Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2178/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ZN, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/22., 114/22. i 133/2023.) i dr., odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Postaje prometne policije Rijeka od 19. prosinca 2025., broj: 211-07/25-3/20444, u sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljenog ZN kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni ZN obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Postaje prometne policije Rijeka od 19. prosinca 2025., broj: 211-07/25-3/20444, okrivljeni ZN proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 199. stavka 7., članka 196. stavka 7., članka 163. stavka 8., članka 12. stavka 8., članka 229. stavka 5., članka 242. stavka 5. te članka 43. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te prekršaj iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“ broj: 62/15., 42/20., 144/20., 114/22., 18/24.) te je kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.190,00 eura.

1.2. Okrivljeniku je nadalje, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od dva mjeseca te je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.

2. Okrivljenik je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog odluke o zaštitnoj mjeri, slijedom čega je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, ovaj Sud je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

4.1. Ovaj je Sud primijetio da, iako se ne radi o povredi materijalnog prava na štetu okrivljenika, izdavatelj prekršajnog naloga u izreci nije utvrdio pojedinačne novčane kazne za svaki pojedini prekršaj u stjecaju. Naime, kod djela u stjecaju, kao u konkretnom slučaju, najprije je potrebno utvrditi pojedinačnu novčanu kaznu za svaki pojedini prekršaj, a zatim temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izreći ukupnu novčanu kaznu, što izdavatelj prekršajnog naloga nije ispravno učinio, već je naveo zakonske raspone kazne za svako pojedino djelo, a potom izrekao ukupnu novčanu kaznu.

4.2. Međutim, s obzirom da je iz ukupno izrečene novčane kazne ipak moguće zaključiti koje su pojedinačne novčane kazne utvrđene okrivljeniku, to nije došlo do povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika. Naime, iz izrečene ukupne novčane kazne od 1.190,00 eura razvidno je da je izdavatelj prekršajnog naloga okrivljeniku za sve prekršaje utvrdio novčane kazne u propisanim posebnim zakonskim minimuma odnosno u fiksno propisanom iznosu kazne.

4.3. Slijedom ranije iznesenog, ovaj Sud izdavatelju prekršajnog naloga ukazuje da je ubuduće u izreci prekršajnog naloga obvezan utvrditi iznose pojedinačnih novčanih kazni za svaki pojedini prekršaj u stjecaju (umjesto navesti propisani raspon kazne), a potom, temeljem članka 39. Prekršajnog zakon, izreći ukupnu novčanu kaznu.

5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja te navodi kako mu je vozačka dozvola neophodna za posao o kojem ovisi njegova materijalna egzistencija, a s obzirom da radi u Opatiji, a živi na Pagu. Iz navedenih razloga predlaže da se zaštitna mjera ukine ili izrekne u kraćem trajanju.

6. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika teži je oblik kršenja prometnih propisa te takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

6.1. Duljina trajanja izrečene mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle gotovo u minimalnom propisanom trajanju, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja, po mišljenju ovog Suda i više je nego primjerena težini počinjenih prekršaja i opasnosti ponavljanja istih.

6.2. Imajući u vidu prethodno navedeno te činjenicu da okrivljenik nije u skladu s člankom 237. stavkom 2. Prekršajnog zakona dokazno potkrijepio vlastite navode vezane za neophodnost vozačke dozvole, to navedena okolnost nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri.

7. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.

8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 19. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske,

Policijskoj upravi primorsko-goranskoj, Postaji prometne policije Rijeka u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.