Poslovni broj: Us I-287/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužitelja JO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po opunomoćenicima Luki Šiljegu i Nediljku Tutavcu, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Luka Šiljeg i Nediljko Tutavac, Ploče, Vukovarska 6, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Pločama, Ploče, Trg kralja Tomislava 20, OIB: 33706439962, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika, Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Pločama, Klasa: UP/I-362-02/23-02/628, Urbroj: 443-02-03-20-25-13 od 4. veljače 2025. godine.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora

II. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave Ploče, Klasa: UP/I-362-02/23-02/628, Urbroj: 443-02-03-20-25-13 od 4. veljače 2025., točkom 1. utvrđuje se da je rješenje istog tijela, Klasa: UP/I-362-02/23- 02/628, Urbroj: 443-02-03-20-23-02 od 4. srpnja 2023., kojim je naređeno tužitelju da u roku od 90 dana od zaprimanja tog rješenja, ukloni dograđene dijelove postojeće građevine stambene namjene i to: metalnu nadstrešnicu, tlocrtne površine 1.150 x 450 cm, oslonjenu na 6 stupova, sa pokrovom od AI sendvič panela, ozidane ogradne zidove (dva zida) dužine 225 cm, visine 290 cm, ozidanu tuš kabinu (dvije kabine), tlocrtne površine 110 x 60 cm x 2, te opločenje od betonskih ploča ispod nadstrešnice, a koji su dograđeni na čest. zem. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ispred čest. zem. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , bez izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole, postalo je izvršno dana 12. listopada 2023. Točkom 2. je utvrđeno da je rješenje, Klasa: UP/I-362-02/23-02/628, Urbroj: 443-02-03-20-23-06 od 11. prosinca 2023. kojim mu je izrečena 1. novčana kazna, kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja, postalo izvršno 25. siječnja 2024. Točkom 3. se utvrđuje da tužitelj nije uklonio dograđene dijelove postojeće građevine stambene namjene, koji su dograđeni bez građevinske dozvole, na lokaciji u Baćini – Poljuća, na čest. zem. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] ispred, čest. zem. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u roku od 30 dana od izvršnosti rješenja o 1. novčanoj kazni kojom se izvršenik prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju. Točkom 4. tužitelj se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju od 4. srpnja 2023. drugom novčanom kaznom u iznosu od 5.300,00 eura. Točkom 5. se precizira da je tužitelj dužan izrečenu kaznu platiti u roku od osam dana od dana zaprimanja ovog rješenja. Točkom 6. se tužitelja upozorava da će se u slučaju da ne postupi po rješenju od 4. srpnja 2023., na uklanjanje prisiljavati trećom novčanom kaznom, te je točkom 7., tužitelj upozoren da će se izvršenje novčanih obveza provesti sudskim putem, ako ne postupi po točki 4. izreke.

2. Tužitelj u tužbi, navodi da rješenje o uklanjanju od 4. srpnja 2023. nije izvršno niti da se po njemu moglo donositi pobijano rješenje, jer on to rješenje nije nikad primio. Navodi da je presudom UsI-433/24-6 od 18. rujna 2024. odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja kojim mu je izrečena prva novčana kazna. Protiv te presude da je u povodu žalbe, postupak još u tijeku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, a ako se utvrdi tužitelj doista nije primio navedeno rješenje, isto prema njemu ne može proizvoditi pravne učinke, a time niti rješenje kojim je izrečena prva novčana kazna, kao niti pobijano, ne proizvodi pravne učinke. U tom slučaju ne postoji tzv. „prva novčana kazna“, što ima izravni utjecaj i na pravomoćnost i izvršnost, ovom tužbom, pobijanog rješenja. Sve da je i prvotno rješenje uredno uručeno tužitelju, ističe da se to i takvo rješenje ne može provesti. Naime, činjenica je, a koju činjenicu ne dovodi u pitanje, a priznaje i sam tuženik, da se radi o zahvatu na već postojećoj „građevini stambene namjene“. Istinita je činjenica da je tužitelj tu građevinu stekao na način da je sklopio sa prijašnjim vlasnicima ugovor o kupoprodaji nekretnine. U vrijeme sklapanja toga ugovora, kupljena građevina je bila u potpuno derutnom stanju, postojali su svih šest stupova, koji su bili toliko dotrajali, pa je prijetila opasnost od njihovog urušavanja i nastanka teških štetnih posljedica po treće osobe. Stoga , smatra da je imao pravo, koristeći institut krajnje nužde, obaviti sanaciju tih stupova, što je i uradio, pa je sada potpuno nemoguće pristupiti uklanjanju dograđenih dijelova, već postojeće građevine stambene namjene. Smatra da radi o postupanju tužitelja na dopušteni način, jer da je sve urađeno na nekretnini koju je stekao putem kupoprodaje, a i riječ je, u biti, o uređenju stanja koje je postojalo prije urušavanja, pa su ti radovi bili neophodni i tako je oplemenjen cijeli prostor koji se opisuje u prvostupanjskom rješenju. Smatrao je, a nakon konzultacija sa ovlaštenim stručnjacima za gradnju, da za ove i ovakve radove nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, jer da je riječ o tzv. jednostavnim građevinama. Međutim, s obzirom na stav nadležnog višeg građevinskog inspektora, započeo je radnje u nadležnom arhitektonskom uredu u Metkoviću, a radi pribavljanja svih potrebnih isprava i projektne dokumentacije, temeljem koje će zatražiti izdavanje građevinske dozvole, unatoč činjenici da, u konkretnom slučaju takva dozvola nije potrebna za op isane radove. Slijedom izloženog, predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporavano rješenje te je zatražio troškove postupka. Konačno, tužitelj je predložio sudu donošenje rješenja o odgodnom učinku ove tužbe do donošenja pravomoćne odluke u predmetu UsI- 433/2024.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu je u bitnome naveo da u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju pobijanog rješenja i predložio je da se odbije tužbeni zahtjev.

4. U sporu je održana rasprava 12. svibnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/2024. i 39/2026. dalje: ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupile uredno pozvane stranke, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu, te je putem sustave e-spis izvršen uvid u predmet ovog suda UsI-433/2024.

5.1. Preostale, po tužitelju predložene dokaze, za očevidom sa vještakom građevinske struke ovaj sud nije izvodio jer je to bilo suvišno za presuđenje u ovome sporu kod prethodno navedenih izvedenih dokaza.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim je tužitelju izrečena druga novčana kazna u iznosu od 5.300,00 eura.

8. Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj 115/18, 117/21, 67/23 i 155/23 dalje u tekstu: Zakona) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe. Stavkom 2. je propisano da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana. Stavkom 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

9. Odredbom članka 142. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21) propisano je da javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja. Stavkom 2. da novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. Stavkom 3. da u slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta. Stavkom 4. da se novčane kazne izvršavaju sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.

10. Zaključak iz osporenog rješenja temelji se na neposrednom opažanju višeg građevinskog inspektora koji je inspekcijskim nadzorom 3. veljače 2025. utvrdio da tužitelj nije uklonio građevine, koji mu je sukladno nalogu iz rješenja od Klasa: UP/I- 362-02/23-02/628, Urbroj: 443-02-03-20-23-02 od 4. srpnja 2023. naređeno da ukloni. Tužitelj to ni ne spori, već ovdje osporeno rješenja pobija navodima koji nisu od utjecaja za ocjenu njegove zakonitosti.

11. Glede prigovora vezanih uz izvršnost rješenja o uklanjanju u upravnim sporovima u kojima je predmet spora zakonitost izvršenja rješenja o uklanjanju ne ispituje se zakonitost rješenja o uklanjanju, odnosno činjenice o kojima ovisi meritum spora. Na navedeno upućuje odredba članka 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, 110/21, dalje: ZUP) prema kojoj se žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja. Tako je primjerice Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovnog broja Usž-3515/16-2 izričito naveo da se u postupku izvršenja rješenja kojim je određena novčana kazna ne mogu isticati prigovori koji se odnose na samu osnovanost obveze. Stoga se u ovakvim sporovima sud ograničava samo na ispitivanje zakonom propisanih uvjeta za primjenu odredaba kojima se uređuje prisilno izvršenje rješenja.

12. Pored toga, iste prigovore, glede izvršnosti rješenja o uklanjanju, tužitelj je isticao i u tužbi protiv rješenja kojim mu je izrečena prva novčana kazna, a presudom ovog suda poslovnog broja Us l-433/2024 od 18. rujna 2024., je odbijen tužbeni zahtjev radi poništenje tog rješenja. Ta je presuda potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž-4295/2024-2 od 16. siječnja 2025. pa ga se u vezi navedenih prigovora upućuje na točku 9. obrazloženja navedene drugostupanjske presude.

13. Slijedom navedenog, sud ne nalazi da je osporeno rješenje opterećeno nedostacima koje bi za posljedicu imale njegovu nezakonitost, jer je neposrednim opažanjem službene osobe utvrđeno da tužitelj nije postupio po rješenju o uklanjanju ni nakon što mu je izrečena 1. novčana kazna kojom se prisiljava na izvršenje.

14. Prema članku 17. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije (Narodne novine, br. 109/23) na izvršenje rješenja o uklanjanju građevine donesenog na temelju članka 113. stavka 1., te članka 117. stavka 1. Zakona, izvršenik fizička osoba se za 3.b skupinu građevina prisiljava drugom novčanom kaznom u iznosu od 5.300,00.

15. Sukladno navedenom, sud utvrđuje da su u predmetnom slučaju ispunjene pretpostavke za prisilno izvršenje rješenja o uklanjanju kao i da je novčana kazna izrečena u propisanom iznosu za određeni tip građevine. Isto tako, sud ne nalazi da je osporeno rješenje opterećeno drugim nedostacima koje bi dovele u pitanje zakonitost rješenja te ne nalazi da je u postupku koji je prethodio donošenju rješenja povrijeđen zakon na štetu tužitelja, niti je ostvaren neki od razloga ništavosti iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

16. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS -a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

17. Također, neosnovano tužitelj predlaže određivanje odgodnog učinka tužbe, za koji je jedna od kumulativno propisanih pretpostavki (iz članka 42. stavak 2. ZUS-a) da bi se izvršenjem pojedinačne odluke (u konkretnom slučaju osporenog rješenja) tužiteljici nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti. Navedena pretpostavka u konkretnom slučaju nije ispunjena jer se novčana kazna ne može smatrati nanošenjem tužitelju štete budući da je ista zakonom predviđeno sredstvo za prisiljavanje tužitelja na postupanje po izvršnom rješenju o uklanjanju građevine odnosno zakonom predviđena sankcija za zakonom predviđeno protupravno ponašanje-nepostupanje po naredbi iz izvršnog rješenja o uklanjanju građevine.

U Splitu 19. svibnja 2026.

S U D A C

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja

- tuženiku

- u spis.

- kal 50

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ