Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2480/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog CU, zbog prekršaja iz članka 238. stavka 7. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022. i 133/2023.) i dr., odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave požeško-slavonske, Policijske postaje Požega od 29. siječnja 2026., broj: 211-07/26-3/1346, u sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu prigovora okrivljenog CU, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog na način:
Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni CU (osobni podaci kao u prekršajnom nalogu)
OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE
da je:
2.) dana 22. ožujka 2025. u 12,15 sati, u mjestu Požega, Ulica Svetog Josipa, kućni broj 8, kao vozač vozila M1 marke Peugeot s brojem šasije [broj šasije] upravljao osobnim automobilom za koji nije sklopio ugovor o osiguranju prije puštanja vozila u promet,
čime je počinio prekršaj iz članka 4. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kažnjiv po članku 65. stavku 3. istog Zakona.
II. Uslijed odluke pod točkom I., preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da se okrivljenom CU, za prekršaj iz članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji je proglašen krivim u točki 1.) izreke pobijanog prekršajnog naloga, prihvaća utvrđenom novčana kazna u iznosu od 260,00 eura (dvjestošezdeset eura) te za prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji je proglašen krivim u točki 3.) izreke pobijanog prekršajnog naloga, prihvaća se utvrđenom novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura (tisućutristodvadeset eura) pa se okrivljeniku, na temelju članka 39. Prekršajnog zakona, izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.580,00 eura (tisućupetstoosamdeset eura) koju kaznu je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
III. Odbija se prigovor okrivljenog CU kao neosnovan te se pobijani prekršajni nalog potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
IV. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljeni CU obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 eura (trideset eura) u roku 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave požeško-slavonske, Policijske postaje Požega od 19. srpnja 2024., broj: 211-07/24- 3/9514, okrivljeni CU proglašen je krivim da je počinio prekršaj iz članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisan u točki 1. izreke, zatim prekršaj iz članka 289. stavka 4. istog Zakona, činjenično opisan u točki 3. izreke te prekršaj iz članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36709., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.), činjenično opisan u točki 2. izreke, za koje prekršaje je kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 2.240,00 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od tri mjeseca.
2. Okrivljenik je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor nije osnovan.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se nalog pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Tako je ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim u točki 2.) izreke pobijanog prekršajnog naloga, a na način kako je to činjenično opisano, po propisu nije prekršaj.
4.1. Naime, u točki 2.) izreke pobijanog prekršajnog naloga okrivljenik je proglašen krivim da je inkriminiranog datuma, kao vozač, upravljao motornim vozilom za koji nije sklopljen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, pa da bi time počinio prekršaj iz članka 4. stavka 1. kažnjiv po članku 65. stavku 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
4.2. Međutim, odredbom članka 4. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je da je vlasnik prijevoznog sredstva dužan za osiguranje iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona, prije uporabe prijevoznog sredstva u prometu, sklopiti ugovor o osiguranju te ga obnavljati sve dok je prijevozno sredstvo u prometu, dok je odredbom članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano da će se za prekršaj kazniti fizička osoba ako kao vlasnik vozila ili vlasnik automatiziranog vozila odnosno korisnik u svojstvu posjednika brodice, odnosno jahte prije upotrebe vozila ili vlasnik automatiziranog vozila, brodice, odnosno jahte u prometu ne sklopi ugovor o obveznom osiguranju iz članka 2. ovoga Zakona te ga ne obnavlja dok je vozilo, automatizirano vozilo, brodica odnosno jahta u prometu sukladno odredbi članka 4. stavka 1. ovoga Zakona.
4.3. Iz citiranih odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu jasno proizlazi da se za prekršaj iz članka 65. stavka 3. tog Zakona može kazniti isključivo vlasnik vozila (odnosno korisnik u svojstvu posjednika brodice odnosno jahte) koji prije uporabe prijevoznog sredstva u prometu ne sklopi ugovor o osiguranju ili ugovor o osiguranju ne obnavlja dok je prijevozno sredstvo u prometu. Shodno navedenom, upravo je svojstvo vlasnika vozila (odnosno posjednika brodice odnosno jahte) jedan od konstitutivnih elemenata koji čini biće prekršaja iz članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu za koji je okrivljenik proglašen krivim u točki 2.) izreke pobijanog prekršajnog naloga.
4.4. S obzirom da okrivljenik u činjeničnom opisu u točki 2.) izreke pobijanog naloga nije naznačen kao vlasnik motornog vozila, već samo kao vozač, to u činjeničnom opisu tog prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja iz članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
4.5. Slijedom navedenog, djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim, a na način kako je to činjenično opisano u točki 2.) izreke pobijanog prekršajnog naloga, po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio prekršajni nalog na način da je okrivljenik za predmetno djelo prekršaja oslobođen od optužbe, kako je to i navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.
5. Odluka o novčanoj kazni razmatrana je uslijed odluke navedene u točki I. izreke ove presude, kao i u povodu prigovora okrivljenika koji priznaje počinjenje prekršaja te navodi kako zbog nezaposlenosti nije u mogućnosti platiti izrečenu mu novčanu kaznu, pri čemu ističe da je otac dvoje malodobne djece. Iz navedenih razloga predlaže da se novčana kazna ublaži ili da se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro.
5.1. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana pa novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura utvrđena okrivljeniku za to djelo predstavlja najblažu zakonom propisanu vrstu i mjeru kazne za predmetni prekršaj, dok je okrivljeniku za prekršaj iz članka 238. stavka 7. Zakona utvrđena novčana kazna u propisanom fiksnom iznosu od 260,00 eura.
5.2. Uz navedeno, okrivljenik nije dokazao vlastite navode vezane za teške materijalne prilike (dostavom potvrde o statusu nezaposlenosti i sl.) u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona, slijedom čega ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne. Cijeneći težinu počinjenih prekršaja, od kojih se za jedan od prekršaja osim novčane, može izreći i kazna zatvora te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.
5.3. Kod takvog stanja stvari, sve okolnosti koje se ističu u prigovoru našle su dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni, koja je primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
5.4. U odnosu na prijedlog okrivljenika da se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro, valja navesti kako je takav zahtjev preuranjen. Naime, sukladno članku 5. stavku 1. i stavku 2. Prekršajnog zakona, rad za opće dobro ne izriče se odlukom o prekršajnopravnoj sankciji (u ovom slučaju prekršajnim nalogom), već se tek u fazi izvršenja novčane kazne, uz prethodno ostvarenje zakonom propisanih uvjeta, novčana kazna može zamijeniti radom za opće dobro (članak 34. Prekršajnog zakona).
6. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.
7. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 19. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi požeško-slavonskoj, Policijskoj postaji Požega u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
