Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-3237/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužitelja VIRTUAL FLEET d.o.o., Sesvete (Grad Zagreb), Ulica Jerolima Miše 6, OIB: 05204144437, kojega zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, izvan ročišta za glavnu raspravu, dana 19. svibnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da odmah, a najkasnije u roku od 30 dana od zaprimanja ove presude odluči o zahtjevu tužitelja za izdavanje dozvole za privremeni boravak i rad radnika Sakthinatarasan Kumarasamy.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 31. kolovoza 2025. godine radi šutnje uprave, odnosno zbog propuštanja izdavanja dozvole za boravak i rad u zakonski propisanom roku. Naime, tužitelj je u skladu s člankom 90. Zakona o strancima podnio zahtjev tuženiku za izdavanje dozvole za boravak i rad, i to nadležnoj Policijskoj postaji Dugo Selo. Navedeni zahtjev zaprimljen je u sustavu preko online aplikacije HZZ-a. Stranka nema podatka o klasi navedenog predmeta, jer nije zaprimio nikakvu potvrdu, niti dopis naslova s navedenim podatkom, već isključivo raspolaže brojem pod kojim je zaprimljen zahtjev: 898865. U skladu s odredbom članka 91. stavka 5. Zakona o strancima ministarstvo je dužno putem nadležne policijske uprave odlučiti u roku od petnaest dana od dana podnošenja zahtjeva. Do dana podnošenja ove tužbe, tuženik nije odlučio o podnesenom zahtjevu. Neodlučivanje u zakonskom roku stvara ozbiljne poteškoće u poslovanju tužitelja, koji zbog toga trpi i štetu.
2. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud naloži Ministarstvu unutarnjih poslova, OIB: 36162371878 Ulica grada Vukovara 33, 10000 Zagreb, da u roku od 30 dana od dostave ove presude donese rješenje kojim će odlučiti o zahtjevu tužitelja za izdavanje dozvole za privremeni boravak i rad radnika OT, te da naloži Ministarstvu unutarnjih poslova, OIB: 36162371878 Ulica grada Vukovara 33, 10000 Zagreb, da tužitelju naknadi troškove upravnog spora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
3. U svom odgovoru na tužbu tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka. Ističe da je točno da je tužitelj kao poslodavac dana 21. svibnja 2025. putem web aplikacije Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i MUP RH, podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za državljanina Indije, OT, MUP-u RH, PU zagrebačkoj, Policijskoj postaji Dugo Selo, upravni poslovi. Nadalje, tuženik navodi kako se sva pitanja boravka državljana trećih zemalja u RH u postupovnom smislu, rješavaju sukladno Zakonu o općem upravnom postupku ("Narodne novine", bro j: 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP), odnosno u rokovima sukladno članku 101. ZUP-a. Kada se govori o rokovima iz članka 101. ZUP-a, pa i o članku 91. stavak 5. Zakona o strancima („Narodne novine", broj: 133/20, 114/22. i 151/22. - dalje: ZOS) kojeg tužitelj navodi, tuženik podsjeća da su navedeni rokovi po svojoj pravnoj narav i instruktivni, a nikako prekluzivni. Nadalje, u postupanjima PU zagrebačka, Policijske postaje Dugo Selo, upravni poslovi ne ovise samo o sebi, svojim zaposlenicima i svojim resursima već i o drugim javnopravnim tijelima i izvršenim njihovim provjerama. Naime, državljanin treće zemlje u republici Hrvatskoj može raditi, a poslodavac može zaposliti državljanina treće zemlje na temelju dozvole za boravak i rad iz članka 91. stavka 2. Zakona o strancima i pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6., te mišljenjima javnopravnih tijela (Porezne uprave, Ministarstva pravosuđa i uprave, Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) i terenskih provjera nadležnih policijskih postaja i dr.), a čija izvješća se dostavljaju PU zagrebačkoj, Policijskoj postaji Dugo Selo, upravni poslovi u svrhu vođenja postupka - sve sukladno članku 42. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH („Narodne novine", broj: 79/06. i 105/06.) i članku 6. i članku 41. Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine[11] broj: 85/08 i 86/12) u svezi članka 5. ZOS. Tuženik napominje kako se prethodno istaknuto odnosi i na uredne i potpune zahtjeve podnositelja. Neovisno o tužbenim navodima tužitelja o šutnji uprave, odnosno propuštanja izdavanja dozvole za boravak i rad ističe nepristigla mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje bilo pozitivna bilo negativna. Jednako tako, dužnost PU zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, upravni poslovi je utvrditi sve bitne činjenice i okolnosti koje se odnose na ovaj predmet, prvenstveno uključujući mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, te sve operativne i sigurnosne provjere, a koje su od odlučnog utjecaja na konačni ishod postupka. Budući da je u ovom konkretnom slučaju, nije pristiglo mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, da je postupak utvrđivanja svih bitnih činjenica u ovom predmetu u tijeku, da se postupak provodi u razumnom roku, pa samim time još nisu ispunjeni zakonski uvjeti za donošenje rješenja u ovom postupku.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima, uz primjenu članka 98. točke 4. istog Zakona.
5. Sud prihvaća navode tužitelja da je podnio zahtjev tuženiku dana 21. svibnja 2025. godine, a tuženik ne osporava da nije odlučio o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad, te nije dostavio dozvolu za boravak i rad shodno članku 96. Zakona o strancima, do dana dostave odgovora na tužbu od 18. listopada 2025. godine. Dakle, tuženik tvrdi da nije donio pojedinačnu odluku iz opravdanih razloga i da je postupak u ovom predmetu u tijeku, te da se ne radi o šutnji administracije. Za tuženika je razvidno kako se ovdje ne radi o šutnji administracije, budući da se postupak provodi redovito i u razumnom roku, sukladno svim pozitivnim zakonskim propisima koji reguliraju ovu pravnu materiju. Međutim, članak 91. stavak 5. Zakona o strancima propisuje da o zahtjevu za izdavanjem dozvole za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona policijska uprava, odnosno policijska postaja dužna je odlučiti u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, s time da članak 101. stavak 1. ZUP -a propisuje da je službena osoba dužna u slučajevima neposrednog rješavanja na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. U svezi s tim potrebito je uputiti na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Usž-442/2026-2 od 9. travnja 2026. godine, prema kojoj se u konkretnom slučaju primjenjuje rok iz Zakona o strancima kao lex specialis u odnosu na članak 101. ZUP-a kao lex generalis, s time da je zaključak da se radi o instruktivnom roku nepravilan.
6. Nadalje, iz spisa predmeta je razvidno da je tužba podnesena nakon proteka propisanog roka iz članka 40. stavka 2. ZUS-a.
7. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima riješio kao u točki I. izreke presude.
8. Sud je dosudio tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, a koji se sastoji od sastava tužbe – 1.000,00 eura, te PDV-a – 250,00 eura. Radi se o opravdanom trošku shodno članku 144. stavku 1. i 2. ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 3. citiranog članka ZUS- a, a u svezi Tbr. 27. točke 1. i Tbr. 46. Odvjetničke tarife.
U Zagrebu 19. svibnja 2026. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I. izreke ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, dok je protiv točke II. izreke žalba dopuštena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 148. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnik Toni Primorac, [adresa] Rijeka, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 33
3. U spis
