Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: K-804/2018-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu Sandri Vučković kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivane Botica Stanić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika SC, radi kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. u vezi čl. 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17– dalje u tekstu KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, poslovni broj: K-DO- 1108/18, od 4. rujna 2018., nakon održane javne rasprave 14. svibnja 2026. , u nazočnosti zamjenice ODO Rijeka ČC, okrivljenika SC te branitelja okrivljenika Milenka Škrleca, odvj. iz [adresa], javno je objavio dana 19. svibnja 2026., a 14. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Okrivljenik SC, zvani S, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ivana i Č rođ. Z, rođen **.**.1960. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom ugostiteljskom školom, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, vlasnik kuće na adresi prebivališta i poljoprivrednog zemljišta na Krku i na Lošinju, umirovljenik, s mirovinom od 570,00 eura, neosuđivan, s prebivalištem u [adresa]
k r i v j e
što je
dana 11. kolovoza 2018., oko 12,30 sati, u [adresa] na otoku Krku, na terasi konobe „Tri maruna“, u nakani da zastraši ZC, V poreznog inspektora zaposlenika Porezne uprave – Područni ured Rijeka, kada mu je ZC došao uručiti Zapisnik o provedenom poreznom nadzoru te nakon što mu je predočio da je ponovio prekršaj neizdavanja računa te mu napomenuo da na zapisnik može uložiti prigovor, prijeteći rekao ZC da je njegov rođak T koji je prije osam godina dobio dvadeset i šest godina kazne zatvora i da će ga on zamijeniti u zatvoru da bi odmah nastavio prijetiti da će „odraditi“ nekoga iz porezne tko nema djecu, ali ako i ima da se tu ne može ništa, te da više nitko iz porezne ne dolazi ni kod njega ni u selo jer da bi im obitelji mogle biti zavijene u crno, koje prijetnje su kod ZC izazvale osjećaj uznemirenosti i straha kako za njegov život, tako i život njegove obitelji,
dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njega i njemu bliske osobe usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njenim radom,
čime je počinio jedno kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom, opisano u članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11.
II. Na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 okrivljenik se
osuđuje
na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
III. Na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljeniku se
izriče
mjera upozorenja uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik ne počini novo kazneno djelo u roku od 2 (dvije) godine.
IV. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 6. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13,145/13,152/14,70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, 72/25, 13/26 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka na način da je na ime paušala dužan platiti iznos od 100,00 (sto) eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
V. Na temelju čl. 453. st. 3. ZKP/08 okrivljenik SC
oslobađa se optužbe
da bi
dana 11. kolovoza 2018., oko 12,30 sati, u [adresa] na otoku Krku, na terasi konobe „Tri maruna“, u nakani da zastraši voditelja Odjela za fiskalizaciju Davora VC, zaposlenika Porezne uprave – Područni ured Rijeka, upitao ZC tko je VC, te nakon što mu je ZC rekao da se radi o voditelju Odjela za fiskalizaciju navedene Porezne uprave, prijeteći rekao i da će njega potražiti u Rijeci, te nastavio izgovarati u t.I. navedene prijetnje, a koje je riječi prijetećeg sadržaja ZC potom i prenio VC, i koje prijetnje su kod VC izazvale osjećaj uznemirenosti i straha kako za njegov život, tako i život njegove obitelji,
dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njega i njemu bliske osobe usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njenim radom,
čime da bi počinio jedno kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom, opisano u članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11.
VI. Na temelju odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja, koji se mogu izdvojiti samo na oslobađajući dio presude, padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Okrivljeniku su stavljena na teret kaznena djela pobliže opisana u izreci odluke.
2. Očitujući se o krivnji okrivljenik je naveo da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.
3. Tijekom dokaznog postupka na temelju odredbe članka 431. stavak. 1. točka 7. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedoka ZC i VC sa zapisnika od dana **.**.2022., TC sa zapisnika od **.**.2024. i LC sa zapisnika od 29. siječnja 2026.
3.1. Pročitani su zapisnici o zaprimanju kaznene prijave od **.**.2018. ZC te VC (listovi 14 i 19), dopis porezne uprave od 4. prosinca 2024. (list 95) te od 16. prosinca 2024. (list 103), ispis SMS poruka (list 15).
3.2. Kao posljednji dokaz prije ispitivanja okrivljenika pročitano je uvjerenje iz KE za okrivljenika (list 109).
4. U svojem iskazu okrivljenik je naveo kako ustraje kod iskaza koji je dao prilikom prvog ispitivanja.
4.1. Preslušana je snimka prvog ispitivanja okrivljenika kada je okrivljenik u bitnome naveo da nije prijetio oštećenicima te da su njegove riječi pogrešno interpretirane.
5. Svjedok ZC iskazao je da je u kolovozu 2018. došao u konobu „Tri maruna“ radi uručenja zapisnika o poreznom nadzoru te da je okrivljeniku rekao kako su utvrđene nepravilnosti odnosno najteži porezni prekršaj. Naveo je da ga je okrivljenik potom pitao tko ih je poslao te tko je VC, čije je ime bilo navedeno na aktu porezne uprave. Nakon što mu je odgovorio da je VC voditelj odjela, okrivljenik ga je pitao imaju li djecu, a potom rekao da je njegov rođak počinio ubojstvo, da je „to njegova krv“ i da će isto napraviti njima te da će ih pronaći u Rijeci. Nadalje je naveo da je okrivljenik rekao kako mu je žao što imaju djecu, ali da će „svi biti zavijeni u crno“, kao i da nitko iz porezne više ne smije dolaziti u selo. Svjedok je iskazao da je nakon događaja o svemu obavijestio nadređene i policiju te da je riječi okrivljenika prenio VC. Naveo je i da je događaj kod njega izazvao osjećaj straha i uznemirenosti.
5.1.Na dodatna pitanja iskazao je da je tijekom događaja bio sam, da je sin okrivljenika bio prisutan, da se događaj odvio na terasi objekta. Naveo je da je nakon proteka vremena djelomično odstupio od ranijeg iskaza, no nakon čitanja iskaza iz istrage izjavio je da se sada prisjetio da je događaj bio upravo onakav kako je ranije iskazao.
6. Svjedok VC iskazao je da okrivljenika nikada nije osobno poznavao niti vidio, već da je o događaju saznao od ZC koji je nakon događaja došao uznemiren i rekao da mu je okrivljenik prijetio. Naveo je da mu je ZC prenio kako je okrivljenik pitao imaju li djecu te tko je VC i ima li on djecu, kao i da je govorio o rođaku koji je počinio teško kazneno djelo. Svjedok je naveo da mu je preneseno kako je okrivljenik prijetio da će „pobiti djecu“ te da će „završiti u crnom“. Iskazao je da se zbog toga osjećao neugodno i bio u šoku, jer mu do tada nitko nije prijetio na takav način.
6.1. Nakon čitanja ranijeg iskaza naveo je da se zbog proteka vremena više ne sjeća svih detalja, osobito dijela u kojem je ranije naveo da će njega osobno „potražiti“.
7. Svjedok TC, sin okrivljenika, iskazao je da je bio prisutan tijekom dolaska poreznog inspektora te da nije bilo nikakvih problema niti neprimjerenih riječi. Naveo je da bi čuo da je njegov otac inspektoru uputio bilo kakve prijetnje. Iskazao je da njegov otac nije spominjao T niti upućivao prijetnje poreznom inspektoru. Potvrdio je da je T njihov rođak koji je bio osuđen za ubojstvo, ali je naveo da ga okrivljenik tom prilikom nije spominjao.
8. Svjedok ĆC iskazao je da je upravo on provodio porezni nadzor u ugostiteljskom objektu „Tri maruna“, zajedno s kolegom OC. Naveo je da su tijekom nadzora utvrdili nepravilnosti vezane uz izdavanje računa te da je okrivljenik pokazivao određeno negodovanje, ali da nije bilo nikakvih prijetnji niti ozbiljnijih neugodnosti. Iskazao je da je siguran da s ZC nikada nije bio zajedno u poreznom nadzoru u tom objektu.
8.1. Nadalje je naveo da se prisjetio kako je nekoliko dana nakon nadzora ZC otišao uručiti porezni akt te da ga je potom telefonski obavijestio da je doživio neugodnosti i prijetnje od strane vlasnika objekta, iako svjedok nije znao misli li pritom na SC ili TC.
9. Nesporno je da je dana **.**.2018. ZC boravio u ugostiteljskom objektu „Tri maruna“ u [adresa] radi uručenja poreznog akta vezanog uz porezni postupak; da je tom prilikom između njega i okrivljenika SC vođen razgovor vezan uz porezni postupak i postupanje djelatnika Porezne uprave; da je ZC nakon događaja o istome obavijestio svoje nadređene, uključujući VC te policiju; da VC nije bio neposredno prisutan predmetnom događaju, već je o sadržaju razgovora saznao posredno od ZC.
10. U postupku je sporno da li je oštećenik ZC provodio porezni nadzor te je sporno da li je okrivljenik uputio prijetnje oštećenicima.
11. Radi utvrđenja činjenice je li ZC provodio porezni nadzor u ugostiteljskom objektu „Tri maruna“, sud je analizirao dopise Porezne uprave (listovi 95 i 103 spisa) te iskaze svjedoka ZC i LC.
11.1 Iz dopisa Porezne uprave od 3. prosinca 2024. proizlazi da u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 31. kolovoza 2018. kod predmetnog poreznog obveznika nije evidentiran porezni nadzor, dok iz naknadnog dopisa od 16. prosinca 2024. proizlazi da je nadzor ipak obavljen te da su ga obavili ZC i ĆC.
11.2. Istodobno, svjedok ĆC iskazao je da je upravo on provodio porezni nadzor, da tijekom nadzora nije bilo prijetnji niti ozbiljnijih neugodnosti te da s ZC nikada nije bio zajedno u poreznom nadzoru u predmetnom objektu.
11.3. S druge strane, svjedok ZC iskazivao je da je došao uručiti zapisnik o provedenom poreznom nadzoru te da je tom prilikom došlo do verbalnog sukoba između njega i okrivljenika.
11.4. Slijedom iskaza svjedoka LC i ZC, sud nalazi utvrđenim da ZC nije sudjelovao u provođenju poreznog nadzora u ugostiteljskom objektu „Tri maruna“, već je nakon prethodno provedenog nadzora došao uručiti porezni akt okrivljeniku.
11.5. Sud je pritom imao u vidu da iz dopisa Porezne uprave od 16. prosinca 2024. proizlazi da su porezni nadzor obavili ZC i ĆC, međutim navedeni dopis sam za sebe ne dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedoka LC i ZC iz kojih suglasno proizlazi da ZC nije sudjelovao u samom provođenju poreznog nadzora, već je naknadno došao radi uručenja poreznog akta.
11.6. Navedeno proizlazi iz činjenice da je svjedok ĆC detaljno i okolnosno iskazao da je upravo on, proveo porezni nadzor u predmetnom objektu, pri čemu tijekom nadzora nije bilo prijetnji niti ozbiljnijih neugodnosti, dok niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da bi ZC sudjelovao u samom provođenju poreznog nadzora, već isključivo u naknadnom uručenju poreznog akta, kako je i sam svjedok ZC iskazao.
11.7. Slijedom navedenog, nisu dokazani oni činjenični navodi iz optužnice koji glase: "a po čijem je nalogu ZC i proveo porezni nadzor nad poreznim obveznikom, zajedničkim obrtom „Tri maruna“ u njegovu suvlasništvu, a radi utvrđivanja ponavljanja poreznog prekršaja, neizdavanja fiskalnih računa", radi čega su naprijed navedeni navodi ispušteni iz činjeničnog djela izreke presude.
12. Prema mišljenju suda, i nakon izostavljanja dijela činjeničnih navoda koji se odnose na provođenje poreznog nadzora od strane ZC, u činjeničnom opisu ostala su sadržana sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom.
13. U odnosu na spornu činjenicu je li okrivljenik oštećeniku ZC uputio prijetnje opisane u izreci presude, sud je analizirao iskaz oštećenika ZC, iskaz svjedoka VC, sadržaj sms poruke sa lista 15 spisa te obranu okrivljenika.
13.1. Sud je iskaz oštećenika ZC ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem iskazuje da mu je okrivljenik prilikom uručenja poreznog akta upućivao riječi prijetećeg sadržaja vezane uz njega i djelatnike Porezne uprave. Iskaz navedenog svjedoka u bitnim je dijelovima tijekom postupka ostao dosljedan, a okolnost da se zbog proteka vremena nije mogao prisjetiti pojedinih detalja sud ne nalazi odlučnom za ocjenu njegove vjerodostojnosti.
13.2. Vjerodostojnost iskaza oštećenika ZC potvrđuje i sadržaj sms poruke sa lista 15 spisa koju je neposredno nakon događaja uputio nadređenim osobama, a iz koje proizlazi da je odmah po događaju prijavio da je doživio prijetnje od strane okrivljenika.
13.3. Nadalje, iskaz ZC posredno potvrđuje i iskaz svjedoka VC koji je naveo da ga je ZC neposredno nakon događaja uznemiren obavijestio da mu je okrivljenik prijetio te mu prenio sadržaj izgovorenih riječi.
13.4. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika da su njegove riječi pogrešno interpretirane, budući da za takvu tvrdnju tijekom postupka nisu izvedeni dokazi, dok je reakcija oštećenika ZC neposredno nakon događaja, njegovo obraćanje nadređenima i policiji, kao i sadržaj sms poruke, po ocjeni suda životno logična i uvjerljiva reakcija osobe koja je prijetnje doživjela ozbiljno.
13.5. Iako svjedok TC nije potvrdio da bi okrivljenik izgovorio prijetnje opisane u izreci presude, sud njegov iskaz nije prihvatio u tome dijelu, imajući u vidu da se radi o sinu okrivljenika i osobi bliskoj okrivljeniku, kao i činjenicu da je iskaz oštećenika ZC u bitnome potvrđen drugim izvedenim dokazima.
13.6. Slijedom navedenog, sud nalazi dokazanim da je okrivljenik ZC izgovorio riječi prijetećeg sadržaja koje su kod oštećenika izazvale osjećaj straha i uznemirenosti, a koje riječi su pobliže opisane u izreci odluke.
14. U odnosu na kvalifikatorni element kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. KZ/11, odnosno činjenicu je li prijetnja upućena službenoj osobi u vezi s njezinim radom, sud nalazi da je isti u odnosu na oštećenika ZC ostvaren.
14.1. Naime, iako je tijekom postupka utvrđeno da ZC nije provodio porezni nadzor u ugostiteljskom objektu „Tri maruna“, već je nakon prethodno provedenog nadzora došao uručiti porezni akt okrivljeniku, nesporno je da je navedene zgode postupao kao službena osoba, u okviru poslova svog radnog mjesta i ovlasti djelatnika Porezne uprave.
14.2. Iz iskaza oštećenika ZC proizlazi da je predmetne zgode okrivljeniku uručivao zapisnik o provedenom poreznom nadzoru te ga upoznao s utvrđenim poreznim nepravilnostima i mogućnošću podnošenja prigovora, nakon čega je došlo do verbalnog sukoba i upućivanja prijetnji.
14.3. Stoga sud nalazi da postoji neposredna povezanost između službenog postupanja oštećenika ZC i riječi koje mu je okrivljenik uputio, budući da su iste izgovorene upravo zbog uručenja poreznog akta i nezadovoljstva okrivljenika rezultatima poreznog postupka.
14.4. Slijedom navedenog, sud nalazi dokazanim da je okrivljenik prijetnje ZC uputio prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom, čime su u odnosu na navedenog oštećenika ostvarena obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. KZ/11.
15. Iako okrivljenik tijekom predmetnog događaja nije izrijekom naveo da će usmrtiti upravo ZC, sud nalazi da su riječi koje je izgovorio, promatrane u cjelini i u kontekstu konkretne situacije, bile objektivno podobne kod oštećenika izazvati osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost njegove obitelji.
15.1. Naime, prijeteće riječi izgovorene su neposredno ZC tijekom razgovora vođenog zbog uručenja poreznog akta, pri čemu je okrivljenik govorio o osobi iz svoje obitelji osuđenoj za teško kazneno djelo, naveo da će ga „zamijeniti u zatvoru“, da će „odraditi nekoga iz porezne“, bez obzira ima li djecu, te da više nitko iz porezne ne dolazi ni kod njega ni u selo jer bi im obitelji mogle biti „zavijene u crno“.
15.2. Po ocjeni suda, navedene riječi, iako dijelom izrečene u množini i usmjerene prema djelatnicima Porezne uprave općenito, bile su izgovorene neposredno oštećeniku ZC u okviru konkretnog službenog postupanja te su se sadržajno odnosile upravo i na njega kao osobu koja je u tom trenutku postupala prema okrivljeniku.
15.3. Sud stoga nalazi da je okrivljenik predmetne riječi izgovorio na način iz kojeg je oštećenik ZC objektivno mogao zaključiti da se prijetnja odnosi i na njega osobno, zbog čega su iste kod njega izazvale osjećaj straha i uznemirenosti.
16. U odnosu na subjektivni element kaznenog djela, sud nalazi dokazanim da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom.
16.1. Naime, iz sadržaja riječi koje je okrivljenik uputio oštećeniku ZC, kao i iz okolnosti pod kojima su iste izgovorene, proizlazi da je okrivljenik bio svjestan značenja i ozbiljnosti svojih riječi te je htio kod oštećenika izazvati osjećaj straha i uznemirenosti. Isti je bio svjestan činjenice da je oštećenik službena osoba Porezne uprave i da je isti došao radi uručenja poreznog akta, pri čemu ga je isti poučavao i na utvrđene nepravilnosti, slijedom čega je okrivljenik, očito nezadovoljan utvrđenim nepravilnostima, u izreci navedene riječi uputio oštećeniku kao službenoj osobi i to upravo u vezi njegovog rada, što je i htio.
16.2. Sud nadalje nalazi dokazanim da je okrivljenik bio svjestan da prijetnje upućuje službenoj osobi u vezi s njezinim radom, budući da su iste izgovorene neposredno tijekom službenog postupanja ZC radi uručenja zapisnika o provedenom poreznom nadzoru i upoznavanja okrivljenika s utvrđenim poreznim nepravilnostima. Iz samog sadržaja razgovora i izgovorenih riječi proizlazi da je okrivljenik prijetnje izricao upravo zbog nezadovoljstva postupanjem djelatnika Porezne uprave.
16.3. Okrivljenik je prijeteće riječi izgovorio neposredno nakon što je upoznat s rezultatima poreznog postupka i utvrđenim nepravilnostima, pri čemu je spominjao osobu iz svoje obitelji osuđenu za teško kazneno djelo te govorio da će „odraditi“ nekoga iz porezne i da će njihove obitelji biti „zavijene u crno“. Po ocjeni suda, navedene riječi po svom sadržaju i kontekstu predstavljaju ozbiljnu prijetnju usmjerenu prema oštećeniku.
16.4. Sud pritom nije prihvatio obranu okrivljenika da su njegove riječi pogrešno interpretirane, budući da takva obrana nije potkrijepljena drugim izvedenim dokazima, dok način i okolnosti izgovorenih riječi, kao i ponašanje oštećenika neposredno nakon događaja, upućuju na zaključak da je okrivljenik bio svjestan da njegove riječi kod oštećenika mogu izazvati osjećaj straha i nesigurnosti te je upravo takvu posljedicu i htio izazvati.
16.5. Slijedom navedenog, sud nalazi dokazanim da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom da ozbiljno zaprijeti oštećeniku ZC.
17. Kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika sud je cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost, životnu dob, činjenicu da je umirovljenik te protek vremena od počinjenja kaznenog djela do donošenja odluke suda.
17.1. Otegotnih okolnosti sud nije našao.
17.2. Polazeći od stupnja krivnje okrivljenika, težine počinjenog kaznenog djela, okolnosti pod kojima je isto počinjeno te svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, sud nalazi da će se i uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja te utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela.
17.3. Stoga je sud okrivljenika za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11 počinjeno na štetu ZC osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, nakon čega je temeljem čl. 56. KZ/11 okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
18. Budući je okrivljenik proglašen krivim za jedno kazneno djelo prijetnje, a ima redovna primanja s osnova mirovine, to je isti dužan podmiriti trošak postupka na ime paušala. Pri tome je visina paušala odmjerena cijeneći trajanje i složenost postupka. Mišljenje je suda da će okrivljenik moći podmiriti odmjereni trošak bez da time dovede u pitanje svoje uzdržavanje.
19.U odnosu na oštećenika VC sud nalazi da tijekom postupka nije dokazano da bi okrivljenik prema njemu počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11.
19.1. Nesporno je da je tijekom razgovora s ZC okrivljenik upitao tko je VC te da mu je ZC odgovorio da se radi o voditelju Odjela za fiskalizaciju Porezne uprave. Također, iz iskaza ZC proizlazi da je okrivljenik nakon toga rekao da će VC „potražiti u Rijeci“ te da je potom ponovio riječi koje su prethodno u izreci presude opisane za oštećenika ZC.
19.2. Međutim, sud cijeni da VC nije bio prisutan predmetnom događaju, već je o sadržaju razgovora saznao posredno, od ZC, pri čemu tijekom postupka nije dokazano da bi okrivljenik imao izravnu namjeru ozbiljno zaprijetiti upravo VC kao konkretno određenoj osobi.
19.3. Po ocjeni suda, okolnost da je okrivljenik tijekom verbalnog sukoba s ZC spomenuo VC i rekao da će ga „potražiti u Rijeci“, uz istodobno izricanje prijetnji usmjerenih općenito prema djelatnicima Porezne uprave, nije dostatna za nedvojben zaključak da je prema VC izrečena ozbiljna i individualizirana prijetnja usmrćenjem u smislu čl. 139. KZ/11.
19.4. Budući da tijekom postupka nije sa sigurnošću utvrđeno postojanje svih bitnih obilježja kaznenog djela prijetnje u odnosu na VC, sud je okrivljenika u tome dijelu oslobodio optužbe temeljem čl. 453. st. 3. ZKP/08.
20. Troškovi kaznenog postupka koji se mogu izdvojiti samo za oslobađajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava, na temelji u izreci navedene zakonske odredbe.
U Rijeci 19. svibnja 2026.
Sudac:
Sandra Vučković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude ovlaštena stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka odluke. Žalba se predaje ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranku, a o istoj odlučuje viši sud.
DNA:
1. ODO Rijeka
2. Okrivljenik
3. Branitelj okrivljenika
