Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4626/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika CU, radi prekršaja iz čl. 158 st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 145/24. – u daljnjem tekstu ZSPC-a) i čl. 38 a. st. 2 Zakona o radnom vremenu, obveznim osiguranjima odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu (Narodne novine br. 60/08., 124/10., 75/13., 36/15., 46/17. i 152/22.), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, PU karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, broj: Pp-2222/2025, od 16. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, PU karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda, na način da se, na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22., dalje u tekstu- PZ), okrivljenik CU

oslobađa od optužbe

da bi:

1. 18. studenog 2024. u 11:17 sati, na cesti A1 Zagreb (čv. Lučko A3) – Karlovac – Čv. Bosiljevo 2 (A6) – čvorište Žuta Lokva (A7) - Split – Ploče – Opuzen – Zavala (granica RH/BIH) – Imotica (granica RH/BIH) – Dubrovnik – Osojnik (granica RH/BIH), dionica, općina Josipdol, stacionaža 100.km+ 900m kao odgovorna osoba u pravnoj osobi,

dozvolio ili omogućio da njihovim teretnim vozilom N3 marke Scania, reg. oznake [registarska oznaka] (tegljačem) opremljenim digitalnim uređajem za bilježenje u cestovnom prijevozu, odnosno digitalnim tahografom, kojem je bilo pridodano priključno vozilo (poluprikolica) reg. oznake i broja [registarska oznaka], upravlja vozač VU rođen **.**.1974., a koji se kretao autocestom A-1 od smjera Zagreba u smjeru Splita, a nadzorom vozila, vozača i putnika na 100.km + 900m autoceste A1, utvrđeno je da je navedeni vozač u teretnom automobilu reg. oznake [registarska oznaka] prevozio više osoba (3) nego što je upisano u prometnoj dozvoli (2),

čime bi počinio prekršaj kažnjiv po čl. 158 st. 3., u vezi st. 1. istog Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

2. te bi iste zgode nadzorom radnog vremena i odmora mobilnih radnika bilo utvrđeno da bi okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi omogućila i dopustila da vozač VU koristi tuđu karticu vozača, budući je isti prilikom nadzora u tahografskom uređaju imao umetnutu karticu vozača br.: [broj bankovnog računa] izdanu na ime LU, koja je oduzeta od vozača VU, suprotno čl. 27 st. 2 Uredbe (EU) br. 165/2024, a na koji način je utajio podatke koji su trebali biti zapisani na njegovoj kartici vozača,

čime bi počinio prekršaj iz čl. 38.a st. 2., u vezi st. 1. toč. 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu,

II Uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, žalba tužitelja je bespredmetna.

III Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 5. i t. 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je primjenom čl. 182. toč. 3. PZ-a oslobođen od optužbe, zbog prekršaja iz čl. 158 st. 3., u vezi st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i čl. 38 a. st. 2., u vezi st. 1. toč. 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim osiguranjima odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, činjenično opisanih u izreci, uz obrazloženje da u postupku nije dokazano da bi počinio predmetna djela.

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o krivnji.

3. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

4. Žalba je bespredmetna.

5. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. PZ-a ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe prekršajnog materijalnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ-a na štetu okrivljenika, jer djela kako su činjenično opisana u izreci pobijane presude nisu prekršaji, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Naime, prekršajno djelo u toč. 1. izreke, propisano je odredbom čl. 158. st. ZSPC-a, prema kojoj se u vozilu ili na vozilu smije prevoziti u prometu na cesti onoliko osoba koliko ima ugrađenih sjedala, odnosno koliko je upisano u prometnoj dozvoli, osim na osobnom prijevoznom sredstvu kojim se smije prevoziti samo osoba koja upravlja tim vozilom, dok je u st. 3. istog članka zakona propisano da će se za prekršaj iz st. 1. ovoga članka kaznit novčanom kaznom u iznosu od 190,00 do 660,00 eura odgovorna osoba u pravnoj osobi.

7. Nadalje, optužnim aktom okrivljeniku se stavlja na teret da je predmetne zgode kao odgovorna osoba u pravnoj osobi HTZ d.o.o., postupio suprotno odredbi čl. 158. st. 1. ZSPC-a, tako što je dozvolio ili omogućio da njihovim teretnim automobilom, tegljačem [registarska oznaka] sa priključnim vozilom [registarska oznaka], upravlja vozač VU, koji je u navedenom vozilu prevozio više osoba (3) nego što je upisano u prometnoj dozvoli (2). Međutim, u činjeničnom opisu djela u izreci pobijane presude kao i u optužnom aktu, nije navedeno na koji način je okrivljenik, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi HTZ d.o.o., dozvolio ili omogućio vozaču PU da u vozilu prevozi veći broj osoba od dozvoljenog, pa budući da ponašanje okrivljenika tj. da je postupao suprotno čl. 158. st. 1. ZSPC-a, a koje postupanje suprotno čl. 158. st. 1. Zakona je konstitutivno obilježje djela, nije konkretizirano, odnosno u činjeničnom opisu djela nije vidljivo na koji je to način okrivljenik dozvolio ili omogućio kršenje citirane zakonske odredbe, time djelo kako je činjenični opisano u toč. 1. izreke nije prekršaj.

8. U odnosu na ponašanje okrivljenika opisano u toč. 2. izreke pobijane presude, odredbom čl. 38.a st. 2. u svezi st. 1. toč. 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, propisano je da će se za prekršaj kazniti počinitelj odgovorna osoba u pravnoj osobi ako naredi, dopusti ili omogući da vozač posjeduje više od jedne valjane kartice vozača, koristi više od jedne vlastite kartice, koristi tuđu karticu ili koristi karticu koja je neispravna ili je istekla (članak 27. stavak 2. Uredbe (EU) br. 165/2014 ili članak 11. stavak 4. AETR-a).

9. Iz takvog zakonskog opisa navedenog prekršaja proizlazi da djelo može biti počinjeno naredbom, dopuštenjem ili omogućavanjem vozaču da. Međutim, u činjeničnom opisu djela u izreci pobijane presude, navedeno je da je okrivljenik omogućio i dopustio vozaču VU da koristi tuđu karticu, pri čemu nije navedeno na koji način je okrivljenik, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi HTZ d.o.o., to omogućio i dopustio. Za ocjenu je li ostvareno obilježje prekršaja „omogućavanjem i dopuštanjem“ nužno je u činjeničnom opisu navesti u čemu se sastoji takvo omogućavanje i dopuštanje te nije dovoljno samo navesti zakonsko obilježje prekršaja. Stoga činjenični opis prekršaja koji navodi samo zakonsko obilježje prekršaja, bez opisa kako je konkretno zakonsko obilježje ostvareno, ne sadrži obilježje prekršaja (istovjetno stajalište iskazano u Presudi Vrhovnog suda RH od 11. studenoga 2025., broj: Kzz-30/2025-3).

10. Slijedom naprijed iznesenog, a kako je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice kao i propisi kojima su regulirane nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

11. S obzirom da činjenični opis predmetnih djela ne sadrži način ostvarenja zakonskog obilježja navedenih prekršaja (nije navedeno kako je to okrivljenik imenovanom vozaču dozvolio, omogućio, dopustio protupravno postupanje), ostvarena je povreda materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona jer djela, na način kako su činjenično opisana u izreci presude, nisu prekršaj.

12. Stoga je ovaj Sud po službenoj dužnosti preinačio prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenika oslobodio od optužbe za djela opisano u izreci, primjenjujući odredbu čl. 182. toč. 1. PZ-a.

13. Uslijed ove odluke žalba tužitelja, postala je bespredmetna.

14. Kako je okrivljenik oslobođen od optužbe za terećena djela, to je temeljem čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona u pogledu troškova prekršajnog postupka odlučeno da isti padaju na teret proračunskih sredstava.

15. Iz izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

- Zagreb, 19. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu, u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.