), iako je znao da je trgovačko društvo ''F.A. Tours'' d.o.o. nesposobno za plaćanje, nije u roku od tri tjedna od prosinca 2015. godine od kada se smatra da je to trgovačko društvo nesposobno za plaćanje, jer je navedeno društvo od rujna 2015. godine pa nadalje u neprekidnoj blokadi, zatražio pokretanje stečajnog postupka nad tim trgovačkim društvom, dakle, kao član uprave društva s ograničenom odgovornošću protivno čl. 431.c ZTD-a, u slučaju kad je društvo postalo nesposobno za plaćanje, nije zatražio otvaranje stečajnog postupka,

time je počinio pod točkom 1) kazneno djelo – protiv gospodarstva – pogodovanjem vjerovnika, opisano i kažnjivo po čl. 250. st. 1. KZ/11, a pod točkom 2) kazneno djelo povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje, opisano i kažnjivo po čl. 626. st. 1. t. 2. ZTD-a, uz primjenu čl. 51. KZ/11., pa mu je utvrđena naprijed navedena kazna,

- da je tuženik kao zakonski zastupnik prodavatelja društva ''F.A. Tours'' d.o.o. [adresa] 27. siječnja 2016. sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine (poslovni prostor u k. o. [katastarska općina]) za kupoprodajnu cijenu od 293.000,00 kn,

- da je prema sadržaju tog ugovora kupoprodajna cijena isplaćena Zagrebačkoj banci d.d.,

- da je u vrijeme izvršenja navedene isplate tužitelj prema očevidniku o redoslijedu osnova za plaćanja FINA-e bio prvi u redoslijedu naplate,

- da je predmetna nekretnina bila opterećena založnim pravom Zagrebačke banke d.d.,

- da je predmetna nekretnina prodana po cijeni nižoj od procijenjene vrijednosti prema Poreznoj upravi, koja je nekretninu procijenila u iznosu od 510.392,16 kn.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno zaključio o postojanju protupravne radnje tuženika, ali je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu koji se odnosi na visinu štete.

10. Prema činjeničnim navodima tužbe, tužitelj tužbeni zahtjev zasniva na odgovornosti tuženika za naknadu štete uzrokovanu kaznenim djelom. Naime, tužitelj svoj zahtjev temelji na pravilima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu iz čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO).

11. Iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je tuženik pravomoćno proglašen krivim i osuđen po zakonu nedvojbeno proizlazi da je isti svjesno postupio protivno zakonom propisanom redoslijedu naplate te pogodovao jednom vjerovniku na štetu drugog vjerovnika, i to tužitelja koji je imao prioritet u naplati. Takvo postupanje predstavlja protupravnu radnju koja je temelj odgovornosti za štetu.

12. U tom smislu, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu u pogledu protupravnosti postupanja i uzročne veze.

13. Prema čl. 12. st. 3. ZPP u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

14. Iz navedenog proizlazi da je parnični sud u postupku naknade štete vezan izrekom kaznenog suda kojom je kazneni sud osudio štetnika za kazneno djelo i to u dijelu činjeničnog opisa kaznenog djela sadržanog u izreci pravomoćne presude kaznenog suda.

15. U konkretnom slučaju to uključuje i utvrđenje da je tuženik izvršio plaćanje Zagrebačkoj banci d.d. u iznosu od 290.500,00 kn u vrijeme kada je tužitelj imao dospjelo potraživanje i prioritet u naplati.

16. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ističe da tužitelju nije mogla nastati šteta jer je Zagrebačka banka d.d. imala založno pravo na predmetnoj nekretnini te bi se kao razlučni vjerovnik ionako prvenstveno naplatila. Naime, tuženik pogrešno poistovjećuje pravila o namirenju razlučnih vjerovnika u stečajnom postupku s pravilima o redoslijedu naplate putem računa dužnika. U konkretnom slučaju odlučno je da je društvo bilo u blokadi te da se naplata vjerovnika morala provoditi sukladno očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje, prema kojem je tužitelj imao prioritet (prema potvrdi bio je prvi u redoslijedu naplate). Tuženik nije bio ovlašten zaobići taj sustav izravnim plaćanjem pojedinom vjerovniku, neovisno o postojanju njegova založnog prava. Upravo takvim postupanjem onemogućio je primjenu redoslijeda naplate i time prouzročio štetu tužitelju. Stoga okolnost postojanja založnog prava Zagrebačke banke d.d. nije od odlučnog utjecaja na postojanje štete u ovom postupku. Žalbeni navodi tuženika temelje se na hipotetskom tijeku stečajnog postupka koji u konkretnom slučaju tada još nije niti bio pokrenut, pa takva razmatranja ne mogu biti odlučna za ocjenu postojanja i visine štete.

17. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na nepokretanje stečajnog postupka, valja istaknuti da ta okolnost sama po sebi nije odlučna za postojanje štete u ovom sporu. Predmet ovog postupka nije odgovornost tuženika zbog povrede dužnosti iz Zakona o trgovačkim društvima i Stečajnog zakona, već odgovornost za štetu nastalu konkretnim kaznenim djelom, odnosno protupravnim postupanjem koje se sastoji u isplati sredstava protivno redoslijedu naplate. Stoga činjenica da tuženik nije pravodobno pokrenuo stečajni postupak može imati značaj u okviru ukupne ocjene njegovog postupanja, ali nije odlučna za postojanje uzročne veze između štetne radnje i nastale štete. Propuštanje pokretanja stečajnog postupka predstavlja zasebnu povredu obveza tuženika, ali nije u izravnoj uzročnoj vezi sa štetom koja je predmet ovog postupka.

18. Suprotno daljnjim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da postoji uzročna veza između postupanja tuženika i nastale štete. Naime, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tuženik raspolagao novčanim sredstvima u iznosu od 290.500,00 kn te ih, protivno redoslijedu naplate, usmjerio prema drugom vjerovniku. Budući da je tužitelj u tom trenutku imao prioritet u naplati, izvjesno je da bi se njegova tražbina, da nije bilo takvog postupanja, namirila barem u tom iznosu. Time je ispunjena pretpostavka uzročne veze između protupravne radnje i štete.

19. Međutim, osnovano tuženik žalbom pobija pravilnost odluke o visini štete. Prvostupanjski sud je visinu štete utvrdio u visini cjelokupne tražbine tužitelja, polazeći od procijenjene vrijednosti nekretnine prema Poreznoj upravi te zaključka da je vrijednost nekretnine bila viša od duga tužitelja.

20. S takvim zaključkom ne slaže se ovaj drugostupanjski sud.

21. Naime, tužitelj svoj zahtjev temelji na odgovornosti tuženika za štetu uzrokovanu kaznenim djelom za koje je tuženik pravomoćno proglašen krivim, a parnični sud je sukladno čl. 12. st. 3. ZPP vezan činjeničnim utvrđenjima sadržanim u izreci pravomoćne kaznene presude, odnosno onim utvrđenjima koja čine obilježja bića kaznenog djela.

22. U konkretnom slučaju iz izreke kaznene presude proizlazi da je tuženik protivno redoslijedu naplate izvršio plaćanje Zagrebačkoj banci d.d. u iznosu od 290.500,00 kn te da je tužitelj imao prioritet u redoslijedu naplate, proizlazi da štetu tužitelja predstavlja samo iznos koji je protivno tom redoslijedu isplaćen Zagrebačkoj banci d.d. Naime, dospjelo potraživanje tužitelja prema društvu F.A. Tours d.o.o. nije samo po sebi i šteta koju je pretrpio, već štetu predstavlja iznos za koji je tužitelj onemogućen u naplati protupravnim postupanjem tuženika. Budući da je tuženik upravo iznos od 290.500,00 kn preusmjerio izravno Zagrebačkoj banci d.d., protivno redoslijedu naplate, taj iznos predstavlja štetu tužitelju u smislu čl. 1045. ZOO, pa tek iznos od 290.500,00 kn odnosno 38.555,98 eura predstavlja štetu tužitelju (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-236/2025-2 od 28. svibnja 2025.).

23. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno dosudio tužitelju cjelokupan iznos njegove tražbine prema društvu F.A. Tours d.o.o., budući da iz činjeničnih utvrđenja na kojima se temelji odgovornost tuženika proizlazi postojanje štete samo u visini iznosa koji je protivno redoslijedu naplate isplaćen Zagrebačkoj banci d.d.

24. Slijedom navedenog valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao pod stavkom I. izreke ove drugostupanjske presude, a djelomično je prihvatiti kao osnovanu i temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke drugostupanjske presude.

25. Kako se ovom presudom promijenio uspjeh stranaka u sporu, to je u pravilnoj primjeni materijalnog prava djelomično valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka pod stavkom III. u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP.

26. U konkretnom slučaju tužitelj je uspio sa 71,56 % pa mu u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP pripada trošak u tom omjeru, odnosno 47,49 eura, a kako mu je prvostupanjskom odlukom dosuđen trošak u iznosu od 66,36 eura, to je u pravilnoj primjeni materijalnog prava valjalo dobiti njegov zahtjev za 18,87 eura, te temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP odlučiti kao pod stavkom III. izreke ove drugostupanjske presude.

27. Tuženiku je priznat trošak sastava žalbe u okviru postavljenog zahtjeva u iznosu od 750,00 eura, što uvećano za PDV od 25 % iznosi 937,50 eura (Tbr. 10/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine, broj 138/23), ali kako je tuženik sa žalbom uspio sa 28,43 % to mu pripada trošak u iznosu od 266,65 eura, dok mu ne pripada trošak sudske pristojbe na žalbu jer nije dokazao da je istu platio.

28. U preostalom, a nepobijanom dijelu (stavak II. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 19. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina