Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5679/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog OF, zbog prekršaja iz članka 20. stavka 1. točke 9. Zakona o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu („Narodne novine“ broj:83/22.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Krapini, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj: Pp-3240/2022-10 od 14. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Krapini, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i odluci o prekršajnopravnoj sankciji, tako da se prekršaj činjenično opisan u izreci pravno označava kao prekršaj iz članka 23. stavka 1. točke 9. i stavka 3. Zakona o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu te se okrivljenom OF, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), za navedeni prekršaj izriče novčana kazna u iznosu od 1.000,00 (tisuću) eura.

II. Izrečenu novčanu kaznu okrivljeni OF dužan je platiti u roku od 90 (devedeset) dana, računajući od primitka ove presude, s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako u navedenom roku okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni OF proglašen je krivim i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 300,00 (tristo) eura, zbog prekršaja iz članka 20. stavka 1. točke 9. Zakona o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu, pobliže opisanog u izreci, te je, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, upozoren da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku dodijeljenom za plaćanje, smatrati da je kazna u cijelosti plaćena.

2. Istom presudom, okrivljenik je obvezan na plaćanje naknade paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu od 26,00 (dvadesetšest) eura.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajno pravnoj sankciji smatrajući kako višestruko niža novčana kazna od novčane kazne propisane Zakonom nije u razmjeru s počinjenim prekršajem te da se tako blagom kaznom ne postiže svrha kažnjavanja.

4. Žalba je osnovana.

5. Odlučujući o žalbi i ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 144/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da opravdano tužitelj ističe da je prvostupanjski sud pogriješio nekritički primijenivši institut ublažavanja kazne za navedeni prekršaj, prilikom odmjeravanja visine novčane kazne, te da je okrivljeniku, unatoč svim okolnostima koje je opravdano ocijenio kao olakotne, izrekao preblagu novčanu kaznu. Također, ovaj sud je po službenoj dužnosti utvrdio da je prvostupanjski sud nepravilno i nepotpuno pravno označio djelo okrivljenika, s obzirom da je 1. siječnja 2023. prestao važiti članak 20. Zakona o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu te je stupio na snagu članak 23. istog Zakona koji zadržava pravni kontinuitet inkriminiranog prekršaja i koji je blaži propis za počinitelja prekršaja, te nije naveo stavak 3., pa je navedeni prekršaj trebalo pravilno pravno označiti kao prekršaj iz članka 23. stavka 1. točke 9. i stavka 3. Zakona o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu, te je ovaj sud je djelo preinačio u pravnoj oznaci, na način kao pod točkom I. izreke ove presude.

6. Nadalje, ovaj je sud prihvatio kao osnovanu žalbu tužitelja u odnosu na izrečenu prekršajnopravnu sankciju te je okrivljeniku izrekao kaznu kao u izreci ove presude, i dalje znatno ispod najnižeg iznosa zakonom propisane novčane kazne za tu vrstu prekršaja te unutar zakonskih granica za sudsko ublažavanje novčane kazne, budući da je za navedeni prekršaj sada zakonom propisana novčana kazna u rasponu od 2.650,00 eura do 3.980,00 eura, a koju kaznu ovaj sud smatra primjerenom, s obzirom na težinu počinjenog prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, te olakotne okolnosti na strani okrivljenika, koje se u svojoj ukupnosti mogu smatrati naročito olakotnima, u uvjerenju da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja.

7. Zbog izloženih razloga, trebalo je odlučiti kao u izreci s tim da, u skladu s člankom 152. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik u roku koji je određen za plaćanje kazne plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Jasna Momirović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.