Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-40/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Toniju Vukičeviću i Marku Višiću, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika ŽR iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Dariju Čaji, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, radi činidbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-763/2018 od 28. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-763/2018 od 28. listopada 2022.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Dužan je tuženik ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe o svom isključivom trošku ukloniti niski betonski zid koji je podigao na jugozapadnom dijelu nekretnine vlasništva tužitelja ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oznake čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], [katastarska općina], a koji je na Skici lica mjesta br. 2., Tematska skica mjerilo 1:100 u Dopuni nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke, Ante Bošnjaka, stalnoga sudskog vještaka za geodeziju br. 52-201/2018 od 5.lipnja 2019.g. koja čini sastavni dio ove presude označen i omeđen brojevima 1-5-6-7-1, jer se u protivnom tu radnju ovlašćuje obaviti tužitelj o isključivom trošku tuženika, te je dužan tuženik pod prijetnjom ovrhe ubuduće se kaniti bilo kakve slične radnje i oblika ometanja i ograničavanja tužiteljeva prava vlasništva i korištenja navedene nekretnine“ dok je u točki II. izreke naloženo tužitelju naknaditi trošač parničnog postupka u iznosu od 1.824,94 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.
2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.,96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).
3. Tužitelj predlaže uvaženje žalbe uz naknadu mu troškova žalbenog postupka.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za uklanjanje betonskog zida podignutog po tuženiku na na jugozapadnom dijelu nekretnine tužitelja oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisane zk. ul. [broj ZK uloška], [katastarska općina].
7. Među strankama je sporno je li tuženik prijeporni zid podigao uz ili bez suglasnost tužitelja kao vlasnika nekretnine te da li tužitelju kao vlasniku uslijed podizanja istog pripada pravo na vlasničku zaštitu podnesenom negatornom tužbom.
8. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;
-da je tužitelj u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] upisane zk. ul. [broj ZK uloška], [katastarska općina],
- da je na jugozapadnom dijelu ove nekretnine podignut niski betonski zid u Dopuni nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Ante Bošnjaka označen i omeđen brojevima 1-5-6-7-1,
- da je prijeporni zid sagrađen uz suglasnost tužitelja i prema sporazumu stranaka o njegovom položaju te da su ga stranke gradile zajednički koju činjenicu utvrđuje ocjenom iskaza u postupku saslušanih VR i NR susjeda stranka čije iskaze u cijelosti kao vjerodostojne prihvaća naspram iskaza svjedoka CR i GR, poznanika tužitelja.
9. Obrazlaže prvostupanjski sud da saslušani svjedoci JR i NR, susjedi stranka, čije iskaze kao vjerodostojne u cijelosti prihvaća, o gradnji prijepornog zida imaju neposrednih saznanja, pri čemu je JR i osobno pomagao strankama u izgradnji istog a koji je kao očevidac gradnje istakao da su parnične stranke zajednički i dogovorno izgradile prijeporni, zaobljeni zid koji je od vremena izgradnje nepromijenjenog oblika a što je potvrđeno i navodima svjedokinje NR koja svojim iskazom također potvrđuje da je prijeporni zid građen suglasno i zajednički od strane tužitelja i tuženika na granici njihovih čestica i to u vrijeme kada je završena gradnje kuće tuženika, odnosno 1995. od kada je nepromijenjenog te zaobljenog oblika.
10. Nasuprot iskazima svjedoka VR i NR prvostupanjski sud iskaze svjedoka GR i CR cijeni nevjerodostojnima. zaključujući da ovi svjedoci nemaju neposrednih saznanja o izgradnji prijepornog zida. Svjedok GR da je prvi puta vidio prijeporni zid prije svega jednu do dvije godine od vremena davanja iskaza pri čemu svjedok CR poznaje tužitelja samo dvije tri godine te svoja saznanja saznanja o predmetu spora crpi iz priče tužitelja cijeneći da ni njegovi navodi nemaju uporišta u dokazima izvedenima u postupku.
11. S obzirom na navedeno a poklanjajući vjeru iskazima svjedoka VR i NR, a koje potvrđuju nalazi vještaka za geodeziju Ante Bošnjaka iz 2014. sastavljen u predmetu Pst-1318/2011 i iz 2018. u predmetnom postupku, smatra utvrđenim te zaključuje da je predmetni zid izgrađen prema sporazumu parničnih stranaka o njegovom položaju te da su ga stranke gradile zajednički. Kako zid nije izgradio tuženik samovoljno i neovlašteno nego uz dopuštenje, suglasnost i sudjelovanje tužitelja smatra da nisu ispunjene pretpostavke za pružanje tužitelju zahtijevane zaštite iz odredbe čl. 167. ZV-a budući da prijeporni zid tuženik nije sagradio bespravno bez suglasnosti tužitelja kao vlasnika, već uz njegovu suglasnost pa tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti odbija te odlučuje kao u točki I. izreke presude.
12. Odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke prvostupanjski sud temelji na odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a te tuženika koji je izgubio parnicu obvezuje na naknadu troška tužitelju.
13. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP).
14. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan odbio pa nisu ostvareni ni žalbeni razlozi iz odredbe čl. 353. st.1.t.2.i 3. ZPP-a.
15. Neosnovano tuženik upire na žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno utvrdio i raspravio te provedene dokaze pravilno ocijenio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.
16. Tuženik sadržajem žalbe smatra da je prvostupanjski sud trebao kao vjerodostojne prihvati iskaze svjedoka GR i CR nasuprot iskazima svjedoka VR i NR čime iznosi svoje viđenje ocjene u postupku provedenih dokaza.
17. Na ovakve žalbene navode tužitelja valja istaći da je pravo na ocjenu dokaza pridržano je za prvostupanjski sud koji je proveo savjesnu i brižljivu ocjenu izvedenih dokaza shodno odredbi članka 8. ZPP-a.
18. Ovome sudu u cijelosti su prihvatljivi razlozi zbog kojih prvostupanjski sud prihvaća iskaze svjedoka VR i NR, nasuprot iskaza svjedoka GR i CR na temelju kojih utvrđuje činjenice odlučne za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja pri čemu tužitelj sadržajem žalbe iznosi svoje viđenje činjenica i rezultata izvedenih dokaza, očito uslijed nezadovoljstva ocjenama i zaključcima prvostupanjskog suda.
19. Ovaj sud, suprotno žalbenim razlozima tužitelja smatra da je prvostupanjski sud pobijanu presudu utemeljio na valjanim zaključcima o odlučnim činjenicama pri čemu odluka prvostupanjskog suda ima uporište u rezultatima dokaznog postupka koje tužitelj u žalbi bezuspješno pokušava dovesti u pitanja.
20. Okolnosti da iskazi svjedoka VR i NR o samom vremenu izgradnje prijepornog zida nisu u potpunosti identični, na što upire tužitelj žalbom ( odnosno da svjedok VR navodi a je zid građen 10-15 godina prije davanja iskaza kojeg je dao 2022. a svjedokinja NR da je isti napravljen otprilike kada i kuća tuženika koja je izgrađena 1995.) nisu okolnosti temeljem kojih se osnovano može dovesti u pitanje vjerodostojnost navodi istih. Ovo iz razloga jer se po prirodi stvari od različitih osoba ne može očekivati da o određenom događaju po sjećanju iskazuju potpuno identično jer je isto zavisno od njihove moći zapažanja i pamćenja, pri čemu je konkretno relevantno da su iskazi istih, inače susjeda stranka i osoba u potpunosti nezainteresirane za ishod spora, o odlučnoj činjenici da je prijeporni zid građen uz suglasnost i u dogovoru stranaka suglasni, pa pravilno prvostupanjski sud na iskazima istih temelji svoju odluku.
21. Slijedom naprijed iznijetog, žalbeni navodi tužitelja da tuženik za izgradnju prijepornog zida nije imao njegovu suglasnost njegove su subjektivne tvrdnje koje su suprotne po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđenim činjenicama te su kao takve neosnovane.
22. Prema odredbi čl. 167.st.1. ZV-a ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.
23. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže ( čl. 167.st.2. ZV-a).
24. Dakle, u smislu naprijed citiranih odredbi zaštita od uznemiravanja vlasništva propisana je samo u slučaju da je uznemiravanje izvršeno bespravno .
25. Kako je u postupku utvrđeno da je prijeporni zid sagrađen u dogovoru i suglasnosti stranaka to poduzeta gradnja nije bespravna te tužitelju ne pripada pravo na zahtijevanu zaštitu pa je pravilno prvostupanjski sud kao neosnovan odbito tužbeni zahtjev tužitelja te pravilno odlučio kao u točki I. izreke.
26. Obzirom tužitelj nije uspio u sporu pravilno ga je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl.154. st.1. ZPP-a obvezao na naknadu parničnog troška tuženiku te pravilno odlučio kao u točki II. izreke.
27. Slijedom naprijed iznijetog primjenom odredbe čl. 368 st. 1. ZPP -a žalbu tužitelja kao neosnovanu valjalo je odbiti te prvostupanjsku presudu potvrditi i odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.
28. Tužitelj nije uspio s žalbom pa mu ne pripada pravo na nakandu troška žalbenog postupka slijedom čega je temeljem odredbe čl. 166.st.1. ZPP -a odlučeno kao u točki II. izreke.
.
U Rijeci, 19. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Filka Pejković
