Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-806/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vitomira Boića predsjednika vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovica Hranilović člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja NKĐ (pok. NK) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice mlljt. ĐK (pok. NK) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa skrbnica ZK iz [adresa], te 3. tužitelja LK (pok. NK) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Helena Zudenigo, odvjetnica u Zadru, protiv 1. tuženika FK (pok. BK) iz [adresa], 2. tužene ŠK iz [adresa] i 3. tužene ĐKĐ iz [adresa], koje zastupa privremeni zastupnik Ante Galešić, odvjetnik u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-360/2025-5 od 6. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. tužitelja NKĐ, 2. tužiteljice mlljt. ĐK te 3. tužitelja LK kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-360/2025-5 od 6. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su suvlasnici čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] svaki za 1/3 dijela što su tuženi dužni priznati i trpjeti da tužitelji temeljem presude nakon pravomoćnosti izvrše upis prava suvlasništva na svoje ime uz istovremeni upis brisanja toga prava s imena tuženika (stavak I. izreke) te su dužni naknaditi trošak privremenom zastupniku tuženika u iznosu od 720,00 EUR-a (stavak II. izreke).

2. Protiv navedene presude žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu preinači uz naknadu troška parničnog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da se utvrde suvlasnicima svaki u 1/3 dijela na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje suvlasništvo su stekli nasljeđivanjem od svojega oca pok. NK, koji je tu nekretninu stekao nasljeđivanjem od svojega oca MK, a ovaj pak nasljeđivanjem od svojega oca pok. BK kao i diobom izvršenom između njegovih sunasljednika.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuju tužitelji, jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

6. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP na koju ukazuju tužitelji. Naime, navedenom odredbom propisano je da ta bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako je odlučeno u povodu nepravodobno podnesene tužbe, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti (čl. 282. st.1. ZPP). U konkretnom slučaju rješavanje o tužbenom zahtjevu radi utvrđenja prava vlasništva spada u sudsku nadležnost suda prvoga stupnja, ne postoje zakonom propisani rokovi za podnošenje takve tužbe niti je zakonom propisan postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava zbog čega bi sud trebao odbaciti tužbu u slučaju njegova neprovođenja, pa su takvi žalbeni navodi neosnovani.

7. Sud prvoga stupnja odbija tužbeni zahtjev u bitnom zbog promašene pasivne legitimacije na strani tuženika te zbog činjenice da je pred istim prvostupanjskim sudom vođen parnični postupak poslovni broj P-1696/08 u kojem je 28. rujna 2010. donesena pravomoćna presuda kojom je utvrđeno da je vlasnik stare kuće izgrađene na čest.zgr.

225/3 k. o. [katastarska općina], BK [adresa].

7.1. Sud prvoga stupnja je pravilno odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva, ali ne posve iz onih razloga koji su navedeni u pobijanoj odluci.

8. Prije svega valja istaći da tužitelji tužbom traže da se utvrde suvlasnicima svaki u 1/3 dijela na cijeloj nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pri čemu ne navode pravnu osnovu tužbe. Međutim, iz činjeničnih navoda iste proizlazi da se radi o stjecanju prava vlasništva nasljeđivanjem.

9. Iz zemljišnoknjižnog izvatka koji prileži predmetu istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-1696/08 (list 5 toga spisa), proizlazi da je predmetna nekretnina označena kao zgrada bez zemljišta sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica] upisana kao zk. tijelo II u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasništvo JK u 1/5 dijela, JK FK u 1/5 dijela, JK KK u 1/5 dijela, ZKĐ rođ. JK u 1/5 dijela te pravnog prednika - oca tužitelja JK NK u 1/5 dijela.

10. Međutim, tužitelji su tužbom obuhvatili samo pojedine suvlasnike i to TK, pravnu slijednicu pok. KKnjegovu suprugu CK i ZKĐ.

11. U takvoj situaciji kada su tužitelji tužbom obuhvatili samo neke od suvlasnika koji su upisani u zemljišnim knjigama (tužbom nije obuhvaćen suvlasnik VK), sud povodom takve tužbe u odnosu na te suvlasnike ne može utvrditi da su tužitelji suvlasnici cijele katastarske čestice.

12. Nadalje, iz sadržaja spisa proizlazi:

-da su rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O -164/83 od 4. studenog 1983. iza pok. BK (pradjeda tužitelja) na predmetnoj nekretnini nasljednicima proglašeni BK VK, sin u 1/5 dijela, BK TK, sin u 1/5 dijela, BK N, sin u 1/5 dijela, BK MK sin u 1/5 dijela te ZKĐ kći u 1/5 dijela;

-da je PK s MK **.**.2003. sklopio Ugovor o diobi, a potom i 7. srpnja 2003. Dodatak tog Ugovora kojim mu ustupa 1/5 dijela na svim nekretninama koje je naslijedio od pok. oca;

-da je MK N dao izjavu kojom se odriče nasljednog dijela svih nekretnina u korist brata MK osim kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

-da je MK ZKĐ dala izjavu kojom se odriče nasljednog dijela na nekretninama u korist MK;

-da se VK izjavom ovjerenom kod javne bilježnice Alkice Kolege Zubčić u [adresa] pod brojem Ov-5903/96 od 22. srpnja 1996. odrekao nasljednog dijela svojih nekretnina u korist MK ali da sebi jedino zadržava pravo vlasništva stare kuće sa dvorištem;

-da je MK izjavom ovjerenom kod Alkice Kolege Zubčić u [adresa] pod brojem Ov-130044/03 od 4. prosinca 2003. dao na korištenje VK staru kuću sagrađenu na čest. zem. [katastarska čestica] jer se on odrekao nasljedstva zemljišta u 1/5 dijela u njegovu korist pod uvjetom da poslije smrti ostaje na VK bez prodaje;

-da je rješenjem o nasljeđivanju iza pok. MK (djeda tužitelja) donesenog po Javnom bilježniku Dariju Grigllio iz [adresa], poslovni broj O-388/04 od 5. ožujka 2007. nasljednikom na predmetnoj nekretnini u suvlasništvu ostavitelja u 1/5 dijela proglašen njegov sin, a otac tužitelja MK NK;

-da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, poslovni broj O-953/10 od 12. srpnja 2011. donesenom u ostavinskom postupku vođenim iza oca tužitelja NK proizlazi da predmet nasljeđivanja nije bila nekretnina označena kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

13. To očito iz razloga jer su se opisanim izjavama sunasljednici iza pok. BK dogovorili oko diobe naslijeđenih nekretnina tako da VK pripadne predmetna nekretnina te je iz izjava razvidno da mu ostali sunasljednici braća TK, N i MK te sestra ZKĐ to pravo nisu osporavali.

14. Da je tome tako proizlazi i iz pravomoćne presude istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-1696/08 od 28. rujna 2010. kojom je utvrđeno da je VK vlasnik stare kuće izgrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

15. Osim toga, iz iskaza svjedoka EK i ĆK, teta tužitelja, proizlazi da tužitelji i nisu u posjedu navedene nekretnine, već da se radi o ruševnom objektu, time da iz iskaza svjedoka EK proizlazi da se njihov djed BK s obitelji još 1951. preselio u drugu kuću, nakon čega je u predmetnu staru kuću povremeno dolazio i koristio je VK koji je nakon vođenja navedenog parničnog postupka promijenio bravu na kući, pa slijedom navedenog proizlazi da istu nije koristio niti otac tužitelja NK kao niti njegov otac, a djed tužitelja MK.

16. Slijedom navedenog, valjalo je iz navedenih razloga, a temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

17. Tužitelji u žalbi ničim ne osporavaju visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

U Velikoj Gorici 19. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vitomir Boić