Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž Ovr-598/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Krunoslavi Dropulić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Araucaria d.o.o., Zagreb, Hrnetička ulica 18, OIB: 61732079562, zastupanog po punomoćniku Domagoju Krišti, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika Vinolog d.o.o. Zagreb, Božidara Adžije 34, OIB: 23029742813, zastupanog po punomoćniku Slavenu Vujoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, rješavajući žalbu ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj OVR-1870/2025-5 od 9. lipnja 2025., 19. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba se uvažava, ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj OVR-1870/2025-5 od 9. lipnja 2025. i predmet vraća tome sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
„Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčane tražbine ovrhovoditelja ARAUCARIA d.o.o., Zagreb, Hrnetička ulica 18, OIB: 61732079562 u postupku izravne naplate protiv ovršenika VINOLOG d.o.o., Zagreb, Božidara Adžije 34, OIB: 23029742813, koji se vodi kod Financijske agencije temeljem bjanko zadužnice, javnog bilježnika Tomislava Matijevića iz Zagreba, pod poslovnim brojem:
OV-953/2022 od 04. veljače 2022. (Zahtjeva za izravnu naplatu podnesen 02. travnja 2025. u 11:50 sati).“
2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovrhovoditelj iz razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Žalba je osnovana.
4. Iz slijeda spisa je razvidno:
- da je ovrhovoditelj dana 2. travnja 2025. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju bjanko zadužnice,
- da je ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava nedopuštenim, navodeći da nije ispunjen uvjet koji je određen za naplatu ovršne isprave te ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika temeljem ovršne isprave, a čime je ispunjenje potraživanja ovrhovoditelja iz zahtjeva za izravnu naplatu nedopušteno i zabranjeno sukladno odredbama čl. 210. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 , 131/20., 114/22 i 6/24., dalje: OZ) u svezi sa čl. 50. st. 1. toč. 7., 8., 9. i 10. OZ-a.
5. Naime, ovršenik ističe da ovrhovoditelj nije ishodio pravomoćnu uporabnu dozvolu s namjenom građevine „proizvodnja vina“ sukladno sklopljenom ugovoru između stranaka.
6. Ovrhovoditelj u očitovanju na navode ovršenika iz prijedloga je istakao da je aktivno poduzimao radnje u cilju dobivanja uporabne dozvole s namjenom građevine „proizvodnja vina“, međutim ovršenik radnje koje je on trebao poduzeti kao vlasnik nekretnine da bi se mogla ishoditi navedena uporabna dozvola, nije učinio.
7. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud je utvrdio da se člankom 6. Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 4. veljače 2022. ovršenik obvezao platiti ovrhovoditelju iznos od 20.000 eura u roku od tri dana nakon što mu ovrhovoditelj dostavi pravomoćnu uporabnu dozvolu izdanu od nadležnog tijela za nekretninu koja je predmet Ugovora i u kojoj ispravi će biti navedena namjena građevine „proizvodnja vina“ te da će navedeno potraživanje biti osigurano ovjerenom zadužnicom koju bi ovrhovoditelj po primitku isplate iznosa do 20.000 eura bio dužan bez odlaganja vratiti ovršeniku. Kako ovršenik navodi da ovrhovoditelj za njega nije ishodio i dostavio mu pravomoćnu uporabnu dozvolu s namjenom građevine „proizvodnja vina“, a ovrhovoditelj je potvrdio navode ovršenika u tom dijelu, prvostupanjski sud je primjenom propisa čl. 210. st. 1., čl. 209. st. 1. i čl. 52. st. 3. i 4. OZ-a, proglasio pljenidbu i prijenos novčane tražbine ovrhovoditelja u postupku izravne naplate nedopuštenom.
8. Međutim, žalbenim navodima ovršenika je pobijano rješenje dovedeno u sumnju.
9. Ovrhovoditelj u žalbi ponavlja navode iz očitovanja na prijedlog i ukazuje da za predmetnu nekretninu postoji uporabna dozvola, međutim da bi se ishodila uporabna dozvola sa namjenom građevine „proizvodnja vina“, isto nikako ne ovisi o ovrhovoditelju niti radnjama koje je u mogućnosti poduzeti ovrhovoditelj, već isključivo o ovršeniku kao novom vlasniku nekretnine, koji bi morao ishoditi rješenje o minimalnim tehničkim uvjetima, odnosno nekretninu koja je u njegovom vlasništvu privesti svrsi. Ovršenik, osim obećanja, nije poduzeo radnje u cilju dobivanja uporabne dozvole sa namjenom građevine „proizvodnja vina“ koje je mogao i morao poduzeti samo ovršenik kao novi vlasnik nekretnine. Ovrhovoditelj je u dobroj vjeri i sukladno dogovoru s ovršenikom poduzimao radnje u cilju dobivanja uporabne dozvole sa namjenom građevine „proizvodnja vina“ pa tako, između ostalog, i rješavanje priključka za struju i privremenog priključka za vodu, iznošenje prijedloga za mogućnost priključka na javnu vodoopskrbnu mrežu. Ističe i da je ovrhovoditelj aktivno poduzimao radnje u cilju dobivanja uporabne dozvole sa namjenom građevine „proizvodnja vina“, no zbog nesuradnje s ovršenikom i nepoduzimanjem radnji ovršenika kao vlasnika nekretnine, istu je bilo nemoguće ishoditi.
10. S pravom ističe da nije „potvrdio navode ovršenika“ kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud i da je stoga prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 52. st. 4. OZ-a prema kojoj iznimno od odredbe st. 3. ovoga članka, sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz st. 1. toga članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, već je trebao primijeniti odredbu čl. 52. st. 3. OZ-a koja propisuje da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam (8) dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest (15) dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz st. 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.
12. Slijedom navedenog je žalba ovrhovoditelja uvažena i ukinuto je prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak (čl 380. toč. 3. ZPP-a).
Osijek, 19. svibnja 2026.
Sutkinja
Krunoslava Dropulić