REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1254/2023-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Andrei Krstanović Čada, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Nike Skelina, univ. spec. iur., u pravnoj stvari tužiteljice ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 37, protiv tuženika Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, Zagreb (Grad Zagreb), Slovenska ulica 24, zastupanog po punomoćniku Anti Puljizu, odvjetniku u Zagrebu, Strojarska cesta 8, radi naknade štete, nakon provedene javne, usmene i neposredne glavne rasprave zaključene 13. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, punomoćnika tuženika po zaposlenju i punomoćnika umješača na strani tuženika, 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, isplatiti tužiteljici ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos do 4.590,00 EUR (četiri tisuće pet stotina i devedeset eura i nula centa) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 7. ožujka 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate na predmetni iznos za 6. ožujak 2023. godine.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice u iznosu od 460,00 EUR (četiri stotine i šezdeset eura i nula centa) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 6. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.068,65 EUR (tri tisuće šezdeset i osam eura i šezdeset i pet centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u bitnom navodi kako je 21. svibnja 2020. stradala na parkiralištu Doma zdravlja Zagreb-Zapad (Vrapče) prilikom odlaska s posla kući na način da je nogom zapela na oštećenu kanalicu za odvod oborinskih voda, a slijedom čega je izgubila ravnotežu i pala. Navodi da je u štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede opisane u dostavljenoj liječničkoj dokumentaciji te potražuje naknadu neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 5.050,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 6. ožujka 2023. pa do isplate. Predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev te potražuje trošak parničnog postupka.

2. Tuženik u bitnom osporava nastanak štetnog događaja, kao i pasivnu legitimaciju navodeći kako je u konkretnom slučaju pasivno legitimirano trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Zagrebačke ceste. Ujedno tuženik osporava i uzročno- posljedičnu vezu, kao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev i potražuje trošak parničnog postupka.

3. Umješač na strani tuženika, a kod kojeg je u vrijeme štetnog događaja tuženik imao zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti iz djelatnosti, u bitnom osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev i potražuje trošak parničnog postupka.

4. U tijeku postupka sud je saslušao tužiteljicu kao stranku (stranice spisa 71-72), svjedokinju OB (stranica spisa 72) te je proveo očevid na licu mjesta i izvršio uvid u zapisniku priložene fotografije (stranice spisa 112-117). Nadalje, sud je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Miljenku Franiću (stranice spisa 84-85) kojeg je usmeno saslušao na ročištu 29. travnja 2025. godine. Nadalje, sud je izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu (stranice spisa 6-9), kao i liječničku dokumentaciju i zdravstveni karton tužiteljice (stranice spisa 14-18, 130-161). Ujedno je sud izvršio uvid u ugovor o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Zagreba (stranice spisa 25-29), policu osiguranja od odgovornosti broj:

1307-00050978 (stranica spisa 30), generalnu policu broj [broj police] (stranice spisa 99-102), e-mail korespondenciju (stranice spisa 62-64). Izvršen je uvid i u presude prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u vezi s ozljedom tužiteljice iz 2019. (stranice spisa 50-61). Konačno, izvršen je uvid u katastarski plan, posjedovni list te izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu na kojoj je tužiteljica nastradala.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. – dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet ovog spora jest zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete u vezi sa štetnim događajem od 2. svibnja 2017. godine.

7. U tijeku postupka među strankama je sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, uzročno-posljedična veza, kao i osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Prije svega, potrebno je navesti kako se neosnovano ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

Člankom 100. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj: 84/2011., 18/2013., 22/2013., 54/2013., 148/2013., 92/2014. i 110/2019. – dalje u tekstu: ZC) propisano je kako nerazvrstanu cestu, između ostaloga, čini parkiralište pri čemu je sukladno članku 101. stavcima 1. i 2. ZC-a nerazvrstana cesta javno dobro o općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi te kao takva ne može biti otuđena iz vlasništva jedinice lokalne samouprave.

Nadalje, članak 2. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/2018., 110/2018. i 32/2020. – dalje u tekstu: ZKG) propisuje da je komunalno gospodarstvo cjelovit sustav obavljanja komunalnih djelatnosti, građenja i održavanja komunalne infrastrukture te održavanju komunalnog reda na području općina, gradova i Grada Zagreba, dok članak 13. ZKG-a između ostaloga propisuje da se komunalne djelatnosti obavljaju kontinuirano na način koji osigurava održavanje komunalne infrastrukture u stanju funkcionalne sposobnosti radi ostvarivanja neprekidne isporuke komunalnih usluga.

Konačno, Odlukom o nerazvrstanim cestama Grada Zagreba („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 18/2013., 16/2014., 25/2015., 2/2017. i 7/2018. – dalje u tekstu: Odluka) propisano je kako je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Grada Zagreba (članak 2. stavak 1. Odluke) kojima upravlja Grad Zagreb (članak 7. stavak 1. Odluke) pri čemu nerazvrstanu cestu između ostaloga čine i parkirališta (članak 5. Odluke).

Dakle, pasivna legitimacija Grada Zagreba proizlazi iz gore citiranih odredaba zakona, a eventualni ugovori koje je Grad Zagreb sklopio sa Zagrebačkim holdingom d.o.o. ga ne mogu osloboditi odgovornosti. Zbog svega ranije navedenoga, neosnovan je bio i prijedlog umješača na strani tuženika da se o otpočetoj parnici obavijesti trgovačko društvo CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33 (v. stranicu spisa 96) i to iz razloga što predmetno društvo nema pravni interes sudjelovati u ovom sporu.

Navedeno pravno shvaćanje ovog suda o pasivnoj legitimaciji Grada Zagreba potvrđuje i sudska praksa drugostupanjskih sudova (v. presudu Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-87/2023-2 od 15. ožujka 2023., presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-847/2024-5 od 3. lipnja 2025., presudu Županijskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Gž-358/2024-2 od 8. rujna 2025. i dr.).

Isto tako, a u vezi s navodima kako je pasivno legitimiran Dom zdravlja ZAGREB- ZAPAD, OIB: 66896155710, Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 11, valja navesti kako je riječ o javnoj ustanovi na koju se primjenjuje Zakon o ustanovama („Narodne novine“, broj: 76/1993., 29/1997., 47/1999., 35/2008. i 127/2019.) koji u članku 59. stavkom 2. propisuje da osnivač ustanova odgovara solidarno i neograničeno za njezine obveze. Dakle, Grad Zagreb, kao osnivač javne ustanove Dom zdravlja ZAGREB-ZAPAD solidarno je odgovoran za obveze predmetne javne ustanove. Da je osnivač Doma zdravlja ZAGREB-ZAPAD upravo Grad Zagreb proizlazi iz članka 2. Statuta Doma zdravlja ZAGREB-ZAPAD, a kojeg je donijelo Upravno vijeće Zagreb-Zapad 20. siječnja 2020. godine. Slijedom navedenoga, prigovor promašene pasivne legitimacije je neosnovan i u ovom dijelu.

9. Neosnovan je i prigovor zastare što ga ističe umješač na strani tuženika podneskom od 23. svibnja 2024. za preinačeni dio tužbenog zahtjeva (preko iznosa od 2.700,00 EUR) s obzirom na to da je zahtjev za isplatom povišenog dijela izjavljen iz iste pravne osnove iz koje je izjavljen i prvobitno postavljeni zahtjev, a slijedom čega se i na povišeni dio zahtjeva rok zastare računa kao da je istaknut uz tužbu, a ne od dana preinake tužbe, a o čemu postoji mnogobrojna sudska praksa drugostupanjskih sudova (v. npr. rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3732/2024-2 od 15. srpnja 2025.).

10. Tužiteljica je prilikom njezinog saslušanja u bitnom navela kako je 21. svibnja 2020. nakon posla s OB išla na parkiralište Doma zdravlja Vrapče prema njezinom autu kako bi nešto uzela pri čemu navodi kako je pazila kuda hoda s obzirom na to da već otprije ima problema s lijevom nogom. Navodi kako nije očekivala da je slivnik toliko dubok te da je uganula nogu. Ističe kako ju je nakon pada OB podignula s poda, a po nju je došao njezin suprug. Dodaje da joj je kod kuće noga počela jako oticati te je "poplavila". Kritične zgode navodi kako je nosila ravne cipele s obzirom na to da od prijašnje ozljede ne može ništa drugo nositi, a vrijeme je kritične zgode bilo lijepo. Dodaje kako joj noga otiče prilikom svake promjene vremena pri čemu je liječenje prijašnjih ozljeda iste (lijeve) noge bila prethodno završila s time da se na posao vratila nedugo prije ovog štetnog događaja. Konačno, navodi kako je u anamnezi pogrešno navedeno da je udarila desnim stopalom umjesto lijevim.

Iskaz svjedokinje OB je u bitnom bio istovjetan iskazu tužiteljice pri čemu ja izrijekom potvrdila da je tužiteljica ozlijedila lijevu nogu, dok se nije sjećala koju je obuću tužiteljica nosila kritične zgode.

Sud je navedene iskaze prihvatio u cijelosti s obzirom na to da su životni, logični i međusobno neproturječni pri čemu ranija izjava svjedokinje (stranica spisa 11) u kojem je navela da je tužiteljičin suprug tužiteljicu nakon štetnog događaja odveo u bolnicu, a koju je isticala protivna stranka u postupku, nije od značaja za pravilno presuđenje s obzirom na to da se iz izjave ne može sa sigurnošću zaključiti da bi tužiteljica bila odvedena odmah u bolnicu. Međutim, sve i da u tom dijelu postoji proturječnost, iz stanja spisa jasno i nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica dan nakon štetnog događaja, dakle 22. svibnja 2020., potražila liječničku pomoć u Kliničkoj bolnici "Sveti Duh" (v. stranicu spisa 16), i to u jutarnjim satima, dakle manje od 24 sata nakon ozljeđivanja.

Slijedom navedenoga, utvrđeno je da je došlo do štetnog događaja pri čemu je potrebno navesti i da je sud proveo očevid 26. rujna 2024. kojim je utvrđeno da vizualno nije toliko očita dubina ruba kanalice na kojem je došlo do stradavanja tužiteljice, a prigovori tuženika kojima se pridružio umješač na strani tuženika da postoji proturječnost u navodima tužiteljice (v. stranicu spisa 117) su neosnovani jer zapinjanje za kanalicu može biti uzrokom dubine slivnika s obzirom na to da je notorno da razlika u visini površina može uzrokovati zapinjanje i posljedično pad.

11. Radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva, ali i radi utvrđenja visine štete, kao i uzročno-posljedične veze između radnje i nastale štete, sud je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku doc. dr. sc. Miljenku Franiću, dr. med. koji je u svom mišljenju naveo kako je tužiteljica u štetnom događaju zadobila lom pete metatarzalne kosti lijevog stopala pri čemu nakon završenog liječenja 10. srpnja 2020. zaostaju povremeni bolovi u području lijevog stopala i gležnja, a koji su izraženiji kod opterećenja i promjene vremena. Ujedno je naveo i kako zaostaje ograničena pokretljivost lijevog (gornjeg i donjeg) nožnog zgloba u slabijem stupnju. Stalni sudski vještak je u svom mišljenju izrijekom naveo kako smatra da postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i pretrpljene ozljede.

U pogledu trajanja i intenziteta bolova stalni sudski vještak u svom mišljenju navodi da je bol jakog intenziteta trajala jedan dan, srednjeg petnaest dana i slabijeg petnaest dana.

U vezi s trajanjem i intenzitetom straha, stalni sudski vještak navodi kako je primarni strah bio vrlo intenzivan i kratkotrajan, dok je sekundarni strah jačeg intenziteta bio prisutan dva dana, srednjeg intenziteta deset dana, a slabijeg intenziteta petnaest dana.

U vezi sa smanjenjem životnih aktivnosti stalni sudski vještak je u svom mišljenju naveo da je ozljeda koju je tužiteljica pretrpjela dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od ukupno 3%, a koja se očituje u smanjenju opće i radne sposobnosti pri čemu će u tom postotku tužiteljica morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu.

Konačno, u pogledu tuđe pomoći i njege stalni sudski vještak navodi da je predmetna bila potrebna dva sata dnevno kroz trideset dana liječenja, dok je u daljnjem razdoblju od trideset dana tuđa pomoć i njega bila potrebna jedan sat dnevno.

Predmetno vještačenja prihvaća ovaj sud s obzirom na to da je stručno, logično objektivno i međusobno neproturječno i utemeljeno na uvidu u mjerodavnu liječničku dokumentaciju pri čemu je stalni sudski vještak na ročištu 29. travnja 2025. utvrdio postojanje uzročno-posljedične veze između ozljede i štetnog događaja otklonivši pritom povezanost svojih zaključaka s ranijim ozljeđivanjem lijeve noge tužiteljice iz 2019. i time otklonio prigovore protivne stranke i umješača na strani tuženika.

12. Tužiteljica je podneskom od 25. ožujka 2026. konačno postavila tužbeni zahtjev na način da je isti povisila s prvotno postavljenih 2.700,00 EUR na 5.050,00 EUR, a koju preinaku je ovaj sud dopustio raspravnim rješenjem od 13. svibnja 2026. na temelju članka 191. stavaka 1. i 2. ZPP-a kojim je propisano, između ostaloga, da se tuženik ne može protiviti povećanju tužbenog zahtjeva ako tužitelj zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe zahtijeva iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu.

Pritom je potrebno navesti i kako je povećanje tužbenog zahtjeva u skladu s činjenicom da je od 26. rujna 2017. kao dana podnošenja tužbe do danas došlo i do donošenja (novih) Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenih na sjednici Građanskog odjela Vrhovnoga suda (2/20.) održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-2020-5, kao i da je nakon donošenja (novih) Orijentacijskih kriterija nastupila inflacija koja do danas iznosi više od 30% sukladno javno dostupnim podatcima Državnog zavoda za statistiku, a na koju činjenicu se u postupku pozivala i tužiteljica. Pritom je potrebno navesti i kako je razlog donošenja (novih) Orijentacijskih kriterija bila upravo činjenica promjene u vrijednosti novca pa je stoga logično i zdravorazumski da prvostupanjski sudovi korigiraju inflatorne promjene ne čekajući pritom izmjene Orijentacijskih kriterija koji su pritom, a kako im i sami naziv kaže, orijentacija, a ne izvor prava koji bi sud matematički i slijepo morao pratiti.

13. Slijedom svega prethodno navedenoga, a uzimajući u obzir karakter ozljeda i dob tužiteljice (rođena 1959.), ovaj sud smatra da sukladno članku 1095. stavku 1. i članku 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015. – dalje u tekstu: ZOO) tužiteljici pripada pravična novčana naknada na ime neimovinske štete u iznosu od 4.140,00 EUR te za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 450,00 EUR, a na temelju neto cijene u iznosu od 5,00 EUR u ukupnom trajanju od 90 sati (v. stranicu spisa 85), a koji iznos je sud odredio po slobodnoj ocjeni na temelju članka 223. stavka 1. ZPP-a uzimajući u obzir da bi se visina cijene sata tuđe pomoći i njege mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama odnosno da bi se moralo provoditi financijsko vještačenje, a što bi u konkretnom slučaju bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka iz članka 10. stavka 1. ZPP-a.

U preostalom dijelu (za 460,00 EUR), a uvažavajući sve prethodno navedeno, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. Na iznos neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete trebalo je dosuditi zakonsku zateznu kamatu tekuću od prvog dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, dakle od 7. ožujka 2023. pa do isplate, a sukladno članku 1103. ZOO-a kojim je propisano kako obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

Kako je u konkretnom slučaju liječenje tužiteljice sukladno navodu stalnog sudskog vještaka završilo 10. srpnja 2020., dakle prije podnošenja odštetnog zahtjeva 6. ožujka 2023., to tužiteljica ima pravo na kamatu od prvog dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva (članak 29. u vezi s člankom 183. stavkom 1. ZOO-a) pa je u tom smislu valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za zakonskom zateznom kamatom za 6. ožujak 2023. godine.

15. Odluka o stopi zakonske zatezne kamate donesena je na temelju članka 29. stavka 2. ZOO-a. Tako je kamatna stopa za razdoblje do 29. prosinca 2023. određena po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (članak 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“, broj: 114/2022.), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (članak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosnima, „Narodne novine“ broj: 155/2023.).

16. Geodetsko vještačenje nije provođeno s obzirom na to je obavljen očevid na licu mjesta te je izvršen uvid u katastar i zemljišne knjige, dakle javne knjige, iz kojih jasno i nedvojbeno proizlazi da je riječ o nekretnini u vlasništvu Doma zdravlja ZAGREB-ZAPAD odnosno javne ustanove čiji je osnivač upravo tuženik i koji odgovara solidarno za obveze predmetne javne ustanove (v. točku 8. obrazloženja). Pritom se razjašnjenja radi, a uzimajući u obzir da se Dom zdravlja ZAGREB-ZAPAD nalazi na više lokacija u Gradu Zagrebu napominje kako je uvid izvršen za nekretninu doma zdravlja koja se nalazi u katastarskoj općini [katastarska općina].

17. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavku 5. u vezi s člankom 155. ZPP-a, a sami trošak odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/2023. i 107/2025. – dalje u tekstu: OT) uzimajući u obzir vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.050,00 EUR, kao i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da stranci pripada pravo na naknadu ne više od četiri obrazložena podneska u istom sporu (v. rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-1067/2023-2 od 20. prosinca 2023., rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-312/2023-2 od 27. svibnja 2025. i dr.).

18. Tužiteljici je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva od 6. ožujka 2023. (Tbr. 32. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a) u vrijednosti 100 bodova, tužbe od 11. svibnja 2023. (Tbr. 7. toč. 1. OT-a) u vrijednosti 100 bodova, podneska od 19. rujna 2023. (Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a) u vrijednosti 100 bodova, ročišta od 31. listopada 2023. (Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a) u vrijednosti 100 bodova, ročišta od 14. prosinca 2023. (Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a) u vrijednosti 100 bodova, podneska od 19. travnja 2024. (Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a) u vrijednosti 100 bodova, očevida od 26. rujna 2024. (Tbr. 9. toč. 7. u vezi s Tbr. 9. toč. 1. OT-a) u vrijednosti 100 bodova, podneska od 31. srpnja 2025. (Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a) u vrijednosti 100 bodova, podneska od 25. ožujka 2026. (Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a) u vrijednosti 100 bodova, ročišta od 13. svibnja 2026. (Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a) u vrijednosti 100 bodova, kao i ročišta za objavu od 19. svibnja 2026. (Tbr. 9. toč. 3. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a) u vrijednosti 50 bodova, a što kada se uzme u obzir vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT-a) iznosi 2.100,00 EUR, a na koji iznos je valjalo priznati i pripadajući PDV (25%) sukladno Tbr. 46. OT-a (525,00 EUR), a što ukupno iznosi 2.525,00 EUR.

Ujedno je tužiteljici priznat sastav podneska od 5. prosinca 2023. (Tbr. 8. toč. 4 OT-a) u vrijednosti 25 bodova s obzirom na to da je sud raspravnim rješenjem od 14. prosinca 2023. naložio tužiteljici da dostavi dokaz o uplati predujma na ime provođenja medicinskog vještačenja, kao i podneska od 19. lipnja 2024. (Tbr. 8. toč. 4 OT-a) u vrijednosti 25 bodova s obzirom na to da je sud pozvao tužiteljicu da dostavi dokaz o izvršenoj uplati predujma (stranica spisa 94), a što kada se uzme u obzir vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT-a) iznosi 100,00 EUR na koji iznos je valjalo priznati i pripadajući PDV (25%) sukladno Tbr. 46. O-a (25,00 EUR), a što ukupno iznosi 125,00 EUR.

Konačno, tužiteljici je priznat trošak u vezi s provedenim medicinskim vještačenjem u ukupnom iznosu od 249,08 EUR, trošak predujma na ime provođenja očevida u iznosu od 40,20 EUR, kao i sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 36,73 EUR (stranica spisa 4) te na prvostupanjsku presudu u iznosu od 92,64 EUR. Pristojbe su dosuđene sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/2018. i 51/2023.) i na temelju njega donesene uredbe o Tarifi sudskih pristojbi. Ukupno je stoga trošak tužiteljice 3.068,65 EUR.

Uspjeh tužiteljice u sporu bio je 95% (kvalitativno 100%, a kvantitativno 89%). Kako tužiteljica u sporu nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu (5%), to joj je u cijelosti priznat parnični trošak.

19. Na temelju članka 155. ZPP-a tužiteljici nisu priznati sastavi podnesaka od 17. svibnja 2024., 29. listopada 2026. i 9. prosinca 2025. s obzirom na to da je riječ o požurnicama. Isto tako, tužiteljici nije priznat sastav podneska od 14. listopada 2024. s obzirom na to da sud poznaje pravo, a predmetnim podneskom se u bitnom sudu objašnjavaju odredbe zakona te se citira sudska praksa u koju sud ima uvid. Nije priznat ni sastav podneska od 2. prosinca 2024. s obzirom na to da sud nije tražio dostavu dokaza o uplati po kojoj bi tužiteljica morala postupiti, kao i zato što navedeno sud može provjeriti uvidom u eSpis. Konačno, tužiteljici nije priznat ni sastav podneska od 23. lipnja 2025. jer je riječ o podnesku kojim se pozivaju tuženik i umješač na strani tuženika da se očituju predstavlja li mjesto štetnog događaja ili ne, a što je od ranije bilo sporno među strankama pa nije postojala potrebna ponovnog pozivanja.

20. Kamata na trošak parničnog postupka dosuđena je na temelju članka 151. stavka 3. ZPP-a kojim je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka pod uvjetom da je stranka tražila zateznu kamatu na trošak. Kako je tužiteljica potraživala zakonsku zateznu kamatu, to joj je predmetnu valjalo i dosuditi od 19. svibnja 2026. pa do isplate po stopi propisanoj člankom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosnima, „Narodne novine“ broj: 155/2023.

21. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Sutkinja

Andrea Krstanović Čada

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove odluke, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

- tužitelju putem punomoćnika, zajedno s rješenjem o pristojbi na prvostupanjsku presudu

- tuženiku putem punomoćnika

- umješaču na strani tuženika putem punomoćnika