Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-1265/2024-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Mrkiću, odvjetniku iz Valpova, protiv tuženika - protutužitelja OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Lešnjakoviću, odvjetniku iz Osijeka, radi vraćanja dara zbog namirenja nužnog dijela i proglašenja nasljednika nedostojnim, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 29. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, odlukom objavljenom 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

l. Radi namirenja nužnog dijela tužitelja RA iz [adresa] (ranije iz Rakitovice, Glavna 109), OIB: [osobni identifikacijski broj] iz ostavine iza pokojne NA, r. R, OIB: [osobni identifikacijski broj], vraća se dar učinjen tuženiku darovnim ugovorom od 21. prosinca 2010. godine ovjeren od strane javnog bilježnika Ružice Gagro pod poslovnim brojem OV-11470/2010, i to za 1/6 idealnog dijela nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku, zemljišnoknjižni odjel

Valpovo, k. o. [katastarska općina], upisane u:

- zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], oranica Vojnovo, površine 6791 m2;

- zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], dvorište 500 m2, oranica 847 m2, kuća, [adresa] površine 50m2, sveukupne površine 1397 m2;

- zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], Br. [adresa], oranica površine 1931 m2, kčbr. [katastarska čestica], oranica Kućište površine 4680 m2, kčbr. [katastarska čestica], oranica Kunišinci površine 13066 m2 i kčbr. [katastarska čestica], oranica Kunišinci površine 16198 m2, odnosno svekupne površine 35875 m2;

- zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], oranica 1631 m2, kuća i gosp. ZGR-E površine 436 m2, dvorište površine 500 m2, odnosno sveukupne površine 2567 m2;

- zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], oranica Kunišinci, površine 21070 m2;

- zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], oranica 1967 m2, dvorište površine 617 m2, kuća, Harkanovci, Matije gupca 47 površine 108 m2, odnosno sveukupne površine 2692 m2, te za 1/6 od 1/2 idealnog dijela nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku, zemljišnoknjiţni odjel Valpovo, k. o. [katastarska općina], upisane u:

- zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], oranica Kunišinci, površine 17673 m2;

- zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], oranica Svibnica, površine 17386 m2.

ll. Odbija se u cijelosti kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

" I/. Utvrđuje se da je tužitelj-protutuženik RA iz [adresa] nedostojan za nasljeđivanje svoje pokojne majke NA rođ. R iza koje se vodi ostavinski postupak pred pod brojem O-1690/2024 i da nema nikakva prava po osnovi nasljedstva iza njezine smrti.

II/. Nalaže se tužitelju-protutuženiku da nadoknadi tuženiku-protutužitelju prouzročeni parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do konačne isplate, a sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

lll. Nalaže se tuženiku - protutužitelju OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju - protutuženiku RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.353,10 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. svibnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

lV. Odbija se tužitelj – protutuženik RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sa zahtjevom za naknadu troškova sastava podneska od 12. veljače 2025. po punomoćniku odvjetniku, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 23. prosinca 2024. podnio tužbu protiv tuženika radi vraćanja dara zbog namirenja nužnog dijela. U tužbi u bitnom navodi da je rješenjem ovog Suda u ostavinskom postupku koje je doneseno pod poslovnim brojem: O-1690/2024-6 od 30. rujna 2024. prekinut ostavinski postupak iza pokojne NA te je on kao nasljednik upućen da protiv sunasljednika OA pokrene parnični postupak radi vraćanja dara zbog povrede nužnog dijela. Ostaviteljica NA, kao darovateljica i tuženik OA, kao daroprimatelj zaključili su 21. prosinca 2010. Ugovor o darovanju nekretnina koji je potvrđen po javnom bilježniku Ružici Gagro iz Valpova isti dan pod brojem Ov-11470/2010, dalje Ugovor o darovanju, kojim je darovateljica prenijela na tuženika svoje nekretnine pobliže opisane u točki I. izreke ove presude. Tužitelj smatra da je predmetnim darovnim Ugovorom sada pokojna majka stranaka darovala sve svoje nekretnine tuženiku te je time povrijedila njegovo pravo na nužni dio. S obzirom da prema zakonu tužiteljev zakonski nasljedni dio iznosi 1/3, tad njegov nužni dio iznosi 1/6 jer je sin iza pokojne NA pa tužitelj u tužbenom zahtjevu potražuje vraćanje u ostavinsku imovinu dara koji je pokojna NA učinila tuženiku Ugovorom o darovanju do visine od 1/6 idealnog dijela nekretnina kojima je NA raspolagala temeljem Ugovora o darovanju u korist tuženika. Tužitelj je predložio neposredno nakon podnošenja tužbe u podnesku zaprimljenom 8. siječnja 2025. zabilježbu spora na nekretninama kojima je raspolagala NA predmetnim Ugovorom o darovanju te je sud rješenjem od 10. siječnja 2025. prihvatio taj prijedlog i odredio zabilježbu spora.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U bitnome navodi da nije sporno da je tužitelj jedan od zakonskih nasljednika iza pokojne NA, međutim isti smatra da u pogledu tužitelja nisu ispunjene pretpostavke za postavljanje zahtjeva za povrat dara zbog povrede nužnog dijela i to iz razloga što se tužitelj teže ogriješio o obveze uzdržavanja prema ostaviteljici NA. Smatra da je tužitelj kao sin NA imao zakonsku obvezu istoj pružiti nužnu pomoć kad je ista zbog nepovoljnih zdravstvenih prilika takvu pomoć trebala te da isti to nije učinio. Stoga je postavio protutužbeni zahtjev kojim traži da se tužitelja proglasi nedostojnim za nasljeđivanje svoje pokojne majke NA. Ujedno navodi da je sud dužan prilikom utvrđivanja je li tužitelju povrijeđeno njegovo pravo na nužni dio voditi računa o zakonom propisanim pretpostavkama, odnosno potrebno je prilikom utvrđivanja vrijednosti ostavine pribrojati i vrijednost darova, novca i nakita velike vrijednosti koje je ostaviteljica učinila za života tužitelju, s tim da isti ne navodi o kojem je iznosu novca, vrijednosti nakita te darovima riječ te u tome dijelu niti ne predlaže izvođenje konkretnih dokaza radi utvrđivanja je li ostaviteljica za života tužitelju darovala nešto od navedenog. Stoga isti predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te da prihvati tuženikov protutužbeni zahtjev i da obveže tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove postupka.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, s tim da je tuženik- protutužitelj konkretne dokaze kojim potkrepljuje svoje navode o nedostojnosti tužitelja – protutuženika da naslijedi ostaviteljicu NA dostavio u vidu medicinske dokumentacije o zdravstvenom stanju NA te je predložio konkretne svjedoke koji se trebaju saslušati na te okolnosti u podnesku zaprimljenom 16. travnja 2025.

4. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka saslušao JA, ČA, AA i KA, na okolnosti je li se tužitelj – protutuženik RA ogriješio o obveze uzdržavanja prema ostaviteljici NA. Na iste okolnosti saslušane su i stranke. Radi utvrđenja je li povrijeđeno tužiteljevo – protutuženikovo pravo na nužni dio Ugovorom o darovanju koji je za života ostaviteljica NA sačinila sa tuženikom – protutužiteljem OA provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku koji je osim financijsko knjigovodstvene struke i ovlašteni sudski vještak gospodarske struke. To iz razloga što su stranke isticale tijekom postupka da su slabijeg imovnog stanja i da nisu u mogućnosti platiti troškove kombiniranog vještačenja po vještacima građevinske, strojarske i financijsko knjigovodstvene struke pa je sud vještačenje povjerio ekonomičnosti radi vještaku gospodarske struke. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u materijalnu dokumentaciju koja je sadržana u sudskom spisu, i to kako slijedi: Ugovor o darovanju nekretnina str. 6-7 spisa, izvadak iz BZP-a str. 9-16 spisa, rješenje ZK odjela Valpovo str.27-28 spisa, nalaz str. 43, 46-53 spisa, povijest bolesti str. 44,45 spisa, podnesak PBZ d.d. str. 67-69 spisa, podnesak HZMO-a str. 70 spisa, preslika knjižice vozila str. 72,73 i 96,97 spisa, podnesak Fine str. 78-79 spisa, nalozi za plaćanje str. 93-95 spisa, potvrda o uplati str. 102 spisa, podnesak Porezne uprave str. 103 spisa, nalaz i zaključak vještaka str. 106- 118 spisa, račun vještaka str. 119 spisa.

Iz spisa ovog suda poslovni broj O-1690/2024 pročitano je: smrtovnica str.1,2 spisa, zapisnik o ostavinskoj raspravi str. 5,6 spisa, ispis podataka iz Hrvatskog upisnika oporuka str. 7 spisa, preslika kartice tekućeg računa str. 8 spisa, zapisnik s ostavinske rasprave str. 9,10 spisa, ugovor o darovanju str. 12-14 spisa, rješenje o prekidu ostavinskog postupka i upućivanju u parnicu str. 18-20 spisa.

5. Predmet spora je zahtjev za vraćanje u ostavinsku imovinu dijela nekretnina kojima je ostaviteljica NA za života raspolagala Ugovorom o darovanju u korist tuženika – protutužitelja OA do visine dijela u kojem je povrijeđeno pravo tužitelja- protutuženika RA na nužni dio. Predmet spora je također i utvrđenje je li tužitelj – protutuženik RA nedostojan za nasljeđivanje svoje pokojne majke NA.

6. Među strankama nije sporno da su isti braća, odnosno sinovi ostaviteljice NA te da su samim tim zakonski nasljednici iza iste, zajedno sa svojom sestrom KA. Nije sporno niti da je ostaviteljica NA za života raspolagala Ugovorom o darovanju svim svojim nekretninama u korist sina, ovdje tuženika – protutužitelja OA, s tim da su te nekretnine pobliže opisane u tužbi te su razvidne i iz izvadaka iz BZP-a (str. 10-16 spisa).

7. Među strankama su sporne sve ostale relevantne činjenice, a prije svega je li darovanjem koje je opisano u samoj tužbi, pokojna uskratila tužitelju – protutuženiku RA njegovo pravo na nužni dio. Također je sporno je li bilo drugih darovanja koje je pokojna NA učinila prema strankama ovog postupka i kćerki KA i kolika je njihova vrijednost. Sporna je vrijednost ostavinske imovine, a sporno je i je li ostaviteljica NA ostavila dugove koji opterećuju ostavinsku imovinu i koliko isti iznose. Nadalje, sporno je jesu li ispunjene pretpostavke za proglašenje tužitelja - protutuženika RA nedostojnim da naslijedi pokojnu NA zbog tog što se isti teže ogriješio o obvezi da istu uzdržava.

8. Iz materijalne dokumentacije pročitane u dokaznom postupku utvrđeno je kako slijedi:

- da je iz medicinske dokumentacije (str. 43-53 spisa) razvidno da se pokojna NA liječila od depresije te je u vremenu od 25. studenog 2022. do 23. prosinca 2022. boravila u Specijalnoj bolnici za psihijatriju i palijativnu skrb Sveti Rafael-Strmac, na preglede je u periodu od druge polovice 2021. do smrti išla prema liječničkoj dokumentaciji uz pratnju kćeri, u to vrijeme je bila pokretna, ali joj je bila potrebna pomoć oko obavljanja svakodnevnih poslova i higijene, s tim da iz otpusnog pisma naprijed navedene Specijalne bolnice te iz ostalih nalaza proizlazi da se je bojala ostati sama kod kuće, da ju je tad hvatao strah, a od ostalih bolesti navedene su arterijska hipertenzija i šećer,

- da je prema podacima Privredne banke Zagreb (str. 67-69 spisa) NA imala otvoren umirovljenički tekući račun te da je tuženik – protutužitelj OA imao punomoć za podizanje sredstava s tog računa u vremenu od 19. siječnja 2023. do 22. srpnja 2024., s tim da je s tog računa na dan smrti NA, **.**.2024. podignut iznos od 1.050,00 eura od strane tuženika – protutužitelja OA te je saldo na računu nakon podizanja tog iznosa bio 47,81 eura,

- da iz potvrde HZMO-a (str. 70 spisa) proizlazi da je iza pokojne NA ostala neisplaćena mirovina za mjesec srpanj 2024 u iznosu od 248,54 eura,

- da iz preslike knjižice vozila (str. 72,73 i 96,97 spisa) proizlazi da je ŽA vlasnik poljoprivrednog traktora marke IMT 533, godina proizvodnje 1972., broj šasije [broj šasije], s tim da su stranke tijekom postupka učinile nespornim da je ŽA otac stranaka i suprug NA, da je isti davno preminuo te da je traktor nakon njegove smrti naslijedila upravo NA, s tim da ista nije nikad prepisala traktor na sebe jer je isti neregistriran i odjavljen,

- da iz podneska Financijske agencije (str. 78,79 spisa) proizlazi da Financijska agencija nije postupala protiv NA u smislu provođenja ovrhe na njezinim novčanim sredstvima, odnosno NA prema podacima Financijske agencije nije nikada bila u blokadi,

- da iz potvrde Porezne uprave (str. 103 spisa) proizlazi da je NA imala dug zbog neplaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje u iznosu od 124.323,51 kn + kamate, za doprinose za zdravstveno osiguranje u iznosu od 65.728,40 kn + kamate, za doprinose za zdravstveno osiguranje – zaštite na radu u iznosu od 938,76 kn + kamate i za naplatu sudskih pristojbi u iznosu od 660,00 kn, s tim da je NA tijekom 2018. u cijelosti otpisan dug zbog zastare te nije nikad pokretan prije otpisa postupak naplate tog duga, ali je 17. studenog 2010. Porezna uprava pokušala osigurati naplatu duga zasnivanjem založnog prava na nekretnini, međutim zalog je upisan na pogrešnu osobu te dug nikad nije bio stvarno osiguran založnim pravom,

- da iz ostavinskog spisa ovog Suda, broj O-1690/2024, odnosno iz zapisnika s ostavinske rasprave održane 1. kolovoza 2024. proizlazi da ostavinsku imovinu iza pokojne NA, koja je preminula **.**.2024., čine isključivo pokretnine i to potraživanje prema HZMO-u s osnove neisplaćene mirovine, novčana sredstva na tekućem računu kod PBZ d.d. i traktor IMT 533, s tim da su se kćer KA i sin OA, ovdje tuženik – protutužitelj u svojim nasljedničkim izjavama prihvatili svog nasljedstva iza pokojne majke NA.

9. Iz iskaza saslušanih svjedoka JA, ČA, AA i KA proizlazi da je NA stanovala u obiteljskoj kući zajedno sa svojim sinom ovdje tuženikom - protutužiteljem OA koji se nije ženio te su ona i sin stanovali sami nakon smrti supruga, odnosno oca stranaka ovog postupka. Tužitelj – protutužitelj RA neko je kraće razdoblje stanovao kod svog brata tuženika – protutužitelja OA i majke NA te je nakon toga napustio obiteljsku kuću. Stranke ovog postupka prema iskazima svjedoka nisu bile u zavadi, nisu bile svadljive. O NA pretežno se brinuo tuženik – protutužitelj OA koji je sa njome stanovao te kad je NA zbog bolesti bila teže pokretna, istu je redovito obilazila kćer KA koja je znala počistiti, oprati i pobrinuti se za osobnu higijenu NA te je znala donositi kuhane obroke. U tome dijelu iskazi naprijed navedenih svjedoka u cijelosti su suglasni te su te navode u svojim iskazima također potvrdile i stranke ovog postupka pa Sud stoga taj dio iskaza u cijelosti uzima kao istinit.

9.1. Sud kao istinit cijeni i dio iskaza svjedoka JA, ČA i AA u dijelu u kojem su iskazivali da je NA bila pokretna, odnosno da se je teže kretala tek neposredno pred samu smrt, da je ista bolovala od nekog psihičkog poremećaja, odnosno da je imala problema sa živcima, da se gubila te je znala nazivati okolo po selu kad je ostala sama i tražiti svog sina OA i da je istoj u takvom stanju bila potrebna pojačana skrb i briga. To iz razloga što su u tom dijelu svjedoci iskazivali jasno i uvjerljivo, isti o tome imaju neposrednih saznanja, što su i naglasili u svojim iskazima te su njihovi iskazi u tome dijelu također i u skladu sa medicinskom dokumentacijom iz koje proizlazi da je NA još 2 godine prije smrti dijagnosticirana depresija te je u medicinskoj dokumentaciji naznačeno da se bojala ostati sama i da je potrebna pojačana briga i skrb o istoj.

9.2. Sud kao istinit cijeni i dio iskaza svjedoka JA u dijelu u kojemu je iskazivao da ga je tužitelj - protutuženik RA pozvao za vrijeme dok je boravio u obiteljskoj kući stranaka da dođe kako bi se dogovorili o kupoprodaji jedne oranice jer je NA namjeravala tu oranicu prodati i pomoći sinu RA, koji je nakon razvoda ostao bez krova nad glavom. Takve navode nije osporio niti sam tuženik – protutužitelj OA, već štoviše isti je u svom iskazu izjavio da je tome tako zaista i bilo, ali da je on rekao da nema prodaje zemlje dok je majka živa te nakon toga se o tome više nije niti raspravljalo.

9.3. Sud u cijelosti uzima kao istinit i dio iskaza svjedokinje KA, sestre stranka, u dijelu u kojemu je ista iskazivala da se je ona zajedno sa braćom (strankama ovog postupka) i majkom (NA) dogovorila nakon smrti svog oca da se ona i braća odreknu nasljedstva u korist svoje majke (NA) jer je otac iza sebe ostavio dugove. To iz razloga što takve navode nisu osporavale niti same stranke ovog postupka te su takvi navodi u skladu i sa podacima iz Ugovora o darovanju iz kojeg je razvidno da je NA raspolagala nekretninama koje su pretežno bile u njezinom samovlasništvu. Sud ne može uzeti kao istinite navode svjedokinje KA da je isključiva volja NA bila u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju sa sinom, ovdje tuženikom – protutužiteljem OA da sinu daruje predmetne nekretnine jer je on ostao živjeti s njom te se za nju trebao brinuti. To iz razloga što iz podataka koje je dostavila Porezna uprava jasno proizlazi da je NA sve do 2018. imala znatne dugove, da je Porezna uprava 17. studenog 2010. pokušala osigurati naplatu tih dugova zasnivanjem založnog prava na nekretnini, ali je tom zgodom zalog upisan na pogrešnu osobu pa dug nije niti osiguran. Ugovor o darovanju sklopljen je svega mjesec dana nakon tog pokušaja osiguranja tražbine Porezne uprave pa Sud izvodi zaključak da je stvarna volja NA prilikom sklapanja Ugovora o darovanju bila usmjerena na to da darovanjem nekretnine prebaci na sina OA, a sve kako bi onemogućila Poreznu upravu da nastavno pokuša naplatu duga na predmetnim nekretninama.

10. Iz iskaza parničnih stranaka proizlazi da su isti bili cijelo vrijeme u korektnim odnosima, da se nisu nikad ozbiljnije posvađali. Tužitelj – protutuženik RA znao je posjećivati majku tijekom dvije nedjelje kroz mjesec. Dolazio je i pomagao kad su bila kolinja i kad je bila berba kukuruza. Isti u vrijeme kad je boravio u obiteljskoj kući, nakon razvoda braka, znao je sjediti s majkom i praviti joj društvo, podizati joj i donositi lijekove, s tim da je o svemu ostalome skrbio tuženik – protutužitelj OA. OA u svom iskazu ni na koji način nije rekao da je ikad tražio od brata, ovdje tužitelja – protutuženika RA, da mu pomogne brinuti se i skrbiti o majci, već štoviše u iskazu je rekao da je on preuzeo brigu o majci. U tom dijelu iskazi stranaka su životni, dani su jasno i okolnosno, uvjerljivo te su u većem dijelu suglasni pa ih Sud cijeni istinitima.

11. Iz nalaza financijsko knjigovodstvenog vještaka Darija Dumančića (Posrednik d.o.o.) od 29. prosinca 2025. (str. 106-118 spisa) te iz iskaza vještaka saslušanog na glavnoj raspravi (str. 132,133 spisa) proizlazi da je vještak sukladno zadatku Suda prvo popisao i procijenio tržišnu vrijednost svih dobara i imovine koju je ostaviteljica NA imala u trenutku smrti pa je tako naveo da se ta imovina sastoji od neisplaćenog potraživanja s osnove mirovine za srpanj 2024. u iznosu od 248,54 eura, iznosa na tekućem računu kod PBZ-a d.d. u iznosu od 47,81 eura + podignutog iznosa od 1.050,00 eura koji je tuženik – protutužitelj OA temeljem punomoći podigao s tog računa na dan smrti ostaviteljice te iznosa od 3.000,00 eura na koji je procijenio traktor IMT 533, uzevši pri tome da je taj iznos srednja tržna vrijednost traktora prema njegovom opisu s obzirom na kretanje cijena sličnih traktora u javnim oglasnicima. Zatim je od tako utvrđene vrijednosti, koja zbirno iznosi 4.346,35 eura odbio iznos dugova ostaviteljice po osnovi troškova pogreba koje je prema vlastitom iskazu snosila KA u iznosu od 900,00 eura, a koji iznos nisu osporavale stranke tijekom postupka (4.346,35 – 900,00 = 3.446,35). Nakon toga tako dobivenoj vrijednosti od 3.446,35 eura (čista ostavina) pribrojio je vrijednost svih darova uzevši da je NA za života kćeri KA poklonila dukate i zlatninu vrijednosti 900,00 eura te je utvrdio tržnu vrijednost nekretnina kojima je NA raspolagala u korist OA Ugovorom o darovanju u iznosu od 162.759,75 eura i došao do zbirnog iznosa čiste ostavine i darova koje je ostaviteljica učinila za života u iznosu od 167.106,10 eura (3.446,35- čista ostavina + 900,00-dar dukati i zlatnina +162.759,75 – vrijednost darovanih nekretnina Ugovorom o darovanju). Slijedom navedenog, iz Nalaza proizlazi zaključak da je povrijeđen nužni dio tužitelja

– protutuženika RA jer bi prema izračunu nužni dio tužitelja – protutuženika RA trebao iznositi 27.851,02 eura (1/6 od1 67.106,10 eura), dok vrijednost raspoložive ostavinske imovine koja glasi na ostaviteljicu iznosi svega 4.346,35 eura, s tim da su se prema nasljedničkim izjavama i kćerka KA i tuženik – protutužitelj OA prihvatili svog nasljednog dijela na ostavinskoj imovini pa u takvim okolnostima se iz ostavinske imovine ne može namiriti nužni dio tužitelja-protutuženik RA.

11.1. Sud je 12. siječnja 2026. otpremio rješenje poslovni broj: P-1265/2024-63 i Nalaz vještaka punomoćnicima stranaka te je rješenjem pozvao stranke da se u roku od 15 dana očituju o Nalazu vještaka ukoliko imaju primjedbi ili pitanja za vještaka. Punomoćnik tuženika – protutužitelja OA zaprimio je rješenje i Nalaz 27. siječnja 2026. te se u roku od 15 dana nije očitovao o Nalazu zbog čega je Sud izveo zaključak da isti nema primjedbi niti prijedloga pa je shodno tome zakazana glavna rasprava za dan 1. travnja 2026. Nakon zakazivanja glavne rasprave tuženik – protutužitelj dana 23. ožujka 2026., dakle, skoro puna dva mjeseca nakon što je zaprimio Nalaz vještaka i rješenje Suda kojim je pozvan da se o istom očituje, dostavio je na sudski spis podnesak u kojem paušalno, bez ikakvih konkretnih argumentacija navodi da ne može prihvatiti Nalaz pravilnim jer je isti sačinjen po vještaku financijsko knjigovodstvene struke, a trebao je biti sastavljen po vještaku građevinske i strojarske struke. Kako bi otklonio bilo kakvu sumnju u pravilnost i istinitost Nalaza sačinjenog po stalnom sudskom vještaku Dariju Dumančiću (Posrednik d.o.o.), Sud je pozvao istog na glavnu raspravu te je na ročištu održanom 29. travnja 2026. (str. 132,133 spisa) vještak izjavio da je financijsko knjigovodstveni i gospodarski vještak, da ima dugogodišnje iskustvo na utvrđivanju tržnih vrijednosti pokretnih i nepokretnih stvari, da je predsjednik Hrvatske udruge vještaka i procjenitelja te da mu je u cijelosti poznata metodologija koju primjenjuju građevinski vještaci prilikom utvrđivanja vrijednosti nekretnina. Smatra da je prilikom izrade Nalaza, temeljem svog iskustva kojeg ima kao financijsko knjigovodstveni i gospodarski vještak prilikom utvrđivanja tržnih vrijednosti nekretnina primijenio metodologiju koja je razrađenija i točnija od metodologije koju za procjenu koriste građevinski vještaci te je pored porezno prihvatljive osnovice koju koriste građevinski vještaci, a koja predstavlja cijene iz ugovora o kupoprodaji koje su naznačene u ugovorima i dostavljene Poreznoj upravi, cijenio i ponude nekretnina i pokretnina prema kretanju istih u oglasima na javnim portalima, prema području na kojem se te nekretnine približno nalaze. Na taj način smatra da je utvrđena vrijednost točnija jer predstavlja tržnu vrijednost tih nekretnina, a ne vrijednost koja je za slične nekretnine prijavljena Poreznoj upravi, a koja vrijednost može biti manja od stvarne zbog pokušaja ugovaratelja da prikazivanjem manje cijene postignu plaćanje manjeg iznosa poreza.

11.2. Sud u cijelosti prihvaća Nalaz i zaključak vještaka kao i njegovo usmeno pojašnjenje jer su isti dani jasno, životno i okolnosno, u skladu sa pravilima struke, uz detaljan izračun i navođenje metoda i metodologije koje je vještak primijenio. Činjenica što vještak nije utvrđivao stupanj izgrađenosti dvaju nekretnina u čijem je opisu označeno da se između ostalog sastoje od kuća, kao i činjenicu da nije neposredno pregledao traktor IMT 533, Sud ne smatra da je bilo od bitnog utjecaja na pravilno utvrđenje tržne vrijednosti tih nekretnina i traktora. To iz razloga što sam tuženik – protutužitelj OA tijekom postupka nije isticao da se na te dvije nekretnine ne nalaze kuće, a nije osporavao, odnosno navodio da je predmetni traktor i unatoč svom godištu proizvodnje neispravan i da nije u voznom stanju. Štoviše, iz njegovog iskaza proizlazi da je kuću i okućnicu redovito održavao te da su on i majka, dok je bila živa, živjeli prosječnim životom, u prosječnim životnim uvjetima pa stoga proizlazi da niti sam tuženik – protutužitelj OA ne smatra da je riječ o starim i zapuštenim objektima koji bi samim tim imali kud i kamo nižu vrijednost od one koju je naveo vještak u Nalazu. Čak kad bi te dvije nekretnine imale i nešto nižu vrijednost zbog lošijeg općeg stanja građevinskih objekata koji se na njima nalaze općepoznato je da je cijena oranica-poljoprivrednog zemljišta u Slavoniji u konstantnom porastu te preostalih pet nekretnina koje su označene isključivo kao oranice većih površina moguće je da bi na tržištu zbog svoje veličine postigle i veću cijenu od one na koje je iste procijenio vještak. Također činjenica da je vještak za jednu od oranica prilikom procjene koristio usporedne podatke o kretanju cijena oranica u susjednoj općini Marijanci, a ne u općini na čijem se području ta oranica nalazi Sud ne smatra da je utjecalo bitnije na utvrđenje vrijednosti te oranice. To stoga što je općepoznato da je šire područje oko predmetnih oranica plodna ravnica sa podjednakim uvjetima gospodarenja te uzimanje u obzir kretanja oranica na tržištu u susjednim općinama može dovesti samo do točnijeg utvrđenja njihove vrijednosti. Stoga u takvim okolnostima, naknadno prigovaranje tuženika-protutužitelja OA Nalazu vještaka Sud smatra prije svega usmjerenim na odugovlačenje ovog postupka jer da je imao bilo kakvih primjedbi punomoćnik tuženika-protutužitelja bi sasvim sigurno te primjedbe odmah istaknuo po zaprimanju Nalaza, a ne bi čeko gotovo dva mjeseca. Pri tom treba naglasiti, iako to nije ušlo u zapisnik, da su se ne pripremnom ročištu punomoćnici stranaka suglasili da vještačenje provede jedna osoba – stalni sudski vještak financijsko- knjigovodstvene i gospodarske struke ekonomičnosti radi, a što je Sud ispoštovao.

12. Iz čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) proizlazi da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivne strane. Nadalje, iz čl. 69. st. 1. i 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje ZN), između ostalog proizlazi da su nužni nasljednici ostaviteljevi potomci te da su isti nužni nasljednici kad su po zakonskom redu nasljeđivanja pozvani na nasljeđivanje. Prema čl. 70. st. 1. ZN-a pravo na nužni dio jest nasljedno pravo, a dio koji pripada pojedinom nužnom nasljedniku naziva se nužni dio, s tim da prema st. 3. istog članka nužni dio potomka, kao nužnog nasljednika iznosi jednu polovicu od onog dijela koji bi mu pripao po zakonskom redu nasljeđivanja. Nužni nasljednik ima pravo na ime svog nužnog dijela dobiti onoliku vrijednost koliko na njega otpada kad se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom njegovog nužnog nasljednog prava, čl. 70. st. 5. ZN-a. Izračunavanje vrijednosti nužnog dijela pobliže je opisano u člancima 71. – 84. ZN-a. Člankom 125. ZN-a propisani su razlozi nedostojnosti za nasljeđivanje te je navedeno da je nedostojno naslijediti, kako na temelju oporuke tako i na temelju zakona, onaj tko je namjerno usmrtio ostavitelja ili je to pokušao, onaj koji je silom ili prijetnjom natjerao ili prijevarom naveo ostavitelja da napravi ili opozove oporuku, onaj koji je uništio ili sakrio ostaviteljevu oporuku s namjerom da spriječi ostvarenje ostaviteljeve posljednje volje i onaj koji se teže ogriješio o obvezi uzdržavanja prema ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdržavanja.

13. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan. Ujedno je utvrđeno da je protutužbeni zahtjev neosnovan.

14. Na temelju provedenog dokaznog postupka Sud izvodi zaključak da je Ugovorom o darovanju, kojim je još krajem 2010. raspolagala ostaviteljica NA u korist svog sina, ovdje tuženika – protutužitelja OA, povrijeđeno pravo na nužni dio tužitelja – protutuženika RA. To stoga što za vrijeme života NA, tužitelj – protutuženik RA nije od majke i oca dobio nikakvu konkretnu vrijednost na ime dara, dok je s druge strane iznimno vrijedne nekretnine majka za života darovala tuženiku – protutužitelju OA. Ostaviteljica je također dar manje vrijednosti u vidu zlatnine i dukata poklonila i kćerki KA. Nakon što se u obzir uzmu svi darovi, dugovi koji terete ostavinu, kao i vrijednost čiste ostavine koja se sastoji iz pokretnina opisanih u ostavinskom predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem: O-1690/2024 te kad se sukladno člancima 71. – 84. ZN-a izvrši izračun, a što je napravio vještak u svom Nalazu, nesporno proizlazi da je upravo 1/6 od onog dijela nekretnina kojima je raspolagala NA za života Ugovorom o darovanju upravo vrijednost koja se na ime nužnog dijela treba vratiti u ostavinu radi namirenja nužnog djela tužitelja – protutuženika RA. Pri tom treba naglasiti da su zakonski nasljednici iza pokojne NA njezino troje djece, odnosno stranke ovog postupka i njihova sestra KA. Prema čl. 9. ZN-a u okolnostima kada je suprug ostaviteljice umro prije nje, stranke ovog postupka i njihova sestra KA, nasljeđuju NA svaki u 1/3 dijela. Stoga prema čl. 70. st. 3. nužni dio svakog od nasljednika u konkretnom slučaju iznosi polovicu zakonskog nasljednog dijela, odnosno u ovom slučaju 1/6. Budući je nasljednička izjava neopoziva te da su se na zapisniku u ostavinskoj raspravi od 1. kolovoza 2024. (str. 5,6 ostavinskog spisa O-1690/2024) kćerka KA i tuženik – protutužitelj OA prihvatili svog nasljednog dijela iza NA jasno je da je u takvom okolnostima tužitelju – protutužitelju RA pripada 1/3 ostavinske imovine koja je zbog svoje vrijednosti nedostatna da nadomjesti njegovo pravo na nužni dio u odnosu na nekretnine velike vrijednosti kojima je NA raspolagala u korist ovdje tuženika – protutužitelja OA Ugovorom o darovanju. Upravo iz tog razloga pravo tužitelja-protutuženika RA na nužni dio bit će zadovoljeno u cijelosti samo ako se nekretnine kojima je NA RA raspolagala vrate u ostavinsku imovinu u visini od 1/6 dijela kojim je raspolagala NA pa je stoga temeljem svega navedenog odlučeno kao u izreci ove Presude pod točkom I.

15. Tijekom postupka također je utvrđeno da je ostaviteljica NA raspolagala Ugovorom o darovanju u korist sina koji je ostao živjeti s njom i raditi na poljoprivredi, ovdje tuženika – protutužitelja OA kako bi onemogućila Poreznu uprava da iz vrijednosti nekretnina kojima je raspolagala naplati potraživanje koje je Porezna uprava imala prema NA, a što je detaljnije obrazloženo pod točkom 9.3. obrazloženja ove Presude. Stoga ista nije nikada niti imala namjeru da isključi ili na bilo koji način onemogući tužitelja – protutuženika RA od nasljeđivanja, a namjera joj nije bila niti da sin OA jedini dobije predmetne nekretnine. Da je tome tako proizlazi i iz iskaza samih stranaka i svjedoka JA koji su suglasno iskazivali da je NA htjela za života prodati jednu od nekretnina JA kako bi dobiveni novac dala tužitelju – protutuženiku RA nakon razvoda braka, a sve kako bi si isti mogao riješiti stambeno pitanje, a od čega je odustala jer tuženik – protutužitelj OA kao formalni vlasnik tih nekretnina nije želio da se išta prodaje prije majčine smrti. To ujedno ukazuje i da su odnosi između NA i tužitelja – protutuženika RA cijelo vrijeme bili korektni, da je NA kao majci bilo stalo do sina, da ju je pogodila životna situacija u kojoj se isti zatekao nakon razvoda. Kad se tome pridodaju još i navodi samog tuženika – protutužitelja OA, da je cijelo vrijeme bio u korektnim odnosima sa bratom, da se nisu svađali i da je istome rekao da može ostati u obiteljskoj kući gdje ima svoju sobu koliko god dugo želi, da je tužitelj-protutuženik RA posjećivao majku, Sud izvod zaključak da nije ispunjen niti jedan od razloga iz čl. 125. ZN-a da se tužitelj – protutuženik RA proglasi nedostojnim da naslijedi svoju majku. Isti se nije ogriješio o svojoj zakonskoj obvezi da uzdržava majku jer ista uzdržavanje od njega očito nikad nije niti tražila, a to nisu tražili od njega niti tuženik – protutužitelj OA niti sestra KA. Sam tuženik – protutužitelj OA u svom iskazu je naglasio da je brat posjećivao majku prije razvoda, bar dva puta mjesečno, da je dolazio pomagati kad su bila kolinja i berba kukuruza, da je nakon razvoda, za vrijeme koje je boravio u obiteljskoj kući znao sjediti sa majkom, istoj donijeti lijekove, ponekad i nacijepati drva. Životno je da je kćer KA pred sam kraj života najviše pomogla svojoj majci jer je kao žensko dijete skrbila o njenoj higijeni, kupala ju je mijenjala pelene …, kao i da je tuženik-protutužitelj OA pomagao cijelo vrijeme koliko je mogao jer je cijelo vrijeme živio sa majkom. Na tuženiku-protutužitelju OA je bio teret dokaza da dokaže da je postojala potreba da tužitelj-protutuženik RA doprinosi za uzdržavanje majke, kao i da su on ili NA to od njega tražili. Međutim, isti to tijekom postupka nije dokazao pa je slijedom svega navedenog odlučeno kao u izreci ove Presude pod točkom II..

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, s tim da je visina troškova odmjerena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje Tarifa), u skladu s naznačenom vrijednosti predmeta spora koja je u tužbi naznačena u iznosu od 1.500,00 eura. Tužitelj - protutuženik u cijelosti je uspio u ovom postupku pa su istom dosuđeni troškovi koji su po ocjeni ovog Suda u smislu čl. 155. ZPP-a bili nužni za uspjeh i to kako slijedi:

- trošak sastava po punomoćniku odvjetniku tužbe u iznosu od 200,00 eur, a što je u skladu s Tbr. 7. 1. Tarife,

- trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na pripremnom ročištu/ glavnoj raspravi 16. travnja 2025., 16. lipnja 2025., 1. travnja 2026., 29. travnja 2026. u iznosima od po 200,00 eur za svako ročište ili 800,00 eur ukupno za sva 4 ročišta, a što je u skladu s Tbr. 9.1. Tarife,

-sastav po punomoćniku odvjetniku obrazloženog podneska od 8. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eur, a što je u skladu s Tbr. 8.1. Tarife, jer je u tom podnesku tužitelj dostavio prijedlog za zabilježbu spora,

-sastav po punomoćniku odvjetniku obrazloženog podneska od 23. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eur, a što je u skladu s Tbr. 8.1. Tarife, jer se u tom podnesku tužitelj očitovao na tuženikov odgovor na tužbu i protutužbu.,

-sastav po punomoćniku odvjetniku obrazloženog podneska od 23. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eur, a što je u skladu s Tbr. 8.1. Tarife, jer se u tom podnesku tužitelj očitovao o okolnostima na koje treba provesti vještačenje s obzirom na navode koji su isticali saslušani svjedoci u prethodnom dijelu postupka.

Slijedom navedenoga, tužitelju su za zastupanje po punomoćniku odvjetniku priznati ukupni troškovi u iznosu od 1.600,00 eur, na što je pridodan PDV po stopi od 25%, a što ukupno iznosi 2.000,00 eur. Pored navedenih troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku, tuženiku je priznat trošak stvarno plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eur, kao i trošak uplaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 300,00 eura jer je taj iznos na ime nagrade isplaćen vještaku prema računu (str. 119 spisa) temeljem rješenja (str. 123 spisa). Također, priznat mu je i trošak sudske pristojbe na presudu od 26,55 eura. Slijedom navedenog ukupno odmjereni troškovi iznose 2.353,10 eur.

17. Tužitelj – protutuženik je odbijen sa zahtjevom za trošak sastava podneska po punomoćniku odvjetniku od 12. veljače 2025. jer je tim podneskom zatražio od Suda samo da mu odobri da se očituje na odgovor na tužbu u smislu čl. 299. a. ZPP-a bez da je uz taj podnesak i dostavio pisano očitovanje na odgovor na tužbu. S obzirom da mu je u prethodnoj točki obrazloženja ove presude za očitovanje na odgovor na tužbu i protutužbu priznat trošak u vidu obrazloženog podneska od 23. ožujka 2025. proizlazi da je podnesak od 12. veljače 2025. bez ikakvog utjecaja na konačan uspjeh tužitelja u ovom postupku. O trošku pristupa punomoćnika tužitelja – protutuženika RA za ročište za objavu presude bit će odlučeno naknadno ukoliko punomoćnik pristupi na to ročište.

18. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Valpovo, 19. svibnja 2026.

Sudac

Goran Jokić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja – protutuženika

2.Punomoćniku tuženika – protutužitelja.