Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, R. Boškovića 18

Poslovni broj: P-452/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužiteljice NC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Mariji Martinez-Ostroški odvj. iz Varaždina, protiv 1. tuženika FC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tuženika JC, OIB [osobni identifikacijski broj], CC [adresa] i 3. tuženice AC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zast. po pun. Goranu Ružiću odvj. iz Čakovca, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o osnivanju osobnih služnosti prava plodouživanja i brisanja zabilježbi, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 14. svibnja 2026., u prisutnosti pun. tužiteljice Marije Martinez-Ostroški odvj. iz Varaždina, te pun. tuženika Gorana Ružića odvj. iz Čakovca, dana 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o osnivanju prava služnosti doživotnog plodouživanja za ½ dijela nekretnine:

- čkbr. [katastarska čestica]/A/2/1/1 [adresa] i to DVORIŠTE sa 611 m2, POMOĆNA ZGRADA GARAŽA, [adresa], KUĆA, [adresa] sa 206 m2, ukupne površine 839 m2, upisano u zk uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i

- ½ dijela čkbr. [katastarska čestica] STAMBENA ZGRADA KB. [katastarska općina]

sklopljen dana 19.11.2022. između I. tuženika KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2.tuženika LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. tužene SKOLIBER SILVIE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 40323 PRELOG kod javnog bilježnika Mirjane Zvonarek, na kojem je dana 19.11.2022. izvršena ovjera potpisa pod brojem OV-11560/2022.

II. Nalaže se brisanje uknjižbe osobne služnosti prava plodouživanja na nekretninama LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i GC OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u korist 1. tuženika KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i to ½ dijela nekretnina čkbr. [katastarska čestica]/A/2/1/1 [adresa] i to DVORIŠTE sa 611 m2, POMOĆNA ZGRADA GARAŽA, [adresa], KUĆA, [adresa] sa 206 m2, ukupne površine 839 m2, upisano u zk uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i ½ dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica] STAMBENA ZGRADA KB. 122 MIKLAVEC sa 154 m2, GOSPODARSKA ZGRADA MIKLAVEC sa 73 m2, GARAŽA MIKLAVEC sa 57 m2, DVORIŠTE MIKLAVEC sa 741 m2, ukupne površine 1025 m2, upisano u zk uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koje su upisane kao suvlasništvo tužiteljice NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] SVETI MARTIN NA MURI u 2/4 dijela i 2. tuženika LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], CC [adresa] i 3. tužene SKOLIBER SILVIE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 40323 PRELOG svakog u ¼ dijela.

III. Nalaže se tuženicima da solidarno naknade tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 760,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2026. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Odbija se daljnji zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 36,50 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 24. prosinca 2025. podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o osnivanju osobne služnosti prava plodouživanja i brisanja uknjižbe. U bitnome je navela da su predmetne nekretnine bračna stečevina tužiteljice i I. tuženika, te da su iste do dana 19. studenoga 2022. bile u suvlasništvu tužiteljice i I. tuženika, svakoga u ½ dijela. Toga dana I. tuženik je ugovorom o darovanju svoju ½ dijela predmetnih nekretnina darovao II. tuženiku i III. tuženoj, svakome u ¼ dijela, uslijed čega su tužiteljica, II. tuženik i III. tužena postali suvlasnici predmetnih nekretnina i to tužiteljica u 2/4 dijela, a II. tuženik i III. tužena svaki u ¼ dijela. Istog dana 19. studenoga 2022. I. tuženik je s II. tuženikom i III. tuženoj sklopio Ugovor o osnivanju prava služnosti doživotnog plodouživanja, kojim je na ½ dijela predmetnih nekretnina

— dakle na udjelima II. tuženika i III. tužene — osnovano pravo doživotnog plodouživanja u korist I. tuženika, bez prethodnog pribavljanja suglasnosti tužiteljice kao suvlasnice u 2/4 dijela. Temeljem navedenoga ugovora Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Čakovcu donio je rješenje poslovni broj Z-14460/2022 od 29. prosinca 2022. kojim je dopuštena uknjižba predmetnoga prava plodouživanja, a koje rješenje tužiteljici nije dostavljeno. Tužiteljica smatra da je predmetni ugovor protivan prisilnoj odredbi čl. 219. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZVDSP), kojom je propisano da samo svi suvlasnici suglasno mogu odrediti da se nekretnina optereti služnošću, a koja suglasnost pri sklapanju predmetnog ugovora nije pribavljena, te je stoga ugovor temeljem čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje: ZOO) ništetan.

2. Tuženici su u zakonskom roku podnijeli odgovor na tužbu kojim su osporili tužbeni zahtjev u cijelosti. Istaknuli su da je predmetnim ugovorom opterećena samo ona ½ dijela predmetnih nekretnina koja je u suvlasništvu II. tuženika i III. tužene, dakle ona ½ dijela koji je I. tuženik darovanjem prenio na II. tuženika i III. tuženu, a da suvlasnički udio tužiteljice nije ni na koji način promijenjen niti opterećen, te da njezina pravna pozicija nije predmetnim ugovorom dirana. Nadalje su istaknuli da se presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-98/2021-2 od 2. ožujka 2021., na koju se poziva tužiteljica, ne može primijeniti u ovom predmetu jer se ta presuda odnosi na osnivanje prava plodouživanja na posebnom dijelu nekretnine u suvlasništvu, dakle na slučaj etažnog vlasništva, dok se u ovom predmetu radi o nekretnini u suvlasništvu na idealnom dijelu bez uspostavljenog etažnog vlasništva. U prilog tome tuženici su predložili uvid u presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-881/2022-13 od 8. prosinca 2022. i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-788/2023-2 od 18. travnja 2023. Istaknuli su i da tužiteljičina knjižna prava predmetnom uknjižbom nisu prenesena, opterećena, ograničena ni ukinuta, pa joj rješenje zemljišnoknjižnog odjela temeljem čl. 137. Zakona o zemljišnim knjigama (''Narodne novine'' br. 63/2019. i 128/2022.; dalje: ZZK) nije ni trebalo biti dostavljeno. Konačno su naveli da tužiteljičina suglasnost za osnivanje predmetne osobne služnosti nije bila potrebna te da ugovor koji su sklopili tuženici nije protivan prisilnim propisima i stoga nije ništetan.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u sve isprave priložene spisu, a posebice u Ugovor o osnivanju prava služnosti doživotnog plodouživanja od 19. studenoga 2022. ovjeren pod brojem OV-11560/2022 kod javnog bilježnika Mirjane Zvonarek, Ugovor o darovanju od 19. studenoga 2022., izvatke iz zemljišnih knjiga za zk uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Z-14460/2022 od 29. prosinca 2022. (list 1-38). Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ''Narodne novine'' br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 57/2011., 148/2011. — pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

4. Nesporno je između stranaka da su predmetne nekretnine bile bračna stečevina tužiteljice i I. tuženika u suvlasništvu svakoga u ½ dijela, da je I. tuženik ugovorom o darovanju od 19. studenoga 2022. svoju ½ dijela prenio na II. tuženika i III. tuženu svakoga u ¼ dijela, te da su tužiteljica, II. tuženik i III. tužena postali suvlasnici predmetnih nekretnina i to tužiteljica u 2/4 dijela, a II. tuženik i III. tužena svaki u ¼ dijela. Nesporno je i da je istog dana 19. studenoga 2022. sklopljen predmetni Ugovor o osnivanju prava služnosti doživotnog plodouživanja, bez sudjelovanja i bez suglasnosti tužiteljice, te da je temeljem toga ugovora rješenjem poslovni broj Z- 14460/2022 od 29. prosinca 2022. dopuštena uknjižba prava plodouživanja u korist I. tuženika na udjelima II. tuženika i III. tužene. Na predmetnim nekretninama nije uspostavljeno etažno vlasništvo.

5. Odredbom čl. 219. st. 5. ZVDSP-a izričito je propisano da, kad je nekretnina u vlasništvu nekolicine suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, samo svi oni suglasno mogu odrediti da se ona optereti služnošću. Odredbom čl. 41. st. 1. ZVDSP-a propisano je da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja - a što izričito uključuje osnivanje stvarnih i osobnih služnosti na cijeloj stvari - potrebna suglasnost svih suvlasnika. Odredbom čl. 37. st. 5. ZVDSP-a propisano je da suvlasnik može samostalno raspolagati svojim suvlasničkim dijelom po pravilima koja vrijede za vlasnikova prava raspolaganja, ali samo ako time ne dira u tuđa prava.

6. Prigovor tuženika da se presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-98/2021-2 od 2. ožujka 2021. ne može primijeniti u ovom predmetu jer se odnosi isključivo na posebni dio nekretnine u suvlasništvu (etažno vlasništvo), ovaj sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je u međuvremenu presudu poslovni broj Rev-1157/2023-2 od 17. rujna 2025. upravo u predmetu koji se tiče nekretnine u suvlasništvu bez etažne podjele, na idealnom dijelu, kakvo suvlasništvo postoji i u ovom predmetu. U navedenoj je odluci Vrhovni sud izrijekom zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: „Pravo stanovanja kao osobna služnost može se na temelju čl. 200. st. 1. ZVDSP osnovati i na suvlasničkom dijelu nekretnine s obzirom na to da na temelju čl. 37. st. 5. ZVDSP suvlasnik može samostalno raspolagati svojim suvlasničkim dijelom po pravilima koja vrijede za vlasnikova prava raspolaganja, ali samo ako time ne dira u tuđa prava, što s druge strane znači da je za osnivanje navedene osobne služnosti na temelju pravnog posla na nekretninama u suvlasništvu, u skladu s odredbama čl. 219. st. 5., u svezi čl. 41. st. 1. ZVDSP, bila potrebna suglasnost svih suvlasnika. Slijedom navedenog, ugovor o osnivanju prava služnosti na suvlasničkom dijelu bez suglasnosti svih suvlasnika je ništetan." Navedeno pravno shvaćanje ujedno je i potvrda ranije zauzete pozicije u predmetu Rev-98/2021-2 od 2. ožujka 2021. te je izravno primjenjivo na ovaj predmet.

7. Što se tiče rješenja Vrhovnog suda poslovni broj Revd-788/2023-2 od 18. travnja 2023. na koje se pozivaju tuženici, iz sadržaja toga rješenja razvidno je da revizija nije bila dopuštena zbog procesnih razloga - jer drugostupanjski sud u pobijanoj odluci nije izrazio pravno shvaćanje o primjeni odredaba čl. 219. st. 5. i čl. 203. st. 6. ZVDSP-a - a ne zbog meritorne ocjene da suglasnost suvlasnika nije potrebna. Navedeno rješenje dakle ne sadržava suprotno pravno shvaćanje od onoga izraženog u presudama Vrhovnog suda Rev-98/2021-2 i Rev-1157/2023-2.

8. Što se tiče tuženikova prigovora da tužiteljičin suvlasnički udio nije bio predmet ugovora i da njezina pravna pozicija nije promijenjena, ovaj sud isti ocjenjuje neosnovanim. Pravo plodouživanja, po svojoj pravnoj naravi, ovlašćuje plodouživatelja da se u svakom pogledu služi cijelom poslužnom stvari u skladu s njezinom namjenom čuvajući njezino sućanstvo (čl. 203. st. 1. ZVDSP-a). Odredbom čl. 203. st. 6. ZVDSP- a propisano je da svaki od suvlasnika mora trpjeti da se ovlaštenik prava plodouživanja koje tereti njihovu nekretninu njome služi na način na koji ga ovlašćuje njegovo pravo. Time je jasno da provedeni upis prava plodouživanja neminovno zahvaća i tužiteljičin suvlasnički udio jer tužiteljica mora trpjeti izvršavanje toga prava. Suvlasnik koji nije sudjelovao u sklapanju ugovora o osnivanju služnosti time je neposredno pogođen u svojem pravu na neometano korištenje i raspolaganje suvlasničkim udjelom, pa ga nije moguće isključiti iz kruga osoba čija je suglasnost potrebna. Takvo je stajalište Vrhovni sud izrijekom potvrdio u predmetu Rev-1157/2023-2 navodeći da ugovor o osnivanju prava služnosti „neposredno i snažno zadire u suvlasnička prava ostalih suvlasnika, onemogućujući ih u tome da se predmetnom nekretninom koriste sukladno svom suvlasničkom omjeru".

9. Slijedom navedenoga, budući da predmetni Ugovor o osnivanju prava služnosti doživotnog plodouživanja od 19. studenoga 2022. nije sadržavao suglasnost tužiteljice kao suvlasnice u 2/4 dijela predmetnih nekretnina, a koja je suglasnost bila neophodna temeljem čl. 219. st. 5. u svezi s čl. 41. st. 1. ZVDSP-a, navedeni ugovor protivan je prisilnim propisima. Temeljem čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor koji je protivan prisilnim propisima ništetan je. Ništetnost nastupa po sili zakona od trenutka sklapanja ugovora, na nju sud pazi po službenoj dužnosti, a može je isticati svaka zainteresirana osoba (čl. 327. st. 1. ZOO-a), a pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se (čl. 328. ZOO-a). Tužiteljica kao suvlasnica predmetnih nekretnina čija prava predmetni ugovor neposredno zahvaća nesumnjivo je zainteresirana osoba s aktivnom legitimacijom. Stoga je tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke osnovan i valjalo ga je prihvatiti.

10. Kako je predmetni ugovor ništetan, on nije mogao biti valjana osnova za provedenu uknjižbu prava plodouživanja. Ništetan pravni posao ne može proizvesti pravne učinke pa se uknjižba provedena temeljem toga ugovora mora brisati, a zemljišnoknjižno stanje uspostaviti onako kakvo je bilo prije provedbe rješenja poslovni broj Z-14460/2022 od 29. prosinca 2022., u smislu čl. 129. u svezi s čl. 130. ZZK-a. Stoga je tužbeni zahtjev pod točkom II. izreke osnovan i valjalo ga je prihvatiti.

11. O trošku je sud odlučio temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojemu je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Budući da su tuženici izgubili parnicu u cijelosti, dužni su solidarno naknaditi tužiteljici parnične troškove. Pritom je sud vodio računa i o odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a prema kojoj će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' br. 138/2023. i 107/2025.; dalje: Tarifa), prema kojoj sukladno vrijednosti predmeta spora odvjetniku pripada inicijalna nagrada od 100 bodova sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, ali koja ovisi o vrsti radnje koju poduzima (Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 9. t. 5. Tarife), a prema Tbr. 54. Tarife vrijednost jednoga boda je 2,00 EUR. Također sukladno Tbr. 46. Tarife na sve obavljene radnje odvjetnik obračunava pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima. Uz navedeno u trošak se pribraja i trošak sudskih pristojbi sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' br. 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' br. 53/19., 92/21. i 37/23.; dalje: Uredba).

12. Trošak tužiteljice odnosi se na troškove zastupanja po punomoćnici — odvjetnici i odnosi se na: sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), pribavu ugovora iz zbirke isprava u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 36. t. 2. Tarife), zastupanje na pripremnom ročištu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife) i zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 5. Tarife), uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 125,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 36,50 eura i sudske pristojbe na presudu u istom iznosu sukladno ZSP-u i Uredbi, što sveukupno iznosi 760,50 EUR. Naime, tužiteljici je i kao pristojba na presudu priznat iznos kao i za pristojbu na tužbu, budući da ona, iako uredno pozvana, ne dođe na objavu, dobiva presudu putem informacijskog sustava u koji spada i e-oglasna ploča suda, pa stoga ima mogućnost platiti pola pristojbe ukoliko istu plati u roku od 3 dana od dostave odluke. Budući da stranka koja dođe na objavu ne može biti stavljena u nepovoljniji položaj od stranke koja ne dođe na objavu, niti je to intencija propisa o sudskim pristojbama, tužiteljici je za presudu priznata polovina iznosa propisane sudske pristojbe, koji iznos je potreban, budući da ukoliko ona propusti rok od 3 dana za plaćanje pristojbe, nastaje nepotreban trošak, koji joj sud ne priznaje. O trošku je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

U Čakovcu 19. svibnja 2026. godine.

Sutkinja

Ivana Starčević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka presude, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu sukladno Zakonu o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22). Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima.

O tome obavijest:

1. Tužiteljica po pun.

2. I.-III. tuženici po pun.

3. Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Čakovcu - radi provedbe, nakon pravomoćnosti