Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split
Poslovni broj: Gž-438/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda, dr.sc. Ivana Tironija, predsjednika vijeća, mr.sc. Ivane Erceg Ćurić, članice vijeća i izvjestiteljice i Lucije Lasić, članice vijeća, u izvanparničnom predmetu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača ĆC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], odlučujući o žalbi vjerovnika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o., Zagreb, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Sp-1591/2025-7 od 13. siječnja 2026., dana 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba vjerovnika Croatia osiguranje d.d. , Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Sp-1591/2025-7 od 13. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem otvoren je i zaključen jednostavni postupak stečaj nad imovinom potrošača ĆC te je u toč. III. izreke oslobođen potrošač od preostalih obveza u odnosu na:
1. osnova broj Povrv-361/13-IZ.NA, izdavatelja Općinski sud, Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, Krapina, vjerovnika HT d.d., Radnička cesta 21, Zagreb, Hrvatska, OIB: 81793146560, zaprimljena 29.12.2023., glavnica: 251,45 eura, kamata: 395,36 eura, trošak: 128,53 eura,
2. osnova broj Ovrv-91350/2024, izdavatelja Općinski sud, Općinski građanski sud u Zagrebu, Zagreb, vjerovnika Croatia osiguranje d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, Hrvatska, OIB:26187994862, zaprimljena 25.04.2025., glavnica: 217,17 eura, kamata: 37,23 eura, trošak: 107,41 eura.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je podnio vjerovnik Croatia osiguranje d.d. zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. i 3., u vezi s člankom 381. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. 1 146/25., dalje: ZPP), koji propis se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 10. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15., 104/17., 36/22. i 27/24.) te članka 23. i čl. 79. Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ broj 100/15., 67/18. i 36/22., dalje: ZSP-a). Iz sadržaja žalbe proizlazi da se vjerovnik posebno poziva na žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Žalitelj predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Iz stanja spisa proizlazi da je Financijska agencija (dalje: FINA) podnijela prvostupanjskom sudu prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača i da je uz svoj prijedlog dostavila potrebne isprave i dokaze, kao i da je nakon ispunjenja pretpostavki potrošač pozvan očitovati se i dostaviti popis svoje imovine u smislu odredbe članka 79.b ZSP-a.
5.1. Potrošač se oglušio na poziv FINA-e, koja je postupila u skladu s odredbama članka 79.c st. 2. ZSP-a, te nije u roku od 15 dana dostavio očitovanje niti popis imovine.
5.2. Prvostupanjski sud je nakon provedenog prethodnog ispitivanja prijedloga na temelju odredbe članka 79.f stavak 1. ZSP-a objavio oglas na mrežnoj stranici e- oglasna ploča sudova kojim su pozvani vjerovnici da u roku od 45 dana ospore popis imovine koji je potrošač dostavio, odnosno da obavijeste sud o imovini potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa, te da dostave dokaze na kojima temelje svoje tvrdnje. U navedenom roku nije zaprimljen podnesak vjerovnika o postojanju imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa.
5.3. Nadalje, prvostupanjski sud je po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 79.d stavak 5. i članka 79.f stavak 2. ZSP-a putem FINA-e pribavio podatke iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje te podatke o imovini potrošača, kako je to naznačeno u obrazloženju. Dakle, putem FINA-e pribavljeni su podaci iz zajedničkog informacijskog sustava zemljišnih knjiga, katastra, evidencije dohodaka i primitaka, MUP-a (vozilo), Hrvatske Agencije za civilno zrakoplovstvo (zrakoplov), Središnjeg klirinškog depozitarnog društva (vrijednosni papiri i dividende), MPPI-a (plovilo), VTS- a (udjeli) i FINA-e (jedinstveni registar računa i založno pravo) te nisu utvrđene okolnosti koje bi ukazivale na nepoštenje potrošača.
5.4. Prema pribavljenim podacima o imovini prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je potrošač tijekom tri godine prije donošenja pobijane odluke ostvarivao oporezive primitke od mirovine ukupno 13.294,62 € (prosječno oko 369 € mjesečno) ,
- da potrošač ima jedan blokiran transakcijski račun i jedan tzv. zaštićeni račun izuzet od blokade,
- da potrošač nije evidentiran kao vlasnik nekretnina,
- da potrošač nema nikakve druge imovine.
5.5. Prvostupanjski sud je, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, zaključio da potrošač nema imovine podobne za unovčenje iz koje bi se vjerovnici mogli namiriti. Pritom je naveo da vjerovnici nisu dostavili podatke o eventualnoj unovčivoj imovini. Utvrdio je da potrošač ostvaruje primitke koji su već predmet pljenidbe u ovršnom postupku, dok preostali dio primitaka, koji je izuzet od ovrhe u skladu s odredbom članka 173. Ovršnog zakona, pripada potrošaču i ne ulazi u stečajnu masu (čl. 63. ZSP). Slijedom toga, sud je zaključio da ne postoji raspoloživi iznos za dodatno namirenje vjerovnika. Također je utvrđeno da se protiv potrošača ne vode drugi ovršni postupci radi naplate novčanih tražbina osim ovrhe na novčanim sredstvima.
5.6. Stoga je prvostupanjski sud slobodnom ocjenom na temelju odredbe članka 79.f stavak 3. ZSP-a utvrdio vrijednost imovine potrošača u iznosu manjem od 1.327,23 eura te zaključio da su ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 79.g stavak 1. ZSP-a za donošenje rješenja o otvaranju i zaključenju jednostavnog postupka stečaja potrošača te za oslobođenje potrošača od obveza u odnosu na evidentirane neizvršene osnove za plaćanje i njihove vjerovnike, i to prema stanju tih obveza sa svim sporednim potraživanjima kako su upisana u Očevidnik u smislu odredbe članka 79.g stavak 4. ZSP-a.
6. U žalbi žalitelj ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, navodeći da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito jer sud nije u potpunosti utvrdio odlučne činjenice, koje ukazuju da pobijano rješenje nije osnovano. Naime, prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud da je propustio utvrditi raspolaganja imovinom koja je potrošač poduzeo u posljednje tri godine prije otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača, a koja je dužan utvrditi prema odredbi članka 79.f stavak 2. ZSP-a, sve da bi se spriječilo da nesavjesni potrošač bude oslobođen obveza. Osim toga, obzirom na cilj ZSP-a, donoseći pobijano rješenje kojim otvara i zatvara jednostavni postupak stečaja potrošača, ne uzimajući u obzir činjenicu da je potrošač nepošten, prvostupanjski sud da je pogrešno primijenio materijalno pravo. Također, da je pogrešno primijenio odredbu čl. 8. ZPP-a o načinu utvrđivanja odlučnih činjenica.
7. Ispitujući pobijano rješenje u skladu s žalbenim navodima, a i primjenom odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 10. SZ-a i člankom 23. ZSP- a, ovaj sud nije našao da bi isto bilo opterećeno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, jer prvostupanjska odluka nema nedostataka zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati njezinu pravilnost i zakonitost, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa. Osim toga, u pobijanom rješenju nije počinjena niti jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Također, prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza, svakog zasebno i svih u ukupnosti (čime je protivno žalbenom navodu žalitelja udovoljeno zahtjevu iz čl. 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovome predmetu.
9.1. Žalbeni navod žalitelja da je prvostupanjski sud propustio utvrditi raspolaganja imovinom koje je potrošač poduzeo u posljednje tri godine prije otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača, protivan je stanju spisa te istim nije doveden u sumnju zaključak prvostupanjskog suda koji je utemeljen na provjeri podataka o imovini potrošača koje je FINA dostavila sudu tj. da je vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa manja od 1.327,23 eura.
9.2. Opisanom radnjom provjere podataka o imovini potrošača prvostupanjski sud je postupio u skladu s odredbom članka 79.f stavak 2. ZSP-a, prema kojoj je sud dužan utvrditi vrijednost potrošačeve imovine, kao i raspolaganja imovinom koja je potrošač poduzeo u posljednje tri godine prije otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača putem Financijske agencije.
9.3. U tom kontekstu navod žalitelja da je prvostupanjski sud propustio utvrditi rashode potrošača, ukazuje se potpuno paušalnim i neargumentiranim.
9.4. Za navesti je da do podataka o imovini potrošača sud može doći na temelju popisa imovine kojeg dostavi sam potrošač, na temelju podataka FINE koja je ovlaštena podatke o potrošačevoj imovini pribaviti od Ministarstva financija, Porezne uprave i drugih tijela i osoba koje vode evidencije o imovini potrošača i na temelju prijave samih vjerovnika, koji se iz tog razloga i pozivaju oglasom da obavijeste sud o imovini potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa.
9.5. Dakle, da bi sud mogao procijeniti vrijednost imovine mora imati određene podatke o postojanju imovine pa kako iz pribavljenih podataka i provjera prvostupanjski sud procjenjuje da vrijednost imovine potrošača iznosi manje od 1.327,23 eura, pri čemu ne raspolaže podacima o postojanju imovine potrošača o kojoj se ne vode službene evidencije jer ih nije dostavio ni potrošač, ni vjerovnici, to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio vrijednost imovine potrošača ispod iznosa od 1.327,23 EUR.
10. Slijedom svega navedenog, kako žalbenim navodima žalitelja nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a trebalo je žalbu vjerovnika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje te odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Splitu, 20. svibnja 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
dr.sc. Ivan Tironi