REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-663/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi, uz sudjelovanje Branke Crnogorac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UU, rođenog **.**.1988. u mjestu Mardin, Republika Turska, državljanina Republike Turske, kojeg zastupa opunomoćenica Ivana Sedlar, odvjetnica u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-216-03/25-06/9782, URBROJ: 511-01-212-26-5 od 28. siječnja 2026.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske isplatiti odvjetnici Ivani Sedlar, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.250,00 Eura (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/25-06/9782, URBROJ: 511-01-212-26-5 od 28. siječnja 2026. odbijen je tužiteljev zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je Tursku napustio zbog diskriminacije i progona kao U te zbog prijetnji organiziranih kriminalnih skupina. Ističe da je tijekom života bio izložen nasilju i diskriminaciji zbog kurdskog podrijetla, uključujući fizičke napade, ograničenja uporabe kurdskog jezika i neprijateljsko ponašanje okoline. Također tvrdi da je kao vlasnik trgovačkog društva bio izložen prijetnjama mafije povezanim s bivšim zaposlenikom i poslovnim partnerom. Navodi da su maskirane naoružane osobe upale u njegov poslovni prostor, oduzele mu bankarsku dokumentaciju i nastavile prijetiti njemu i njegovoj obitelji kako bi povukao kaznene prijave. Zbog toga je s obitelji više puta mijenjao adresu stanovanja prije odlaska iz [adresa]. Tužitelj smatra da mu turske vlasti nisu pružile učinkovitu zaštitu te da bi povratkom bio izložen stvarnoj opasnosti progona, nasilja i ugroze života. U tužbi ističe da tuženik nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje niti dovoljno obrazložio razloge odbijanja zahtjeva. Posebno prigovara da nije pravilno primijenjeno načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja („non refoulement“) iz članka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje, prizna mu azil u Republici Hrvatskoj, dosudi troškove postupka i odobri besplatnu pravnu pomoć.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom smatra da je tužba u cijelosti neosnovana. Navodi da je osporenim rješenjem jasno obrazloženo zašto tužitelj ne ispunjava uvjete za međunarodnu zaštitu iz članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Ističe da tužiteljeve tvrdnje o progonu od strane „mafije“ nisu povezane s razlozima proganjanja relevantnima za azil (rasa, vjera, nacionalnost, pripadnost društvenoj skupini ili političko mišljenje), a dodatno je detaljno obrazloženo zašto se taj dio iskaza smatra neuvjerljivim. Također navodi da je u rješenju obrazloženo da Č u [adresa] nisu izloženi proganjanju. U odnosu na prigovor povrede načela „non refoulement“, tuženik navodi da je budući rizik pri povratku procijenjen u osporenom rješenju. Smatra da jedini rizik koji prijeti tužitelju proizlazi iz kaznenog postupka zbog kaznenog djela podvođenja, pri čemu mu je u Turskoj omogućeno pravo na obranu i pravično suđenje. Ističe da je Turska sigurna zemlja podrijetla te da bijeg od kaznenog progona ne predstavlja osnovu za priznavanje međunarodne zaštite. Tuženik dodatno navodi da je tužitelj 31. ožujka 2026. napustio Prihvatilište i nije se vratio, o čemu je sastavljena službena bilješka.

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je održao raspravu.

4.1. Sud je odbio dokazni prijedlog opunomoćenice tužitelja za ponovno saslušanje tužitelja, jer je ocijenio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno iz podataka spisa tuženika, zapisnika o saslušanju tužitelja u upravnom postupku i ostale dokumentacije u spisu. Sud je pritom uzeo u obzir i činjenicu da je tužitelj 31. ožujka 2026. samovoljno napustio Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite te se u isto nije vratio, zbog čega nije bio dostupan Sudu radi neposrednog saslušanja. Opunomoćenica tužitelja nije konkretizirala koje bi se nove odlučne činjenice predloženim dokazima utvrđivale niti na koji bi način izvođenje tih dokaza moglo utjecati na drukčiju ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja. Stoga je Sud ocijenio da izvođenje predloženih dokaza nije potrebno za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom upravnom sporu.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da je tužitelj, državljanin Republike Turske kurdskog podrijetla, podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu 17. studenoga 2025. u Prihvatnom centru za strance Ježevo;

- da je tužitelj kao razloge napuštanja zemlje podrijetla naveo navodne prijetnje mafije povezane s poslovanjem njegove trgovačke djelatnosti te općenite probleme zbog kurdskog podrijetla;

- da je tužitelj tijekom saslušanja 22. siječnja 2026. iznio tvrdnje o pljački trgovine, prisilnom oduzimanju čekova od strane maskiranih osoba, podnošenju prijava protiv bivšeg poslovnog partnera i drugih osoba te kasnijim prijetnjama telefonom i dolascima na vrata;

- da je tužitelj dostavio dokumentaciju na turskom jeziku, za koju je utvrđeno da se odnosi na kazneni postupak u kojem je oslobođen optužbe za nanošenje tjelesnih ozljeda, a ne na događaje koje je naveo kao razlog traženja međunarodne zaštite.

7. Tuženik je ocijenio da je iskaz tužitelja o prijetnjama mafije nedosljedan, paušalan i neuvjerljiv, osobito zbog nemogućnosti konkretnog opisivanja događaja, osoba koje je navodno prijavio te nelogičnosti u vezi s prijavama prijetnji. U odnosu na položaj U u [adresa], tuženik se pozvao na informacije o zemlji podrijetla prema kojima Č sudjeluju u političkom i javnom životu, a opća diskriminacija ne doseže razinu progona ili ozbiljne nepravde. Utvrđeno je i da se Republika Turska nalazi na Listi sigurnih zemalja podrijetla. Nadalje, tuženik je ocijenio da kazneni postupak zbog podvođenja, koji je još u žalbenoj fazi, predstavlja pitanje kaznenog progona, a ne proganjanje relevantno za međunarodnu zaštitu. Tuženik je zaključio da problemi koje tužitelj navodi zbog kurdskog podrijetla ne predstavljaju proganjanje niti ozbiljnu nepravdu u smislu Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.; dalje: Zakon). Također je zaključio da navodne prijetnje mafije, i kada bi postojale, nisu povezane s razlozima proganjanja iz članka 20. Zakona (rasa, vjera, nacionalnost, pripadnost određenoj društvenoj skupini ili političko mišljenje). U odnosu na supsidijarnu zaštitu, utvrđeno je da ne postoji stvarni rizik od smrtne kazne, mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja niti individualne prijetnje životu zbog općeg nasilja u Turskoj.

7.1. Slijedom navedenog, tuženik na temelju individualne procjene vjerodostojnosti iskaza, procjene budućeg rizika i analize općeg stanja u zemlji podrijetla nije utvrdio postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona, već je tužiteljev strah od mogućeg proganjanja ocijenjen subjektivnim i objektivno nedovoljno osnovanim. Također nije utvrdio opravdane razloge za zaključak da bi se tužitelj povratkom u Tursku suočio s ozbiljnom nepravdom u smislu članka 21. Zakona. Stoga je, zbog nepostojanja uvjeta za priznanje azila iz članka 20. Zakona i supsidijarne zaštite iz članka 21. Zakona, zahtjev tužitelja odbijen na temelju članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona.

8. Sud prihvaća ocjenu tuženika o nevjerodostojnosti dijela iskaza koji se odnosi na prijetnje mafije, jer je ista detaljno obrazložena, logična i utemeljena na sadržaju iskaza tužitelja i dokumentaciji u spisu. Sud također ne nalazi da bi informacije o zemlji podrijetla upućivale na postojanje sustavnog progona U u [adresa] koji bi sam po sebi opravdavao priznanje međunarodne zaštite. Sama činjenica da se Republika Turska nalazi na Listi sigurnih zemalja podrijetla nije bila jedini razlog odbijanja zahtjeva, već je tuženik proveo individualnu procjenu svih okolnosti konkretnog slučaja.

9. Sud ne nalazi da je osporenim rješenjem povrijeđeno načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja iz članka 6. Zakona, jer iz podataka spisa ne proizlazi postojanje stvarnog rizika od progona ili ozbiljne nepravde u slučaju povratka tužitelja u zemlju podrijetla.

10. Slijedom navedenog, Sud je utvrdio da je osporavano rješenje zakonito.

11. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS).

12. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći Sud je utvrdio da tužitelj nema imovine - novčanih sredstava, dohotka i primitaka, niti stvari veće vrijednosti, slijedom čega je istom u točki II. izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22., dalje: Pravilnik).

13. Budući je pravnu pomoć pružila odvjetnica Ivana Sedlar, u točki III. izreke presude naloženo je tuženiku da joj isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23.). Naime, odvjetnici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (50% od iznosa iz Tbr. 27. t. 1.) te trošak zastupanja na ročištu u iznosu od 500,00 eura (50% od iznosa iz Tbr. 27. t. 2.) te uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 250,00 eura, odnosno ukupno 1.250,00 eura.

U Zagrebu, 19. svibnja 2026.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Ivana Sedlar – elektroničkim putem

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis