REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-526/2020-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Dimitrijević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVITAK, Zagreb, Strossmayerov trg 9, OIB: 26702280390, radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i odsutnosti tuženika, 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev:

"Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos po prijedlogu tuženika izravnom naplatom kod Financijske agencije na temelju zadužnice izdane na ime IU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovjerene od strane javnog bilježnika Nikola Tadić, Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 23, broj ovjere: OV-8775/07 od dana 18. rujna 2007."

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 8.956,40 eura sa zateznim kamatama od 19. svibnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 30. siječnja 2020. ističe da je zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr-67/20-3 od 13. siječnja 2020. upućen da u roku od 15 dana od dana dostave istog pokrene ovu parnicu iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 9. i toč. 11. Ovršnog zakona, odnosno iz razloga što je tražbina tuženika prestala na temelju činjenice koja je nastala nakon potvrđivanja javnobilježničke isprave te iz razloga što je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Tužitelj ističe da je kao jamac izdao zadužnicu, čiji potpis je ovjerio javni bilježnik Nikola Tadić u Zagrebu, broj ovjere OV-8775/07 od 18. rujna 2007., u svrhu osiguranja tražbine po ugovoru o kreditu broj 5/07, a sukladno sklopljenom sporazumu o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine od 18. rujna 2007., koje ugovore je treća osoba sklopila s tuženikom 12. rujna 2007. Ističe da je tuženik na temelju zadužnice 22. studenog 2019. podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine u visini 325.252,79 kuna, i to na način da od tužitelja potražuje iznose 2.000,00 kuna i 951,79 kuna na ime troška, a iznose od 159.397,51 kuna, 45.773,69 kuna i 117.129,80 kuna na ime glavnice, zajedno sa zateznom kamatom. Ističe prigovor zastare u odnosu na naplatu tražbine iz predmetne zadužnice. Ističe da je zadužnica izdana 18. rujna 2007., da je prvi put podnesena na naplatu dana 14. siječnja 2011. (pa da je zastarni rok tada počeo teći iznova), a drugi put 22. studenog 2019. kada je već nastupila zastara. Ističe da je zastara nastupila 15. siječnja 2016. Također ističe da tuženik nije uredno ispunjavao ugovorne obveze, odnosno da nije uredno izvršavao ugovorene parcijalne isplate prema tužitelju. Ističe da tužitelj nije konzumirao ugovor o kreditu nego da je samo izdao zadužnicu kao osiguranje naplate tražbine. Ističe i da osporava cjelokupni iznos tražbine za koji iznos je tuženik aktivirao predmetnu zadužnicu. Navodi da je tuženik, putem zastupnika Privredne banke Zagreb d.d., s trgovačkim društvom MEGAL CREO d.o.o. (korisnik kredita) sklopio ugovor o kreditu, da su zadužnice izdali UU kao jamac platac te tužitelj kao jamac platac, dok je VU sudjelovala kao založni dužnik sukladno sporazumu o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine sklopljenog 18. rujna 2007. Navodi da je kreditni odnos uključivao osnovna i obrtna sredstva, i to u ukupnom iznosu od 1.500.000,00 kuna, dok se korisnik kredita obvezao uložiti iznos vlastitih sredstava u visini 811.101,00 kuna. Ugovorena je periodična isplata koje se tuženik nije pridržavao. Objašnjava da je ugovoreno je da će korisnik kredita u odnosu na „osnovna sredstva“ uložiti vlastita sredstva u visini od 452.430,00 kuna te da će mu tuženik isplatiti iznos od 1.050.000,00 kuna, dok do isplate iznosa „obrtnih sredstava“ nikada nije došlo. Ističe da tuženik nikada nije korisniku kredita isplatio dogovoreni iznos, već samo iznos od 558.684,65 kuna, dok je korisnik kredita uložio vlastita sredstva u dogovorenoj visini. Ističe da ta okolnost proizlazi iz stanja duga koji je tuženik 9. listopada 2009. dostavio korisniku kredita, a što obuhvaća s osnova glavnice iznos od 558.684,65 kuna, s osnova dospjele naknade iznos od 932,54 kune, s osnove dospjele rate 9.469,16 kuna, te s osnova dospjele kamate 39.653,17 kuna. Dakle, sveukupan iznos duga 30. rujna 2009. iznosio je 608.739,52 kuna. Ističe da tuženik poslije 30. rujna 2009. niti tužitelju niti društvu MEGAL CREO d.o.o. nije isplatio nikakav iznos. Također ističe da je korisnik kredita sklopio ugovor sa Hrvatskom agencijom za malo gospodarstvo i da je na račun tuženika 4. ožujka 2010. izvršena uplata u iznosu od 453.033,55 kuna te da se tuženik u ovršnom postupku Ovr-6299/15 koji je pokrenuo protiv založne dužnice VU naplatio u visini 185.000,00 kuna. Ističe da je u tom ovršnom postupku rješenjem od 16. listopada 2019. utvrđeno da je tuženik ostao djelomično nenamiren s osnove zatezne kamata na glavnicu izvan perioda od tri godine od donošenja rješenja o dosudi te u cijelosti s naslova glavnice, naknade i redovne kamate. Stoga zaključuje da tuženik u ovom postupku neosnovano ponovno traži naplatu već isplaćenih iznosa s osnove zateznih kamata. Na pripremnom ročištu održanom 8. rujna 2021. ističe da je tražbina tužitelja podmirena u cijelosti, a da po spornoj zadužnici nikada nije provedena niti djelomična naplata. Tužbenim zahtjevom predlaže donošenje presude kojom se proglašava nedopuštenom pljenidba i prijenos po prijedlogu tuženika izravnom naplatom kod Financijske agencije na temelju zadužnice izdane na ime tužitelja ovjerene od strane javnog bilježnika Nikole Tadića, Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 23, broj ovjere: OV- 8775/07 od 18. rujna 2007. Traži naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Ističe da je predmetnom zadužnicom osigurano potraživanje tuženika iz ugovora o kreditu 5/07 sklopljenog 12. rujna 2007. između tuženika i MEGAL CREO d.o.o. kao korisnika kredita te tužitelja i UU kao jamaca plataca. Ističe da je tražbina iz ugovora o kreditu dospjela otkazom ugovora o kreditu 25. studenog 2009., a ne danom izdavanja zadužnice 18. rujna 2007. Ističe da je zastarni rok prekinut više puta podnošenjem zadužnice na naplatu tijekom 2009., 2010. te 4. siječnja 2011., kao i pokretanjem ovršnog postupka na nekretninama radi naplate tražbine po ugovoru o kreditu koji se vodio kod Općinskog suda u Sesvetama broj Ovr-3788/09 koji je obustavljen 28. rujna 2012. Ističe da je zastarni rok prekinut 20. svibnja 2015. pokretanjem novog ovršnog postupka na nekretninama koji je vođen od ovog suda pod brojem Ovr-6299/15 i koji je obustavljen 26. studenog 2019. Ističe da je nakon djelomičnog namirenja u iznosu od 185.000,00 kn u postupku Ovr-6299/15, koja sredstva su tuženiku uplaćena 31. prosinca 2019. (nakon podnošenje predmetnog zahtjeva za izravnu naplatu), tuženik FINA-i uputio zahtjev za umanjenje naplate po zadužnici 102857. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova postupka.

3. Sud je izveo dokaz čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu te spisa ovog suda Ovr-67/2020 koji se nalazi u priklopu ovog spisa.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Čitanjem spisa ovog suda Ovr-67/2020 utvrđeno je:

- da je ovršenik (ovdje tužitelj) 9. siječnja 2020. podnio prijedlog da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos na temelju zahtjeva ovrhovoditelja (ovdje tuženika) za izravnu naplatu tražbine podnesen FINA-i na temelju zadužnice izdane na ime tužitelja ovjerene od strane javnog bilježnika Nikole Tadića, Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 23, broj ovjere: OV-8775/07 od 18. rujna 2007., u kojem prijedlogu ističe prigovor zastare te osporava visinu tražbine navodeći da tuženik nije isplatio ugovoreni iznos nego samo iznos od 558.684,65 kn, osporava visinu tražbine ovdje tuženika te da je tuženik djelomično naplatio svoju tražbinu u iznosu od 185.000,00 kn u ovršnom postupku ovog suda Ovr-6299/15

- da je zaključkom od 13. siječnja 2020. upućen ovdje tužitelja da u roku 15 dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave – zadužnice javnog bilježnika Nikole Tadića, Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 23, broj ovjere: OV-8775/07 od 18. rujna 2007. iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17,dalje OZ)

- da je spomenuti zaključak dostavljen ovdje tužitelju 16. siječnja 2020. koji je tužbu u ovoj pravnoj stvari pokrenuo u roku od 15 dana

6.1. Čitanjem zadužnice na temelju koje je određena pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate (list 156 spisa) utvrđeno je da se radi o privatnoj ispravi na kojoj je potpis tužitelja ovjeren kod javnog bilježnika 18. rujna 2007. pod brojem OV-8775/07. Sukladno čl. 183. st. 1. Ovršnog zakona koji je važio u vrijeme izdavanja zadužnice (NN 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, dalje OZ/96), dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banke te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate.

6.2. Dakle, radi se o zadužnici sastavljenoj prije 1. siječnja 2010. koja nije potvrđena od javnog bilježnika (nije solemnizirana). Na tražbinu iz takve zadužnice primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO). Takvo pravno shvaćanje zauzeto je na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (7/18) održane 19. studenog 2018.

7. Čitanjem specifikacije izvršenja osnove za plaćanje FINA-e (list 161-164 spisa) te podataka iz očevidnika FINA-e (list 185-203) utvrđeno je:

- da je predmetna zadužnica FINA-i prvi put podnesena na naplatu 14. siječnja 2011.

- da po istoj ništa nije naplaćeno

- da je FINA po toj osnovi prestala postupati stupanjem na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18) - 4. kolovoza 2018. sukladno čl. 12. tog Zakona

- da je predmetna zadužnica ponovno evidentirana u redoslijedu naplate kod FINA-e 22. studenog 2019.

8. Prema tome, s obzirom da je zadužnica izdana 18. rujna 2007., a prvi put je podnesena na naplatu FINA-i 14. siječnja 2011., nedvojbeno je da je prvi put podnesena na naplatu unutar petogodišnjeg zastarnog roka (tužitelj niti ne tvrdi da je tražbina tuženika u tom trenutku bila zastarjela). Time je prekinut tijek zastare.

9. Između stranaka je sporno kada je ponovno počeo teći zastarni rok. Tužitelj smatra da je isti počeo teći iznova 14. siječnja 2011.

10. Dana 31. srpnja 2010. stupio je na snagu Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 91/2010, ZPONS/18), kojim je u prijelaznim i završnim odredbama u čl. 36. propisano da se od 1. siječnja 2011. na provedbu ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika i osiguranja prethodnim i privremenim mjerama te na postupak izvansudske ovrhe uređene Ovršnim zakonom ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08) i Općim poreznim zakonom ("Narodne novine" broj 147/08) odgovarajuće primjenjuju odredbe tog Zakona, a posebno pri dostavi rješenja o ovrsi, traženju podataka o računima i štednim ulozima ovršenika, određivanju ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika, provedbi ovrhe po računima ovršenika, provedbi ovrhe po zadužnici, odgovornosti u provedbi ovrhe i redoslijedu naplate. Odredbe čl. 9. st. 3., 4., 5., 6., 7. i 8. ZPONS/18 u bitnom, bez vremenskog ograničenja, određuju radnje provedbe ovrhe koje poduzima Agencija i banke, sve do izvršenja osnove za plaćanje, kada sukladno odredbi čl. 9. st. 8. ZPONS, Agencija u Jedinstvenom registru računa briše oznaku blokade računa i oznaku raspolaganja oročenim sredstvima.

11.1. Slijedom navedenog, kako je provedba ovrhe po zadužnici u pravno relevantnom razdoblju propisana bez vremenskog ograničenja, petogodišnji zastarni rok, koji je nesporno prekinut podnošenjem zadužnice na naplatu 14. siječnja 2011., nije odmah tada počeo teći iznova, neovisno o tome što po istoj ništa nije naplaćeno. Naime, zadužnica nije bila povučena. Petogodišnji zastarni rok počeo je teći iznova u smislu čl. 245. st. 1. ZOO-a tek 4. kolovoza 2018., kada je FINA je po predmetnoj zadužnici prestala postupati stupanjem na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18) - 4. kolovoza 2018. sukladno čl. 12. tog Zakona. Ovaj stav suda podudaran je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev- 1027/21-2 od 3. svibnja 2022.

11.2. Kako je tuženik ponovno podnio predmetnu zadužnicu te je ista evidentirana u redoslijedu naplate kod FINA-e 22. studenog 2019., taj je prijedlog tuženika podnesen unutar petogodišnjeg zastarnog roka, čime je tijek istog ponovno prekinut. Novi zastarni rok nije počeo teći. Dakle, prigovor zastare nije osnovan te nije ostvaren žalbeni razlog propisan čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ.

12.1. Što se pak tiče tvrdnji tužitelja istaknutih u pravcu postojanja žalbenog razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ (da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave), treba reći da je tužitelj izdao predmetnu zadužnicu u svrhu osiguranja tražbine tuženika po ugovoru o kreditu 5/07 sklopljenim 12. rujna 2007. između tuženika i MEGAL CREO d.o.o. (što je utvrđeno čitanjem zadužnice, list 156 spisa).

12.2. Čitanjem tog ugovora o kreditu (list 148-154 spisa) utvrđeno je da je MEGAL CREO d.o.o. korisnik kredita, dok je tužitelj jamac platac. Tim ugovorom tuženik je stavio na raspolaganje korisniku kredita kunsku protuvrijednost od 205.902,20 eura. Korisnik kredita iskoristio je sredstva kredita u iznosu od 77.953,79 eura (što je među strankama nesporno, ročište 19. studenog 2025., list 489 spisa), dok je ostao neiskorišten dio kredita u iznosu 127.948,41 eura. Ugovor o kreditu je otkazan 25. studenog 2009. (koju činjenicu tužitelj nije osporavao).

12.3. Čitanjem podataka iz očevidnika FINA-e (list 202 spisa) utvrđeno je da je tuženik 22. studenog 2019. podnio zadužnicu na naplatu i to za sveukupan iznos od 366.405,50 kn (od čega iznos od 2.951,79 kn po osnovi troškova, iznos od 246.323,91 kn po osnovi kamata te iznos od 117.129,80 kn po osnovi glavnice). Nakon djelomičnog namirenja tražbine tužitelja u ovršnom postupku ovog suda Ovr-2754/2011, tužitelj je FINI 13. siječnja 2020. podnio zahtjev za umanjenje naplate po predmetnoj zadužnici (list 114 spisa), dok iz očevidnika (list 202 spisa) proizlazi da je naplata zadužnice povučena za ukupan iznos od 208.122,09 kn i to 2.951,79 kn po osnovi troškova te 205.17,20 kn po osnovi kamata.

12.4. Izuzev činjenice da je tražbina tuženika djelomično namirena u ovršnom postupku ovog suda Ovr-2754/2011 (što tuženik ne osporava te je on i podnio zahtjev za umanjenje naplate po predmetnoj zadužnici te je u očevidniku FINA-e evidentirano povlačenje naplate zadužnice u ukupnom iznosu od 208.122,09 kn), tužitelj ničim nije dokazao je bilo korisnik kredita, bilo on sam ili netko treći, podmirio tražbinu tuženika u bilo kojem drugom dijelu.

12.5. Kada tužitelj, kao ovršenik, povodom zahtjeva za izravnu naplatu od 22. studenog 2019., prigovara da je predmetna tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala nakon izdavanja predmetne zadužnice tj. da je predmetni dug djelomično ili u cijelosti podmiren (čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ) te kada je radi tog razloga upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (čl. 52. st. 3. OZ), onda je u parnici na tužitelju teret dokaza na okolnost prestanka tražbine tuženika tj. podmirenja duga. Izraženi stav ovog suda podudaran je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-1240/2025-2 od 23. prosinca 2025.

12.6. Tužitelj je u ovom postupku naveo da osporava izračun tuženika u pogledu visine obveze tužitelja odnosno da je tuženik uplatama koje su vršene pogrešno zatvarao dugovanje te je predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem. Sud je odredio izvođenje tog dokaza na okolnost visine tražbine te je naložio tužitelju uplatiti predujam u iznosu od 700,00 eura u roku 30 dana na ročištu održanom 19. studenog 2025. uz upozorenje da će sud odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u tom roku (čl. 153. st. 3. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP). Tužitelj niti u roku 30 dana, niti do dana zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari 9. travnja 2026. nije uplatio predujam pa je sud odustao od izvođenja tog dokaza (čl. 153. st. 3. ZPP). Prema tome, tužitelj ničim nije dokazao navedene tvrdnje, a na njemu leži teret dokaza istih (kako je to naprijed obrazloženo).

12.7. Slijedom svega navedenog, nije ostvaren niti žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ.

13. Prema tome, kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih bi sporna pljenidba i prijenos bili nedopušteni, a koji su propisani čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. OZ-a, zbog kojih je tužitelj upućen na pokretanje ovog postupka, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan.

14. Kako je tužitelj izgubio parnicu, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.