Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž-678/2025-3
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, Milene Vukelić Margan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi vjerovnika Suvlasnika stambene zgrade u [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i Partneri d.o.o. Zagreb, podnesenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Sp-3980/2024-6 od 12. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba vjerovnika Suvlasnika stambene zgrade u [adresa] i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Sp-3980/2024-6 od 12. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je otvoren i zaključen jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača JA iz [adresa] (dalje: potrošač), te je potrošač oslobođen od preostalih obveza u odnosu na vjerovnike ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, Hrvatsku radioteleviziju Zagreb, Grad Zagreb i Suvlasnike stambene zgrade u [adresa].
2. Protiv rješenja su žalbu podnijeli vjerovnici Suvlasnici stambene zgrade u [adresa], zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), koji propis se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 10. Stečajnog zakona ("Narodne novine" br. 71/15 i 104/17) te čl . 23. i čl. 79. o. Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine" br. 100/15 , 67/18, 36/22 – dalje ZSP).
3. Vjerovnici u žalbi ističu da su razlozi rješenja nejasni i proturječni te da nije vidljivo na koji način je sud utvrdio da potrošač nema imovinu koja bi ulazila u stečajnu masu. Ukazuju na sadržaj čl. 79.f st. 2. ZSP-a te navode da je sud propustio utvrditi raspolaganja imovinom koja je potrošač poduzeo u posljednje tri godine prije otvaranja ovog postupka, a kako bi se spriječilo da nesavjesni potrošač bude oslobođen obveza u odnosu na vjerovnike. S obzirom na činjenicu da potrošač nije dostavio popis imovine, da se ima smatrati da je izjavio da nema imovine iz koje se mogu namirivati njegovi vjerovnici, a žalitelj osporava takve presumirane navode, posebice uzevši u obzir činjenicu da je potrošač vlasnik nekretnine k. č. broj [katastarska čestica], kuća u [adresa] i dvorište, etažno vlasništvo, u naravi stana na prvom katu površine 62,14m2.
4. Smatraju da je ponašanje potrošača nepošteno, budući da nije dostavio istinite i potpune podatke o svojoj imovini pa da je postupak stoga trebalo obustaviti temeljem članka 2. stavak 1. i 2. te članka 79. m ZSP-a.
5. Predlažu pobijano rješenje preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak, sve uz nadoknadu troškova žalbenog postupka.
6. Žalba vjerovnika nije osnovana.
7. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti , niti povreda na koju ukazuju vjerovnici u žalbi, jer su razlozi rješenja potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je rješenje moguće ispitati.
8. Sud prvog stupnja utvrđuje da je potrošač u vrijeme otvaranja postupka imao evidentirane neizvršene osnove za plaćanje radi ostvarenja tražbine po osnovi glavnice koja ne prelazi iznos od 2.654,46 eura (20.000,00 kn) te više osnova koje je Financijska agencija (dalje: Fina) prestala izvršavati po čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe ne novčanim sredstvima ("Narodne novine" 68/18, 2/20, 47/20 – dalje: ZPONS) koje, zajedno s evidentiranim tražbinama ne prelaze narečeni iznos. Potom utvrđuje da potrošač nije dostavio popis imovine niti se očitovao da je suglasan s provođenjem ovog postupka. Iz podataka u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje (dalje: Očevidnik) te podataka o imovini potrošača utvrđuje da je potrošač vlasnik nekretnine na adresi prebivališta, u naravi stana površine 62,14 m2, da je račun potrošača u neprekidnoj blokadi 2510 dana te da potrošač nije vlasnik vrjednijih pokretnina, a da kroz razdoblje od tri godine prije donošenja pobijanog rješenja nije ostvarivao primitke plaće, osim u 2022. u ukupnom iznosu od 9.329,83 kune.
9. Stoga ocjenjuje da su ispunjene zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 79. g. st. 1. ZSP-a za otvaranje i istovremeno zaključenje jednostavnog postupka stečaja pa donosi takvu odluku, te istovremeno oslobađa potrošača od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i u odnosu na vjerovnike iz čl. 79.a. ZSP-a, primjenom odredbe čl. 79. g. st. 4. ZSP-a.
10. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je otvorio i zaključio jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača JA te kada je oslobodio potrošača od preostalih obveza u odnosu na žalitelja.
11. Naime, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa manja od 1.327,23 eura (10.000,00 kn), što je pretpostavka za otvaranje i zaključenje postupka u skladu s odredbom čl. 79.g. st. 1. ZSP-a.
12. Vanjska provjera je provedena u skladu s odredbom čl. 79.f st. 2. ZSP-a na način da su podaci o imovini pribavljeni putem Financijske agencije koja je ovlaštena mjerodavne podatke pribavljati od Ministarstva financija, Porezne uprave i tijela koja vode evidenciju o imovini potrošača, pri čemu treba naglasiti da vrijednost potrošačevih pokretnina, odnosno prava sud utvrđuje po slobodnoj ocjeni (st. 3.). Stoga vjerovnik bez osnove prigovara da u nazočnom slučaju sud nije utvrdio odlučne činjenice.
13. Dakle, iz priloženih isprava proizlazi da je u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Financijska agencija na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača bilo više evidentiranih osnova za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbine u iznosu do 2.654,46 eura s osnove glavnice, da je razdoblje u kojem je potrošač imao evidentirane neizvršene osnove neprekinuto trajalo duže od tri godine, te da nisu utvrđene činjenice iz kojih bi se moglo zaključiti da se radi o nepoštenom potrošaču.
14. Na žalbene navode vjerovnika, treba odgovoriti da vjerovnici potrošača, povodom objavljenog oglasa, nisu obavijestili sud o postojanju imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa pa je tvrdnja vjerovnika o mogućoj imovini potrošača te dvojba o raspolaganju imovinom općenita i ničim potkrijepljena te takvi žalbeni navodi ne mogu dovesti u pitanje zakonitost pobijanog rješenja. Još treba dodati da se presumpcija iz čl. 79. c st. 3. ZSP-a odnosi na slučaj kada se potrošač očituje da je suglasan da se provede postupak, ali ne popiše imovinu, a koje pretpostavke u ovom postupku nisu ostvarene pa žalitelj bez osnove tvrdi da se radi o nepoštenom potrošaču. Glede činjenice da je potrošač u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik stana kao posebnog dijela nekretnine, treba odgovoriti da se prema čl. 79. i stavak 10. ZSP-a radi namirenja vjerovnika u ovom postupku ne mogu unovčiti potrošačeve nekretnine pa je ta okolnost bez značaja za ishod postupka.
15. Zbog izloženog je valjalo žalbu vjerovnika odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a.
U Rijeci, 19. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Helena Vlahov-Kozomara
