Poslovni broj: P-421/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku , po sucu Branku Hercegu u pravnoj stvari tužitelja ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Natalija Đuran Tršinski, odvjetnica iz Zaboka, Matije Gupca 30 protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33 , OIB: 26187994862 , kojeg zastupaju punomoćnici GT, zaposlenik tuženika te ŽTČ , CT i MT , odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, Domagojeva ulica 18 radi proglašenja postupka osiguranja nedopuštenim , nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 13. travnja 2026. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tuženika Jakova Delipetra, odvjetnika iz Zagreba , dana 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja : ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:

,,Utvrđuje se nedopuštenim postupak osiguranja na nekretnini tužitelja koje je određeno rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Donjoj Stubici Ovr 629/2025 od 8.8.2025. prema prijedlogu predlagatelja osiguranja od 6.8.2025 koji glasi: „ Na temelju Zadužnice posl. br. OV-5147/2014, izdane i ovjerene 29.09.2014., kod javnog bilježnika Marije Cividini iz Donje Stubice, sve sa zakonskom zateznom kamatom stopom iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima i to - na iznos od 13.960,28 EUR počevši od 29.09.2014. pa do isplate, po stopi koja se od dospijeća iznosa do 31.07.2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;

o d r e đ u j e s e o si g u r a n j e

a) uknjižbom založnog prava na nekretnini upisanoj u Zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel Zabok i to nekretnine označene kao: - kat. čestica [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište, ukupne površine 200 čhv, 719 m2, upisana u ZK. UL. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to 1. vlasnički dio: 1/1

b) zemljišno – knjižni odjel ovog suda izvršit će uknjižbu založnog prava, te naznačiti ovršivost tražbine radi čijeg osiguranja je uknjižba određena.

c) uknjižba založnog prava i zabilježba ovršivosti tražbine imaju takav učinak da se ovrha na toj nekretnini može provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla.“

Nalaže se tuženiku naknade troškove parničnog postupka tužitelju sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, a sve po stopi koja se određuje stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku 15 dana.''

II.

Tužitelju: ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] se nalaže da tuženiku : Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33 , OIB: 26187994862 naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.137,24 EUR s zakonskom zateznom kamatom prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po stopi, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33 , OIB: 26187994862 za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1.Tužitelj ŽT u tužbi tvrdi da je rješenjem o osiguranju na nekretnini protivnika osiguranja , ovdje tužitelja, Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj: Ovr - 6292025-2 od 8. svibnja 2025. odredio osiguranje i upisao založno pravo prema prijedlogu predlagatelja ovdje tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba., a da je tužitelj ŽT podnio žalbu protiv tog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja , bitne povrede odredba parničnog i ovršnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava pa je sud donio zaključak od 19. rujna 2025. u predmetu poslovni broj: Ovr – 629/2025 kojim je uputio tužitelja u parnicu, a iz prijedloga za određivanjem osiguranja nije razvidno koju tražbinu tuženik osigurava, novčanu ili nenovčanu niti je navedeno da sud donosi rješenje radi osiguranja takve tražbine, pa je prijedlog neuredan te zadužnica na koju se poziva tuženik , odnosno predlagatelj je zastarjela te je tužitelj , odnosno protivnik osiguranja istaknuo prigovor zastare, s time da tužitelj navodi da Zakon o obveznim odnosima regulira općenito pitanje zastare, početak tijeka zastare, vrijeme potrebno za zastaru, zastoj i prekid zastare i prema odredbi čl. 215. st.1. Zakona o obveznim odnosima zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, osim ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, a ako se obveza sastoji u tome da se nešto ne učini, da se propusti ili trpi, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je dužnik postupio protivno obvezi (čl. 215. st. 2. ZOO-a) i zastara počinje teći prvi dan iza dospjelosti dok tražbina iz zadužnice dopijeva odmah po njezinom izdavanju pri čemu kod bjanko zadužnice vjerovnik može odmah po njezinom izdavanju upisati iznos tražbine i po potrebi svoje podatke tako da tuženik smatra da zastara prava iz zadužnice počinje teći prvog dana od dospijeća zadužnice, a to je sljedećeg dana nakon izdavanja zadužnice i kako je zadužnica izdana 29. rujna 2014. , ista je svakako u zastari te je i tražbina u zastari ,a prema odredbi čl. 214. st. 1. i čl. 215. st. 1. OZ/12 zadužnica i bjanko zadužnica su isprave koje se izdaju samo u jednom primjerku, a prema odredbi čl. 214. st. 3. i čl. 215. st. 2. OZ/12 kada se zadužnica dostavlja Agenciji uz zahtjev za izravnu naplatu dostavlja se u izvorniku i stoga također tužitelj zaključuje da bez obzira na vrstu postupka u kojem ovrhovoditelj prisilnim putem ostvaruje svoju tražbinu, a pri tome se misli na postupak zapljene računa na temelju zadužnice, koja ima učinak rješenja o ovsi ili sudski postupak na drugim predmetima ovrhe na temelju zadužnice koja ima svojstvo ovršne isprave, zadužnica i bjanko zadužnica , kao posebno sredstvo osiguranja tražbine, mora biti dostavljena u izvorniku , a kako zadužnica sudu nije dostavljena u izvorniku, sud niti nije mogao donijeti pobijano rješenje već je trebao odbaciti prijedlog predlagatelja osiguranja i nadalje tužitelj, odnosno protivnik osiguranja ističe kako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena, , a ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika te osim navedenoga tužitelj navodi da je predmetna nekretnina jedina nekretnina u kojoj stanuje s obitelji te se isti poziva na pravo na dom pa slijedom navedenoga nije bilo niti osnove za donošenja rješenja uknjižbom založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, ovdje tužitelja te je osiguranje nedopušteno i konačno, zadužnica temeljem koje je pokrenuto osiguranje nije javnobilježnički akt ni privatna isprava potvrđena po javnom bilježniku, a budući da u odnosu na potraživanje iz zadužnice nisu propisana posebna ograničenja niti je propisan posebni rok zastarijevanja, to se u odnosu na ta potraživanja primjenjuju opći instituti obveznog prava pa tako i opći zastarni rok od pet godina te stoga tužitelj traži od suda da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja kako je to navedeno u toč. I izreke presude.

2. Tuženik Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba u odgovoru na tužbu navodi da je nesporno da je tuženik , kao predlagatelj osiguranja dana 4. kolovoza 2025. podnio prijedlog za osiguranje na temelju kojeg je sud dana 8. kolovoza 2025. donio rješenje o osiguranju poslovni broj: Ovr-629/2025 te je protivnik osiguranja u ovršnom postupku , ovdje tužitelj dana 29. kolovoza 2025. podnio žalbu protiv spomenutog rješenja o osiguranju , koju je Županijski sud u Bjelovaru dana 24.listopada 2025., rješenjem poslovni broj: Gž Ovr-260/2025 odbio kao neosnovanu te potvrdio doneseno rješenje o osiguranju te je sud zaključkom od 19. rujna 2025 . tužitelja uputio da pokrene parnicu radi proglašenja postupka osiguranja nedopuštenim i to iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 11. Ovršnog zakona (,,Narodne novine'' br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje :OZ) zbog kojih je izjavio žalbu protiv rješenja o osiguranju, međutim tuženik tvrdi da je tužitelj u ovoj tužbi prekoračio granice dopuštene tužbenim zahtjevom, iznoseći razloge koji nisu predviđeni zaključkom na pokretanje parnice i takvi razlozi su izvan okvira postupka i tuženik predlaže sud da ih zanemari, a tuženik se u cijelosti protivi istaknutim navodima tužitelja smatrajući iste neosnovanim, paušalnim, promašenim te bez uporišta kako u dostavljenoj dokumentaciji tako i u relevantnim odredbama zakona pri čemu tuženik ističe da je tužitelj iste ove navode isticao i u žalbi protiv rješenja o osiguranju koja je cijelosti odbijena i tuženik tvrdi da tužitelj navodi da nije razvidno koju tražbinu tuženik traži, odnosno osigurava : novčanu ili nenovčanu, a tuženik ističe da je temelj prijedloga zadužnica poslovni broj: OV-5147/2014, koja je priložena uz podnesen prijedlog iz koje je jasno vidljiva vrsta i visina obveze pa nije jasno zašto tužitelj ovaj argument ističe u tužbi i prema zadužnici naplata tražbine se osim na novčanim sredstvima može provesti i na drugoj imovini dužnika i nadalje tuženik tvrdi da tužitelj navodi kako je prijedlog trebao biti odbačen s obzirom da zadužnica nije dostavljena sudu u izvorniku, međutim tuženik je sukladno odredbama čl. 106.a, st. 5. Zakona o parničnom postupku ( ,,Narodne novine '' br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023) prijedlog s prilozima dostavio e-komunikacijom , s obzirom da je ista obavezna , kao način komunikacije između sudova i pravnih osoba pa razloga za odbacivanje prijedloga nije bilo, odnosno ako bi se primjenjivalo shvaćanje tužitelja, time bi se dovelo u pitanje svrsishodnost elektronske komunikacije, odnosno dostave putem iste i na taj način bi se svi dokazi imali dostavljati sudu pisanim putem, redovnom poštom u fizičkom obliku, a što je u suprotnosti s obveznom primjenom elektroničke komunikacije normiranom odredbama čl. 133. st.5. i čl. 133.d. st.1, ZPP-a, a isto bi prouzročilo i nepotrebne troškove, a tuženik raspolaže zadužnicom u izvorniku i u svakom trenutku na zahtjev suda istu može dostaviti i dodatno,a kako ističe Županijski sud u Bjelovaru u spomenutom rješenju od 24. listopada 2025. kojim je žalba, ovdje tužitelja u cijelosti odbijena kod prijedloga za ovrhu ovrhovoditelj je uz prijedlog dužan dostaviti original zadužnicu no ne i kod prijedloga za osiguranje tražbine i tužitelj se nadalje poziva na odredbe o zastari, koje ponovno kao i u žalbi na rješenje o osiguranju iznosi selektivno i zadužnica je izdana i potvrđena od strane Javnog bilježnika Marije Cividini 29. rujna 2014. i na istu se primjenjuje zastarni rok od deset godina na temelju članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (,,Narodne novine '' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 , dalje: ZOO), a isto se navodi i u pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela tog suda održanoj 19. studenog 2018., a od izdavanja zadužnice zastarni rok je prekidan na temelju čl. 241. ZOO-a te je iz Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje OV-5147/14-2002 razvidno da je zadužnica slana na izvršenje 3. lipnja 2020. i Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje OV-5147 koja je na FINA-u slana 19. siječnja 2015. te takvo slanje zadužnice na izvršenje FINI smatra se prekidom zastare koja traje do trenutka kad FINA prestane s izvršenjem osnove za plaćanje uslijed nemogućnosti naplate i od tada zastarni rok kreće iznova pa je slijedom navedenog prigovor zastare potpuno neosnovan dok što se tiče pozivanja tužitelja na povredu prava na dom prema odredbi čl. 290. st. 2. u vezi čl. 293. OZ-a na osiguranje tražbine se ne primjenjuju odredbe OZ-a o nedopuštenosti ovrhe na nekretnini u smislu odredbe čl. 80.b OZ-a pa se tužitelj neosnovano poziva na pravo na dom u ovom postupku tako da tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zaključak Općinskog suda u Zlataru , Stalne službe u Donjoj Stubici poslovni broj: Ovr-629/2025-7 od 19. rujna 2025., uvid u Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje : OV-5147/14 od 19, siječnja 2015., uvid u Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje : OV-5147/14-Z002 od 3. lipnja 2020., uvid u presliku zadužnice ( list 21 i 22 spisa ), uvid u presliku potvrde privatne isprave Javnog bilježnika u Donjoj Stubici Marije Cividini poslovni broj: OV-5147/2014 od 29. rujna 2014. i izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici poslovni broj: Ovr-629/2025.

4. Nesporno je da je dana 4. kolovoza 2025. predlagatelj osiguranja , ovdje tuženik Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba podnio protiv protivnika osiguranja , ovdje tužitelja ŽT Općinskom sudu u Zlataru , Stalnoj službi u Donjoj Stubici prijedlog za osiguranje uknjižbom založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, ovdje tužitelja čkbr. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište u površini od 200 čhv , 719 m2 , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , a na temelju zadužnice poslovni broj: OV-5147/2014 izdane i ovjerene 22. rujna 2014. kod Javnog bilježnika Marije Cividini iz Donje Stubice radi naplate zakonskih zateznih kamata na iznos od 13.960,28 EUR od 29. rujna 2014. pa do isplate.

5. Nesporno je da je Općinski sud u Zlataru , Stalna služba u Donjoj Stubici u predmetu poslovni broj : Ovr-629/2025-2 od 8. kolovoza 2025. prihvatio prijedlog predlagatelja, ovdje tuženika i rješenjem odredio predloženo osiguranje uknjižbom založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, ovdje tužitelja.

6. Nesporno je da je protivnik osiguranja, ovdje tužitelj protiv gore navedenog rješenja podnio žalbu, a Županijski sud u Bjelovaru je rješenjem poslovni broj: Gž Ovr- 260/2025-2 od 14. listopada 2025. odbio kao neosnovanu žalbu protivnika osiguranja, ovdje tužitelja i potvrdio prvostupanjsko rješenje.

7. Nadalje je nesporno da je Općinski sud u Zlataru , Stalna služba u Donjoj Stubici dana 19. rujna 2025. donio zaključak , kojim je uputio protivnika osiguranja, ovdje tužitelja da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu protiv predlagatelja osiguranja, ovdje tuženika radi proglašenja postupka osiguranja nedopuštenim i to iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 11. Ovršnog zakona ( ,,Narodne novine '' br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024 –dalje OZ ) , a što je protivnik osiguranja i učinio podnoseći ovu tužbu.

8.

Sporno je među strankama da li je sukladno čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 11. OZ-a predlagatelj osiguranja , ovdje tuženik ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv protivnika osiguranja, ovdje tužitelja ( čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a ) i da li je nastupila zastara tražbine tuženika u vezi kojeg je pokrenut postupak osiguranja uknjižbom založnog prava ( čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a ).

9. Uvidom u presliku zadužnice od 29. rujna 2014. ( list 21 spisa ) utvrđeno je da je istu izdao tužitelj u korist tuženika na iznos novčane tražbine od 105.183,kn , uvećano za 11. 997,66 kn , a navedena zadužnica potvrđena je , odnosno solemnizirana od strane Javnog bilježnika Marije Cividini iz Donje Stubice pod poslovnim brojem : OV-5147/2014.

10. Dakle, u konkretnom slučaju navedena zadužnica je sukladno čl. 23. OZ-a ovršna isprava i na temelju nje tuženik je bio ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja , odnosno osiguranje tražbine uknjižbom prava vlasništva na nekretnini tužitelja , kao ovršenika tako da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ za proglašenje postupka osiguranja nedopuštenim.

11. Osim toga valja reći da je tuženik protiv tužitelja temeljem navedene zadužnice sukladno čl. 208. OZ-a bio ovlašten tražiti i tražio je ovrhu radi naplate svoje tražbine putem Financijske agencije izravnom naplatom , s time da je Financijska agencija postupala kao povodom pravomoćnog rješenja o ovrsi , a to je razvidno iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje : OV-5147/14 od 19, siječnja 2015.i Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje : OV-5147/14-Z002 od 3. lipnja 2020.

12. Prema čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( ,,Narodne novine '' br. 35/05, 41/08,125/11,78/15,29/18,126/21,114/22,156/22 i 155/23-dalje ZOO ) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti , ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina pa i one za koje zakon predviđa kraći rok zastare.

13. Prema čl. 241. ZOO-a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

14. Tuženik je unutar zastarnog roka od 10 godina podnio zahtjev Financijskoj agenciji za izravnu naplatu te je razvidno da je zadužnica potvrđena od strane Javnog bilježnika slana na izvršenje FINI 19. siječnja 2015. i 3. lipnja 2020. ( Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje : OV-5147/14 od 19, siječnja 2015.i Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje : OV-5147/14-Z002 od 3. lipnja 2020. ) te takvo slanje zadužnice na izvršenje FINI smatra se prekidom zastare koja traje do trenutka kad FINA prestane s izvršenjem osnove za plaćanje uslijed nemogućnosti naplate i od tada zastarni rok kreće iznova tako da nije protekao zastarni rok od 10 godina za podnošenje prijedloga za osiguranje uknjižbom založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja podnesenog dana 4. kolovoza 2025. i nije nastupila zastara .

15. Budući da je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave i da nije nastupila zastara tražbine tuženika u vezi kojeg je pokrenut postupak osiguranja uknjižbom založnog prava, to je valjalo odlučiti kao u toč.I. izreke presude.

16. Što se tiče pozivanja tužitelja na povredu prava na dom osnovano tuženik tvrdi da prema odredbi čl. 290. st. 2. u vezi čl. 293. OZ-a na osiguranje tražbine se ne primjenjuju odredbe OZ-a o nedopuštenosti ovrhe na nekretnini u smislu odredbe čl. 80.b OZ-a pa se tužitelj neosnovano poziva na pravo na dom u ovom postupku.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( ,,Narodne novine '' br. 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22,114/22 i 155/23-dalje ZPP) , a troškovi parničnog postupka odnose se na zastupanje tuženika po punomoćnicima, koji su odvjetnici u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to: za zastupanje na raspravi dana 4. 2. 2026. po tbr 9/1 250 bodova , za zastupanje na raspravi dana 17. 3. 2026. po tbr 9/1 250 bodova i za zastupanje na raspravi dana 13. 4. 2026. po tbr 9/1 250 bodova , a kako je 1 bod 2,00 EUR to iznosi 1.500,00 EUR te PDV od 25% u iznosu od 375,00 EUR čemu valja dodati troškove sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 262,24 EUR tako da su tuženiku dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu 2.137,24 EUR na koji iznos teku zakonske zatezne kamate prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a od dana donošenja prvostupanjske presude dana 19. svibnja 2026.

18. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka , koji se odnose na zastupanje tuženika po punomoćniku , koji je odvjetnik na ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR , jer punomoćnik tuženika nije bio nazočan tom ročištu.

19. Budući da tužitelj nije uspio u parnici , to je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom.

U Zaboku, 19. svibnja 2026.

S u d a c

Branko Herceg

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave presude ,pismeno u 3 primjerka putem ovog suda na nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Natalija Đuran Tršinski, odvjetnica iz Zaboka, Matije Gupca 30

2. Odvjetničko društvo Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, Domagojeva ulica 18