Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6
Poslovni broj: P-23/2022-37
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Splitu, po sucu Velimiru Vukoviću, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područna služba u Splitu, Obala kneza Branimira 15, OIB: 84397956623, protiv tuženika LAVČEVIĆ d.d. iz Splita, Bihačka 2, OIB: 71421617824, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vuković & Lalić d.o.o. u Splitu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 15. travnja 2026., uz sudjelovanje punomoćnika stranaka, objavljene 19. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Prihvaća se kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju štetu u iznosu od 8.480,84 EUR/63.898,92 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe tj. od 20.11.2017. g. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena te u istom roku podmiriti trošak postupka sve u korist Državnog proračuna RH br. HR 1210010051863000160 model 26, poziv na br. 5908-27-19- 03323857497.
Obrazloženje
1. Pred ovim sudom u tijeku je parnični postupak između stranaka navedenih u uvodu, a koji se vodi radi radi regresne isplate naknade štete.
2. Tužitelj HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područna služba u Splitu, Obala kneza Branimira 15, OIB: 84397956623, u podnesenoj tužbi od 21. studenog 2017. je naveo da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje - Područne službe u Splitu broj IN-59528 od 24. studenog 1997. osiguraniku tužitelja, a ranijem zaposleniku tuženika, SC, priznato pravo na invalidsku mirovinu. Da su uzrok priznatom pravu 50% povrede nastale pri nesreći na poslu kod tuženika. Isplatom invalidske mirovine da tužitelj trpi štetu, a da je o osnovu odgovornosti za štetu pravomoćno odučeno u parnici koja se vodila kod Općinskog suda u Splitu br. IIP-959/06 od 13. veljače 2007. i naslovnog suda br. P-1706/12 od 22. svibnja 2014. Ovom tužbom da tužitelj potražuje daljnju štetu za razdoblje od 01. prosinca 2012. do 31. prosinca 2013. u iznosu od 10.489,41 kn te za razdoblje od 01. siječnja 2014. do 30. rujna 2017. u iznosu 53.409,51 kn, sveukupno 63.898,92 kn. Osnov odgovornosti za zahtijevanu štetu proizlazi iz čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN broj 102/98 i dr.), a visina štete iz čl. 160. istog zakona i čl. 161. st. 2. toč. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN broj 157/2013).
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 24. rujna 2018. osporio potraživanje tužitelja u cijelosti, uz isticanje prigovora da sud u ovom postupku nije vezan odlukom upravnog tijela - Rješenjem tužitelja, o umirovljenju osiguranika tužitelja ČC i to iz razloga 50% zbog bolesti, a 50% zbog ozljede na radu, jer se tim upravnim rješenjem nije odlučivalo o postojanju ili ne postojanju uzročno -posljedične veze između štetnog događaja (ozljede na radu) i nastupanja štete za tužitelja.
4. Nadalje, tuženik je naveo da ne postoji uzročna veza između štete koju trpi tužitelj i ozljede na radu koju je osiguranik tužitelja, a radnik tuženika pretrpio dana 28. kolovoza 1986., odnosno da je suprotno utvrđenju iz rješenja tužitelja od 24. studenog 1997. osnova za umirovljenje osiguranika tužitelja SC bolest te da SC ne bio umirovljen uslijed ozljede na radu, da kod istog nije došlo do razvoja bolesti koja nije u svezi s ozljedom na radu te na te okolnosti predlaže izvođenje određenih dokaza.
5. Tužitelj je u podnesku od 19. listopada.2018. naveo da je o uzročno - posljedičnoj vezi između povrede na radu i invalidnosti odlučeno kroz upravni postupak donošenjem rješenja tužitelja pod brojem IN-59528 od 24. studenog 1997. te da se potraživanje tužitelja temelji upravo na Zakonu o mirovinskom osiguranju.
6. Nadalje, tužitelj je naveo da nalazi i mišljenje o invalidnosti na temelju kojega stječe pravo prema Zakonu o mirovinskom osiguranju prije donošenja rješenja o pravu osiguranika, odnosno osigurane osobe obvezno podliježe reviziji, a da reviziju obavlja stručno povjerenstvo od istaknutih stručnjaka na području ocjene radne sposobnosti koje imenuje Vlada Republike Hrvatske, te da temeljem tako donesenog rješenja po zakonu predviđenoj proceduri, tužitelj trpi štetu isplatom invalidske mirovine PC uzrokovane povredom na radu 50% iz čega da jasno proizlazi uzročno- posljedična veza.
7. Tuženik je u podnesku od 6. studenog 2018. ostao kod svojih početnih navoda iz odgovora na tužbu, osporavajući uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja tužiteljeva osiguranika i nastale štete za tužitelja o kojoj je odlučeno kroz upravni postupak.
8. Presudom ovog suda posl.br. P-723/2017 od 4. lipnja 2020. odlučeno je da se nalaže tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju štetu u iznosu od 63.898,92 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe tj. od 20. studenog 2017. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena te u istom roku podmiriti trošak postupka sve u korist Državnog proračuna RH br. HR 1210010051863000160 model 26, poziv na br. 5908-27-19-03323857497.
9. Tuženik je protiv navedene presude ovog suda pravovremeno dana 8. lipnja 2020. podnio žalbu, o kojoj je odlučeno u rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Zagreb, posl.br. Pž-3066/2020-2 od 2. prosinca 2021., na način da se uvažava tuženikova žalba te ukida presuda Trgovačkog suda u Splitu, posl.br. P- 723/2017 od 4. lipnja 2020. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
10. U ponovljenom postupku predmet se vodio pod posl.br. P-23/2022.
11. U dokazne svrhe sud je pregledao: rješenje HZMO broj IN-59528 od 24. studenog 1997. kojim rješenjem je ČC priznato pravo na invalidsku mirovinu (list spisa 3-5), prijava o povredi na radu od 28. kolovoza 1986. (list spisa 6- 9), izračun naknade štete za razdoblje od 01. prosinca 2012. do 31. prosinca 2013. (list spisa 25), izračun štete za razdoblje od 01. siječnja 2014. do 30. rujna 2017. (list spisa 26), nalaz i mišljenje IK RFMIORH broj 30455-I-96 od 17. siječnja 1997. (list spisa 34-35), preslik invalidskog spisa tužitelja, oznake: IN 59528, osobni zdravstveni karton za osiguranika tužitelja, ranije zaposlenika tuženika ŠC, te proveo dokaz medicinskog vještačenja, po vještaku dr. Željki Ercegović, specijalisti medicine rada.
12. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njegovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 114/22 i 155/23, dalje ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
13. Ovaj sud je prethodno navedeni zaključak izveo na temelju prethodno izvedenih dokaza tijekom postupka, a sve kako slijedi:
- da se tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku iz ovog postupka, odnosi na regresnu isplatu štete u iznosu od 8.480,84 EUR/63.898,92 kn, a za razdoblje od 1. prosinca 2012. do 31. prosinca 2013., s osnova isplaćene invalidske mirovine osiguranika tužitelja, ranije zaposlenika tuženika ŠC, u 50% iznosu radi doživljene nesreće na poslu od 28. kolovoza 1986.
- da je tužitelj na temelju rješenja od 24. studenog 1997., osiguranika a ranije zaposlenika tuženika ŠC, kod kojeg je nastao gubitak sposobnosti za rad zbog bolesti 50% i 50% zbog povrede na radu pravo na invalidsku mirovinu počevši od 1. lipnja 1997., koju tužitelj kao ovlašteno javnopravno tijelo mirovinskog i invalidskog osiguranja isplaćuje osiguranicima pa tako i ŠC, ranijem zaposleniku tuženika sve do danas, i
- da je o po osnovu odgovornosti za štetu iz ranijeg razdoblja već pravomoćno odučeno u parnici koja se vodila kod Općinskog suda u Splitu br. IIP-959/06 od 13. veljače 2007. i ovog suda posl.br. P-1706/12 od 22. svibnja 2014.
14. U ovom postupku je između stranaka od samog početka pa sve do zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu, ostala sporna odlučujuća činjenica koju kao prigovor ističe tuženik tijekom postupka a to je uzročna veza između štete koju trpi tužitelj i ozljede na radu koju je osiguranik tužitelja, a radnik tuženika pretrpio dana 28. kolovoza 1986., uz napomenu da je tuženik na ročištu za glavnu raspravu koje je prethodilo zaključenju raspravljanja u ovom postupku, tužitelju osporio i visinu tužbenog zahtjeva.
15. Na ove sporne okolnosti sud je nakon što je pribavio na uvid spis tužitelja koji se odnosi na osiguranika tužitelja, ranije zaposlenika tuženika SC te njegov osobni zdravstveni karton, proveo dokaz medicinskog vještačenja po vještaku Željki Ercegović, specijalistici medicine rada.
16. Imenovana vještakinja je u svom nalazu i mišljenju od 16. listopada 2025. navela da je izvršila uvid u spis Trgovačkog suda u Splitu posl.br. P-23/2022, spis mirovinsko invalidskog osiguranja i osobni karton liječnika opće prakse. U spisu da je priložena priznata prijava ozlijede na radu iz 1986. na ime SC, r. **.**.1962.
Kao dijagnoze da se navode: Fractura ossis metatarsalis II et IV cum conquasatio pedis dex. Rješenjem komisije područne službe Republičkog fonda za mirovinsko i invalidsko osiguranje iz 1988. godine isključuju se poslovi koji zahtijevaju duže stajanje i hodanje. Kao dijagnoze navode se: St post fractura ossis metatarsalis II et IV pedis dex., oedema pedis dex., pedes transversoplanis.
U obrascu 6PK Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja od 17.01.1987. liječnička komisija navodi da postoji gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti. Kao uzrok navodi se 50% bolest, a 50% ozljeda na radu. Kao dijagnoze navode se: Spondylosis def.v.lumbalis inc., Discopathia L4, L5, 51, Protrusio disci (prolapsus dorsomedialis et dorsolateralis L5-S1, residua post ischialgia, sy lumbale chronica. Nisu navedene dijagnoze vezane za ozljedu na radu. U spisu HZMO-a priložen je obrazac IN4 iz 1996. godine, potpisan od strane liječnika opće medicine u kojem su navedene slijedeće dijagnoze: Spondylosis def.v.lumbalis inc., Discopathia L4, L5, 51, Protrusio disci (prolapsus dorsomedialis et dorsolateralis L5-S1, residua post ischialgia, sy lumbale chronica, St post conquasatio pedis dex cum fractura ossium metatarsalis, pes rigidus post traumatica dex., sy depressivum (elementi PTSP-a).
Rješenjem HZMO-a od 13.10.2010. zbog trajnih posljedica priznaje se tjelesno oštećenje od 40% zbog slijedećih dijagnoza: St post fractura ossis metatarsalis II et IV lat dex. et deformatio pedis dex.
U priloženom spisu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od medicinske dokumentacije da postoje samo nalazi vezani za ozljedu desnog stopala i njene posljedice. Nikakva medicinska dokumentacija vezana za ostale bolesti- Iumbosakralna kralježnica i psihičke tegobe, nije priložena u spisu, niti u osobnom kartonu liječnika opće prakse.
Po mišljenju vještaka nezgoda na radu da je mogla zbog trajnih posljedica utjecati na smanjenje opće radne sposobnosti, ali da se za sada ne može izjasniti u kojem postotku, jer nikakva medicinska dokumentacija za ostale dijagnoze nije priložena.
17. Tužitelj u odnosu na dati nalaz i mišljenje vještaka nije imao primjedbi, dok je tuženik u podnesku 11. studenog 2025., iznio primjedbu kako vještak u svom nalazu i mišljenju od 16. listopada 2025. nije dao odgovore na odlučujuće sporne činjenice iz ovog postupka a odnose se na:
- da li bi samo zbog ozljede na radu 1986. zaposleniku tuženika bila priznata potpuna invalidnost zaposleniku tuženika;
- da li bi do umirovljenja zaposlenika tuženika došlo i da se ozljeda na radu nije desila;
- da li bolest/ozljeda zaposlenika tuženika uzorkovana ozljedom na radu 1986. stagnira ili se stanje iste pogoršava;
- da li bi zaposlenik tuženika zbog degenerativne bolesti kralježnice i PTSP-a bio umirovljen i da nije pretrpio ozljedu na radu;
18. Vještak Željka Ercegović se je u dopuni vještva na ročištu za glavnu raspravu od 15. travnja 2026. izjasnila da je već u mišljenju od 16. listopada 2025. navela da je gosp. SC 1986. doživio nesreću na radu kada se liječio zbog loma metatarzalnih druge i četvrte kosti i nagnječenje i kompasacijom desnog stopala. Rješenjem tadašnje komisije iz 1988. isključeni su mu poslovi koji zahtijevaju duže stajanje i hodanje. Kao dijagnoze navedene su mu naprijed navedene dijagnoze. Ponovnim rješenjem Republičkog fonda MIORH-a se navodi da je nastao gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, a kao uzrok se navodi 50% bolest, a 50% ozljeda na radu. Kao dijagnoze navela se deformirajuća lumbalna spondiloza, diskopatija od L4 do S1 kralješka, protruzija diskusa L5 do S1 kralješka, ostatak rezidua ili ostatak poslije preboljenog išijasa i kronični lumbalni sindrom. 2010. godine je ocijenjen da postoji 40% tjelesnog oštećenja zbog dijagnoza vezanim za ozljedu desnog stopala. Kao što sam navela, u spisu HZMO-a i zdravstvenog kartona liječnika opće prakse nije navedena nikakav medicinska dokumentacija po kojoj bi mogla zaključiti koji je uzrok navedenih dijagnoza, njihovo trajanje i način liječenja. Nadalje, navela je da se zbog trajnih posljedica koje su nastale zbog ozljede na radu, može izjasniti da je ona utjecala, zajedno s ostalim dijagnozama, i na potpunu radnu nesposobnost, ali da se nije mogla točno izjasniti točno u kojem omjeru. Pošto ni sada u spisu nije naišla na dokumentaciju koja bi joj bila potrebna, mišljenje vještaka je da bi se moglo prihvatiti rješenje HZMO-a o uzroku potpune nesposobnosti i to 50% bolesti, prema 50% posljedica nesreće na radu.
19. Na poseban upit zamjenice punomoćnika tuženika da se vještak izjasni na temelju čega bi mogli prihvatiti rješenje HZMO-a, da bi se radilo o postotcima krajnje nesposobnosti osiguranika Nediljka Bilonića 50% zbog bolesti, a 50% zbog nesreće na poslu, kada i vještakinja u svom mišljenju od 16. listopada 2025. i na današnjem ročištu navodi da nije imala na uvid specijalističku medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na nesposobnost osiguranika tužitelja za rad radi bolesti, sudski vještak se izjasnio kako su u invalidskom spisu u više navrata nalaze i navedene sve dijagnoze koje su utjecale na trajnu radnu nesposobnost navedenog osiguranika, ali kako nema specijalističke medicinske dokumentacije za dijagnoze vezane za bolest, već samo dokumentacija vezana za nesreću na radu, te da se ona u svom nalazu i mišljenju i na današnjem ročištu priklonila mišljenju koju je dala invalidska komisija MIORH-a. Inače, kod osiguranika se radilo o teškoj ozljedi desnog stopala.
20. Nakon dopunskog izjašnjenja vještaka medicinske struke Željke Ercegović, specijaliste medicine rada, na ročištu za glavnu raspravu od 15. travnja 2026., ovaj sud je odbio kao suvišan prijedlog tuženika da se izvede dokaz medicinskog vještačenja po drugom vještaku, a sve na temelju ocjene ovog suda, da se je imenovani vještak medicinske struke Željka Ercegović, stručno i profesionalno izjasnila o uzročno posljedičnoj vezi između štete koju trpi tužitelj radi odlaska u invalidsku mirovinu osiguranika SC i ozljede na radu koju je osiguranik tužitelja doživio 28.kolovoza 2086., uzimajući u obzir medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisa i na temelju koje je svoje mišljenje dao vještak, a da druge medicinske dokumentacije koja se odnosi na osiguranika tužitelja, ranijeg zaposlenika tuženika, SC, nema.
21. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja ocjena ovog suda je da je do potpunog gubitka radne sposobnosti i odlaska u invalidsku mirovinu osiguranika tužitelja, ranijeg zaposlenika tuženika, SC došlo 50% zbog bolesti, a 50% zbog nesreće na poslu, kako je to i utvrđeno od strane tužitelja nakon provedenog postupka sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju (NN broj 157/13) u rješenju od 24. studenog 1997.
22. Nadalje, tuženik je na ročištu za glavnu raspravu, koje je prethodilo zaključenju raspravljanja u ovom parničnom postupku, naveo da se osporava i visine tužbenog zahtjeva tužitelja, ističući pri tom kako tužitelj uopće nije ni dokazao visinu tužbenog zahtjeva. Naime, iako je tuženik u odgovoru na tužbu osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj nije dostavio dokaze kojim dokazuje da mu je šteta nastala, odnosno da je učinio isplate zaposleniku tuženika. S tim u vezi se ističe kako dostavljena dokumentacija kompjutorski ispisi predstavljaju internu knjigovodstvenu ispravu, a ne javnu ispravu koju bi izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, odnosno pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja, stoga za istu ne vrijedi pretpostavka istinitosti njegova sadržaja u pogledu utvrđenja činjenica. Radi se o knjigovodstvenoj dokumentaciji tužitelja, ta dokumentacija nema značaj javne isprave, jer odredbe Zakona o mirovinskom osiguran ju ne uređuju niti propisuju karakter potvrde o izvršenim isplatama po osnovi prava iz mirovinskog osiguranja. Takvo stajalište zauzeto je i u odlukama ranije predanim tijekom rasprave. Dakle, da tužitelj nije dokazao da je uopće izvršio navedenu isplatu n iti u visini u kojoj tvrdi.
23. Tužitelj je u odnosu na istaknuti prigovor tuženika koji se odnosi na visinu utužene regresne naknade štete naveo kako je ovaj tuženikov prigovor paušalan jer da tuženik ne navodi u kojem smislu osporava visinu tužbenog zahtjeva, a notorna je činjenica da se mirovine redovito isplaćuju, da je isplaćuje tužitelj te ispis iz AOP-a koji je dostavljen predstavlja preslik novčane uputnice koja se dostavlja tuženiku, pa da tužitelju nije jasno što tuženik osporava, jer da je visina tužbenog zahtjeva dokazana valjanim i vjerodostojnim dokazima.
24. Ocjena ovog suda je da ovaj tuženikov prigovor nije osnovan, što više, da je na kraju dokaznog postupka obrazloženo istaknut samo radi daljnjeg odugovlačenja ovog parničnog postupka, što je protivno odredbama članka 10. ZPP-a.
25. Naime, tuženik je u odgovoru na tužbu od 24. rujna 2018. samo paušalno osporio i visinu tužbenog zahtjeva, bez navođenja bilo kojeg razloga za osporavanje visine zatražene regresne naknade štete. Cijeli ovaj postupak vodio se je radi dokazivanja pravnog osnova tužbenog zahtjeva, odnosno uzročna veza između štete koju trpi tužitelj i ozljede na radu koju je osiguranik tužitelja, a radnik tuženika pretrpio dana 28. kolovoza 1986.
26. Kako tuženik nije određeno prigovorio tužiteljevu izračunu razmjernog iznosa invalidske mirovine osiguranika ŠC isplaćene za utuženo obračunsko razdoblje, priloženog uz tužbu od 21. studenog 2017. (list spisa 25-26), ocjena ovog suda je da se visina štete temelji na vjerodostojnim ispravama, koje se nalaze i u ispis iz AOP tužitelja, kao dio dokumentacije spisa tužitelja , oznake: IN 59528, koji je u preslici priložen ovom spisu, obzirom da tuženik nije određeno naveo radi čega te isprave, priložene po tužitelju, ne bi bile vjerodostojne.
27. Osnovanost tužbenog zahtjeva temelji se na odredbama članka 160. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN broj 102/98 i dr.) kojim je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim u tom Zakonu, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća i troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti. 2. troškove profesionalne rehabilitacije kao i novčane naknade u vezi s korištenjem toga prava (stavak 2. istog članka).
28. Člankom 161. stavak. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN broj 102/98) propisano je da Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe, dok prema odredbi članka 161. St. 3. istog Zakona za štetu iz stavka 1. tog članka odgovara poslodavac, ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.
29. Člankom 161. stavak 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN broj 157/13) propisano je da:
(1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.
(2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu.
30. Kako je priloženim dokazima tužitelj dokazao izračun razmjernog iznosa mirovine u odnosu na razdoblje od 01. prosinca 2012. do 31. prosinca 2013. u iznosu od 10.489,41 kn, te isplatu iznosa od 01. siječnja 2014. do 30. rujna 2017. u iznosu od 106.819,02 kn, kojeg umanjenog za 50% potražuje u ovom predmetu , ovaj sud je prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
31. Dosuđeni iznos regresne naknade štete je iskazan u valuti EUR, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN broj 57/22 i 88/22).
32. Također, ocjena ovog suda je kako ne bi bio osnovan niti tuženikov prigovor zastare utužene tražbine iz ovog postupka, s obzirom da se ovdje radi o regresnoj tužbi za isplatom naknadi štete, za koju vrijedi opći zastarni rok od 5 godina, propisan odredbom članka 225. Zakona o obveznom odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23).
33. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a, odnosno odluka o parničnom trošku tužitelju je izostala jer isti nije niti popisan, a tuženiku nije mogao biti dosuđen trošak parničnog postupka jer nije uspio u ovom parničnom postupku.
34. Slijedom svega naprijed navedenog i citiranih odredbi zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Splitu 19. svibnja 2026.
S U D A C
Velimir Vuković
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se može izjaviti u roku od osam dana od dostave rješenja. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, pismeno u tri primjerka, a o istoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju
- tuženiku, po punomoćniku
- u spis
