REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] A 5
Poslovni broj: Us I-105/2025-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr.sc. Antunu Žagaru, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Ivana Lubine, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja Adria Polymers d.o.o., [adresa], OIB: 80262277083, kojeg zastupa opunomoćenik Marko Zagorac, odvjetnik u Rijeci, Ante Starčevića 5, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 59951999361, radi naknade za uređenje voda, 19. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije KLASA: UP/II-325-08/23-02/257, URBROJ: 517-09-2-2-24-2 od 12. prosinca 2024. i rješenje Hrvatskih voda KLASA: UP/I-325-08/20-08/52286, URBROJ: 374-3303-2-23-11 od 28. veljače 2023.
II. Razvrstavaju se nekretnine obveznika-tužitelja Adria Polymers d.o.o., Omišalj, radi obračuna naknade za uređenje voda, na način da poslovni prostor površine 29.537,20 m2 spada u tarifni razred 2, otvoreni poslovni prostor površine 479.998,00 m2 spada u tarifni razred 6 te neizgrađeno građevinsko zemljište površine 470.814,00 m2 spada u tarifni razred 7, podrazred 7.1.
III. Nalaže se prvostupanjskom tijelu Primorsko-goranskoj županiji, Općini Omišalj, Jedinstvenom upravnom odjelu, da donese odgovarajuće rješenje kojim će se naknada za uređenje voda tužitelju Adria Polymers d.o.o., Omišalj, obračunati u skladu s tarifnim razredima u koje su razvrstane nekretnine tužitelja u točki II. izreke ove presude.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskih voda, Vodnogospodarskog odjela za slivove sjevernog Jadrana, Vodnogospodarske ispostave za mali sliv "Kvarnersko primorje i otoci, KLASA: UP/I-325-08/20-08/52286, URBROJ: 374-3303-2-23-11 od 28. veljače 2023., tužitelju je utvrđen mjesečni iznos naknade za uređenje voda za nekretninu na adresi [adresa], i to za: - poslovni prostor površine 29.537,20 m2, Tarifni razred 1, visina naknade 0,139359 eura/m2/mj., - otvoreni poslovni prostor površine 479.998,00 m2, Tarifni razred 5, visina naknade 0,026545 eura/m2/god., te – neizgrađeno građevinsko zemljište površine 470.814,00 m2, Tarifni razred 7.1, visina naknade 0,0663610 eura/m2/god. (toč. 1.). Nadalje, određeno je da je utvrđeni iznos naknade za uređenje voda iz toč. 1. tog rješenja tužitelj dužan uplatiti do 20. u mjesecu za prethodni mjesec na račun Općine Omišalj, sukladno dostavljenim nalozima za plaćanje na kojima je istaknut zajednički iznos komunalne naknade i naknade za uređenje voda. (toč. 2.). Nadalje, određeno je da se na nepravodobno plaćene iznose naknade za uređenje voda obračunavaju zatezne kamate, a utvrđeni iznos naknade za uređenje voda plaća se od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2021. (toč. 3. i 4.). Također, određeno je i da je obveznik dužan prijaviti sve činjenice bitne za utvrđivanje obveze naknade za uređenje voda, među kojima jest i promjena pretežite djelatnosti poslovnog subjekta, uz popratna utvrđenja (toč. 5., 6. i 7.).
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je odbijena osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-325-08/23-02/257, URBROJ: 517-09- 2-2-24-2 od 12. prosinca 2024.
3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi te na raspravi 12. svibnja 2026. navodi, u bitnome, da nije sporno da neizgrađeno građevinsko zemljište spada u tarifni razred 7.1., no da poslovni prostor i otvoreni poslovni prostor nisu mogli biti smješteni u tarifne razrede 1 i 5, već da su trebali biti smješteni u tarifne razrede 2 i 6. To iz razloga što temeljna djelatnost tužitelja nije proizvodnja i opskrba električnom energijom, već petrokemijska djelatnost-proizvodnja plastike. Stoga smatra da nekretnine koje su predmet postupka za utvrđivanje naknade za uređenje voda spadaju u prerađivačku industriju-područje C, odnosno odjeljak 20 – proizvodnja kemikalija i kemijskih proizvoda. Dakle, smatra da je sukladno Zakonu o financiranju vodnoga gospodarstva ("Narodne novine", broj 153/09., 90/11., 56/13., 154/14., 119/15., 120/16., 127/17., 66/19., dalje: ZFVG) i Uredbi o visini naknade za uređenje voda ("Narodne novine", broj 82/10. i 108/13., dalje: Uredba) ispravno trebalo razvrstati predmetne nekretnine, u spornom dijelu, na način: poslovni prostori – 29.537,20m2, Tarifni razred 2. – Poslovne prostorije proizvodnih djelatnosti i usluga (prerađivačka industrija – područje C), otvoreni poslovni prostor – 479.998,00 m2 Tarifni razred 6. – Ostali otvoreni poslovni prostori (manipulativni prostori, prostori za promet i pretovar, otvorena skladišta, svi otvoreni poslovni prostori namijenjeni obavljanju djelatnosti iz tarifnog razreda 2.) te ističe da se namjena njegovih nekretnina ne razlikuje od njegove temeljne djelatnosti, odnosno proizvodnje plastike u primarnim oblicima, a što je razvidno iz aktivnog izvatka iz sudskog registra koji je dostavio u spis upravnog postupka. Napominje da je istu djelatnost obavljalo i društvo DINA-Petrokemija d.d. u stečaju, od koje je tužitelj kupio nekretnine, što je razvidno iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za taj subjekt. Osim toga i da je iz dostavljene uporabne dozvole za poslovni prostor od 25. srpnja 1986., razvidno da je predmetni objekt služio za proizvodnju plastike, kao i da je važećim prostornim planom Primorsko-goranske županije i Općine Omišalj na predmetnoj lokaciji isključivo dozvoljena djelatnost petrokemijske industrije. Stoga zaključno navodi da su namjena nekretnine i registrirana djelatnost tužitelja istovjetne – proizvodnja plastike. U odnosu na utvrđenu djelatnost tužitelja – proizvodnju električne energije, ističe da se njome ne bavi, da nema niti dozvolu nadležnog tijela za tu proizvodnju, a što je razvidno iz dostavljenog zbirnog pregleda Registra dozvola. Nadalje, tužitelj navodi da sam Zakon o Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ("Narodne novine", broj 98/94., dalje: ZNKD) u članku 1. zabranjuje mogućnost utvrđivanja obveza pravnim osobama na temelju tog zakona. Također, smatra i da je tuženik u pobijanom rješenju pogrešno primijenio odredbu iz članka 17. stavka 2. ZFVG-a, iz razloga što je iz rješenja o komunalnoj naknadi Općine Omišalj za iste nekretnine razvidno da je kao koeficijent namjene za poslovni prostor utvrđen 2,5, a koji je umanjen za 50% na temelju odredbe iz članka 10. Odluke Općine [adresa] o komunalnoj naknadi, dakle da je stvarni koeficijent namjene, prema podacima iz očevidnika za obračun komunalne naknade 5. Također, navodi da je člankom 7. Odluke o komunalnoj naknadi Općine [adresa] određeno da je djelatnost proizvodnje kemikalija kemijskih proizvoda, dakle proizvodnje plastike, spada pod koeficijent namjene 5, iz čega da je razvidno da je u očevidniku za obračun komunalne naknade navedeno da predmetna nekretnina služi za proizvodnju plastike. Slijedom navedenog, predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika od 12. prosinca 2024. i rješenje prvostupanjskog tijela od 28. veljače 2023. Tužitelj potražuje naknadu troškova spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja te, u bitnom, dodaje da je uvidom u aktivni izvadak iz sudskog registra za tužitelja utvrđeno da to društvo obavlja više djelatnosti, no da je prvostupanjsko tijelo pravilno izvršilo uvid u javno dostupne podatke o poslovnim subjektima koje vodi Državni zavod za statistiku u svrhu razvrstavanja predmetnih nekretnina u pravilan Tarifni razred sukladno Uredbi. Navodi i da je u javno dostupnim podacima o poslovnim subjektima tužitelj razvrstan u područje D, odjeljak 35, skupinu 35.1, razred 35.11, s naznačenom djelatnosti proizvodnje električne energije, a koje razvrstavanje da je izvršeno po prijedlogu samog tužitelja te da on nije zahtijevao ponovno razvrstavanje. Budući da zatvoreni poslovni prostori koji su namijenjeni obavljanju djelatnosti opskrbe električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom pripadaju u poslovne prostorije trgovine i usluga unutar tarifnog razreda 1 članka 2. stavka 1. Uredbe, tuženik je ocijenio da je pravilna odluka prvostupanjskog tijela kojom je to tijelo svrstalo predmetni poslovni prostor u tarifni razred 1 i otvoreni poslovni prostor u tarifni razred 5. Nadalje, navodi i da nacionalna klasifikacija djelatnosti obveznika nije osnova za određivanje obveze plaćanja naknade za uređenje voda, već je osnova obračuna i njezine naplate vlasništvo, odnosno drugi stvarnopravni ili obveznopravni odnos obveznika prema određenoj nekretnini, dok je kriterij utvrđivanja visine naknade za uređenje voda djelatnost koja se obavlja na nekretnini odnosno temeljna djelatnost vlasnika ili posjednika, a koji kriterij jest vezan za klasifikaciju djelatnosti iz Odluke o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007. - NKD 2007. ("Narodne novine", broj 58/07., 72/07., dalje: Odluka). U odnosu na tužbeni navod da se naknada za uređenje voda za nekretnine za koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada, obračunava prema podacima iz Očevidnika za obračun komunalne naknade, navodi da se prilikom donošenja rješenja o naplati i obračunu naknade za uređenje voda, primjenjuju komunalni podaci vezani za površinu predmetne nekretnine i obveznika plaćanja komunalne naknade, no da se za obračun visine naknade za uređenje voda ne primjenjuju odredbe propisa kojima je uređen upravni postupak donošenja rješenja o komunalnoj naknadi već da se primjenjuju propisi koji uređuju postupak obračuna i naplate naknade za uređenje voda (ZFVG, Uredba i Pravilnik o obračunu i naplati naknade za uređenje voda). Slijedom navedenog, predlaže da Sud odbije tužbu kao neosnovanu.
5. U tijeku spora održana je rasprava 12. svibnja 2026. kako bi se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. i 39/26., dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je zamjenik opunomoćenika tužitelja, dok tuženik nije pristupio iako je bio uredno pozvan, te je rasprava na temelju odredbe članka 89. stavka 4. ZUS-a u svezi s člankom 91. stavkom 3. ZUS-a održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.
6. Sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora te nije izvodio druge dokaze iz razloga što je za potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja bilo dostatno izvršiti uvid u spis upravnog postupka i ovog spora.
7. U ovoj upravnoj stvari nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnina za koje je u provedenom upravnom postupku određena naknada za uređenja voda. Također, nije sporna niti površina nekretnina za koje je utvrđena ta naknada. Međutim, sporno je, je li pravilno i zakonito određena visina naknade za uređenje voda, posebice imajući u vidu utvrđenu temeljnu djelatnost tužitelja, a što je jedan od faktora za utvrđivanje visine te naknade.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
9. Odredbom članka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine", broj 36/24.) propisano je da će se upravni postupci pokrenuti prema odredbama Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva ("Narodne novine", broj 153/09., 90/11., 56/13., 154/14., 119/15., 120/16., 127/17. i 66/19., dalje: ZFVG) dovršiti prema odredbama toga Zakona.
10. Odredbom članka 13. stavka 1. ZFVG-a propisano je da se naknada za uređenje voda plaća na sve nekretnine, osim na poljoprivredno zemljište.
11. Odredbom članka 14. stavka 1. ZFVG-a propisano je da je obveznik naknade za uređenje voda vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine.
12. Odredbom članka 17. stavka 1. ZFVG-a propisano je da na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda. Stavkom 2. istog članka propisano je da se naknada za uređenje voda iz stavka 1. ovoga članka obračunava prema podacima iz očevidnika za obračun komunalne naknade.
13. Odredbom članka 2. stavka 1. točke 1. Uredbe propisano je da za potrebe obračuna naknade za uređenje voda, nekretnine se razvrstavaju u sljedeće tarifne razrede: 1. tarifni razred 1 – Poslovne prostorije trgovine i usluga; U tarifni razred 1 pripadaju zatvoreni poslovni prostori koji su namijenjeni obavljanju djelatnosti: – opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom (D). Točkom 2. istog stavka određen je tarifni razred 2 – Poslovne prostorije proizvodnih djelatnosti i usluga; 2.1. U tarifni razred 2 pripadaju zatvoreni poslovni prostori, osim staklenika i plastenika, koji su namijenjeni obavljanju djelatnosti: – prerađivačka industrija (C). Točkom 5. određen je tarifni razred 5 – Otvoreni poslovni prostori trgovine i usluga; U tarifni razred 5 pripadaju manipulativni prostori, prostori za promet i pretovar, otvorena skladišta, sportski i rekreacijski tereni, te svi otvoreni poslovni prostori namijenjeni obavljanju djelatnosti iz tarifnog razreda 1. Točkom 6. određen je tarifni razred 6 u koji spadaju – Ostali otvoreni poslovni prostori; U tarifni razred 6. pripadaju manipulativni prostori, prostori za promet i pretovar, otvorena skladišta, sportski i rekreacijski tereni, svi otvoreni poslovni prostori namijenjeni obavljanju djelatnosti iz tarifnoga razreda 2. i 3., te otvoreni prostori komunalne infrastrukture namijenjeni za rekreacijske, kulturne i športske djelatnosti u općoj uporabi, uključujući parkove i druge zelene površine.
14. Člankom 2. stavkom 2. Uredbe propisano je da jednoslovna oznaka, dvoznamenkasti, troznamenkasti i četveroznamenkasti broj u zagradama u stavku 1. ovoga članka upućuju na područja, odjeljke, skupine i razrede iz Odluke.
15. Odredbom članka 3. Uredbe propisana je visina naknade za uređenje voda i to po određenim tarifnim razredima za m2 nekretnine za koju se naknada određuje u mjesečnim, odnosno godišnjim, iznosima.
16. Odredbom članka 6. stavkom 3. Uredbe propisano je da ako se temeljna djelatnost vlasnika, odnosno zakonitoga posjednika nekretnine razlikuje od namjene nekretnine (npr. trgovina na veliko i malo – G u odnosu na skladišta koja pripadaju u djelatnost prijevoza i skladištenja – H) nekretnina se za potrebe obračuna naknade za uređenje voda razvrstava prema temeljnoj djelatnosti vlasnika, odnosno zakonitoga posjednika.
17. Odredbom članka 5. Pravilnika o obračunu i naplati naknade za uređenje voda ("Narodne novine" br. 83/10. i 126/13., dalje: Pravilnik) propisano je da se Očevidnik naknade za uređenje voda (u daljnjem tekstu: Očevidnik) ustanovljava na temelju podataka iz evidencija obveznika i osnovica za obračun komunalne naknade, katastra, zemljišnih knjiga, evidencija isporučitelja električne energije, evidencija Ministarstva financija – Porezne uprave, Ministarstva unutarnjih poslova, organizacija koje obavljaju platni promet, te drugih upisnika koje vode tijela državne uprave, tijela jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave.
18. Odredbom članka 1. stavka 2. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ("Narodne novine", broj 98/94., dalje: ZNKD) propisano je da se nacionalna klasifikacija ne smije koristiti kao osnova za određivanje prava i obveza pravnih i fizičkih osoba.
19. Odredbom članka 2. ZNKD-a propisano je da se prema Nacionalnoj klasifikaciji razvrstavaju po djelatnostima pravne osobe, fizičke osobe koje obavljaju djelatnost sukladno propisima, tijela državne vlasti, tijela državne uprave i jedinice lokalne samouprave i uprave.
20. Osporena rješenja javnopravnih tijela donesena su nakon što je ranije rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-325-08/20-08/52286, URBROJ: 374- 3303-2-20-1 od 10. ožujka 2020., poništeno rješenjem tuženika KLASA: UP/II-325- 08/20-02/497, URBROJ: 517-09-2-2-21-2 od 5. studenog 2021. U ponovljenom postupku osporenim rješenjima javnopravnih tijela tužitelju je utvrđena obveza naknade za uređenje voda, i to za nekretnine koje su u njegovom vlasništvu, pri čemu su javnopravna tijela razvrstala nekretnine tužitelja u tarifne razrede na način da je poslovni prostor tužitelja razvrstan u Tarifni razred 1, otvoreni poslovni prostor u Tarifni razred 5, a neizgrađeno građevinsko zemljište u Tarifni razred 7.1., pri čemu je proizvodnja električne energije utvrđena kao temeljna djelatnost tužitelja, a predmetna naknada određena je sukladno navedenim utvrđenjima.
21. Budući da je u ovoj upravnoj stvari zapravo sporna temeljna djelatnost obveznika naknade - tužitelja te sukladno tome razvrstavanje tužiteljevih nekretnina u Tarifne razrede, Sud je s obzirom na istaknute tužbene navode ispitao osporena utvrđenja javnopravnih tijela kojima je nekretnine tužitelja, i to poslovni prostor i otvoreni poslovni prostor, razvrstao u Tarifne razrede 1 i 5, a ne u Tarifne razrede 2 i 6, kako tužitelj smatra da je to trebalo učiniti, te iznos utvrđene naknade za uređenje voda.
22. Iz citiranih odredbi Uredbe proizlazi da se visina naknade za uređenje voda utvrđuje na način da se nekretnina obveznika razvrstava u Tarifni razred, nakon čega se površina nekretnine za koju se naknada određuje množi s propisanom visinom naknade po m2 za Tarifni razred nekretnine u koju je ona razvrstana te se naknada utvrđuje u mjesečnom, odnosno godišnjem, iznosu. Nadalje, razvrstavanje nekretnina u Tarifne razrede ovisi o utvrđenoj temeljnoj djelatnosti obveznika te naknade.
23. Prema ocjeni Suda osnovani su tužbeni navodi tužitelja koji se odnose na njegovu pogrešno utvrđenu temeljnu djelatnost, a posljedično tome na utvrđenu visinu naknade za uređenje voda. Naime, javnopravna tijela su djelatnost tužitelja utvrdila isključivo na temelju uvida u registar poslovnih subjekata ustanovljen pri Državnom zavodu za statistiku na temelju ZNKD-a, Odluke i Pravilnika o razvrstavanju poslovnih subjekata prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007. – NKD 2007 ("Narodne novine", broj 55/16. i 35/18.), a da nisu pri tome uopće ocijenila navode tužitelja i dane dokaze-isprave kojima je on osporio utvrđenu temeljnu djelatnost-proizvodnju električne energije. Navedeno su ta tijela propustila učiniti iako je prvostupanjsko tijelo u postupku zatražilo od tužitelja da se očituje na okolnost da je prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti označen u djelatnosti: 35.11 Proizvodnja električne energije (NKD 2007) Sektor D-Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija, a što je tužitelj i učinio te je dostavio isprave, u bitnom istovjetne onima koje je priložio i u ovom sporu, iz kojih da proizlazi da je njegova temeljna djelatnost proizvodnja plastike. Stoga, imajući u vidu da je izostala ocjena dokaza te razloga koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, Sud je ocijenio da obrazloženja osporavanih rješenja nisu sastavljena u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21.).
24. Nadalje, iako citirana odredba članka 2. stavka 2. Uredbe upućuje na područja, odjeljke, skupine i razrede iz Odluke, ona ne propisuje da se prilikom razvrstavanja nekretnina u Tarifne razrede djelatnost obveznika utvrđuje isključivo na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku, već je njome isključivo određena nacionalna klasifikacija gospodarskih i drugih djelatnosti. Osim toga, Pravilnikom je propisano da se Očevidnik naknade za uređenje voda, a koji sadržava između ostalog i podatke o nekretnini i to vrsti nekretnine, površini, tarifnom razredu, mjestu i adresi nekretnine, ustanovljava na temelju službenih podataka iz različitih evidencija tijela državne uprave i jedinica regionalne (područne) i lokalne samouprave (dakle ne isključivo Zavoda za statistiku). Stoga je mišljenje Suda da se temeljna djelatnost obveznika naknade u predmetnom slučaju može utvrđivati svim prikladnim dokaznim sredstvima, a potom se na temelju tako utvrđene temeljne djelatnosti, nekretnine obveznika naknade razvrstavaju u Tarifne razrede sukladno Uredbi.
25. Iz priloženog neslužbenog izvatka iz Sudskog registra za tužitelja, proizlazi da su za tužitelja kao evidentirane djelatnosti navedene, između ostalih, proizvodnja plastike u primarnim oblicima, proizvodnja ploča, listova, cijevi i profila od plastike, proizvodnja ambalaže od plastike, proizvodnja proizvoda od plastike za građevinarstvo, proizvodnja ostalih proizvoda od plastike, proizvodnja proizvoda od plastičnih masa te proizvodnja električne energije. Nadalje, iz priloženog Zbirnog pregleda Registra dozvola za obavljanje energetskih djelatnosti Hrvatske energetske regulatorne agencije od 17. studenog 2022., razvidno je da tužitelj nije registriran među subjektima kojima je izdana dozvola za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije. Nadalje, iz priložene uporabne dozvole od 25. srpnja 1986. izdane za prednika tužitelja, proizlazi da je njome dozvoljena upotreba tužiteljevog proizvodnog objekta za proizvodnju vinilklorida monomera/etilen diklorida odnosno polietilena, dakle za proizvodnju plastike odnosno njezinih sastavnih dijelova.
26. Sud ističe da se priloženim javnim ispravama (izvadak iz sudskog registra, Zbirnog pregled Registra dozvola za obavljanje energetskih djelatnosti Hrvatske energetske regulatorne agencije te uporabne dozvole) ima dati povjerenje u skladu s člankom 60. stavkom 2. ZUP-a, s obzirom da se radi o ispravama koje su izdali u propisanom obliku sud i javnopravna tijela u granicama svoje nadležnosti te da ih stranke u ovom sporu nisu osporile. Iz navedenih isprava jasno proizlazi da je tužitelj dominantno registriran za obavljanje više djelatnosti proizvodnje i obrade plastike, da je za njegove proizvodne pogone izdana uporabna dozvola radi proizvodnje plastike te da tužitelj nema dozvolu državnog tijela za proizvodnju električne energije. Tim ispravama tužitelj je, prema ocjeni Suda, dokazao da je njegova temeljena djelatnost proizvodnja plastike, odnosno petrokemijska djelatnost, s obzirom da je dokazao da postoje objektivne mogućnosti za obavljanje upravo te djelatnosti (s obzirom da se radi o postrojenjima za proizvodnju i obradu plastike, a za obavljanje kojih djelatnosti je dominantno registriran) te da nisu ispunjene pravne pretpostavke za proizvodnju električne energije (razvidno je da nedostaje dozvola nadležnog tijela za obavljanje te djelatnosti). Stoga je Sud odlučnu činjenicu-temeljnu djelatnost tužitelja u ovoj upravnoj stvari utvrdio na razini izvjesnosti koja isključuje svaku razumnu sumnju u njezinu istinitost.
27. Dakle, s obzirom da su se javnopravna tijela pri razvrstavanju djelatnosti tužitelja rukovodila isključivo podacima Državnog zavoda za statistiku, a da nisu u svojim rješenjima ocijenila priložene dokaze, a iz kojih dokaza proizlazi da tužitelj obavlja petrokemijsku djelatnost, odnosno djelatnost obrade plastike, kao temeljnu djelatnost, Sud je ocijenio da se utvrđenje javnopravnih tijela o temeljnoj djelatnosti tužitelja ne može prihvatiti kao pravilno, a posljedično tome niti utvrđena naknada za uređenje voda ne može se ocijeniti pravilnom i zakonitom. Nadalje, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje u ovom sporu, Sud je nekretnine tužitelja razvrstao u Tarifne razrede sukladno Uredbi, a prema utvrđenoj temeljnoj djelatnosti tužitelja- petrokemijskoj djelatnosti, kako je to odlučeno u točki II. izreke ove presude, a sukladno kojem utvrđenju je u točki III. izreke ove presude naložio prvostupanjskom tijelu donijeti novo rješenje kojim će se utvrditi visina same naknade za uređenje voda.
28. Nadalje, s obzirom da se sukladno ZFVG-u naknada za uređenje voda plaća za sve nekretnine (izuzev poljoprivrednog zemljišta) te da se ona utvrđuje vlasniku odnosno drugom zakonitom posjedniku nekretnine, nije osnovano tužiteljevo pozivanje na odredbe ZNKD-a u pogledu (ne)mogućnosti utvrđenja obveze plaćanja naknade za uređenje voda, s obzirom da je pravna osnova na kojoj se temelji ta obveza ZFVG-a, a ne ZNKD, a kako to zakonito navodi i tuženik u odgovoru na tužbu.
29. Prema ocjeni Suda nije osnovan tužbeni navod da je u provedenom postupku pogrešno primijenjena odredba članka 17. stavka 2. ZFVG-a. To stoga što je tom odredbom propisano da se naknada za uređenje voda obračunava prema podacima iz Očevidnika za obračun komunalne naknade, no ti se podaci odnose na podatke o površini nekretnine i obveznicima plaćanja te naknade, a ne i na samu visinu naknade za uređenje voda, a koja se prema odredbi članka 20. stavka 1. ZFVG-a, utvrđuje sukladno odredbama Uredbe.
30. Slijedom svega navedenog, Sud je poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te je stvar riješio na način da je utvrdio temeljnu djelatnost tužitelja, a u skladu s člankom 117. stavak 1. ZUS-a, dok će prvostupanjsko tijelo u izvršenju ove presude donijeti novo rješenje o naknadi za uređenje voda. Pri tome javnopravna tijela nisu ovlaštena preispitivati odluku o meritumu ove upravne stvari, sadržanu u točki II. izreke ove presude.
31. Tužitelj je zatražio naknadu troškova ovoga spora za zastupanje po odvjetniku, za sastav tužbe, u visini od 1.000,00 eura, uvećano za PDV te za zastupanje na raspravi, u visini od 1.000,00 eura, uvećano za PDV, odnosno u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura.
32. Odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
33. Odredbom članka 144. stavka 3. ZUS-a propisano je da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.
34. S obzirom da je tužitelj uspio u sporu, priznat mu je kao osnovan zatraženi trošak zastupanja, i to za sastav tužbe i za zastupanje na raspravi, u skladu s Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23. i 107/25.). Stoga je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove ovoga upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.
35. Budući da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18. i 51/23.) tužitelj nije u obvezi plaćanja sudske pristojbe.
U Rijeci 19. svibnja 2026.
S u d a c
dr. sc. Antun Žagar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).
Dostaviti:
- opunomoćeniku tužitelja odvjetniku Marku Zagorcu, Rijeka, Ante Starčevića 5
- tuženiku Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije, Zagreb, Radnička cesta 80
