Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž 789/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vitomira Boića, predsjednika vijeća, Ankice Jakovina, sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovica Hranilović, članice vijeća u pravnoj stvari 1. tužitelja ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. tužiteljice IS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 3. tužiteljice DS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 4. tužitelja AS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 5. tužiteljice PS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 6. tužiteljice RS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 7. tužiteljice ES, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 8. tužitelja SS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 9. tužiteljice GS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 10. tužiteljice LS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 11. tužitelja MS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] te 12. tužiteljice ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (svi kao zakonski nasljednici pok. BS), protiv tužene CS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Dijana Britvić, odvjetnica u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv dijela presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1286/17 od 10. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene CS kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1286/17 od 10. prosinca 2018. pod stavkom I. izreke u dijelu kojim joj je naloženo isplatiti tužiteljima iznos od 6.171,61 EUR - a/46.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.listopad 2015. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.studenog 2015. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 1.rujna 2017. do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se navedena presuda pod stavkom I. izreke u dijelu kojim je tuženoj naloženo isplatiti tužiteljima iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2016. do isplate i za taj dio se tužba odbacuje.

II. Odbija se žalba tužene CS i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1268/17 od 10. prosinca 2018. pod stavkom II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja dužna je tužena isplatiti tužiteljima iznos od 6.370,69 EUR-a/48.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, dok se u preostalom dijelu, za isplatu iznosa od 199,08 EUR- a/1.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2016. do isplate tužbeni zahtjev odbija.

2. Rješenjem suda prvoga stupnja odbacuje se tužba u dijelu kojim je tužitelj zatražio isplatu iznosa od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn za period od 24. studenog 2014. do 30. studenog 2014. sa zateznom kamatom koja teče od 1. prosinca 2014. do isplate kao nedopuštena (stavak I. izreke) te se nalaže tuženoj da tužiteljima na ime troška parničnog postupka isplati iznos od 1.758,32 EUR-a/13.248,04 kn sa zateznim kamatama tekućim od 10. prosinca 2018. do isplate (stavak II. izreke).

3. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke u dijelu kojim joj je naloženo da tužiteljima isplati iznos od 6.370,69 EUR-a/48.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te pod stavkom II. izreke rješenja žali se tužena zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom sudu drugoga stupnja da prvostupanjsku presudu i rješenje u žalbom pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa s osnova bespravnog korištenja stana u prizemlju kuće na adresi [adresa] , za razdoblje od mjeseca siječnja 2015. do kolovoza 2017. koji je bio vlasništvo pravnog prednika tužitelja BS a kojeg je koristila tužena.

6. Prije razmatranja žalbenih navoda valja istaći da je tužbu protiv tužene u ovome predmetu podnio BS koji je umro **.**.2019. čiji su zakonski nasljednici 1.-12. tužitelji u odnosu na koje je rješenjem suda prvoga stupnja poslovni broj P-1286/17-68 od 23. prosinca 2024. nastavljen postupak u ovoj pravnoj stvari (list 251-252 spisa).

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu utvrđeno je da je sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužena.

8. Naime, stavkom I. izreke prvostupanjske presude tuženoj je naloženo da tužiteljima isplati ukupan iznos od 6.370,69 EUR-a/48.000,00 kn koji uključuje iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2016. do isplate, da bi u nastavku istog stavka upravo s tim iznosom tužitelji bili odbijeni.

9. Kako se tužitelji protiv tog odbijajućeg dijela nisu žalili to je pravomoćno odlučeno o istom, slijedom čega je u tome dijelu valjalo prihvatiti žalbu tužene kao osnovanu i temeljem čl. 369. st. 2. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu pod stavkom I. izreke i za iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2016. do isplate tužbu odbaciti.

10. Odlučujući o preostalom tužbenom zahtjevu tužitelja nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužena jer ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega se može ispitati.

11. Nadalje, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

12.Tako je utvrdio:

- da je pravni prednik tužitelja BS bio zemljišnoknjižni vlasnik obiteljske kuće u [adresa] sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] upisne u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa] u kojoj se nalazi stan u prizemlju;

- da je pravni prednik tužitelja BS, kao primatelj uzdržavanja sklopio s tuženom, kao davateljicom uzdržavanja 10. prosinca 2012. Ugovor o doživotnom uzdržavanju;

- da navedenim Ugovorom nije ugovorena namjera zajedničkog života stranaka;

- da se tužena doselila u stan u prizemlju na poziv pok. BS **.**.2012.

- da tužitelju nije plaćala naknadu za korištenje istog;

- da je pok. BS uputio tuženoj 24. studenog 2014. dopis iz kojeg proizlazi da želi raskinuti Ugovor o doživotnom uzdržavanju te da traži da se iseli iz navedenog stana u prizemlju u roku od 30 dana;

- da je presudom Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-739/2016-5 od 9. veljače 2017. naloženo tuženoj da iseli iz stana smještenog u prizemlju obiteljske kuće u [adresa] te ga preda u slobodnog od osoba i stvari pok. BS;

- da je tužena iselila iz predmetnog stana nakon 31. kolovoza 2017.

- da je tužena koristila stan u prizemlju koji se sastoji od hodnika, kupaonice, kuhinje i blagovaonice, dnevne sobe, sobe, natkrivene terase kao i garažu i ostavu što prema nalazu i mišljenju građevinskog vještaka NS ima ukupnu površinu od 80,14 m2;

- da prema nalazu vještaka koji je koristio podatke Porezne uprave, Ispostava Solin od 15. rujna 2017. proizlazi da se za stan slične kvadrature i lokacije za sporno razdoblje mogla postići tržišna najamnina u visini od 1.500,00 kn mjesečno.

13. Takva činjenična utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužene.

14. U odnosu na žalbene navode tužene da je predmetni stan koristila u svrhu valjanog ispunjenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s pravnim prednikom tužitelja valja istaći da navedenim Ugovorom nije ugovorena namjera zajedničkog života stranaka.

15. Osim toga, kako je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-739/2016-5 od 9. veljače 2017. naloženo tuženoj da se iseli iz predmetnog stana što je i učinila nakon 31. kolovoza 2017. to je nedvojbeno bila nepoštena posjednica od dana obavijesti prednika tužitelja kojim je poziva da iseli iz stana 24. studenog 2014. do dana iseljenja, stoga nisu odlučni žalbeni navodi da je u međuvremenu donesena nepravomoćna presuda pred istim prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem Po-213/14 kojom je prednik tužitelja odbijen sa zahtjevom za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

16. Što se tiče žalbenih navoda tužene glede visine najamnine a prema kojim navodima sud prvoga stupnja nije utvrdio koju bi to površinu stana koristila tužena valja istaći da je površina koju je koristila tužena utvrđena izračunom od strane građevinskog vještaka te je iznosila 80,14 m2. Osim toga, sama tužena u podnesku od 24. svibnja 2018. (list 158 spisa) navodi da je koristila stan površine 62,1 m2 kao i terasu površine 6,85 m2 te garažu u površini od 10,53 m2 što ukupno iznosi 79,48 m2 , dakle, radi se o neznatnom odstupanju od 0,66 m2 pa su takvi žalbeni navodi neosnovani.

17. U odnosu na žalbene navode da se predmetnom garažom nije koristila od 2015. jer da joj je prednik tužitelja na istoj promijenio bravu, valja istaći da je na očevidu održanom 24. studenog 2017. tužena izjavila da ima ključeve od garaže te da su u garaži njezina dva tepiha, slijedom čega proizlazi da tužena nije u spornom razdoblju bila onemogućena u korištenju garažom.

18. Također, suprotno žalbenim navodima tužene iz obrazloženja prvostupanjske presude jasno proizlazi da je prilikom obračuna mjesečnog iznosa najamnine sud prihvatio niži iznos od 2,5 EUR-a po 1m2 a ne kako to tužena u žalbi navodi 3,00 EUR- a po 1m2 jer bi tada mjesečni iznos najamnine bio 240,42 EUR-a.

19. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja primjenom odredaba čl. 1111. i čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) odlučuje kao u stavku I. izreke prvostupanjske presude.

20. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja na temelju naveden ih odredaba ZOO.

21. Naime, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredaba ZOO o stjecanju bez osnova kako općeg pravila o stjecanju bez osnova iz čl. 1111. st. 1. ZOO tako i posebnog pravila iz čl. 1120. ZOO (upotreba tuđe stvari u svoju korist) kojim je propisano da kad je netko tuđu stvar upotrijebio u svoju korist, imalac može zahtijevati, nezavisno od prava za naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od upotrebe.

22. Pri tome valja istaći da se navedeno pravilo iz čl. 1120. ZOO primjenjuje samo kada korisnik tuđe stvari nije u mogućnosti vratiti tu stvar imaocu (radi toga što bi stvar korištenjem prestala postojati ili bi promijenila identitet ili iz gospodarskih razloga ne bi bilo opravdano vraćanje). U tom slučaju korisnik tuđe stvari dužan je imaocu nadoknaditi koristi bez obzira na to da li je u korištenju te stvari bio savjestan ili nesavjestan (pošten odnosno nepošten).

23. Kako je u konkretnom slučaju predmetni stan očuvao identitet a tužena je koristila vlasništvo prednika tužitelja bez valjane pravne osnove, tako je na sporni odnos stranaka valjalo primijeniti odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 i 52/25, dalje u tekstu: ZVDSP) o obavezama posjednika tuđe stvari.

24. Prema odredbi 164. st. 1. ZVDSP pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu za posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pri tom oštećeno ili uništeno.

25. Nepošten, pak, posjednik tuđe stvari prema odredbi 165. st. 1. ZVDSP mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

26. Kako je tužena u spornom razdoblju znala da je tužitelj vlasnik predmetnog stana te da nema valjanu pravnu osnovu za držanje istog u posjedu to je temeljem odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP dužna tužiteljima naknaditi korist koju je imala, a koju je korist prvostupanjski sud pravilno utvrdio u vrijednosti mjesečnog iznosa najamnine za sporno razdoblje.

27. Stoga je i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 6.171,61 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama.

28. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužene kao djelomično neosnovanu i presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

29. Tužena u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

30. Pri tome valja istaći da na odluku o trošku nije od utjecaja činjenica da je ovim drugostupanjskim rješenjem ukinuta navedena presuda u dijelu kojim je tuženoj naloženo isplatiti tužiteljima iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2016. do isplate i za taj dio tužba odbačena jer se radi o razmjerno neznatnom dijelu s kojim je tužena uspjela u sporu.

31. U nepobijanom dijelu (stavak I. izreke prvostupanjske presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 199,08 EUR-a/1.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2016. do isplate te stavak I. izreke prvostupanjskog rješenja) presuda i rješenje prvostupanjskog suda ostaju neizmijenjeni (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 19. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vitomir Boić