REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Š 5

Poslovni broj: Us I-426/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja KULA – PROMET d.o.o.sa sjedištem u [adresa], OIB: 83868669878, kojeg zastupa opunomoćenik Petar Tomljanović, odvjetnik u Senju, S. S. Kranjčevića 3/D, protiv tuženika Državnog inspektorata, Zagreb, Šubićeva 29, OIB: 33706439962, radi inspekcijskog nadzora, 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II-540-02/24-02/16, URBROJ: 443-01-17-02-25-2 od 25. veljača 2025. i rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-540-02/22-02/376, URBROJ: 443-02-02-14-24-18 od 15. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-540-02/24-02/16, URBROJ: 443-01-17- 02-25-2 od 25. veljača 2025. (str. 10/2-20/2 spisa) odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-540-02/22-02/376, URBROJ: 443-02-02-14-24-18 od 15. ožujka 2024. (str. 21/3-23/2 spisa). Navedenim prvostupanjskim rješenjem je u postupku kontrole provedbe mjera zaštite od buke u objektu tužitelja - pilani Kula promet, pokrenutom po službenoj dužnosti, naređeno tužitelju da u svom objektu provede mjere zaštite od buke na način da spriječi nastajanje emisije prekomjerne buke koja se širi iz objekta, odnosno smanji postojeću razinu buke na dopuštene razine, te da rečenu provedbu mjera zaštite od buke dokaže na način da osigura mjerenje razine buke koja se širi iz objekta, mjerenje razine buke pri radu svih izvora buke koje se koristi u cijelom tehnološkom procesu te Izvještajem o mjerenju buke okoliša od strane ovlaštene pravne osobe, uz rok za izvršenje od 60 dana od dana primitka istog.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost odluke tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba upravnog postupka. U pogledu povreda postupovnog prava, ističe da drugostupanjskim aktom nije odlučeno o svim žalbenim razlozima , osobito glede navodne nejasnoće obrazloženja prvostupanjskog rješenja u dijelu koji se tiče rezultata akustičnih mjerenja. Navodi da prvostupanjsko tijelo nije obrazložilo na koji se izvor buke odnosi svaka od šest izmjerenih vrijednosti, niti je navelo zakonski dopuštenu vrijednost za svako pojedinačno mjerenje. Tvrdi da je obrazloženje pobijanog akta nejasno, nepotpuno i nelogično jer tuženik nabraja propise bez sustavne analize te da su time povrijeđene odredbe o obveznom sadržaju obrazloženja rješenja iz čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku. Prigovara da tijekom provođenja očevida nije bio nazočan zastupnik po zakonu tužitelja, a osobi koja je potpisala zapisnik nije bila izdana punomoć za zastupanje. Poziva se na odredbu čl. 68. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku kojom je pravo nazočnosti očevidu zajamčeno strankama, a ograničavanje tog prava dopušteno samo u hitnim slučajevima, koji u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni. Ističe i da uvod rješenja ne sadrži podatke o zakonskom zastupniku stranke kako to nalaže čl. 98. Zakona o općem upravnom postupku. U pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, ističe da je 2019. godine proveden istovjetan postupak, nakon kojeg je mjerenje buke ovlaštene osobe ZAGREBINSPEKT d.o.o. pokazalo usklađenost, te je rješenjem Državnog inspektorata od 29. srpnja 2019. postupak obustavljen. Smatra da od tada postoji samo jedan novi izvor buke (guljač - postrojenje za otkoravanje trupaca) te da nije bilo osnove za nalaganje ponovnog mjerenja svih izvora, pogotovo jer svi strojevi imaju ateste. Navodi i da se pilana faktično nalazi u industrijskoj ili poslovnoj zoni s obzirom na okolna postrojenja i Prostorni plan uređenja Grada [adresa] (PPUG) iz 2012., kao i da je primjenom odredbe čl. 5. st. 2. Pravilnika o buci primijenjen pogrešan, stroži akustički zahtjev umjesto onog predviđenog za zonu gospodarske namjene iz Tablice 1. istog Pravilnika. Ističe i niz okolnosti vezanih uz štićeni objekt: da nije upisan u katastru kao ozakonjena stambena građevina, da vlasnik stambenog (štićenog) objekta ŠM nije bio stranka u postupku, da je ŠM dao izjavu kako guljač ne predstavlja izvor prekomjerne buke i nije mu vidljiv, da uz cestu prolaze teška vozila trećih osoba, da između pilane i štićenog objekta postoje fizičke prepreke (sušara, ogradni zid, složeni trupci), te da guljač ne radi kontinuirano. Smatra neizvedivim provođenje naloženih radnji u ostavljenom roku. Tijekom spora (str. 71-73 spisa) navodi da je u svrhu provođenja mjera zaštite od buke na predmetnom objektu naručio projekt redukcije buke (Strojarsko-akustički inženjering d.o.o. od svibnja 2024.), ishodovao svu projektnu dokumentaciju (arhitektonski, građevinski projekt, elaborat zaštite na radu, projekt zaštite od munje), a potom i Građevinsku dozvolu od 6. svibnja 2025. za izgradnju nadstrešnice. Nakon toga je izgradio konstrukciju nadstrešnice te angažirao društvo LG GUŽVINEC d.o.o. za izradu i montažu zvukopojnih panela naručenih od slovenskog proizvođača TRIMO d.o.o., koji se izrađuju isključivo po narudžbi i objektivno nisu mogli biti montirani u roku iz pobijanog rješenja. Naposljetku ističe da je postupio po prvostupanjskom rješenju, što potvrđuje Izvještaj o mjerenju buke okoliša ZAGREBINSPEKTA d.o.o. od 26. veljače 2026. godine (broj: 33 -AL147- 61/26) te Zapisnik o kontroli izvršenja rješenja višeg sanitarnog inspektora od 19. ožujka 2026.. Predlaže sudu poništiti rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev kao neosnovan te ustraje kod navoda iz obrazloženja pobijane odluke. Osporava navode o navodnoj neobrazloženosti rješenja budući da pobijani akt sukladno Zakonu o općem upravnom postupku sadrži opis tijeka postupka, analizu sadržaja Tablice 6.1. Izvještaja o mjerenju buke okoliša od 26. veljače 2024., navod da dopuštena razina buke na mjernim mjestima M.M.1. i M.M.2. iznosi 41,8 dB(A) - dobivenu pribrajanjem 1 dB(A) iznosu izmjerene rezidualne buke od 40,8 dB(A) temeljem čl. 5. st. 2. Pravilnika o buci te upućivanje na t. 7. Izvještaja o mjerenju buke okoliša u kojem je ovlaštena osoba ZAGREBINSPEKT d.o.o. zaključila da izmjerene razine buke nisu sukladne postavljenim akustičkim zahtjevima za uvjete dana. Napominje da odredbe čl. 206. do 209. Zakona o općem upravnom postupku, na koje se tužitelj poziva u tužbi, uopće ne postoje u tom zakonu. U pogledu navoda o nadzoru bez zakonskog zastupnika, navodi da je Zapisnik od 5. ožujka 2024. uručen voditelju proizvodnje GM sukladno odredbi čl. 67. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu, koja pravo uručenja zapisnika proširuje na svakog sudionika zatečenog u inspekcijskom nadzoru. Odgovornoj osobi tužitelja omogućeno je pisano očitovanje u roku od tri dana sukladno čl. 52. Zakona o općem upravnom postupku. Naglašava i da iz samog Izvještaja o mjerenju buke okoliša od 26. veljače 2024. nedvojbeno proizlazi da je direktor KM bio osobno nazočan pri provođenju akustičnih mjerenja. Glede mjerenja iz 2019. pojašnjava da navedeno mjerenje nije usporedivo s mjerenjem iz 2024. jer je obuhvaćalo samo jedan izvor buke (motornu pilu), provedeno je na odabranim lokacijama otvorenog prostora, a ne ispred prozora štićenog boravišnog objekta na udaljenosti od 0,5 m, te nije uključivalo sve radne cikluse ni sve strojeve pri radu punom snagom, što je izričit zahtjev čl. 11. Pravilnika o djelatnostima. Stoga to mjerenje ne može biti valjanim dokazom o usklađenosti s važećim propisima. Osporava argument o zoniranju ističući da je primjena čl. 5. st. 2. Pravilnika o buci (metoda rezidualne buke uvećane za 1 dB(A)) u nadležnosti ovlaštene stručne osobe, te da zoniranje prema prostornom planu nije odlučujući kriterij kada je u blizini postrojenja utvrđen štićeni boravišni prostor. Navodi i da tužitelj uporabnu dozvolu, na koju se poziva radi dokazivanja industrijske zone, nije predočio niti tijekom inspekcijskog nadzora niti uz žalbu. Vezano uz navode o primjerenom roku izvršenja, ukazuje kako je 29. studenoga 2024. doneseno rješenje kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za produljenje roka izvršenja prvostupanjskog rješenja. Smatra da su osporavane odluke zakonite te predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

4. U sporu je održana rasprava kako bi se strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dala mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS - a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je donesena osporavana odluka i u spisu ovog spora. Druge po tužitelju predložene dokaze sud nije izvodio jer ih nije smatrao odlučnim za donošenje odluke budući se činjenice važne za donošenje odluke mogu utvrditi iz isprava u spisu, a sve kako je to obrazloženo u nastavku obrazloženja ove odluke, te se ovdje ukazuje i da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (čl. 49. st. 1. i 4. ZUS-a).

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka u spisu proizlazi da je sanitarna inspekcija 5. ožujka 2024. u objektu tužitelja - pilani Kula promet u Krasnom provela inspekcijski nadzor, o čemu je sastavila zapisnik Klasa: UP/I-540-02/22-02/376, Urbroj: 443-02-02-14-24-13, iz čega slijedi da je predmet nadzora kontrola izvršenja rješenja od 1. veljače 2024., odnosno je li otklonjen nedostatak da je izvršeno mjerenje razine buke pri radu svih angažiranih uređaja u tehnološkom procesu, posebno uzimajući u obzir bukom ugroženi stambeni objekt na adresi [adresa]. Iz sadržaja zapisnika je vidljivo da je nadzoru bio nazočan GM - voditelj proizvodnje nadziranog objekta, zatečen od strane višeg sanitarnog inspektora rada u objektu toga dana, te da je zapisnik potpisan po zatečenoj osobi.

8. Odredbom čl. 67. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine br. 115/18., 117/21., 67/23., 155/23.; dalje: Zakon o Državnom inspektoratu) propisano je da inspektor jedan primjerak zapisnika o obavljenom nadzoru obvezno uručuje ili dostavlja nadziranoj osobi ili njezinu zakonskom zastupniku ili opunomoćeniku ili sudioniku zatečenom u inspekcijskom nadzoru. Navedena je odredba posebna u odnosu na opće odredbe Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09. 110/21.; dalje: ZUP) i ima prednost primjene u inspekcijskom postupku. Slijedom citirane odredbe viši inspektor je Zapisnik od 5. ožujka 2024. zakonito uručio voditelju proizvodnje pilane, GM, koji je bio zatečen u nadzoru. Sukladno čl. 52. ZUP-a odgovornoj je osobi tužitelja ostavljeno pravo i mogućnost da se u roku od tri dana pisano očituje o utvrđenim okolnostima, koje je pravo tužitelj i iskoristio podnošenjem podneska od 8. ožujka 2024. Prema tome, stranka je upoznata sa sadržajem zapisnika te joj je uručeno i rješenje o rezultatima inspekcijskog nadzora protiv kojeg je i pokrenut spor. Pored navedenog, tužitelj se svakako i tijekom ovog upravnog spora mogao očitovati o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne upravne stvari. Stoga nema povrede na koju ukazuje tužitelj.

9. Neovisno o navedenom, sud utvrđuje dodatnu okolnost. Iz Izvještaja o mjerenju buke okoliša ZAGREBINSPEKTA d.o.o., broj 33-AL120-57/14, od 26. veljače 2024. (dalje: Izvještaj od 26. veljače 2024.), na osnovi kojeg je doneseno prvostupanjsko rješenje, proizlazi da je zastupnik po zakonu društva tužitelja KM bio osobno prisutan pri provođenju mjerenja u pilani Kula promet. Upravo se na rezultatima akustičnih mjerenja od 26. veljače 2024. temelji nalog za provođenje mjera zaštite od buke. Budući da je zakonski zastupnik bio prisutan pri toj radnji, imao je mogućnost i prije donošenja rješenja i provođenja očevida biti upoznat s rezultatima mjerenja, koji su ujedno bili i temelj za donošenje pobijanog rješenja. Stoga ne samo da nije postojala zakonska obveza da zakonski zastupnik bude prisutan pri provođenju radnje od 5. ožujka 2024., nego je zakonski zastupnik tužitelja o ključnim dokaznim činjenicama koje su prethodile donošenju rješenja bio upoznat osobnim sudjelovanjem u mjerenju. Slijedom svega navedenoga sud ocjenjuje da tužitelju nije bilo onemogućeno učinkovito sudjelovanje u postupku niti izjašnjavanje o dokazima na kojima se temelji osporavano rješenje.

10. Tužitelj osnovano prigovara da uvod rješenja ne sadrži podatke o zakonskom zastupniku stranke sukladno odredbi čl. 98. st. 2. ZUP-a. Međutim, spomenuti nedostatak ne čini osporavano rješenje nužno nezakonitim, već je u svakome konkretnom slučaju potrebno utvrditi utjecaj odnosne postupovne povrede na rješavanje upravne stvari. Ovaj sud ocjenjuje izostanak podataka o zakonskom zastupniku, uz navođenje podataka o pravnom subjektu, bez utjecaja na zakonitost sadržajnog dijela rješenja i ni na prava tužitelja. Upis podataka o zakonskom zastupniku u uvodu rješenja je formalni zahtjev koji služi identifikaciji stranke, a izostanak tog podatka u konkretnom slučaju nije utjecao na mogućnost tužitelja da sudjeluje u postupku niti na zakonitost odlučivanja o upravnoj stvari.

11. Dalje je sud uvidom u pobijano rješenje tuženika utvrdio da je u istom opisan cjelovit tijek postupka koji je prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja, uključujući inspekcijski nadzor od 30. siječnja 2024., rješenje od 1. veljače 2024. kojim su naložena akustična mjerenja, kontrolu izvršenja od 5. ožujka 2024. i predočen Izvještaj ZAGREBINSPEKTA d.o.o. od 26. veljače 2024.. Pobijani akt, kako to ukazuje i tuženik, navodi pozicije mjernih mjesta M.M.1. i M.M.2. kako su opisana u Tablici 6.1. Izvještaja, rezultate izmjerenih razina buke na tim mjernim mjestima, te iznos dopuštene razine buke od 41,8 dB(A) koji je dobiven pribrajanjem iznosa od 1 dB(A) iznosu izmjerene rezidualne buke od 40,8 dB(A) sukladno odredbi čl. 5. st. 2. Pravilnika o najvišim dopuštenim razinama buke s obzirom na vrstu izvora buke, vrijeme i mjesto nastanka (Narodne novine br. 143/21.; dalje: Pravilnik o buci). Zaključak ovlaštene osobe da izmjerene vrijednosti nisu sukladne dopuštenoj razini buke za uvjete dana jasno je citiran i pravilno primijenjen kao temelj za potvrdu prvostupanjskog rješenja. Navedenim se obrazloženjem zadovoljava zahtjev iz čl. 98. st. 5. ZUP-a prema kojem rješenje mora sadržavati utvrđene činjenice i dokaze na kojima se temelje te pravnu osnovu za odluku.

12. Prigovor tužitelja da obrazloženje prvostupanjskog rješenja ne sadrži detaljnije pojašnjenje pojedinih izmjerenih vrijednosti u odnosu na konkretne režime rada ili pojedine izvore buke unutar tehnološkog procesa je djelomično osnovano. Naime, iz obrazloženja rješenja, iako nije detaljno obrazloženo značenje svake od šest izmjerenih vrijednosti, razvidno je na kojim su mjernim mjestima provedena mjerenja, koje su izmjerene vrijednosti buke te kolika je dopuštena razina buke, kao i zaključak ovlaštene stručne osobe da izmjerene razine nisu sukladne dopuštenim vrijednostima. Navedeni nedostatak sam po sebi nije takve naravi da bi onemogućio razumijevanje razloga zbog kojih je mjera izrečena, osobito imajući u vidu da je drugostupanjsko tijelo u obrazloženju pobijanog rješenja dodatno pojasnilo način utvrđenja dopuštene razine buke i rezultate mjerenja. Stoga sud ocjenjuje da nije riječ o bitnoj povredi postupka koja bi mogla utjecati na zakonitost osporavanog rješenja. Ustavnosudska praksa na koju tužitelj upućuje (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-419/1998 od 12. srpnja 2001.) odnosi se na situacije u kojima stranka stvarno nije mogla razumjeti razloge odluke i nije mogla valjano braniti svoja prava. U konkretnom slučaju tužitelj je izjavio opširnu i argumentiranu žalbu te podnio detaljnu tužbu , kao i očitovanja tijekom spora, iz čega nedvojbeno proizlazi da je bio u stanju efektivno ostvarivati svoja procesna prava.

13. Dalje, čl. 3. Zakona o zaštiti od buke (Narodne novine br. 30/09., 55/13., 153/13., 41/16., 114/18., 14/21.; dalje: Zakon o buci) propisano je da se mjerama zaštite od buke mora spriječiti nastajanje emisije prekomjerne buke, odnosno smanjiti postojeća buka na dopuštene razine. Čl. 4. Zakona o buci propisana je obveza pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju registrirane djelatnosti da provode zaštitu od buke i osiguravaju njezino provođenje. Odredbama čl. 18. st. 1. t. 2. i st. 2. Zakona o buci propisano je da su sanitarni inspektori Državnog inspektorata rješenjem ovlašteni narediti poduzimanje propisanih mjera za zaštitu od buke. Odredbom čl . 70. st 1. Zakona o Državnom inspektoratu propisano je da je inspektor dužan narediti propisanu upravnu mjeru kada utvrdi nezakonitost.

14. Iz navedenih odredbi slijedi da je inspektor bio zakonski obvezan, a ne samo ovlašten, donijeti prvostupanjsko rješenje s nalogom za provođenje mjera zaštite od buke i dostavu odgovarajućeg izvještaja, čim je ovlaštena stručna osoba utvrdila prekoračenje dopuštenih razina.

15. Uvidom u spis (Izvještaj od 26. veljače 2024.) utvrđeno je da je ZAGREBINSPEKT d.o.o., kao pravna osoba registrirana za obavljanje stručnih poslova zaštite od buke, proveo mjerenje ispred vanjskih otvora boravišnog objekta obiteljske kuće smještene na adresi [adresa] na udaljenosti od 0,5 m, što je u potpunosti u skladu s odredbom čl. 9. st. 2. Pravilnika o djelatnostima za koje je potrebno utvrditi provedbu mjera za zaštitu od buke (Narodne novine br. 91/07; dalje: Pravilnik o djelatnostima). Mjerenjem su bili obuhvaćeni svi izvori buke koji se koriste u tehnološkom procesu pilane Kula promet, uključujući sve strojeve i uređaje koji su pritom radili u najnepovoljnijim uvjetima za štićeni prostor, sukladno zahtjevu iz čl . 11. Pravilnika o djelatnostima. Sud na temelju podataka spisa ne nalazi nepravilnosti koje bi dovele u sumnju način provedbe predmetnog mjerenja.

16. Iz Tablice 6.1./Uvjeti dana-pozicija mjernog mjesta Izvještaja od 26. veljače 2024. utvrđeno je da su na mjernim mjestima M.M.1. i M.M.2. u uvjetima dana izmjerene razine buke (45,6, 54,6, 57,8, 46,7, 56,2 i 54,6) koje premašuju utvrđenu dopuštenu razinu od 41,8 dB(A). Taj zaključak donijela je ovlaštena stručna osoba u okviru svojih zakonskih ovlaštenja, a na temelju primjene odredbe čl. 5. st. 2. Pravilnika o buci.

17. Tužitelj tvrdi da bi trebalo primijeniti dopuštene vrijednosti iz Tablice 1. Pravilnika o buci za zonu gospodarske namjene, a ne stroži zahtjev iz čl. 5. st. 2. istog Pravilnika koji se temelji na razini izmjerene rezidualne buke uvećane za 1 dB(A ), ističući pritom da pilana Kula promet obavlja djelatnost od 1994., da je u to vrijeme u susjedstvu nisu postojali stambeni objekti trećih osoba te da se radi o postojećem postrojenju.

18. Odredbom čl. 5. st. 2. Pravilnika o buci propisano je da u područjima u kojima je postojeća razina rezidualne buke niža od dopuštene razine prema Tablici 1. imisija buke od novoprojektiranih, izgrađenih, rekonstruiranih ili adaptiranih građevina s pripadnim izvorima buke ne smije povećati postojeću razinu buke za više od 1 dB(A). Iz sadržaja navedene odredbe proizlazi da se pri određivanju dopuštene razine buke polazi od stvarno izmjerene rezidualne buke kada je ona niža od tablično dopuštene vrijednosti.

19. U konkretnom slučaju ovlaštena stručna osoba ZAGREBINSPEKT d.o.o. mjerenjem od 26. veljače 2024. utvrdila je rezidualnu buku od 40,8 dB(A), slijedom čega je dopuštena razina određena primjenom kriterija rezidualne buke uvećane za 1 dB(A), odnosno 41,8 dB(A). Sud prihvaća stajalište upravnih tijela da je u konkretnom slučaju pravilno primijenjen navedeni akustički kriterij jer je mjerenjem utvrđeno da je postojeća rezidualna buka niža od dopuštene vrijednosti iz Tablice 1. Pravilnika o buci.

20. Okolnost da tužitelj predmetnu djelatnost obavlja dulje vrijeme, kao i navodi da se radi o postojećem postrojenju koje je poslovalo prije izgradnje susjednih stambenih objekata, nisu odlučni za ocjenu jesu li u trenutku mjerenja prekoračene dopuštene razine buke u štićenom prostoru. Naime, predmet ovog postupka nije zakonitost rada ili prostorno-planski status pilane, nego isključivo pitanje prelazi li izmjerena emisija buke dopuštene razine propisane mjerodavnim propisima o zaštiti od buke. Činjenica da pilana tužitelja radi dugi niz godina ne može biti osnov za isključenje primjene čl. 5. st. 2. Pravilnika o buci jer navedena odredba štiti stvarno akustično stanje okoliša, a ne pravni ili vremenski status postrojenja koje buku emitira. Kada je okoliš faktično mirniji od zakonski dopuštenog praga, svaki izvor buke koji taj okoliš narušava iznad razine rezidualne buke uvećane za 1 dB(A) postupa protivno propisima, neovisno o tome koliko dugo taj izvor postoji. Suprotno tumačenje vodilo bi do zaključka da dugogodišnji onečišćivači buke uživaju povoljniji pravni položaj od novih postrojenja, što nije namjera zakonodavca niti je u skladu s ciljem Zakona o buci, koji je prema njegovu čl. 1. upravo izbjegavanje, sprječavanje i smanjivanje štetnih učinaka buke na zdravlje ljudi. Jednako tako, okolnost da u susjedstvu pilane 1994. godine nisu postojali stambeni objekti trećih osoba pravno je irelevantna za primjenu Pravilnika o buci. Zaštita od prekomjerne buke vezana je uz stvarno stanje u trenutku mjerenja, kako je već i obrazloženo, a ne uz redoslijed nastanka pojedinih objekata u prostoru. Štićeni boravišni prostor u smislu čl. 3. Pravilnika o buci jest svaki prostor u kojem ljudi borave trajno ili privremeno, bez obzira na to kada je izgrađen i je li izgrađen prije ili nakon postrojenja koje buku emitira. Pravo na zaštitu od prekomjerne buke ne može biti umanjeno činjenicom da je susjedni stambeni objekt mlađi od industrijskog postrojenja. Ni okolnost da se pilana prema ranijim prostorno-planskim rješenjima nalazila unutar građevinskog područja te da tužitelj i nadalje može obavlja ti djelatnost i rekonstruirati postojeće građevine prema pravilima prostornog uređenja nije odlučna za ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja jer takav prostorno-planski status ne isključuje obvezu poštivanja propisa o zaštiti od buke

21. Sud ne nalazi osnove da u okviru ocjene zakonitosti upravnog akta zamijeni stručnu prosudbu akreditirane ovlaštene osobe vlastitom ocjenom kada se ta prosudba temelji na provedenim mjerenjima i primjeni mjerodavnih propisa iz područja zaštite od buke.

22. Sud je nadalje razmatrao tužiteljev prigovor da je ranijim mjerenjem ZAGREBINSPEKTA d.o.o. iz 2019. (Izvještaj broj 33-AL486-233/19 sa str. 30/7-42/7 spisa) utvrđena usklađenost te da od 2019. do danas nije bilo relevantnih promjena u izvorima buke osim ugradnje guljača. I ovaj prigovor sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, iz sadržaja Izvještaja od 17. srpnja 2019. utvrđeno je da je svrha tada provedenog mjerenja bila ograničena jer se ispitivala isključivo specifična razina buke generirana radom motorne pile pri prerezivanju trupaca na otvorenom prostoru platoa, na određenim mjernim mjestima. Mjerenje nije obuhvaćalo sve izvore buke koji se koriste u tehnološkom procesu, nije uključivalo sve radne cikluse, i nije provedeno ispred vanjskih otvora najugroženijeg zatvorenog boravišnog prostora na udaljenosti od 0,5 m, što je zahtjev propisan odredbom čl. 9. st. 2. Pravilnika o djelatnostima. Odredbom čl. 11. istog Pravilnika izričito je propisano da se tijekom mjerenja specifične buke moraju uključiti svi strojevi i uređaji, moraju biti obuhvaćeni svi radni ciklusi, i strojevi moraju raditi najvećom snagom u najnepovoljnijim radnim uvjetima za štićene prostore. Mjerenje iz 2019. navedene uvjete nije ispunjavalo pa ne može biti valjanim dokazom o usklađenosti ukupne emisije buke iz pilane s primjenjivim propisima.

23. Tužiteljevi argumenti koji se tiču karakteristika štićenog objekta (upis parcele kao oranice u katastru, izostanak upisa u zemljišnu knjigu kao ozakonjene stambene građevine, nepostojanje optičke vidljivosti između guljača i objekta, izjava ŠM da guljač ne predstavlja izvor prekomjerne buke, prisutnost tranzitnog prometa uz cestu, intermitentni rad guljača) ne mogu biti od odlučujućeg utjecaja na zakonitost pobijanog akta. Odredbom čl. 3. Pravilnika o buci boravišni prostor definiran je kao svaki otvoreni i zatvoreni prostor u kojem ljudi borave trajno ili privremeno, bez upućivanja na katastarsku klasifikaciju ili formalnu ozakonjenost objekta. Odlučan je stvarni način korištenja prostora, a iz podataka spisa proizlazi da se predmetni objekt koristi za stanovanje. Neovisno o navedenom, mjerenje ovlaštene osobe od 26. veljače 2024. nije se ograničilo na buku guljača, nego je obuhvatilo ukupnu emisiju svih izvora buke iz pilane za uvjete dana. Prekoračenje dopuštene razine utvrđeno je na temelju sveukupne izmjerene razine buke, a ne isključivo buke guljača, pa okolnosti koje se odnose samo na taj jedan stroj (intermitentni rad, fizičke zapreke, izjava susjeda) ne opovrgavaju nalaz mjerenja.

24. Tužitelj prigovara i da je rok od 60 dana određen prvostupanjskim rješenjem bio neizvediv s obzirom na zahtjeve Zakona o gradnji i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima budući da provođenje naloženih mjera zaštite od buke podrazumijeva ishođenje građevinske dozvole i provedbu građevinskih radova koji se objektivno ne mogu okončati u tako kratkom roku. Sud ne isključuje da je prvotno određeni rok mogao biti zahtjevan za izvršenje naloženih mjera, međutim iz stanja spisa razvidno je da je viši sanitarni inspektor rješenjem KLASA: UP/I-540-02/22- 02/376 URBROJ: 443-02-02-14-24-30 od 29. studenoga 2024. prihvatio zahtjev tužitelja za produljenje roka izvršenja prvostupanjskog rješenja od 15. ožujka 2024. Time je prvostupanjsko tijelo u okviru svojih ovlaštenja već u tijeku postupka uvažilo okolnost da provedba naloženih mjera zahtijeva više vremena od prvotno određenog roka te je time pitanje primjerenosti roka za izvršenje riješeno u samom upravnom postupku.

25. Sud uvažava navode tužitelja iz podneska od 24. travnja 2026. i dostavljenim dokazima iz kojih proizlazi da je ishodovao Građevinsku dozvolu od 6. svibnja 2025., izgradio konstrukciju nadstrešnice i montirao zvukopojne panele te da je mjerenjem ovlaštene osobe od 26. veljače 2026. utvrđena usklađenost s propisanim razinama buke, odnosno da je izvršio naložene mjere. Međutim, navedene naknadne okolnosti ne utječu na ocjenu zakonitosti pobijanog akta jer sud ocjenjuje zakonitost pobijanog akta prema pravnom i činjeničnom stanju u trenutku njegova donošenja. U trenutku donošenja prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja mjerenjem ovlaštene osobe od 26. veljače 2024. bilo je utvrđeno prekoračenje dopuštene razine buke , slijedom čega je inspektor zakonito naložio poduzimanje mjera za zaštitu od buke.

26. Slijedom svega navedenoga, osporavane odluke donesene su pravilnom primjenom materijalnog prava (Zakona o zaštiti od buke, Pravilnika o djelatnostima i Pravilnika o buci) te njime javnopravna tijela nisu povrijedila zakon na štetu tužitelja, stoga se iste ocjenjuju zakonitim. Činjenično stanje (prekoračenje dopuštene razine buke) utvrđeno je mjerenjem ovlaštene akreditirane stručne osobe prema propisanoj metodologiji te je isto pravilno utvrđeno i valjano vrednovano. Postupovne nepravilnosti na koje tužitelj ukazuje nisu dostigle razinu bitnih povreda postupka koje bi mogle utjecati na zakonito rješenje stvari.

27. Stoga je na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odlučeno kao u t. I. izreke ove presude.

28. O trošku upravnog spora s osnove uspjeha u sporu, sud je odlučio odgovarajućom primjenom odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora. Stoga je odlučeno kao u t. II. izreke ove presude.

U Rijeci 19. svibnja 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).