REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-4861/2022-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] ([adresa]), [adresa] , zastupana po punomoćniku Božidaru Husajini, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. tuženika HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Ines Margetić, odvjetnici u Zagrebu i II. tuženika ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Nevenu Gečiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Gečić i Liška j.t.d. u Zagrebu, radi brisanja i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zamjenika punomoćnika I. tuženika, II. tuženika osobno uz punomoćnika, dana 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva nekretnine 19. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom zk.č.br. 7191/3 kuća br 12 i 12 A, T. i T. i dvorište ukupne površine 650 m2 povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to: stan na V. (petom) katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice s WC-om i predsoblja u površini od 47,58 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika upisan kao E-19 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izvršena u korist HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12.9.1995., ovjerenog od javnog bilježnika UŠ i rješenja o naknadno pronađenoj imovini javne bilježnice Marine Babić iz Zagreb, O-1484/20=UPP/OS-94/20 od 4. 3. 2022. iza pok. ĆŠ izvršen pod brojem Z-13100/22 kao i uknjižba prava vlasništva opisane nekretnine izvršena u korist ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 29.3.2022. ovjerenog od javne bilježnice Marine Markioli izvršen pod brojem Z-17457/22 i Z-18295/22, nezakonita i nevaljana.

II. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja na temelju navedenih nezakonitih i nevaljanih uknjižbi pod poslovnim brojevima Z-13100/2022 te Z-17457/22 i Z-18295/22 te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se provede upis prava vlasništva na nekretnini 19. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom zk.č.br. 7191/3 kuća br .12 i 12 A, T. i T. i dvorište ukupne površine 650 m2 povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to: stan na V. (petom) katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice s WC-om i predsoblja u površini od 47,58 m2, T [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika upisan kao E-19 u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u korist GŠ iz [adresa].

III. Nalaže se I.-tuženiku HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i II.-tuženiku ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], solidarno naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 15.958,60 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je II. tuženik zemljišnoknjižni vlasnik sljedeće nekretnine: - suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom zk.č.br. 7191/3 kuća br 12 i 12 A, T P. i T. i dvorište ukupne površine 650 m2 povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to: stan na V. (petom) katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice s WC-om i predsoblja u površini od 47,58 m2, T [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika te upisana kao E-19, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], da se II. tuženik uknjižio kao vlasnik opisane nekretnine na temelju naplatnog pravnog posla – ugovora o kupoprodaji nekretnine od 29.3.2022. i tabularne isprave od istog dana i to predbilježbom prava vlasništva pod poslovnim brojem Z-17457/22 te njezinim opravdanjem pod poslovnim brojem Z-18295/22, da je navedeni ugovor II. tuženik kao kupac sklopio s I. tuženikom kao prodavateljem, no da je zemljišnoknjižni upis II. tuženikova prednika (sadašnjeg zemljišnoknjižnog vlasnika) – I. tuženika bio nevaljan i neistini upis prava vlasništva jer za njegov upis nisu bile ispunjene materijalne i postupovne pretpostavke predviđene u zemljišnoknjižnom pravu, te upisano stanje nije odgovaralo stvarnom stanju kako je to opisano dalje u tužbi, da se I. tuženik uknjižio kao vlasnik opisane nekretnine 9.3.2022. pod poslovnim brojem Z- 13100/2022 na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12.9.1995. i rješenja o naknadno pronađenoj imovini javne bilježnice Marine Babić iz Zagreb, O-1484/20=UPP/OS-94/20 od 4.3.2022. iza pok. ĆŠ, da iz ugovora o kupoprodaji od 12.9.1995. proizlazi kako je majka I. tuženika TŠE kupila nekretninu od GŠ vlasnice stana ujedno i zemljišnoknjižne prednice I. tuženika, no da navedeni ugovor o kupoprodaji od 12.9.1995. ne proizvodi pravne posljedice jer isti nije sklopljen sa zemljišno knjižnom vlasnicom stana GŠ, odnosno ugovor o kupoprodaji nekretnine je krivotvoren što je vidljivo iz falsificirane javnobilježničke potvrde potpisa stvarne vlasnice nekretnine GŠ, da se radi o krivotvorenoj ispravi na temelju koje je I. tuženik ishodio neistinit i nevaljan upis proizlazi iz samog izgleda javnobilježničke potvrde o ovjeri potpisa s obzirom da 1995. ovjere potpisa kod javnih bilježnika nisu rađene na ovaj način, što se može vrlo lako utvrditi samim očitovanjem javnog bilježnika UŠ koji je navodno ovjerio potpis prodavateljice – stvarne vlasnice predmetnog stana, a koji javni bilježnik i danas obavlja javnobilježničku službu, da od trenutka osnivanja javnobilježničke službe u Republici Hrvatskoj pa tamo do kraja devedesetih godina javni bilježnici su ovjere potpisa radili na način da su na unificiranom žigu na kojem je stajao tekst ovjere oni upotpunjavali prazna polja s podacima o osobi koja ovjerava potpis, na čemu se ovjerava potpis i drugim podacima koji su se mijenjali kod svake ovjere, da se, osim toga, radi o krivotvorenom ugovoru proizlazi ujedno iz samog broja ovjere i datuma ugovora, da je broj ovjere OV-4764/95, a datum 12.9.1995., da je javni bilježnik UŠ počeo s obavljanjem javnobilježničke službe dan prije 11.9.1995. , pa da je jasno kako javni bilježnik u nepuna dva radna dana nije mogao obaviti više od 4000 ovjera potpisa, da je slijedom navedenog jasno kako je upis I. tuženika bio neistinit i nevaljan s obzirom na to da je obavljen na temelju ništetnog, odnosno krivotvorenog ugovora jer vlasnica, danas pokojna GŠ, nikada nije prodala predmetnu nekretninu. Nadalje navodi da takvim neistinitim i nevaljanim upisom nije moguće polučiti učinak pravovaljanog stjecanja, odnosno prijenos knjižnog prava na drugu osobu, da s obzirom na to da GŠ nikada nije prodala svoju nekretninu I. tuženik se nikada nije mogao upisati kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine niti je istom mogao raspolagati u korist tuženika, da se u konkretnom slučaju radi o krivotvorenom ugovoru o kupoprodaji od 12.9.1995. proizlazi također iz činjenice:

- da je u stanu do svoje smrti živjela ostaviteljica, a nakon njene smrti sinovi HŠE i VŠ.

- da u ostavinskom postupku iza GŠ predmetni stan je propušteno unijeti jer ona nije bila upisana kao vlasnik u zemljišne knjige nego je ista upisana kao vlasnik stana tek po provedbi povezivanja knjige položenih ugovora i glavne knjige 2019.

- nakon što je umro sin ŠŠ u stanu je nastavio živjeti sin VŠ,

- da je nakon smrti VŠ **.**.2015. stan zapečaćen jer je isti u trenutku smrti bio bez obitelji i sustanara.

Tužiteljica nadalje navodi da je naslovni sud u ostavinskom postupku naknadno pronađene imovine iza GŠ u svezi predmetne nekretnine , a koji postupak se vodi pod posl. brojem O-10487/2017 spojio ostavinski postupak koje se vodio iza pok. VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji se vodi pod posl. brojem O-4424/2018 rješenjem od 5.7.2022., da je u navedenom ostavinskom postupku O-10487/17 sud rješenjem od 5.7.2022. na nasljeđivanje pozvao nećake GŠ, djecu pok. brata AŠ i to: AŠ, SŠ, NŠ, CŠ i tužiteljicu, da je tužiteljica zakonska nasljednica vlasnice nekretnine danas pok. GŠ čije uknjiženo pravo vlasništva je povrijeđeno upisom I. tuženika te istovremeno i II. tuženika, da je slijedom opisanog jasno kako je II. tuženik upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine iako je tu nekretninu stekao od prodavatelja I. tuženika koji u trenutku kada je predmetnom nekretninom raspolagao u korist II. tuženika nije bio vlasnik nekretnine i svoj je upis u zemljišnim knjigama ovog suda ishodio na temelju krivotvorene dokumentacije – ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12.9.1995. i na njoj temeljenog neistinitog rješenja o naknadno pronađenoj imovini, O-1484/20=UPP/OS-94/20 od 4. 3. 2022. iz svoje pok. majke ĆŠ (TŠE), te s obzirom na to da tužiteljici kao nasljednici GŠ nikada nije dostavljeno rješenje o uknjižbi prava vlasništva I. tuženika, te da od sporne uknjižbe I. tuženika nije proteklo više od tri godine predlaže, sukladno odredbi čl. 150. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama , donijeti presudu sadržaja izreke kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude.

2. I. tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, da je I. tuženik predmetni stan stekao nasljeđivanjem iza pok. majke, ĆŠ, u ostavinskom postupku O-1484/2020, temeljem rješenja o nasljeđivanju od 4.3.2022., da je pok. majka prvotuženika predmetni stan stekla kupoprodajnim ugovorom od 12.09.1995., da su navedeni ugovor prvotuženik i njegova sestra, JŠ našli prilikom uređenja stanja njihove pokojne majke, nakon čega su u ostavinskom postupku postigli sporazum temeljem kojeg je prvotuženiku pripao stan koji je predmetom ovog postupka, a njegovoj sestri stan u [adresa], da niti prvotuženik, a niti njegova sestra nisu imali razloga posumnjati da bi predmetni kupoprodajni ugovor iz bilo kojeg razloga bio nevaljan, niti imaju bilo kakva saznanja o okolnostima sklapanja predmetnog ugovora , da je prvotuženik predmetnim stanom raspolagao valjanim ugovorom o kupoprodaji od 29.03.2022. sklopljenim sa drugotuženikom, a sve poslove oko sklapanja tog ugovora te provođenje ostavinskog postupka iza pok. majke prvotuženika, uknjižbe prava vlasništva, te sastava ugovora sa drugotuženikom je obavljao njegov odvjetnik, budući prvotuženik nije imao potrebna pravna znanja za obavljanje predmetnih sudskih postupaka, te pravnih poslova, te stoga prvotuženik smatra kako je postavljeni tužbeni zahtjev pod točkom 1. neodređen, te nepodesan za raspravljanje, kao i da su i prvotuženik i drugotuženik predmetnu nekretninu stekli u dobroj vjeri, te da nema mjesta usvajanju brisovne tužbe tužiteljice.

3. II. tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužiteljica u tužbi navodi da je nasljednica pokojne GŠ, a koja da je vlasnica nekretnine i to 19. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-19) stan na V. (petom) katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice s WC-om i predsoblja u površini od 47,58 m2, Erdӧdy KŠ [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika koja se nalazi na Rbr 1. broj zemljišta (kat. čestice) 7191/3 KUĆA BR. 12 I 12A, [adresa] P. I T. I DVORIŠTE 650m2 DVORIŠTE 297m2 KUĆA, [adresa], 12 353m2, UKUPNO 650m2, sve upisano zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina] Broj ZK uloška: [broj ZK uloška] , da navedena tvrdnja tužiteljice nije točna niti na zakonu utemeljena. Nadalje navodi kako je Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu, br. O-8521/97 od 3. rujna 1998. utvrđen sastav ostavine GŠ i to upravo nekretnina koja je predmet ovog postupka kao izvanknjižno vlasništvo, te da su proglašeni njezini nasljednici na temelju zakona i to: 1. Sin ŠŠ i 2. Sin VŠ, da su nasljednici GŠ, kao univerzalni sljednici, postali vlasnici predmetne nekretnine po sili zakona (čl. 129 Zakona o nasljeđivanju) u trenutku njezine smrti i to 30. rujna 1997., da su pravomoćnošću Rješenja o nasljeđivanju (O-8521/97) njezini nasljednici stekli pravnu osnovu za upis svog prava bilo u knjigu položenih ugovora ili u zemljišnu knjigu, upravo radi zaštite svojih prava u odnosu na treće osobe, a što nikada nisu učinili, da jednako tako, niti pokojna GŠ svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini nije upisala u knjigu položenih ugovora, da je prema tome tužiteljica eventualni nasljednik pokojnog VŠ, koji je preminuo **.**.2015., a koji je pak nasljednik svog brata ŠŠ, koji je preminuo **.**.2014. S obzirom na činjenicu da nasljednici GŠ nikada nisu zatražili niti ostvarili svoje pravo upisa bilo u knjigu položenih ugovora bilo u zemljišnu knjigu, prema mišljenju drugotuženika i sukladno stavu sudske prakse, tužiteljica nije aktivno legitimirana za podnošenje predmetne tužbe. Nadalje navodi da tužiteljica ističe da je pokojna GŠ u zemljišnu knjigu kao etažni vlasnik upisana povodom prijedloga za povezivanje ZK i KPU u postupku koji se vodio pod brojem Z-42231/2012, a koji je započet 3. rujna 2012., da GŠ nikako nije mogla steći nikakvo pravo pa tako ni zemljišnoknjižno pravo već su to mogli ostvariti jedino njezini zakonski nasljednici, HŠE i VŠ, a što nikada nisu učinili s obzirom na činjenicu da je u tom trenutku GŠ bila pokojna već 15 godina i iza nje je doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju. II. tuženik ističe da je upis GŠ zasnovan na Međuvlasničkom ugovoru od 10. siječnja 2003. te se u popisu vlasnika kao prilog tog ugovora navodi upravo GŠ s potpisom koji ne može biti njezin potpis s obzirom na to da je u datom trenutku (**.**.2003.) GŠ mrtva već 6 godina, da je dakle Međuvlasnički ugovor očigledno potpisao netko od njezinih nasljednika, HŠE ili VŠ, da je prema tome upis GŠ kao etažnog vlasnika zasnovan na netočnim podacima i suprotan odredbama Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisa vlasništva posebnog dijela nekretnine (nedostaje OIB kao obvezni dio upisa) te je suprotan odredbama Zakona o vlasništvu koje reguliraju način i postupak povezivanja ZK i KPU (čl. 379 – 391 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), pa da je takav upis GŠ u zemljišnu knjigu radi navedenog nezakonit, da iz navedenog nedvojbeno proizlazi da prednik tužiteljice, pokojni VŠ, kao izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine svoje pravo vlasništva nikada nije upisao ni u knjigu položenih ugovora niti u zemljišnu knjigu. II. tuženik nadalje navodi da tužiteljica nije dokazala da je povrijeđeno neko njezino knjižno pravo pa tako ni knjižno pravo njezinog prednika, pokojnog VŠ, a s obzirom na to da se brisovnom tužbom štite samo prava uknjižena u zemljišnim knjigama te se ne može štititi pravo koje prednik tužiteljice nije niti stekao pa da bi ono bilo povrijeđeno nekim upisom, a u konkretnom slučaju upisom ovdje drugotuženika, da se prema stajalištu sudske prakse, brisovnom tužbom mogu štititi samo prava uknjižena u zemljišnim knjigama pa izvanknjižni vlasnik nije aktivno legitimiran za podnošenje brisovne tužbe. Na podnošenje brisovne tužbe ovlaštena je osoba koja je nositelj nekog knjižnog prava koje je povrijeđeno nezakonitom uknjižbom u korist neke osobe. Slijedom navedenog, drugotuženik smatra da tužiteljica nije aktivno legitimirana na podnošenje brisovne tužbe pa s obzirom na to da je prigovor aktivne legitimacije prigovor materijalnog prava, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice. Opreza radi, drugotuženik se protivi svim ostalim navodima iz tužbe.

4. II.-tuženik je podneskom od 13. ožujka 2024. podnio protutužbeni zahtjev kojim se nalaže tužiteljici da II.-tuženiku isplati iznos od 20.000,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01. srpnja 2022. do isplate, a s naslova izvršenih ulaganja u predmetnu nekretninu.

4.1. Na ročištu održanom 07. travnja 2026. II.- tuženik je povukao protutužbu u predmetnom postupku, te je stoga sud rješenjem istoga dana utvrdio da je protutužba u predmetnoj stvari povučena. Stranke su odrekle prava na žalbu i nisu tražile pisani otpravak rješenja čime je rješenje postalo pravomoćno istoga dana 07. travnja 2026.

5. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige broj zk uloška [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 6-8 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 29.03.2022. (list 9-15 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 12.09.1995. (list 16-18 spisa), Rješenje o naknadno pronađenoj imovini posl. broj O-1484/2020 od 09.06.2020. (list 19-21 spisa), Rješenje ovoga suda posl. broj O-10487/2017 od 05.07.2022. (list 22-25 spisa), Rješenje o nasljeđivanju od 03.09.1998. (list 33-34 spisa), Međuvlasnički ugovor (list 38-42 spisa), povijesni izvadak iz zemljišne knjige zk uloška [broj ZK uloška], k.o 999901, Grad Zagreb (list 43 -79 spisa), Rješenje o nasljeđivanju od 14.11.2023. (list 94-101 spisa), Potvrdu PBZ LEASING od 06.04.2022. sa fotografijama (list 119-124 spisa), dopis javnog bilježnika UŠ od 01.04.2022. MUP-u RH (list 128 spisa), izvršen je uvid u spise ZK odjela ovoga suda posl. broj: Z-45522/19, Z-13100/22, Z-17457/22 i Z-18295/22, izvršen je uvid u spis Općinskog suda Novi Zagreb posl. br. O-1484/20, potvrdu MUP- a od 12.11.2022. o privremenom oduzimanju predmeta (list 164 spisa), očitovanje na očitovanje na predstavku od 11.04.2023. (list 170-173 spisa), dopis Općinskog građanskog suda u Zagrebu Su-698/2025 od 18.03.2025. zajedno sa očitovanjem Voditeljice zemljišnoknjižnog odjela (list 175-178 spisa), saslušani su: tužiteljica (list 151 spisa), svjedok- javni bilježnik UŠ (list 180 spisa), I. tuženik (list 188- 191 spisa), te II. tuženik (list 209-210 spisa).

6. Imajući u vidu odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet ovoga postupka je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je uknjižba prava vlasništva nekretnine 19. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom zk.č.br. 7191/3 kuća br 12 i 12 A, T. i T. i dvorište ukupne površine 650 m2 povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to: stan na V (petom) katu ko ji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice s WCom i predsoblja u površini od 47,58 m2, KŠ [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika upisan kao E-19 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izvršena u korist HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12.9.1995., ovjerenog od javnog bilježnika UŠ i rješenja o naknadno pronađenoj imovini javne bilježnice Marine Babić iz Zagreb, O-1484/20=UPP/OS- 94/20 od 4.3.2022. iza pok. ĆŠ izvršen pod brojem Z-13100/22 kao i uknjižba prava vlasništva opisane nekretnine izvršena u korist ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 29.3.2022. ovjerenog od javne bilježnice Marine Markioli izvršen pod brojem Z-17457/22 i Z-18295/22, nezakonita i nevaljana, kao i da se naloži brisanje zemljišnoknjižnog stanja na temelju navedenih nezakonitih i nevaljanih uknjižbi pod poslovnim brojevima Z-13100/2022 te Z-17457/22 i Z-18295/22 te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se provede upis prava vlasništva na nekretnini 19. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom zk.č.br. 7191/3 kuća br 12 i 12 A, T. i T. i dvorište ukupne površine 650 m2 povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to: stan na V (petom) katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice s WCom i predsoblja u površini od 47,58 m2, KŠ [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika upisan kao E-19 u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u korist GŠ iz [adresa].

8. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija tužiteljice i osnovanost tužbenog zahtjeva.

9. U odnosu na spornu aktivnu legitimaciju tužiteljice valja navesti da je tužiteljica u svom iskazu navela da je od suda dobila rješenje da je nasljednik u 1/5 dijela imovine iza pok. GŠ i njezinoga sina VŠ, da je gospođa GŠ imala dva sina VŠ i imena drugog sina se trenutno ne može sjetiti, a razlog zbog kojeg se ne može sjetiti imena drugog sina GŠ je taj što je ona izvanbračno dijete i nije niti znala da ima tetu u Zagrebu, da je po zaprimanju naprijed navedenog rješenja od strane suda, a kako je pravno neuka, angažirala odvjetnika da joj pomogne u postupku ostavine, da je nakon toga odvjetnik istraživao predmet i obavijestio ju je da tu nešto ne štima, da je nešto krivotvoreno i da neki ljudi žive u tom stanu, da je nakon toga putem punomoćnika pokrenula predmetni postupak. Nadalje navodi kako ne poznaje tuženike HŠ i ŽŠ, da je pokojna GŠ bila sestra njezinog oca koji se zvao ZŠ, a da ima još polusestru CŠ, polubraću H, NŠ i EŠ s kojima nije imala nikakvog kontakta jer ju je još mama kao dijete ostavila kod kume koja ju je odgojila, mama se preudala, da polubraću i polusestru zna samo iz viđenja, tokom cijelog života nisu ostvarili nikakav kontakt, da isto tako nikada nije upoznala niti sinove pok. HŠE i VŠ, štoviše nije znala ni da postoje sve dok nije dobila obavijest o ostavinskom postupku, da joj nije poznato je li ju njezin polubrat u ostavinskom postupku koji se vodi iza pok. GŠ prilikom sastavljanja rodoslovlja vas izostavio.

9.1. Nadalje, uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu posl. br. O-8521/97 od 03. rujna 1998. iza pok. GŠ utvrđeno je da njezinu ostavinu, između ostalog, sačinjava i izvanknjižno vlasništvo u cijelosti stana br. 12 na V. katu, ulaz 1, dvosobnog pov. 47,58 m2 kao posebnog dijela stambene zgrade u [adresa], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno k. č. br. [katastarska čestica] dio 2325/1, 2, 3, 4, 5 k. o. [katastarska općina], uključujući suvlasnički dio zajedničkih dijelova i uređaja zgrade povezanih stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, temeljem ugovora o kupoprodaji stana br. 57-XII-K-PND, sklopljenog 29.12.1993 između PGB-stan d.o.o. kao prodavatelja te ostaviteljice kao kupca, te da su njezinim nasljednicima temeljem zakona proglašeni sinovi HŠE i VŠ, svaki u ½ dijela.

9.2. Uvidom u rješenje i rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. O-8727/2022-65 od 14. studenog 2022. iza pok. GŠ i pok. VŠ utvrđeno je da naknadno pronađenu imovinu iza pok. GŠ, između ostalog, sačinjava i suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-19) stan na V (petom) katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice s WC-om i predsoblja u površini od 47,58 m2, FŠ, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika te temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O- 8521/97 od 03. rujna 1998., te da se naknadno pronađena imovina, temeljem zakona i ustupa, uručuje CŠ, nećakinji ostaviteljice, u 4/5 dijela i TŠ, nećakinji ostaviteljice, u 1/5 dijela. Nadalje je utvrđeno da ostavinsku imovinu iza pok. VŠ, između ostalog, sačinjavaju:

a) prava iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŠŠ posl. br. O-171/15; UPP/OS-9/15-5 od 17.02.2015. javnog bilježnika Lucije Popov iz

Zagreba kao sudskog povjerenika ovoga suda,

b) prava iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-8521/97 od 03. rujna 1998. iza ostaviteljice GŠ u odnosu na ½ dijela nekretnine zk.č.br. 1987/1 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a njegovim nasljednicima temeljem zakona i ustupa proglašeni su CŠ, sestrična ostavitelja, u 4/5 dijela i TŠ, sestrična ostavitelja, u 1/5 dijela.

9.3. Uvidom u zk. izvadak za predmetnu nekretninu – suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-19) utvrđeno je da je kao etažni vlasnik upisana GŠ povodom prijedloga za povezivanje ZK i KPU u postupku koji se vodio pod brojem Z-42231/2012, a koji je započet 3. rujna 2012. koji je zasnovan na Međuvlasničkom ugovoru od 10. siječnja 2003. te na popisu objekata u zgradi [adresa] i pregledu suvlasnika sa OIB [osobni identifikacijski broj]om, oboje od 28.06.2016. te ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 55- KI-K-PND od 23.11.1993.

9.4. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja, ovaj sud smatra da je tužiteljica dokazala aktivnu legitimaciju za podnošenje predmetne tužbe jer je nositelj knjižnoga prava bila njezina prednica GŠ, koja je umrla, a tužiteljica je dokazala pravni slijed naprijed navedenim i citiranim rješenjima o nasljeđivanju. Stoga, po mišljenju ovog suda, upravo tužiteljica ima aktivnu legitimaciju utvrđivati da je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini nezakonita i nevaljana i zahtijevati brisanje uknjižbe i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, zbog čega se prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice, a istaknut od strane II. tuženika, ukazuje neosnovanim u cijelosti. Pritom činjenica na koju upire II. -tuženik da je GŠ u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica nekretnine na temelju prijedloga povezivanja KPU i ZK iz 2012., znači nakon smrti, nema utjecaja na naprijed utvrđene činjenice: da je tužiteljica univerzalna pravna slijednica nasljednika pok. GŠ, da postoji nesporan pravni slijed između knjižne vlasnice GŠ i tužiteljice te da je osporenim upisom povrijeđeno knjižno pravo GŠ odnosno tužiteljice kao jedne od njenih univerzalnih pravnih slijednika.

9.5. Navedeni pravni stav zauzet je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1729/08 od 9. svibnja 2012. u kojoj je izraženo stajalište, ako zakonom nije drugačije uređeno, nasljednik prima cjelokupni pravni položaj ostavitelja, njegova prava i obveze pa tako stječe pravo vlasništva svake pojedine ostaviteljeve stvari bez potrebe predaje, odnosno stupanja u posjed ili upisa prava vlasništva u zemljišne knjige kao i druga prava ostavitelja jer naše pravo ne poznaje institut ležeće ostavine. U tom je smislu nasljednik i prije nego ishodi upis svog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi ovlašten brisovnom tužbom zahtijevati brisanje nevaljane odnosno neistinite uknjižbe i uspostavljanje prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

10. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 12. rujna 1995. utvrđeno je da je isti sklopljen između GŠ, kao prodavatelja i TŠE, da je predmet kupoprodaje stan u [adresa], koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice s wc-om, predsoblja i podruma neto korisne površine od 47,58 m2 zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja odgovara zemljišno knjižnoj čestici br. 2326, 2327/1, 2, 3, 4 d io 2325/1, 2, 3, 4, 5 k. o. [katastarska općina], da zgrada odnosno stan nije upisan u zemljišnim knjigama u Zagrebu , da je ugovor potpisan po kupcu i prodavatelju te da je javni bilježnik UŠ iz [adresa] potvrdio da je GŠ u njegovoj nazočnosti vlastoručno potpisala pismeno pod brojem ovjere OV-4764/95 dana 12.09.1995.

11. Svjedok UŠ, javni bilježnik, u svom iskazu navodi da u cijelosti ostaje kod svoje izjave od 31.3.2022. (list 128 i 173 spisa) koju je u formi dopisa uputio Ministarstvu unutarnjih poslova. U odnosu na vršenje uvida u broj ovjere na kupoprodajnom ugovoru iz 1995. svjedok navodi da kada ga je telefonskim putem nazvao gospodin MŠ i kada mu je izložio situaciju sa navedenim ugovorom iz 1995., on mu je, premda telefonskim putem to inače ne rade, rekao da će pogledati pod taj broj ovjere, otišao je i pogledao te je utvrdio da se pod tim brojem ovjere vode različite stranke od onih koje mu je gospodin MŠ u njihovom telefonskom razgovoru naveo. Nakon toga zamolio je gospodina MŠ, ako može, da mu pošalje primjerak tog ugovora da ga pogleda, a što je isti i učinio te mu je mailom dostavio navedeni ugovor. Uvidom u navedeni ugovor utvrdio je da se radi o očitoj krivotvorini te je o svemu navedenome već sutradan obavijestio MUP RH i zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu na broj Z-a pod kojim je taj ugovor proveden. Nadalje navodi da su od 1995. do 2008. koristili prema javnobilježničkom poslovniku propisane obrasce štambilja (gumenih), a samo iznimno su pisali klauzulu mehaničkim sredstvom pisanja (pisaća mašina) u koju se moglo uvući više od 2 primjerka istog pismena ukoliko je bila potrebna ovjera više prodavatelja ili više pismena. Od 2008. propisana je upotreba elektronske klauzule koja je imala propisani oblik, ali sa time da još danas nije ukinuta gumena ovjera jer u slučaju neke izvanredne situacije postoji mogućnost da bi se to moglo primijeniti. Svatko onaj tko je imao doticaj sa bilježništvom od 1995. pa do 2008., ili tko je na neki način bio u situaciji da provjerava oblik ugovora , po njegovom skromnom sudu vidio bi da klauzula ne odgovara pozitivnim propisima posebice javnobilježničkom poslovniku u vrijeme naznačeno na ovom ugovoru. Ova vrsta klauzule kojom je opskrbljen kupoprodajni ugovor iz 1995. počela se primjenjivati nakon 2008. Svjedok nadalje navodi da je počeo raditi kao javni bilježnik 1.9.1995. Na upit je li pored uvida u upisnu knjigu ovjera vršio uvid i u ugovor koji je pod tim brojem zaveden svjedok izjavljuje da nije jer te ugovore moraju uništavati nakon proteka određenog vremena, konkretno nakon tri godine, ali u upisniku koji je tada vođen ručno su unesene stranke sa imenima, prezimenima, adresom, djelatnošću i stranka se mora potpisati, kao i broj osobne iskaznice tako da se taj podatak uvijek može provjeriti. Posebno ističe da taj ugovor i nije mogao provjeriti jer se u knjizi ovjera i potpisa on nije niti našao, jer ima veći broj od svih upisa koji su bili obavljeni 1995.

11.1. Navedeni iskaz svjedoka je u cijelosti suglasan sa dopisom od 31. ožujka 2022. koji je svjedok UŠ uputio MUP-u RH, PU Zagrebačka, Službi gospodarskog kriminaliteta, a koji prileži na listu 128 spisa, kao i očitovanju voditeljice zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 17.03.2025. (list 177-178 spisa).

11.2. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu svjedoka UŠ obzirom je iskazivao životno, logično i uvjerljivo, a njegov iskaz je u skladu sa ispravama koje prileže spisu, te je iz istog utvrđeno da je ugovor o kupoprodaji nekretnina od 12. rujna 1995. sklopljen između GŠ, kao prodavatelja i TŠE, krivotvoren.

12. I. tuženik HŠ, u svom iskazu u bitnom navodi da je do sporne kupoprodaje predmetnoga stana došlo na način da je ŽŠ, ovdje II. tuženik došao do njega u svojstvu agenta za prodaju nekretnina i ponudio se da će prodati taj stan, bio je jako zainteresiran, molio ga je da taj stan ne uređuju, spustio je cijenu, a po dogovoru oko cijene završili su tu priču, da je do predmetnoga stana došao naknadno pronađenom imovinom, postojao je Ugovor kojeg je sklopila njegova majka, a nakon njene smrti taj stan je pripao njemu, da ne zna zbog čega smatra da tužba nije osnovana. Nadalje navodi da misli da je u posjed predmetnog stana ušao 2022. nakon rješenja o naknadno pronađenoj imovini, sa navedenim rješenjem je otišao u policijsku postaju na području kojeg se nalazi predmetni stan (PP u Bauerovoj), policijski službenici su skinuli plombu sa stana i on je ušao u posjed, da mu je majka umrla 2020., da predmetni stan nije odmah prijavio u ostavinu iza pok. majke jer tada nije niti znao da predmetni stan postoji, Ugovor o kupoprodaji pronašli su on i sestra u hrpi spisa i dokumenata koji su ostali iza majke, obzirom mu sestra ne živi u [adresa], a on je imao drugih životnih problema i preokupacija, da se iza smrti majke nisu detaljno bavili sa svime što je iza nje ostalo, da je krajem 2021. počeo čistiti papire i sve stvari iza majke pa je tako pronašao i predmetni Ugovor o kupoprodaji, da je s majkom živio do njegove 18. godine, odnosno do 2007., da se ne sjeća točno kada je njegova majka kupila predmetni stan po predmetnom ugovoru o kupoprodaji, da je to bilo prije 2000., da mu nije bilo čudno da je s majkom živio do 18. godine, a da pritom nije znao da mu majka ima ovaj stan obzirom da s majkom nije bio blizak i za puno stvari nije znao što je njegova majka imala, pa tako nije znao niti za taj stan, da su 1995.-1996. živjeli u [adresa] u stanu od 50-tak kvadrata, da je njegova majka bila knjigovođa, imala je svoj knjigovodstveni servis. Nadalje navodi da je originalni kupoprodajni ugovor iz 1995. držao kod sebe neko vrijeme, raspitivao se i preko prijatelja došao do jednog odvjetnika te je u razgovoru s njim došao do zaključka da je to naknadno pronađena imovina za koju treba pokrenuti postupak, potpisao mu je punomoć i on je to sve obavio, da je on jedino osobno podigao rješenje o naknadno pronađenoj imovini, a sve ostalo je obavio odvjetnik, da je II. tuženik prijatelj s jednim njegovim poznanikom, a upoznali su se kada je došao vidjeti predmetnu nekretninu, da je od prvoga dana bio u komunikaciji s predstavnikom suvlasnika, da radove u predmetnom stanu nije izvodio sam , već je angažirao izvođača i te radove je platio, da je navedeno učinio jer nitko ne bi preuzeo stan u onom stanju u kojem ga je on preuzeo, pa je navedeno učinio da bi postigao bolju cijenu, da je predmetni stan prodao malo ispod tržišne cijene, a navedeno je učinio iz razloga da bi izbjegao daljnja ulaganja, a pritom je II. tuženik bio jako zainteresiran.

12.1. Ovom sudu nije uvjerljiv dio iskaza I. -tuženika u dijelu u kojem navodi na koji je došao do saznanja da je njegova majka kupila predmetni stan obzirom da, po mišljenju ovoga suda, nije ni životno, niti logično da kupovina stana od 50-tak kvadrata (47,58m2) u obitelji koja u tom periodu živi isto tako u 50-tak kvadrata nikako nije nebitan i zanemariva činjenica koja bi mogla ostati tajna više od 25 godina. Prema mišljenju ovoga suda, neovisno o činjenici da I. -tuženik nije bio u dobrim odnosima sa svojom majkom, isti je mogao imati saznanja o kupnji predmetne nekretnine, osim od majke, i od drugih članova obitelji, a u konačnici i iz samog ponašanja majke, koja bi sigurno, ukoliko je navedenu nekretninu doista i kupila, ujedno i polagala pravo na nju prije svoje smrti, a naročito nakon smrti pok. VŠ (2015.) kada je predmetni stan zapečaćen. Zbog navedenog ovaj sud ocjenjuje da je I. -tuženik znao, odnosno nije mu mogla ostati nepoznata činjenica, da njegova majka nije kupila predmetni stan, što ga čini nesavjesnim stjecateljem predmetne nekretnine temeljem rješenja o naknadno pronađenoj imovini iza pok. ĆŠ (ranije RŠ, TŠE), koji se vodio pod posl. brojem O-1484/2020; UPP-OS-94/2020 kod javnog bilježnika Marine Babić. Stoga iskaz I.-tuženika vrednuje na način da je isti dan u svrhu izbjegavanja vlastite odgovornosti zbog nastale situacije.

13. II. tuženik BŠ, u svom iskazu u bitnom navodi da on ima agenciju za nekretnine i da je u jednom momentu, spletom okolnosti, došao do predmetnoga stana na način da je upoznao HŠ preko zajedničkog poznanika koji je naglasio da je HŠ njemu kum ili prijatelj i koji bi htio prodati stan, da se on tada dogovorio sa HŠ da se nađu i našli su se u nekretnini koja se prodaje, a kada ga je pitao oko nekretnine, u što standardno spadaju uredni papiri, on mu je rekao da je u papirima sve čisto, da je krenuo proces prodaje i on je prvotno htio prodati nekretninu, ali kako mu se stan svidio odlučio ga je kupiti za vlastite potrebe, da je nakon toga HŠ rekao da se moraju dogovoriti oko cijene, da želi gotovinu i da se to brzo riješi, da mu je on najprije ponudio iznos od 80.000,00 Eura na koji iznos HŠ nije pristao, a potom mu je ponudio 90.000,00 Eura na što je on pristao, da je dogovor bio da će cijeli iznos kupoprodajne cijene isplatiti u gotovini, da je njemu s obzirom na iznos trebalo neko vrijeme da skupi gotovinu, da je prvi dio novca u iznosu od 3.000,00 Eura predao HŠ kao sredstvo osiguranja, kojom prilikom su potpisali i ugovor i upisali predbilježbu u zemljišnim knjigama , da je on sredstva pribavio od svog oca kojemu je to bila životna ušteđevina i da mu i dalje vraća navedeni iznos, da su dan ranije podigli sredstva u Zagrebačkoj banci i dogovorili su sastanak u kancelariji Verum nekretnine i odvjetničko društvo, potom su na licu mjesta potpisali još nešto i izbrojali novce, a HŠ je potpisao tabularnu ispravu, da su nakon toga otišli kod javnoga bilježnika gdje su ponovno izbrojali novac, tamo su ovjerili tabularnu ispravu. Nadalje navodi da se s HŠ dogovorio da očisti stan obzirom je bio u derutnom stanju, tamo je bilo leglo golubova, da se cijelo ovaj postupak odvijao u međusobnom odnosu povjerenja, nije sumnjao niti očekivao da će mu se tako nešto dogoditi, da je prije kupnje proslijedio sestri odvjetnici sve papire i sve je teklo u normalnom redu, a do danas mu nije jasno kako je to sve moguće da se tako dogodilo, da je sve zapravo bilo u redu do trenutka kada mu je na ulici u gradu pristupio poznanik MŠ kojom prilikom ga je isti upitao je li sve u redu sa nekretninom na što mu je on odgovorio da je sve ok, a i mislio je da je sve ok jer se upisao u zemljišnim knjigama. Nakon toga na ljeto nazvala ga je sestra i rekla mu da imaju problem sa nekretninom, objasnila mu je što se događa i ispalo je da je izigran i prevaren. Period prije ili period poslije sestrinog poziva nazvali su ga djelatnici PP Trešnjevka i pozvali ga da dođe u Policijsku postaju na informativni razgovor oko stana, da je nakon toga još jedanput bio u policiji davati svoju izjavu i to je sve što može reći oko procedure oko predmetne nekretnine, svjedok zaključuje da je ispao budala koji je ostao i bez stana i bez novca koji još uvijek mora vraćati svome ocu. II.-tuženik nadalje navodi da je trenutno u zemljišnim knjigama on upisan kao vlasnik predmetne nekretnine – stana, da je posjed predmetnog stana predao trećoj osobi na savjet njegovog odvjetnika, da je od uknjižbe do predaje u posjed prošlo par mjeseci, a stan je krenuo uređivati nakon završetka kupoprodajnog ugovora, da u trenutku predaje u posjed predmetnog stana stan nije skroz uređen, uređenje je bilo pri kraju, da je i sam vidio što je bio razlog zbog čega je ovakav stan u centru grada u derutnom stanju i leglo golubova jer je prozor od nekretnine bio otvoren i golubovi su imali neometani pristup nekretnini, da mu osim toga što je zatekao nije bilo ništa posebno čudno, naravno da je pokušao saznati što se tu dogodilo, ali nije dobio nikakav adekvatan odgovor, da vremenski period koliko je stan bio prazan i da li je bio prazan ne može odrediti, da su u predmetnom stanu prilikom ulaska u isti bile vitrine, nekakav sat za koji je HŠ rekao da bi ga on uzeo za sebe, bila je kuhinja, dok kreveti nisu bili u stanu.

13.1. Iz iskaza II.-tuženika sud je utvrdio kako je došlo do kupoprodaje predmetne nekretnine i u kakvom se stanju ista nalazila, te kako je došao do saznanja da sa predmetnom kupoprodajom nešto nije u redu.

14. Odredbom čl. 168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje u tekstu ZVDSP) propisano je da ako netko povrijedi vlasnikovo pravo vlasništva nevaljanim upisom u zemljišne knjige da se vlasnik ima pravo štiti od toga sredstvima koja za zaštitu knjižnih prava daju Pravila zemljišnoknjižnoga prava, a sredstva te zaštite su 1) žalba protiv rješenja donesenog u zemljišnoknjižnom postupku i 2) brisovna tužba.

15. Odredbom čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13; dalje u tekstu: ZZK) propisano je da nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite tog svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnoga stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drugačije određeno . Brisovnom tužbom se može zahtijevati brisanje uknjižbe kako zbog toga što za njezinu valjanost nisu bile ispunjene pretpostavke određene materijalnim pravom, tako i zbog toga što za njezinu provedbu nisu bile ispunjene sve materijalne i postupovne pretpostavke određene zemljišnoknjižnim pravom.

16. Upis je nevaljan kad za njega nisu ispunjene materijalne i postupovne pretpostavke predviđene u zemljišnoknjižnom pravu. Neistinit je, naime, onaj upis kojim se upisano razlikuje od stvarnog, izvanknjižnog stanja, jer se njime upisuje nositeljem knjižnog prava osoba koja nije stvarni, istiniti nositelj upisanog prava, a takvim upisom nije moguće polučiti učinak pravovaljanog stjecanja, prijenosa knjižnog prava na drugu osobu. Nevaljani, odnosno neistiniti upis nije pravno valjani modus stjecanja vlasništva i drugih knjižnih prava, a on se upravo i sanira brisovnom tužbom koja predstavlja stvarnopravnu tužbu sui generis.

17. Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu:

- da je ugovor o kupoprodaji nekretnina od 12.09.1995. krivotvoren zbog čega prednica I.-tuženika ĆŠ (ranije RŠ, TŠE) nije mogla steći vlasništvo predmetne nekretnine,

- da predmetna nekretnina, zbog naprijed navedenog, nije mogla biti niti predmetom naknadno pronađene imovine u ostavinskom postupku iza pok. ĆŠ (ranije RŠ, TŠE), koji se vodio pod posl. brojem O- 1484/2020; UPP-OS-94/2020 kod javnog bilježnika Marine Babić

- da predmetna nekretnina, posljedično, nije mogla biti niti predmet Ugovora o kupoprodaji sklopljenog između I.- tuženika i II.-tuženika dana 29. ožujka 2022.

- da je I.-tuženik bio nesavjestan stjecatelj predmetne nekretnine temeljem naprijed navedenog rješenja o naknadno pronađenoj imovini iza pok. ĆŠ, ovaj sud ocjenjuje da je nezakonita i nevaljana uknjižba upisa prava vlasništva provedena na temelju naprijed navedenih isprava. Ova okolnost upravo čini uknjižbu II.-tuženika u zemljišnoj knjizi nevaljanom i neistinitom zbog čega stvarno nisu bile ispunjene sve pretpostavke koje se po pravilima koja uređuju knjižna prava moraju ispuniti da bi uknjižbom došlo do stjecanja, promjene ili prestanka knjižnog prava. Stoga je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, jer je izvršenim upisom povrijeđeno njezino vlasničko pravo, te je valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

18. Slijedom svega navedenog, sud nije posebno cijenio druge dokaze i prigovore obzirom da ni vrednovanje istih ne bi dovelo do drugačije odluke suda.

19. Odluka o parničkom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP- a i čl. 155. ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i isti je odmjeren u skladu sa važećom Tarifom o naknadama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa), i vrijednosti predmeta spora ( 90.000,00 eur). Tužiteljici je kao potreban priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 677 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 26.05.2023. i 29.04.2024. u iznosu od po 677 bodova svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 15.11.2023., 14.03.2024., 10.10.2024., 08.04.2025., 16.10.2025. i 07.04.2026. u iznosu od po 677 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), trošak sastava podneska od 28.03.2024. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife), odnosno ukupno 6118 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 12.236,00 eur, te uz uvećanje za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 15.295,00 eura. Navedeni iznos valjalo je uvećati za iznos od 331,80 eur s naslova plaćene sudske pristojbe na tužbu i za zatraženi iznos od 331,80 eur s naslova sudske pristojbe na presudu, tako da sveukupan trošak tužiteljice iznosi 15.958,60 eur, te je stoga odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

19.1. Tužiteljici nije priznat kao potreban trošak sastava zabilježbe spora u zemljišnim knjigama obzirom da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje postupka, kao niti trošak zastupanja na ročištu od 04.10.2023. obzirom da navedenog dana u predmetnom postupku nije održano nikakvo ročište.

20. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP -a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

U Zagrebu, 19. svibnja 2026.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužiteljice uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 EUR

- pun. I. tuženika

- pun. II. tuženika