REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-661/2024-34

(ranije poslovni broj P-556/2022)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Tamari Dagostin Mušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. ČĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnica Mirna Radolović, odvjetnica u Puli, protiv tuženika Grada Pule-Pola, OIB: 79517841355, Pula, Forum 1, radi brisovne tužbe, nakon održane glavne rasprave zaključene 17. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 19. svibnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je pravno nevaljan upis uknjižbe javnog dobra u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Pule – Pola koji je kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli – Pola izvršen i proveden pod poslovnim brojem Z-8928/2021 od dana 26. svibnja 2021. na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli – Pola da u zemljišnoj knjizi izvrši brisanje uknjižbe javnog dobra u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tuženika Grada Pule – Pola temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli pod poslovnim brojem Z-8928/2021 od dana 26. svibnja 2021. uz uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i posljedično istovremeni ponovni upis prava vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u korist ČĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 3/4 dijela i HĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II Nalaže se tuženiku Gradu Puli-Pola, OIB: 79517841355, da tužiteljima ČĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČĆŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.802,30 EUR, u roku od 15 dana zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi od 25. kolovoza 2022. tužitelji KĆ i ČĆ navode da su bili uknjiženi kao suvlasnici svaki u ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica], površine 162 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] sve do provedbe geodetskog elaborata za evidentiranje nerazvrstane ceste u zemljišnoj knjizi (Z-8928/2021). Ističu da se predmetna nekretnina nalazila dug niz godina u vlasništvu tužitelja sve do upisa prava vlasništva provedenog naprijed navedenim rješenjem, a da se kontinuirano do današnjeg dana predmetna nekretnina nalazi u posjedu obitelji ČĆ te da ista predstavlja cjelinu s ostalim nekretninama u vlasništvu obitelji ČĆ. Rješenjem Općinskog suda u Puli poslovni broj: Z-8928/2021 od 26. svibnja 2021. da je izvršena promjena temeljem geodetskog elaborata, skice izmjere 24.05.2021., kopije katastarskog plana PNS 24.05.2021., Odluke o nerazvrstanoj cesti 24.05.2021., Prijavnog lista za zk Klasa: 932-06/2021-02/915 26.05.2021., na način da je za spornu nekretninu izvršena promjena površine i kulture s k. č. br. [katastarska čestica] put 162 m2 na k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] (dio) (nerazvrstana cesta 165 m2) uz istovremeni upis iste nekretnine kao javnog dobra u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Pule

– Pola. Ističu kako je ovakvo upisivanje javnog dobra u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tuženika nezakonito budući da predmetna nekretnina nije nikad bila cesta niti cesta u naravi postoji, niti ju je tuženik ni njegov pravni prednik izgradio , a niti je u posjedu tuženika. Naime, sporna nekretnina je oduvijek bila u vlasništvu tužitelja i njegove obitelji, te ista predstavlja pristup nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u vlasništvu prvotužitelja, k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u vlasništvu kćerke prvotužitelja te sestre drugotužitelja, te k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u vlasništvu prvotužitelja. Ukazuju kako je upravo drugotužitelj ishodio suglasnost Županijske uprave za ceste Istarske županije Klasa: 340-01/01-02/48, Urbroj:2163/1-12/02-08-01-2 od 7. rujna 2001., a koja suglasnost je izdana povodom zahtjeva drugotužitelja, i u kojoj suglasnosti je određeno da se daje suglasnost na tehničku dokumentaciju za izgradnju priključka odnosno prilaza na tadašnju županijsku cestu ŽC 5134 u svrhu izgradnje stambene građevine u vlasništvu drugotužitelja. Tuženik za spornu nekretninu nije ishodio nikakvu dokumentaciju, odnosno odobrenje za gradnju, niti je izvodio nikakve radove na izgradnji ceste na spornoj nekretnini, nekretnina nema izgrađenih nikakvih cestovnih građevina, nogostupa niti bilo kojeg drugog elementa nerazvrstane ceste, znači nisu uložena nikakva sredstva niti u izgradnju niti u održavanje, a samu nekretninu su koristili kao i održavali isključivo tužitelji. Ističu da sporna nekretnina nije bila pristupačna većem broju korisnika već da isključivo po njoj pristupaju tužitelji te njihova kćerka i sestra ČĆŠ, kao i osobe kojima su oni dali ovlaštenje za prolazak. Napominju da predmetna nekretnina predstavlja slijepi put koji završava pred stambenom zgradom u vlasništvu drugotužitelja. Nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne može biti nerazvrstana cesta u smislu odredbi Zakona o cestama koji propisuje u odredbi čl. 98. st. 1. da su nerazvrstane ceste one koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima propisanim zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog zakona, te se egzemplifikativno navodi koje su posebice to ceste. Nadalje, navode da je predmetna nekretnina bila upisana s katastarskom kulturom „put“, ali da se nekretnine s takvom katastarskom kulturom ne mogu smatrati nerazvrstanom cestom što je razvidno iz Odluke Hrvatskog sabora o nedavanju vjerodostojnog tumačenja čl. 98. st. 1. t. 6. Zakona o cestama („Narodne novine“ br. 18/13) gdje se u obrazloženju navodi da je navedenom zakonskom odredbom nedvojbeno utvrđeno da je svaka cesta pa tako i nerazvrstana cesta izgrađeni objekt, te da nema osnove za bilo kakvo tumačenje da li se putevi (koji nisu izgrađeni objekti) trebaju smatrati ili ne nerazvrstanom cestom. Tužitelji izričito ističu da navedenu nekretninu nije mogao svatko slobodno koristit i jer su iz korištenja bile isključene sve treće osobe osim suvlasnika sporne nekretnine i članova njihove obitelji te osoba koja su imale ovlaštenje za prolazak navedenom nekretninom, a što je nesporno iz kopije katastarskog plana iz koje je razvidno da je predmetna nekretnina služila isključivo kao pristup nekretninama u vlasništvu prvotužitelja odnosno k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i drugotužitelja, odnosno k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te kćerke i sestre tužitelja, kao vlasnice k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Naglašavaju da predmetna nekretnina nije nerazvrstana cesta u smislu odredbi čl. 131.

- 133. Zakona o cestama jer predmetna nekretnina ne predstavlja cestu, niti je tuženik izgradio cestu ili bilo koji cestovni element na spornoj nekretnini, niti nekretninu održava kao takvu, te iz razloga što se nekretnina ne koristi za promet vozila i što nije pristupačna većem broju korisnika, već nekretnina predstavlja pristup isključivo za nekretnine u vlasništvu tužitelja i kćerke i sestre tužitelja. Tuženiku da je bilo poznato da navedena nekretnina nije u njegovom vlasništvu te da se navedena nekretnina ne koristi kao nerazvrstana cesta, kao i da se radi isključivo o pristupu koji je u suvlasništvu tužitelja i služi isključivo za potrebe nekretnina koje su u vlasništvu tužitelja i kćerke i sestre tužitelja. Slijedom navedenog tužitelji su uvjereni da je upis koji je proveden temeljem rješenja Općinskog suda u Puli poslovni broj Z-8928/2021 od 26. svibnja 2021. neistinit i nezakonit te se istim vrijeđa pravo vlasništva tužitelja jer sporna nekretnina nikad nije bila cesta, da nije izgrađena cesta, tuženik nije u posjedu, te istu ne održava niti ju je održavao unatoč što je iz Odluke o nerazvrstanim cestama Grada [adresa] – Pola jasno šta sve održavanje nerazvrstane ceste uključuje. Napominju i da je tuženik bio svjestan da je tužitelje valjalo prije uknjižbe prava vlasništva isplatiti odnosno da treba provesti postupak izvlaštenja nekretnina, zbog čega je ovakvo upisivanje javnog dobra u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tuženika, osim nemoralno, ujedno i neistinito i nezakonito kako je prethodno i detaljno obrazloženo. Ističu da je neisplatom naknade za oduzetu nekretninu tuženik postupio suprotno odredbama čl. 50. st. 1. Ustava Republike Hrvatske te čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ukazuju kako je ovakvim samovlasnim postupanjem tuženik postupio i suprotno odredbama čl. 33. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te suprotno odredbi čl. 105. st. 5. Zakona o cestama. Ističu da su tužitelji od sporne nekretnine formirali put za vlastite potrebe i da ga koriste samo oni kao i osobe kojima su oni dali dopuštenje, te se u tom pogledu u tužbi pozivaju na sudsku praksu prema kojoj se odredba čl. 131. st. 1. Zakona o cestama mora tumačiti restriktivno jer bi ekstenzivnim tumačenjem određeni put kojeg je formiralo nekoliko suvlasnika i kojim se koriste samo ti suvlasnici mogao biti tretiran kao nerazvrstana cesta, a da to nije bila intencija zakonodavca. Slijedom svega nevedenog, predlažu da sud donese presudu kojom će utvrditi pravno nevaljanim upis uknjižbe javnog dobra u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Pule-Pola koji je kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli – Pola izvršen i proveden pod poslovnim brojem Z-8928/2021 od 26. svibnja 2021. na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te naložiti Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli – Pola da u zemljišnoj knjizi izvrši brisanje uknjižbe javnog dobra u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tuženika Grada Pule – Pola temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli pod poslovnim brojem Z-8928/2021 od dana 26. svibnja 2021. uz uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i posljedično istovremeni ponovni upis prava vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u korist tužitelja. Tužitelji u tužbi postavljaju i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu naknade vrijednosti nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (100,00 kuna odnosno 13,27 EUR po metru četvornom) sa zateznim kamatama. Od tuženika potražuju i troškove postupka.

1.1. S obzirom da je prvotužitelj KĆ tijekom postupka preminuo, rješenjem ovog suda poslovni broj P-556/2022-9 od 22. svibnja 2024. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-556/2022-11 od 27. kolovoza 2024. pozvani su nasljednici ČĆ i ČĆŠ da preuzmu postupak te je postupak nastavljen u odnosu na ČĆ i HĆŠ kao tužitelje. U skladu s rješenjem ovog suda poslovni broj P-556/2022-11 od 27. kolovoza 2024. tužitelji su uredili tužbu i tužbeni zahtjev na način da su u istoj kao tužitelje označili ČĆ i HĆŠ.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, kao i eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu. Prvenstveno, ističe da je temeljem rješenja Općinskog suda u Puli poslovni broj Z-8928/2021 od 26. svibnja 2021. u zemljišnim knjigama izvršena promjena temeljem Prijavnog lista za zk Klasa: 932- 06/2021-02/915 od 26. svibnja 2021., kopije katastarskog plana PNS 24.05.2021, očitovanja nositelja nerazvrstane ceste, odluke o nerazvrstanoj cesti, a na način da k. č. br. [katastarska čestica], u naravi put, površine 162 m2, sada dolazi upisana kao k. č. br. [katastarska čestica], [adresa] OU 362 (dio), nerazvrstana cesta površine 165 m2, kao Javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tuženika. Ukazuje kako će se prema odredbi čl. 131. st. 5. evidentirane nerazvrstane ceste upisati u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi. Dakle, za prethodnu provedbu navedenog geodetskog elaborata odnosno prijavnog lista da nije potrebna suglasnost upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika, već je navedeno da će se upis provesti, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi. Nadalje, čl. 133. Zakona o cestama da je propisano da se nerazvrstane ceste evidentiraju u katastru i upisuju u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe, dok je u st. 3. istog članka Zakona, istaknuto da se na evidentiranje u katastru i upis u zemljišne knjige nerazvrstanih cesta, ne primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje prostorno uređenje i gradnja, o parcelaciji građevinskog zemljišta te evidentiranju građevina u katastru i upisu u zemljišne knjige, niti odredbe drugih zakona i propisa koje su protivne čl. 131. i 132. te st. 1. i 2. čl. 133. Zakona o cestama. Slijedom iznijetog, da su u cijelosti paušalni i netočni navodi tužitelja da sporna nekretnina nije građevina koja ima status nerazvrstane ceste te da ista ne predstavlja nerazvrstanu cestu sukladno Zakonu o cestama. Naime, postupak evidentiranja izvedenog stanja dijela nerazvrstane ceste – [adresa] OU 362 (dio) da je proveden u cijelosti sukladno odredbama čl. 131. do 133. Zakona o cestama, temeljem kojih se nerazvrstane ceste evidentiraju u katastru i upisuju u zemljišnu knjigu kao Javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Pule, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi. Pored toga, i sami tužitelji da, svojim navodima kako se predmetna nekretnina koristi kao slijepi put koji završava pred stambenom zgradom u vlasništvu drugotužitelja, potvrđuju činjenicu da sporna nekretnina predstavlja nerazvrstanu cestu sukladno čl. 131. st. 1. Zakona o cestama odnosno da se predmetna cesta koristila za promet vozila i bila je pristupačna većem broju korisnika. Također, ističu da na spornoj nekretnini postoji prometni znak „STOP“ što dodatno potvrđuje činjenicu da se radi o nekretnini koja predstavlja nerazvrstanu cestu budući da su na istoj postoje prometni znakovi odnosno cestovni elementi. Nastavno, u odnosu na tužiteljev eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu tržišne vrijednosti predmetne nekretnine tuženik ističe prigovor zastare s obzirom na to da tužitelji u tužbi navode da se sporna nekretnina koristi kao pristupni put stambenoj zgradi u vlasništvu drugotužitelja, a da kao dokaz da ista predstavlja pristupni put dostavljaju kopiju katastraskog plana od 14. srpnja 2006., te da iz predmetnih navoda, kao i iz kopije katastarskog plana, jasno proizlazi da se sporna nekretnina koristila kao pristupni put odnosno cesta i to prije 28. srpnja 2011. U tom smislu ukazuju i na rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-762/2019 od 19. rujna 2019. te ističe da budući da su i sami tužitelji naveli da se još prije stupanja na snagu Zakona o cestama sporna nekretnina koristila kao pristupni put, da je razvidno da je u konkretnom slučaju i prije stupanja na snagu Zakona o cestama došlo do ustaljene opće uporabe predmetne nekretnine u svojstvu ceste te da je toga trenutka, sukladno ustaljenoj sudskoj praksi, dospio obveznopravni zahtjev tužitelja radi isplate naknade vrijednosti predmetne nekretnine pa je u trenutku podnošenje ove tužbe tužbeni zahtjev zastario. Pored navedenog, ističe da je zastarni rok od 5 godina radi isplate naknade vrijednosti nekretnine svakako počeo teći najkasnije od dana stupanja na snagu Zakona o cestama i to 28. srpnja 2011. pa je u trenutku podnošenje ove tužbe predmetni zahtjev zastario. Također, i visina tužbenog zahtjeva da je određena paušalno pa tuženik osporava u cijelosti i visinu tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbijanje u cijelosti tužbe i tužbenog zahtjeva uz nalog tužiteljima za plaćanjem troškova postupka.

3. U dokaznom postupku pročitani su izvatci iz zemljišnih knjiga, rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Z-8928/21, izvod iz katastarskog plana, kopija katastarskog plana, suglasnost od 7. rujna 2001., fotografija s google street view, nalaz i mišljenje vještaka Veting d.o.o., Službene novine Grada Pule sa objavljenim programima i izmjenama programa održavanja komunalne infrastrukture od 2011. do 2024., geodetski elaborat evidentiranja nerazvrstanih cesta, nalaz i mišljenje vještaka Ivana Davidovića, iskaz vještaka Ivana Davidovića, iskazi prvotužitelja i drugotužitelja.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je pravno nevaljan upis uknjižbe javnog dobra u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Pule – Pola koji je kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli – Pola izvršen i proveden pod poslovnim brojem Z-8928/2021 od 26. svibnja 2021. na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te da se naloži Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli – Pola da u zemljišnoj knjizi izvrši brisanje uknjižbe javnog dobra u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tuženika Grada Pule – Pola temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli pod poslovnim brojem Z-8928/2021 od 26. svibnja 2021. uz uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i posljedično istovremeni ponovni upis prava vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u korist ČĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 3/4 dijela i HĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

5.1. Predmet spora po postavljenom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu je zahtjev tužitelja za isplatu vrijednosti oduzetog zemljišta.

6. Između stranaka nije sporno da je rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Z-8928/2021 od 26. svibnja 2021. u zemljišnim knjigama izvršena promjena temeljem Prijavnog lista za zk Klasa: 932-06/2021-02/915, kopije katastarskog plana, očitovanja nositelja prava nerazvrstane ceste, odluke o nerazvrstanoj cesti, na način da je na nekretninama ČĆ i sada pokojnog KĆ dopušten upis kojim se mijenja površina i kultura kod k. č. br. [katastarska čestica] put 162 m2 na k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] OU 362 (dio) 165 m2 (nerazvrstana cesta 165 m2) uz istovremenu uknjižbu kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Pule-Pola. Nesporno je da je u zemljišnim knjigama predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sada upisana kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Pule-Pola, dok je prije provedbe rješenja zemljišnoknjižnog odjela Pula-Pola, Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Z-8928/2021 od 26. svibnja 2021. predmetna nekretnina dolazila upisana kao suvlasništvo tužitelja ČĆ i sada pokojnog KĆ (oca prvotužitelja i drugotužiteljice) i to svakog u ½ dijela. Također, nije sporno da tuženik za predmetu nekretninu tužiteljima nije isplatio naknadu.

7. Sporna je valjanost zemljišnoknjižnog upisa tuženika na predmetnoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno je li predmetna nekretnina na dan stupanja na snagu Zakona o cestama i to najkasnije 28. srpnja 2011. predstavljala nerazvrstanu cestu. Također, sporna je osnovanost i visina postavljenog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva za isplatu te je li nastupila zastara tog potraživanja.

8. Naime, odredbom čl. 98. st. 1. Zakona o cestama (“Narodne novine” broj 84/11., 22/13., 148/13., 110/19., 144/21. – u daljnjem tekstu: ZC) određeno je što se smatra nerazvrstanom cestom, odnosno da su to ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim tim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu toga Zakona, i to posebice: ceste koje su na području gradova s više od 35.000 stanovnika te gradova koji su sjedišta županija bile razvrstane u javne ceste Odlukom o razvrstavanju javnih ceste u državne ceste , županijske ceste i lokalne ceste („Narodne novine“ broj 54/08., 122/08., 13/09., 104/09. i 17/10.); ceste koje povezuju naselja; ceste koje povezuju područja unutar gradova i naselja; terminali i okretišta vozila javnog prijevoza; pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina ; druge ceste na području naselja i gradova. Nadalje, odredbom čl. 100. ZC regulirano je što čini nerazvrstanu cestu.

8.1. U skladu s odredbom čl. 101. st. 1. i 2. ZC nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, te se nerazvrstana cesta ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste.

8.3. Prema odredbi čl. 131. ZC ceste koje se na dan stupanja na snagu toga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu toga Zakona, postaju nerazvrstane ceste (st. 1.). Nerazvrstane ceste iz st. 1. toga članka koje nisu upisane u zemljišnim knjigama ili u tim knjigama nije upisano njihovo stvarno stanje, upisuju se u zemljišne knjige po službenoj dužnosti na temelju prijavnog lista koji nakon evidentiranja nerazvrstane ceste, odnosno njezinog stvarnog stanja u katastru, zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar (st. 3.). Nerazvrstane ceste izgrađene do dana stupanja na snagu Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11) koje nisu evidentirane u katastru ili nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju se u katastru na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste, a koji pribavlja i nadležnom tijelu za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave, odnosno pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom sukladno propisima iz čl. 107. toga Zakona i rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista (st. 4.). Nerazvrstane ceste iz st. 1. ovoga članka upisat će se u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi (st. 6.).

9. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak utvrđeno je da predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] oznake [adresa] OU 362 (dio), nerazvrstana cesta, ukupne površine 165 m2, k. o. [katastarska općina] dolazi upisana kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tuženika.

10. Iz rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Zemljišnoknjižnog odjela Pula poslovni broj Z-8928/2021 od 26. svibnja 2021. utvrđeno je da je u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina] na temelju prijavnog lista za zk Klasa: 932 -06/2021- 02/915, kopije katastarskog plana, očitovanja nositelja prava nerazvrstane ceste, odluke o nerazvrstanoj cesti, na nekretninama tužitelja ŽĆ i sada pokojnog KĆ (oca i pravnog prednika prvotužitelja i drugotužiteljice) izvršena promjena površine i kulture kod k. č. br. [katastarska čestica] put 162 m2 na k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] OU 362 (dio) 165 m2 (nerazvrstana cesta 165 m2) uz istovremenu uknjižbu kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tuženika.

11. Uvidom u suglasnost Županijske uprave za ceste Istarske županije, Klasa: 340 - 01/01-02/48, Urbroj: 2163/1-12/02-08-01-2 od 7. rujna 2001. utvrđeno je da je na zahtjev ČĆ (ovdje prvotužitelja) istom izdana suglasnost na tehničku dokumentaciju za izgradnju priključka odnosno prilaza na županijsku cestu ŽC 5134 u svrhu izgradnje obiteljske stambene građevine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naselju Busoler.

12. Nadalje, iz zemljišnoknjižnih izvadaka utvrđeno je da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], obiteljska stambena zgrada, dvorište, površine 456 m2 u vlasništvu prvotužitelja ČĆ u 1/1 dijela, dok je k. č. br. [katastarska čestica], obiteljska stambena zgrada, dvorište uz obiteljsku stambenu zgradu, površine 363 m2, upisana kao vlasništvo drugotužiteljice ČĆŠ u 1/1 dijela, a da je k. č. br. [katastarska čestica], Kontrada Artusi, vinograd, površine 513 m2, bila upisana kao vlasništvo pravnog prednika tužitelja KĆ odnosno sada kao suvlasništvo tužitelja (svakog u ½ dijela).

13. Radi identifikacije predmetne nekretnine te na okolnost je li k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan stupanja na snagu Zakona o cestama (28. srpnja 2011.) bila nerazvrstana cesta u postupku je proveden uviđaj na licu mjesta uz prisutnost vještaka mjerničke struke Veting d.o.o. i vještaka graditeljske struke Ivana Davidovića. Sud je na uviđaju utvrdio da se s glavne prometnice [adresa] pristupa na predmetu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno na djelomično asfatni te u preostalom dijelu makadamski put koji vodi do ulaza u dvorište odnosno do kuća prvotužitelja i drugotužiteljice , te da predmetni put ne vodi do drugih nekretnina.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka mjerničke struke utvrđeno je da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao nerazvrstana cesta površine 165 m2, te da u naravi predstavlja površinu dijelom asfalt i dijelom makadam, kako je to prikazano na skici lica mjesta koja je sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka (list 78 spisa). Utvrđeno je da se na predmetu nekretninu pristupa sa asfaltne prometnice sa sjeverne strane i da su u naravi vidljivi ulazi s k. č. br. [katastarska čestica] na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

14.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka mjerničke struke kao stručno i objektivno, jer je vještak jasno i detaljno prikazao utvrđeno stanje s uviđaja, a na nalaz i mišljenje vještaka nisu imale primjedbe ni parnične stranke te stoga sud ne nalazi razloge koji bi dovodili u pitanje pravilnost takvog nalaza i mišljenja.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka graditeljske struke utvrđeno je da se k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi unutar gradske četvrti Busoler, Grad Pula, te da se u naravi radi o putu, koji je manjim dijelom asfaltiran, a u preostalom dijelu makadamski, širine cca . 3,0 m, a koji je ograđen sa svih strana, bilo parapetnim ili ogradnim zidovima. Uvidom u stanje na terenu i u raspoloživu dokumantaciju vještak je utvrdio da je predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao nerazvrstana cesta površine 165 m2, ranije u vlasništvu u ½ dijela sada pokojnog KĆ i ½ dijela ČĆ, upisana kao put širine 162 m2. Predmetna nekretnina je geodetskim elaboratom izvedenog stanja nerazvrstane ceste, broj 45/2020 od 10. ožujka 2021., izrađenog od strane društva Gea plus d.o.o., evidentirana kao nerazvrstana cesta, odnosno nakon provedbe elaborata ista je upisana kao [adresa] OU 362 (dio), nerazvrstana cesta površine 165 m2 te je upisan vlasnički dio 1/1 javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Pule-Pola. Vještak je zaključio da se uvidom u aplikaciju google maps i to snimak iz studenog 2011. može utvrditi da se predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koristila za pristup katastarskim česticama [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje su u vlasništvu tužitelja. Mišljenje je vještaka da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 165 m2 na dan stupanja na snagu Zakona o cestama 28. studenog 2011. činila kako to čini i danas pristupni put nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve u vlasništvu tužitelja ČĆ i ČĆŠ te da kao takva nije bila pristupačna većem broju korisnika. Slijedom navedenog vještak smatra da nije bilo elemenata da se ista evidentira kao nerazvrstana cesta.

15.1. Vještak graditeljske struke Ivan Davidović je i usmeno saslušan u postupku. Iz iskaza vještaka utvrđeno je da se predmetna nekretnina koristi kao pristupni put parcelama k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] koje su u vlasništvu tužitelja. Također je utvrđeno da je predmetna nekretnina prije upisa Grada Pule -Pola bila u vlasništvu u ½ dijela ČĆ (ovdje prvotužitelja) i u ½ dijela KĆ (pokojnog oca tužitelja). Utvrđeno je da predmetni put predstavlja jedini pristupni put parcelama tužitelja, te da će predmetni put morati koristiti i eventualni novi vlasnik nekretnina tužitelja. Niti na dan uviđaja a niti 2011. godine nekretnine tužitelja od predmetnog puta nisu bile odijeljene ogradom, te je i na fotografijama iz 2011. vidljiv prometni znak kao što je i na dan uviđaja utvrđeno da između predmetnog puta i glavne prometnice stoji znak Stop.

15.2. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka graditeljske struke s obzirom na to da je sačinjen objektivno i stručno, u skladu s pravilima struke poštujući nalog zadan od strane suda. Vještak je u postupku i detaljno i jasno obrazložio svoj nalaz i mišljenje te odgovorio na sva pitanja i primjedbe tuženika, te ovaj sud ne nalazi razloge koji bi dovodili u pitanje pravilnost takvog nalaza i mišljenja.

16. U dokaznom postupku su saslušani i tužitelji kao parnične stranke, te je iz iskaza prvotužitelja ČĆ utvrđeno da je njegov otac 1984. ili 1985. kupio parcele koje i danas imaju u vlasništvu; da je u početku tamo držao vinograd a da kada se počelo s izgradnjom kuće da se napravio predmetni put za njihove potrebe; uz put da je napravljen i zidić kako bi se eventualno jednoga dana mogla napraviti ograda što tada iz financijskih razloga nisu učinili; da su suvlasnici predmetnog puta bili njegov otac i on; da su on i njegov otac postavili znak Stop na izlasku s puta na glavnu cestu; da su predmetni put koristili samo njegova sestra, njegov otac i on te da vlasnici okolnih nekretnina taj put nisu koristili; da kada je njegov otac kupio nekretninu da je to bila jedna čestica; da kada je počeo zidati kuću da nije mogao dobiti građevinsku dozvolu dok nije formirao put te da je tada nastala odnosno formiran put kao posebna čestica; da gledano od glavne ceste predmetni put vodi direktno do ulaza u njegovu nekretninu odnosno kuću; da je predmetni put širine 2,9 m; da predmetni put koriste prijatelji i rodbina kada im dolaze u goste, kao i poštar odnosno dostavljač ako dolazi kod njega.

16.1. Iz iskaza drugotužiteljice ČĆŠ utvrđeno je da su ona i njen suprug 2002. godine počeli graditi kuću jer joj je otac prepisao negdje oko 360,00 m2 zemlje i da su joj otac i brat (ovdje prvotužitelj) dali služnost preko predmetnog prolaza kako bi mogla dobiti građevinsku dozvolu; da su nakon što je otac preminuo to naslijedili njen brat i ona; da je njen otac postavio znak Stop koji je bio udaljen od glavne ceste nekih cca. 3 m jer je na glavnoj prometnici koja ide uz predmetne parcele gust promet; da je došao netko iz Grada Pule i da su taj znak otpilili 23. rujna 2025. i naknadno postavili novi znak Stop i to na trotoaru uz glavnu prometnicu i to odmah pored stupa od susjedne parcele; da je njen otac kupio zemlju i prenamjenio ju u poljoprivredno zemljište i vinograd; da je dio gdje je sada njena kuća ranije bio vinograd i da je njen otac izvadio vinograd kad joj je trebala parcela za gradnju kuće; da je predmetni put napravljen kada je njen brat počeo graditi kuću negdje 1996. jer mu je trebao put do glavne ceste da bi mogao dobiti građevinsku dozvolu i da su tada njen otac i brat počeli krčiti taj put do glavne ceste; da su izadili tri reda vinograda da bi napravili taj put do glavne ceste jer drugog puta nisu imali za doći do glavne ceste; da se tim putem koriste isključivo oni, odnosno njezin brat i njegova obitelj te ona i njezina obitelj, poštar, ali da vlasnici okolnih nekretnina ne koriste taj put; da put koriste samo osobe koje dolaze kod prvotužitelja ili kod nje; da je stanje prikazano na slici na listu 383 spisa bilo takvo 2011.; da tada nije postojala kapija koja bi priječila prolaz s glavne prometnice prema njihovim parcelama, a da kaprija nije postojala ni prije 2011. niti danas postoji; da je stup na desnoj strani (na fotografiji) postojao 2011. te da nakon njega da ide pristup na glavnu cestu; da 2011. nije postojao nogostup koji danas postoji i napravljen je nakon što se rekonstruirala glavna prometnica; da je novi znak Stop nije postavljen kada se radio nogostup i rekonstrukcija glavne prometnice već da je on postavljen 23. rujna 2025.; da se znak Stop odnosi na predmetni pristupni put.

16.2. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze prvotužitelja i drugotužiteljice kao vjerodostojne budući da su isti iskazivali detaljno, životno logično i u skladu s utvrđenim stanjem na licu mjesta i materijalnom dokumentacijom u spisu.

17. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da se provedba prijavnog lista za nerazvrstane ceste (rješenje zamljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Z-8928/2021 od 26. svibnja 2021.) temelji se na odredbi čl. 131. ZC, kojom je propisano da će se nerazvrstane ceste upisati u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinica lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise.

17.1. Prema odredbi čl. 131. st. 1. ZC ceste koje se na dan stupanja na snagu toga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu toga Zakona, postaju nerazvrstane ceste.

17.2. U skladu s navedenim u konkretnom predmetu je sporno je li sada upisana nerazvrstana cesta k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vrijeme stupanja na snagu Zakona o cetama (28. srpnja 2011.) imala svojstvo nerazvrstane ceste.

18. Na temelju iskaza tužitelja te provedenog uviđaja na licu mjesta i vještačenja po vještacima mjerničke i graditeljske struke, kao i na temelju materijalne dokumentacije u spisu a osobito na temelju suglasnosti Županijske uprave za ceste Istarske županije, sud je utvrdio da su tužitelji napravili predmeti put na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prilikom izgradnje kuće a kako bi mogli sa svojih nekretnina pristupiti na glavnu prometnicu i dobiti građevinsku dozvolu; da je na mjestu predmetnog puta ranije bio vinograd u vlasništvu pravnog prednika (oca) tužitelja sada pokojnog KĆ kojeg su prvotuženik i njegov otac izvadili da bi napravili predmetni put; da se predmetnim putem koriste samo tužitelji i njihove obitelji, kao i prijatelji i rodbina odnosno poštar i dostavljač kada dolaze kod tužitelja; da je predmetni put u manjem dijelu asfaltiran (u dijelu prema glavnoj prometnici) dok je u pretežitom dijelu makadamski put; da vlasnici okolnih nekretnina ne koriste predmetni put već da isti isključivo koriste tužitelji i njihove obitelji; da predmetni put vodi direktno do dvorišta odnosno do kuća prvotužitelja i drugotužiteljice te da ne vodi i do drugih nekretnina; da se na predmetnu nekretninu odnosno put pristupa s asfaltne prometnice sa sjeverne strane i da su u naravi vidljivi ulazi s k. č. br. [katastarska čestica] na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; da su nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] u vlasništvu odnosno suvlasništvu tužitelja; da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] 28. srpnja 2011. činila kako to čini i danas pristupni put nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] u vlasništvu prvotužitelja i drugotužiteljice i kao takva da nije bila dostupna većem broju korisnika.

19. Dakle, utvrđeno je da na dan stupanja na snagu Zakona o cestama i to 28. srpnja 2011. nije bilo elemenata da se predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentira kao nerazvrstana cesta, budući da predmetni put nije bio pristupačan većem broju korisnika već je oduvijek služio isključivo za potrebe obitelji tužitelja te je isti i napravljen od strane prvotužitelja i njegovog oca sada pokojnog KĆ na nekretnini u njihovom vlasništvu i to upravo za potrebe korištenja nekretnina u vlasništvu tužitelja i to k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] te isti ne vodi i do drugih nekretnina, sve kako je to uvrđeno i provedenim uviđajem na licu mjesta.

19.1. Pri tome valja ukazati kako činjenica da se između predmetog puta i glavne prometnice 28. srpnja 2011. nalazio znak Stop, sama po sebi ne čini predmetnu nekretninu nerazvrstanom cestom, a sve to s obzirom da je u postupku utvrđeno da predmetna nekretnina odnosno put u naravi predstavlja u pretežitom dijelu makadamski put napravljen od strane prvotuženika i pravnog prednika tužitelja KĆ, koji put je korišten isključivo za potrebe odnosno za pristup do nekretnina u vlasništvu tužitelja te nije bio pristupačan većem broju korisnika.

20. U skladu s odredbom čl. 168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17. – u daljnjem tekstu: ZVDSP) ako netko povrijedi vlasnikovo pravo vlasništva nevaljanim upisom u zemljišne knjige, vlasnik se ima pravo štititi od toga sredstvima koja za zaštitu knjižnih prava daju pravila zemljišnoknjižnoga prava.

21. Knjižno pravo nositelja prava vlasništva moguće je povrijediti nevaljanom odnosno neistinitom uknjižbom (čl. 150. st. 1. Zakona o zemljišnjim knjigama – “Narodne novine” broj 63/19., 128/22., 155/23., 127/24. – u daljnjem tekstu: ZZK). Neistinita je uknjižba (neovisno o tome što je postupak upisa bio formalno valjan) kada izmijenjeno zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju na terenu (ono što piše u zemljišnoj knjizi nije isto u stvarnosti – sadržaj upisa je neistinit), a što jest slučaj u konkretnom predmetu s obzirom na to da je utvrđeno da predmetni put ne služiti kao cesta pristupačna većem broju korisnika pa stoga nisu postojali, niti postoje u sadržajnom smislu zakonski uvjeti da se ta čestica (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) vodi kao nerazvrstana cesta, a niti kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Pule-Pola.

22. Slijedom svega nevedenog, valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u točci I izreke ove presude.

23. Tužiteljima su dosuđeni parnični troškovi na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine broj 138/23 – dalje: Tarifa) i to za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe iznos od 250,00 EUR prema Tbr. 7. t. 1. u vezi s Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife, za zastupanje na ročištima od 11. ožujka 2024., 5. ožujka 2025. i 17. ožujka 2026. iznos od 250,00 EUR za svako prema Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife, za sastav podneska od 12. rujna 2023., 16. travnja 2025. i 12. kolovoza 2025. iznos od 250,00 EUR za svako prema Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife, te za sastav podneska od 23. kolovoza 2023. iznos od 62,50 EUR prema Tbr. 8. t. 4. u vezi s Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife, odnosno ukupno 1.812,50 EUR. Tužitelju je priznat i trošak utrošenog predujma za vještačenje i to u zatraženom iznosu od 910,17 EUR (trošak vještačenja geodetske struke u iznosu od 299,03 EUR i trošak vještačenja građevinske struke u iznosu od 611,14 EUR), te trošak sudske pristojbe na tužbu u uplaćenom iznosu od 26,54 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR u skladu s Tar. br. 1. st. 1. i Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (“Narodne novine” broj 37/23). U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, zahtjev tužitelja za priznanje troškova ovog postupka je odbijen kao previsoko postavljen.

23.1. Tuženik nije uspio u sporu, pa je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

U Puli-Pola, 19. svibnja 2026.

Sutkinja

Tamara Dagostin Mušković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno pozvana na ročište za objavu, a za stranku koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu taj rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljima po pun.

2. Tuženiku