Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-297/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić&Vrdoljak d.o.o. Split, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Marijo Depolo, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-33/2023-31 od 8. siječnja 2026., u sjednici vijeća 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalba i dopuna žalbe tuženika kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-33/2023-31 od 8. siječnja 2026. u točki I. izreke za pobijani iznos od 5.781,47 eur (preko iznosa od 1.268,90 eur do iznosa od 7.050,37 eur) s kamatama te u odluci o naknadi parničnog troška u točki II. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška te zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke tuženiku je naloženo platiti tužitelju iznos od 7.050,37 eur s kamatama od 30. siječnja 2023., kao dana podnošenja tužbe do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci presude.

2. Točkom II. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.166,63 eur s kamatama.

3. Protiv te presude žalbu i dopunu žalbe podnio je tuženik s time da tuženik izričito u dopuni žalbe navodi da prvostupanjsku presudu u točki I. izreke pobija samo djelomično i to preko dosuđenog iznosa od 1.268,90 eur s kamatama, što znači za iznos od 5.781,47 eur s kamatama. Tuženik se u žalbi poziva na sve žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) te predlaže da se pobijana presuda preinači sukladno naprijed navedenim navodima, te obveže tužitelja na naknadu tuženiku troška žalbenog postupka.

4. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika, sve žalbene navode smatra neosnovanima, pri čemu tužitelj suprotno žalbenim navodima tuženika smatra da u konkretnom slučaju za odlučivanje o tužbenom zahtjevu u primjenu dolazi odredba čl. 1107. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), a ne odredba čl. 1072. ZOO-a, na koju tuženik u žalbi ukazuje, a uz to, navodi da sve ako bi se i prihvatilo da u konkretnom slučaju ne postoji solidarna odgovornost i primjena odredbe čl. 1107. ZOO-a, da je tužbeni zahtjev osnovan i u primjeni odredbe čl. 1072. ZOO -a jer da je za nastanak predmetne štete isključivo odgovorna vozačica vozila BiH, registarskih oznaka LI, a u odnosu na koju je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj je predložio da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrd i uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 7.050,37 eur nastale na njegovom vozilu u prometnoj nezgodi koja se dogodila 6. listopada 2022. u Kaštel Lukšiću.

7. S obzirom na žalbene navode tuženika i činjenicu da prvostupanjsku presudu u točki I. pobija samo djelomično preko dosuđenog iznosa od 1.268,90 eur, odnosno za iznos od 5.781,47 eur s kamatama, u ovom žalbenom postupku je sporno da li za odlučivanje o tužbenom zahtjevu u primjenu dolazi odredba čl. 1107. ZOO -a na koju se pozvao prvostupanjski sud, ili odredba čl. 1072. ZOO-a, na koju se poziva tuženik i smatra da je primjenom te zakonske odredbe trebalo odlučiti o tužbenom zahtjevu, pri čemu tuženik, s obzirom na okolnost da su u nezgodi sudjelovala tri vozila, vozilo marke Audi 80, kojim je upravljala GI, vozilo u vlasništvu tužitelja marke BMW kojim je upravljao NI te kao treće vozilo marke Audi Q3 BiH registarskih oznaka, kojim je upravljala LI, smatra da tuženikov udio krivnje u prometnoj nezgodi iznosi 50%, vozačice ABC 50% te da stoga za odlučivanje o tužbenom zahtjevu u primjenu dolazi odredba čl. 1072. st. 2. ZOO-a.

8. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio i zaključio:

-da tužitelj tužbom traži naknadu štete u iznosu od 13.272,28 eur, da je tužitelj podneskom od 15. travnja 2025. djelomično povukao tužbu tražeći naknadu štete u iznosu od 7.050,37 eur, s time da je tužitelj cijeneći da je šteta na njegovom vozilu procijenjena u iznosu od 11.562,95 eur, isti umanjio za isplaćeni iznos po tuženiku od 4.512,58 eur,

-da se prometna nezgoda dogodila 6. listopada 2022. u Kaštel Lukšiću; da su u nezgodi sudjelovala tri vozila, vozilo marke Audi 80, splitskih registarskih oznaka kojim je kao prvim u nizu upravljala GI, zatim da se iza tog vozila kretalo vozilo u vlasništvu tužitelja marke BMW kojim je upravljao NI, a iza tog se kretalo vozilo marke Audi Q3 bosansko-hercegovačkih registarskih oznaka, kojim je upravljala LI pri čemu da tužitelj u tužbi te tijekom postupka smatra da je do nastanka prometne nezgode došlo isključivom krivnjom vozačice LI,

-da iz iskaza svjedokinje GI, dokumentacije u spisu koju su sačinili djelatnici policije prilikom očevida lica mjesta, kao i nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, u bitnom proizlazi da, analizom kinematike kretanja sudionika te analizom mjesta primarnog i sekundarnog sraza, proizlazi da je vozačica GI iz tehnički neutvrđenih razloga, kao prva u nizu poduzela intenzivno kočenje oko 1,90 sekunde prije sekundarnog sraza, da je zbog poduzimanja intenzivnog kočenja, NI koji je upravljao tužiteljevim vozilom marke BMW također reagirao poduzimanjem kočenja i usporavanjem vozila, dok da je vozačica LI koja je upravljala vozilom marke Audi Q3 i koja se kretala iza tužiteljevog vozila marke BMW, zbog ne držanja dovoljnog sigurnosnog razmaka ostvarila primarni sraz svojim prednjim dijelom na zadnji dio tužiteljevog osobnog vozila, te je time tom vozilu dala impuls sile prema naprijed, a što da je u konačnici uzrokovalo sekundarni sraz prednjeg dijela tužiteljevog vozila s zadnjim dijelom vozila marke Audi 80, kojim je upravljala GI, te gibanja sustava masa do mjesta do konačnog zaustavljanja,

-da prema nalazu i mišljenju vještaka trošak popravak tužiteljevog vozila iznosi 11.562,95 eur zajedno s PDV-om.

9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je, suprotno stajalištu tuženika zaključio da u konkretnom slučaju u primjenu dolazi odredba čl. 1107. ZOO-a kojom je regulirana odgovornost više osoba za istu štetu i solidarna odgovornost pa je primjenom te zakonske odredbe zaključio da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju svu štetu u ukupnom iznosu od 7.050,37 eur s kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 158. ZPP-a, te istome dosudio ukupan parnični trošak od 2.166,63 eur.

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da nije počinjena koja od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

11. Tuženik u žalbi, kao što je već istaknuto, obrazlažući žalbene razloge pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava prvenstveno smatra da u konkretnom slučaju za odlučivanje o tužbenom zahtjevu u primjenu dolazi odredba čl. 1072. ZOO-a, kojom odredbom su regulirani međusobni odštetni zahtjevi vlasnika motornih vozila, a ne odredba čl. 1107. ZOO-a o solidarnoj odgovornosti na koju se pozvao prvostupanjski sud. Pritom tuženik smatra da njegov udio u predmetnoj štetni i njegova krivnja iznosi 50%, a da preostali iznos štete u omjeru od 50% snosi vozačica vozila marke Audi 80 GI, koja se kretala kao prva u nizu vozila i da je upravo krivnjom ove vozačice, zbog naglog intenzivnog kočenja, inicijalno došlo do nastanka štetnog događaja. Tuženik, u opisanim okolnostima smatra da vozač KI koji je upravljao tužiteljevim vozilom marke BMW, nije suodgovoran nastanku štete u bilo kojem opsegu.

12. Prema shvaćanju ovoga suda, žalbeni navodi tuženika u kojima ističe da u konkretnom slučaju za odlučivanje o tužbenom zahtjevu u primjenu ne dolazi odredba čl. 1107. ZOO-a o solidarnoj odgovornosti, već odredba čl. 1072. ZOO -a kojom odredbom su regulirani međusobni odštetni zahtjevi vlasnika motornih vozila, o čemu se u konkretnom slučaju upravo i radi.

13. Međutim, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, neosnovani su žalbeni navodi tuženika o tome da u konkretnom slučaju u primjenu dolazi odredba čl. 1072. st. 2. ZOO-a. Odredba čl. 1072. st. 1. ZOO-a regulira da kada je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Stavak 2. propisuje ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovora drugome za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje, stavak 3. propisuje ako nema krivnje ni jednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo, dok stavak 4. propisuje da se krivnjom vlasnika smatra i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjerio.

14. S obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke kao i dokumentacije u spisu jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radilo o lančanom sudaru, u kojem su sudjelovali tri motorna vozila, da je zbog intenzivnog kočenja koje je poduzela vozačica vozila marke Audi 80 GI vozač tužiteljevog vozila marke BMW reagirao također poduzimanjem kočenja i usporavanjem vozila, a vozačica LI koja se kretala kao treća u nizu, zbog ne držanja dovoljnog sigurnosnog razmaka, pritom neposredno prije mjesta sraza vozila upravljajući vozilom brzinom od oko 72,85 km/h, a zbog čega je došlo do udara tog vozila u stražnji dio tužiteljevog vozila, pri čemu je tužiteljevom vozilu dan impuls sile prema unaprijed uslijed čega je došlo do sraza prednjim dijelom tužiteljevog vozila i sa zadnjim dijelom osobnog vozila Audi 80, kojim je upravljala GI, proizlazi da je LI isključivo odgovorna za nastanak prometne nezgode, te je stoga tuženik u obvezi tužitelju naknaditi sveukupnu štetu u iznosu od 7.050,37 eur s kamatama, u primjeni odredbi čl. 1072. st. 1. ZOO-a.

15. U opisanim okolnostima, tuženik koji ne tvrdi i ne osporava da nema suodgovornosti (krivnje) vozača tužiteljevog vozila, u nastanku štete, tuženik svoj zahtjev u odnosu na preostali dio štete u omjeru od 50% može ostvariti u posebnoj, regresnoj parnici prema vozačici vozila marke Audi 80 GI, odnosno osiguratelju kod kojeg je to motorno vozilo osigurano.

16. Zbog tih razloga je na jednak način primjenom citirane odredbe čl. 1072. st. 1. ZOO-a trebalo odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja zbog čega je žalbu i dopunu žalbe tuženika protiv točke I. izreke presude za pobijani iznos od 5.781,47 eur s kamatama trebalo odbiti kao neosnovane te odlučiti kao u izreci ove presude.

17. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška, u primjeni odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 158. ZPP-a.

18. Slijedom svega obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a.

19. Zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška odbijen je kao neosnovan primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a jer tuženik sa žalbom nije uspio, dok je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu također odbijen kao neosnovan u primjeni odredbe čl. 155. ZPPP-a jer je ocijenjeno da isti nije bio potreban za vođenje parnice.

20. Prvostupanjska presuda u točki I. izreke za nepobijani iznos od 1.268,90 eur s kamatama ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 19. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić