Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-225/2026-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Vanje Petrović, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ČZ, okrivljenog TZ i okrivljenog MZ, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog TZ protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu od 27. veljače 2026. broj Kov-182/2025-19, u sjednici održanoj 19. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog TZ.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Čakovcu, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), određen je istražni zatvor protiv okrivljenog TZ te je određeno da se trajanje istražnog zatvora računa od dana i sata lišenja slobode, te da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, odnosno do isteka rokova iz članka 133. ZKP-a, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora (iako nije pravilno nakon podizanja optužnice u izreci rješenja navoditi njegovo trajanje, na što se ovdje ukazuje prvostupanjskom sudu radi pravilnog postupanja ubuduće).
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni TZ, po braniteljici, odvjetnici Ines Mošmondor „iz razloga nepostojanja zakonske osnove za određivanje istražnog zatvora“, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje o „produljenju istražnog zatvora“.
3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
4. Žalba nije osnovana.
5. S obzirom na žalbene tvrdnje kojima okrivljeni TZ pobija utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je sudjelovao u počinjenju kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11., kao u zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljeni TZ na slobodi ponoviti kazneno djelo, to se nameće zaključak da okrivljeni TZ rješenje prvostupanjskog suda pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Međutim, protivno žalbenoj tvrdnji da ni žrtva CZ ne zna tko mu je uzeo mobitel i novčanik i da je stoga upitno „ima li uopće kaznenog djela“, pravilno je prvostupanjski sud, na temelju iskaza žrtve CZ i njegovog opisa predmetnog događaja, zapisnika o prepoznavanju i sadržaja medicinske dokumentacije kojom su evidentirane tjelesne ozljede kod žrtve, ali i iskaza druge dvojice okrivljenika ČZ i MZ, koji su prilikom ispitivanja na policiji, u skladu s odredbom članka 208.a ZKP-a, iskazivali o sudjelovanju okrivljenog TZ u inkriminiranom događaju, zaključio da postoji osnovana sumnja da je okrivljeni TZ, zajednički i dogovorno s drugom dvojicom okrivljenika, počinio terećeno kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11. i da je stoga ovdje ispunjena temeljna zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP-a.
7. Nije u pravu okrivljeni TZ kada u žalbi tvrdi da ovdje nema osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela i da pozivanje na njegovu raniju osuđivanost za kaznena djela predstavlja povredu presumpcije nedužnosti.
7.1. Naime, s obzirom na to da prvostupanjski sud zaključak o postojanju na strani okrivljenog TZ konkretne i realne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela temelji na podacima o njegovoj ranijoj osuđivanosti presudama koje su postale pravomoćne, to nema govora da bi u konkretnom slučaju, ukazivanjem na dosadašnju višestruku osuđivanost za kaznena djela, došlo do povrede presumpcije nedužnosti propisane člankom 28. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) i člankom 3. stavkom 1. ZKP-a.
7.2. Nadalje, protivno žalbenim tvrdnjama okrivljenika, pravilno je prvostupanjski sud, polazeći od činjenice da je okrivljeni TZ od 2008. godine višekratno osuđivan zbog počinjenja kaznenih djela i to pretežito za kaznena djela imovinskog karaktera (prijevare, krađe, oštećenja tuđe stvari), ali i zbog počinjenja kaznenih djela nedozvoljene uporabe osobnim podataka iz članka 146. stavka 1. KZ/11. , ocijenio da je okrivljeni TZ ustrajan u kriminalnom postupanju i da ga ni ranije izrečene, pa ni bezuvjetne kazne zatvora, nisu odvratile od činjenja kaznenih djela pa da te okolnosti upućuju na opasnost da će okrivljenik, bude li pušten na slobodu, ponoviti kazneno djelo. Naime, činjenica njegove višekratne osuđivanosti za kaznena djela upućuje na zaključak o skloniti okrivljenika protupravnom ponašanju, dok činjenica da je ovdje osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela s elementima nasilja upućuju na zaključak da je protupravno postupanje okrivljenog TZ postalo opasnije i teže. Zbog iznijetog te kraj činjenice da na okrivljenika nisu utjecale brojne ranije izrečene kazne, a sada je osnovano sumnjiv da je kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11. počinio za vrijeme korištenja pogodnosti godišnjeg odmora s izdržavanja kazne zatvora, to osnovano prvostupanjski sud zaključuje da su na strani okrivljenika ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a, jer postoji opasnost da će na slobodi ponoviti kazneno djelo, kao i da se ta opasnost ne može s uspjehom prevenirati blažim mjerama, kao što su mjere opreza ili istražni zatvor u domu.
8. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv okrivljenog TZ po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavku 1. točki 3. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja
Varaždin, 19. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Zdravko Pintarić
