Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika MAGNA PUGNA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenika CT, kao odgovorne osobe, radi prekršaja iz čl. 229. st. 1. toč. 46. i st. 2., te prekršaja iz čl. 228. st. 1. toč. 1. i st. 2., Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-980/2024 od 6. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, a po službenoj dužnosti, na temelju čl. 155. st. 1., 2. i 4. Prekršajnog zakona (narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), prekršajni postupak protiv I. okrivljenika MAGNA PUGNA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. toč. 46. i st. 2., te prekršaja iz čl. 228. st. 1. toč. 1. i st. 2., Zakona o radu, se obustavlja.

p r e s u d i o  j e

II. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na prekršajna djela u toč. 1. i toč. 2. izreke, na način da se II. okrivljenik CT, kao odgovorna osoba, na temelju čl. 181. toč. 1. Prekršajnog zakona

oslobađa od optužbe

1. što radnici AT, zaposlenoj u 1. okrivljenoj pravnoj osobi u Trogiru – Miševac 14, na poslovima prodavača, je do 01. rujna 2023. godine isplatio naknadu plaće za neiskorišteni godišnji odmor za 2023. godinu, niti joj do 30. rujna 2023. dostavio obračun dugovane, a neisplaćene naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2023. godinu,

čime bi počinio prekršaj iz čl. 93. st. 2. toč. 3. Zakon o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023), kažnjiv po čl. 229. st. 1. toč. 46. i st. 2. istoga Zakona,

2. što je 01. kolovoza 2022. godine na istom mjestu kao u toč. 1, sa svojom radnicom AT, uposlenom na poslovima prodavačice, sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme, a da u istom Ugovoru nije naveo objektivan razlog sklapanja Ugovora na određeno vrijeme,

čime bi počinio prekršaj iz čl. 12. st. 1. Zakon o radu (Narodne novine br.

93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023.), kažnjiv po čl. 228. st. 1. toč. 1., i st. 2. istoga Zakona,

III. Uslijed odluke iz toč. II. izreke ove presude, žalba tužitelja je bespredmetna.

IV. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 2. do 5. i toč. 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima zbog prekršajnih djela iz čl. 229. st. 1. toč. 46. i st. 2., te čl. 228. st. 1. toč. 1. i st. 2., te Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23.), za koja djela su primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, kažnjeni novčanim kaznama i to: I. okrivljenik u ukupnom iznosu od 2.080,00 eura, a II. okrivljenik u ukupnom iznosu od 200,00 eura.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu paušalnog troška prekršajnog postupka u iznosu od po 20,00 eura, svaki.

3. Protiv prvostupanjske presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu i to u zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba tužitelja je bespredmetna.

6. U povodu pravodobno podnesene žalbe tužitelja, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona i u okviru žalbenih navoda, utvrdio je da je pobijanom presudom povrijeđeno materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika iz čl. 196. točke 1. Prekršajnog zakona, što je povreda na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, jer djela za koja su okrivljenici proglašeni krivima, na način činjenično opisan u toč. 1. i toč. 2. izreke prvostupanjske presude kao i u optužnom aktu, nisu prekršaji.

7. Naime, prvostupanjski sud je u toč. 1. izreke pobijane presude okrivljenike proglasio krivima zbog prekršaja iz čl. 93. st.2. toč. 3. Zakona o radu, kažnjiv po čl. 229. st. 1. toč. 46. i st. 2. istog Zakona, činjenično opisanog u izreci tj. zbog toga što što radnici AT, zaposlenoj u okrivljenoj pravnoj osobi u [adresa] – [adresa], na poslovima prodavača, nisu do 01. rujna 2023. godine isplatili naknadu plaće za neiskorišteni godišnji odmor za 2023. godinu, niti su joj do 30. rujna 2023. dostavili obračun dugovane, a neisplaćene naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2023. godinu.

8. Takav činjenični opis djela prekršaja, sadržan u izreci pobijane presude te u optužnom aktu, koji se okrivljenicima stavlja na teret, po propisu nije prekršaj budući da je važećom odredbom čl. 229. st. 1. toč.46. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23.) koji je bila na snazi i u vrijeme počinjenja djela, propisana prekršajna odgovornost pravne osobe i odgovorna osobe ako: radniku kojem na dan dospjelosti nisu isplatili plaću, naknadu plaće, otpremninu ili naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, ili je nisu isplatili u cijelosti, ne dostave dva obračuna od kojih je jedan obračun u kojem će biti iskazan ukupan iznos plaće, naknade plaće, otpremnine ili naknade za neiskorišteni godišnji odmor, a drugi obračun u kojem će biti iskazan iznos plaće ili dijela plaće, naknade plaće, otpremnine ili naknade za neiskorišteni godišnji odmor koji su bili dužni isplatiti, sa sadržajem u skladu s pravilnikom iz članka 93. stavka 6. ovoga Zakona (članak 93. stavci 2. i 6.).

9. Dakle, prema naprijed navedenoj zakonskoj odredbi prekršaj čini poslodavac ukoliko radniku ne dostavi dva obračuna od kojih je jedan obračun u kojem će biti iskazan ukupan iznos plaće, naknade plaće, otpremnine ili naknade za neiskorišteni godišnji odmor, a drugi obračun u kojem će biti iskazan iznos plaće ili dijela plaće, naknade plaće, otpremnine ili naknade za neiskorišteni godišnji odmor koji je bio dužan isplatiti, sa propisanim sadržajem, pa je dostavljanje dva obračuna (a ne jednog), odlučna činjenica i konstitutivno obilježje djela, koja međutim nije navedena u činjeničnom opisu djela u optužnom aktu i izreci pobijane presude.

10. Nadalje, prvostupanjski sud je u toč. 2. izreke pobijane presude okrivljenike proglasio krivima zbog prekršaja iz čl. 12. Zakona o radu, kažnjiv po čl. 228. st. 1. toč. 1. i st. 2. istog Zakona, činjenično opisanog u izreci tj. da su 01. kolovoza 2022. godine, sa svojom radnicom AT, uposlenom na poslovima prodavačice, sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme, a da u istom Ugovoru nisu naveli objektivan razlog sklapanja Ugovora na određeno vrijeme.

11. Međutim, takav činjenični opis djela prekršaja, sadržan u izreci pobijane presude te u optužnom aktu, koji se okrivljenicima stavlja na teret, također po propisu nije prekršaj budući da je odredba čl. 228. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19.,) koji je bio na snazi od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2022. godine, dakle i u vrijeme počinjenja predmetnog djela, propisivala prekršajnu odgovornost pravne osobe i odgovorna osobe ako s istim radnikom sklope uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme za koji ne postoji objektivan razlog, ili ako u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu ne navedu objektivan razlog, ili ako trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor o radu, traje neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekog drugog objektivnog razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom (članak 12. stavci 2. i 3.).

12. Dakle, iz naprijed citirane zakonske odredbe važeće u vrijeme počinjenja, razvidno je da je za postojanje predmetnog djela bilo nužno postojanje uzastopnog ugovora o radu, što je odlučna činjenica i konstitutivno obilježje djela, koja međutim nije navedena u činjeničnom opisu djela u optužnom aktu i izreci pobijane presude.

13. Kako je pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, što je u konkretnom slučaju izostalo u odnosu na predmetna prekršajna djela, jer u protivnom tj. u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

14. Slijedom iznesenog, ovaj Sud je postupajući u povodu žalbe tužitelja, a po službenoj dužnosti, primjenom čl. 207. Prekršajnog zakona, prvostupanjsku presudu preinačio u toč. II., na način da je primjenom čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona, II. okrivljenika oslobodio od optužbe za predmetna djela, zbog čega je žalba tužitelja u odnosu na ista djela postala bespredmetna.

15. Kako iz podataka Sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu proizlazi da je rješenjem istog suda broj Tt-25/11540-2, dana 28.05.2025. I. okrivljena pravna osoba brisana, dakle prestala je postojati, te nema pravnog sljednika, trebalo je protiv I. okrivljenika kao pravne osobe, na temelju čl. 155. st. 1. Prekršajnog zakona, obustaviti prekršajni postupak.

16. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 19. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 otpravaka: za spis, I. okrivljenika, II. okrivljenika i tužitelja.