Poslovni broj: Ovr-355/2026-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Ulica Plemića Borelli 9

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

i

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Marina Vencla, u pravnoj stvari ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, zastupanog po punomoćniku Matku Bogdanu, odvjetniku u Sinju, protiv ovršenika ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Plavšiću, odvjetniku u Vinkovcima, radi pravna sredstva ovršenika, 19. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja kao neosnovan.

II. Odbija se prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava kao neosnovan.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u smislu čl. 210. st. 2. u svezi sa čl. 52. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24; dalje: OZ), a zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. točka 11. OZ-a.

Obrazloženje

1. Ovršenik ĐK je ovom sudu podnio prijedlog za odgodu pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja te prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, navodeći kako je od FINE RC Split, Podružnice Zadar zaprimio obavijest o zaprimljenoj osnovi za plaćanje temeljem zadužnice broj OV-636/08, ovjerene po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču iz Biograda na Moru od 24. siječnja 2008., ovršne 24. siječnja 2008., koji zahtjev za izravnu naplatu je Financijska agencija temeljem navedene zadužnice zaprimila 25. veljače 2026., da iz navedene obavijesti proizlazi kako je zaplijenjen iznos od 475,66 Eura, iako su novčana sredstva izuzeta od ovrhe temeljem čl. 172 st. 1 t. 2 OZ-a jer ista predstavljaju novčana sredstva sa osnove prava inkluzivnog dodatka za HK i dodatka iz socijalne skrbi koje ostvaruje ovršenik kao roditelj njegovatelj i skrbnik. Ne spori postojanje ovršne odluke, ističe da se radi o potraživanju za koje je nastupila zastara, kako u odnosu na glavnicu, tako i u odnosu na kamate, da navedeno proizlazi iz same zadužnice od 24. siječnja 2008., da se na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika primjenjuje zastarni rok od 10 godina, da kako je zadužnica ovjerena 2008., a zahtjev za izravnu naplatu podnijet 2026., da je evidentno da je protekao zakonski rok od 10 godina u kojem bi tuženik kao ovrhovoditelj mogao zahtijevati ostvarivanje svoje tražbine . Radi činjenice da je prisilna naplata na novčanim sredstvima ovršenika u znatnom iznosu temeljena na pravnom osnovu koji nema učinka obzirom na nastup zastare, te činjenici da bi prijenosom zaplijenjenog iznosa ovršenik bio prinuđen svoje potraživanje ostvarivati posebnim sudskim postupkom koji praktično ne može još niti započeti, ovršeniku prijeti nastup ne samo teško popravljive štete već praktično nepopravljive štete koja ugrožava život i životnu egzistenciju ovršenika i njezinog sina HK u odnosu na kojeg ima status roditelj njegovatelj, a kojemu je rješenjem 04. ožujka 2020. priznato pravo na naknadu namijenjenu osobama s invaliditetom s najtežim stupnjem oštećenja funkcionalnih sposobnosti.

2. U odgovoru na prijedlog ovrhovoditelj ističe kako je prijedlog pravno i činjenično neosnovan te se protivi istom, navodi kako zadužnica kao akcesorni pravni posao prati pravnu sudbinu potraživanja iz osnovnog pravnog posla, radi čijeg osiguranja je ista izdana, stoga se zastara ne računa od dana izdavanja zadužnice, već od dospijeća osnovnog pravnog posla, da su ovrhovoditelj i pravni prednik istog poduzimali radnje temeljem kojih je, sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima nastupio prekid zastare, da sukladno odredbama OZ-a ovršni sud u ovom postupku svakako ne raspravlja o zastari, stoga predlaže sudu uputiti dužnika u parnicu. Vezano za odgodu ovrhe, ovrhovoditelj navodi da ovršenik ni na koji način nije dokazao kakva bi nenadoknadiva, odnosno teško nadoknadiva šteta mogla nastati provedbom ovrhe, s obzirom da se odgađa samo prijenos zaplijenjenih sredstava, ali ne i pljenidba.

3. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje, na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuje odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, na odgovarajući se način primjenjuje odredbe OZ -a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ-a)

4. Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. - 11. OZ-a.

5. Prijedlog ovršenika za odgodu pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava nije osnovan.

6. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje , u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. navedenog članka OZ-a.

7. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč 1. - 11. OZ-a.

8. U konkretnom slučaju, ovršenik je protiv zahtjeva za izravnu naplatu podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim što predstavlja sredstvo pravne zaštite u postupku izravne naplate analogno institutu žalbe u redovnom ovršnom postupku i stoga sud zaključuje da je ispunjen objektivni odnosno formalni uvjet za odgodu ovrhe.

9. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a – da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje – sud je stava kako ovršenik isti nije učinio vjerojatnim.

10. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

11. U svom prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenik ističe da su zaplijenjena novčana sredstva koja je primio na ime inkluzivnog dodatka za dijete kojeg ostvaruje kao roditelj njegovatelj i skrbnik, što znači da mu je uskratom tih sredstava ugrožena egzistencija pa trpi nenadoknadivu štetu jer su mu ta sredstva neophodna za život. Međutim, takvi razlozi ne predstavljaju razlog za odgodu ovrhe. Po prirodi stvari svaka ovrha je tegobna za ovršenika i to samo po sebi ne može biti razlog za odgodu ovrhe. Odnosno, takvi navodi nisu dostatni za utvrđenje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

12. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je provedbom ovrhe zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

13. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je provedbom ovrhe zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju. Ovršenik niti ne tvrdi da ne bi mogao dobiti natrag od ovrhovoditelja ono što bi bilo naplaćeno u predmetnom postupku izvansudske ovrhe.

14. Osim toga, ovršenikova sredstva su već zaplijenjena i to se ni odgodom ovrhe ne može promijeniti pa ovršenik ni u slučaju odgode ovrhe ne bi mogao raspolagati tim sredstvima, tako da se ireparabilnost štete doista mora utvrđivati u odnosu na imovinske i druge prilike ovrhovoditelja o kojima ovršenik ništa ne govori, što znači da nije učinio vjerojatnim kako protuovrhom ili restitucijskom parnicom zbog stjecanja bez osnove i slijedom toga ovrhom ne bi mogao dobiti natrag novčani iznos koji je ovrhovoditelj stekao prijenosom u predmetnom postupku izvansudske ovrhe.

15. Konačno, odredbom članka 173. OZ-a propisani su iznosi koji su izuzeti od ovrhe, a o tome se vodi računa i u postupku naplate koju provodi Financijska agencija pa se ovrha ne provodi na novčanim sredstvima, odnosno računima izuzetima od ovrhe na temelju zakona, kako je propisano u čl. 4. st. 3., 4. i 9. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18, 02/20, 46/20 i 47/20).

16. Obzirom da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe kao neosnovan te odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

17. U pogledu prijedloga ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik pobija postupak izravne naplate iz žalbenog razloga propisanog odredbom članka 50. stavak 1. točka 6. OZ-a navodeći da su zaplijenjena novčana sredstva izuzeta od ovrhe.

18. Sud je izvršio uvid u priloženu dokumentaciju i utvrdio da je izravna naplata u konkretnom slučaju zatražena sukladno odredbi članka 209.OZ-a, odnosno na temelju ovršne isprave – zadužnice broj OV-636/08, ovjerene po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču iz Biograda na Moru od 24. siječnja 2008., ovršne 24. siječnja 2008., koja nije ukinuta, poništena, preinačena, na drugi način stavljena izvan snage, izgubila djelotvornost, niti je utvrđeno da je bez učinka, dakle valjane ovršne isprave podobne za ovrhu.

19. Dakle, riječ je o izvansudskoj ovrsi koju provodi i za koju je isključivo nadležna FINA, koja ovrhu na novčanim sredstvima FINA provodi sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/2018, 2/20, 46/20 i 47/20; dalje: ZPONS), odgovarajućom primjenom zakona koji uređuje ovršni postupak (članak 4. stavak 4. ZPONS) te primjenom Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18; dalje: Pravilnik).

20. Iz navoda prijedloga za proglašenje pljenidbe nedopuštenom i priloženih mu dokaza, nije sporno da je ovršenik korisnik primanja po osnovu socijalne skrbi kao roditelj njegovatelj, dakle primanja koja su prema odredbi članka 172 OZ-a izuzeta od ovrhe, međutim postupanje s primanjima izuzetim od ovrhe detaljno je regulirano odredbama članaka iz Glave IX Pravilnika.

21. Naime, sukladno navedenim odredbama ovršenik je dužan u slučaju provedbe ovrhe na novčanim sredstvima sukladno odredbama Ovršnog zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima koja su izuzeta od ovrhe ili na kojima je ovrha ograničena, obavijestiti Agenciju o uplatama primanja i naknada izuzetih od ovrhe odnosno na kojima je ovrha ograničena (članak 31. stavak 1.) Po primitku Obavijesti iz članka 31. ovoga Pravilnika, Agencija je dužna bez odgode uplatitelju iz Obavijesti dos taviti podatke o ovršeniku i vrsti tražbine za koju je ovrha određena, a uplatitelj je dužan bez odgode zastati s isplatom primanja i naknada izuzetih od ovrhe odnosno na kojima je ovrha ograničena i to do primitka obavijesti o broju posebnog računa ovršenika (članak 33. stavak 1.) Primanja i naknade izuzeti od ovrhe odnosno dio iznosa primanja ili naknada na kojima je ovrha ograničena uplaćuju se na poseban račun ovršenika iz članka 31. Pravilnika (članak 34. stavak 1.). Agencija će banci navedenoj u Obavijesti iz članka 31. Pravilnika naložiti otvaranje posebnog računa ovršenika (članak 34. stavak 3.).

22. Dakle, iz naprijed navedenih odredbi jasno proizlazi da je radi zaštite primanja izuzetih od ovrhe, ovršenik o istima dužan obavijesti FINA-u kako bi se otvorio poseban račun ovršenika na koji će se vršiti isplata tih primanja i na taj način spriječiti provedba ovrhe na istima. Navedeno jednako vrijedi i u slučaju sudske ovrhe na računima ovršenika (članka 212. OZ-a).

23. Kako u konkretnom slučaju ne proizlazi da bi ovršenik obavijestio FINA-u o primanjima izuzetim od ovrhe, to nije osnovan žalbeni prigovor iz članka 50. stavak 1. točka 6. OZ-a.

24. Uz navedeno, sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. točki 5. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

25. Ovršenik u svom prijedlogu predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim i iz razloga iz čl. 50. st. 1. točka 11. OZ-a, a zbog čega je sud temeljem odredbi čl. 52. OZ-a zaključkom uputio ovršenika da u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim.

U Zadru, 19. svibnja 2026.

Viši sudski savjetnik

Sutkinja

Marin Vencl

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda za drugostupanjski sud, pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1. Ovrhovoditelju po punomoćniku

2. Ovršeniku po punomoćniku

Na znanje: FINA