REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Kž-150/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Mile Soldo, kao predsjednika vijeća, Mirjane Madunić kao suca izvjestitelja i Nenada Vlašića, kao člana vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Antonije Alešković Nikić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika RŽ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj po branitelju Nenadu Mamula, odvjetniku iz Karlovca protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj K-35/2021-23 od 27. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalba okrivljenika RŽ odbija se kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu okrivljenik RŽ proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11.) i kazneno djelo protiv života i tijela – pokušajem teške tjelesne ozljede, opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. i 2. u svezi s člankom 34. KZ/11., sve u svezi s člankom 51. stavkom 1. KZ/11, pa mu je na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 118. stavka 2. KZ/11., u svezi članka 34. KZ/11., članka 48. stavka 1. KZ/11. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 51. KZ/11., osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.
1.1. Na temelju članka 57. stavka 1., 2. i 5. KZ/11., izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci kazne, a dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11., od optuženika je oduzet džepni nožić sive boje u crnoj navlaci ukupne dužine 12 cm, dužine oštrice 3 cm, koji je privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU Karlovačke, PP Karlovac, serijskog broja [serijski broj] od 9. ožujka 2020., koji predmet se po pravomoćnosti presude ostavlja MUP RH na daljnje raspolaganje.
1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08.), optuženi RŽ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 66,36 eura (šezdeset šest eura i trideset šest centi)1 / 500,00 (petsto) kuna i konkretan trošak u iznosu od 123,27 eura (sto dvadeset tri eura i dvadeset sedam centi) / 928,80 kuna (devetsto dvadeset osam kuna i osamdeset lipa), u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik RŽ po branitelju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene Kaznenog zakona, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, zbog odluke o trošku postupka i zbog odluke o kaznenoj sankciji. Navodi da se pobijana presuda temelji isključivo na obrani optuženika koji je doista priznao izvršenje kaznenog djela, ali za donošenje osuđujuće presude nije dostatno samo priznanje okrivljenika već je potrebno postojanje i drugih dokaza koji svojoj ukupnošću zajedno sa priznanjem okrivljenika dovode do osuđujuće presude. Iako se okrivljenik tijekom postupka složio s čitanjem zapisnika o dokaznom ročištu ispitivanja svjedoka – žrtve JŽ, ističe se da je okrivljenik pravno neuka osoba, star i veoma bolestan te sigurno nije mogao shvatiti značenje čitanja predmetnog zapisnika. Smatra da je čitanjem navedenog iskaza sud povrijedio pravo kontradiktornosti, to se na njenom iskazu ne može zasnivati osuđujuća presuda. Osim toga bilo je nužno navedenu svjedokinju pozvati a posebno s obzirom na činjenicu da je ona sestra optuženika i time s njime u srodstvu prvog nasljednog reda te ju je i na glavnoj raspravi trebalo ispitati kako će svjedočiti, da li prihvaćajući blagodat nesvjedočenja ili svjedočenja, pa smatra da je u tom pravcu prvostupanjski sud pogrešno primijenio Kazneni zakon. Naime, kako sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama kako po pitanju postojanja navedenih kaznenih djela tako i okolnosti i namjere izvršenja istih kao i osnovnih obilježja navedenih kaznenih djela to Sud počinio apsolutno bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz čl. 467. st.2. toč.11. ZKP zbog čega navedenu presudu nije moguće ispitati te je ista nerazumljiva i međusobno proturječna.
Okrivljenik u žalbi također ističe da mu je izrečena suviše stroga kaznena sankcija – bezuvjetna kazna zatvora, pa je u tom pravcu trebalo cijeniti protek vremena od počinjenja kaznenog djela do presude, optuženikovu dosadašnju neosuđivanost te činjenicu da je bio izazvan ponašanjem oštećenice, njegovo teško zdravstveno stanje, da je dugogodišnji srčani bolesnik sa preživljenim srčanim udarom i ugrađena 3 stenta, te dugogodišnji teški dijabetičar. Okrivljenik je udovac, živi na selu i ima krave, svinje, ovce te njegovim upućivanjem na izdržavanjem bezuvjetne kazne zatvora bila bi dovedena u pitanje njegova egzistencija, briga o stoci, a i njegovo zdravstveno stanje ne bi izdržalo izdržavanje zatvorske kazne. Predlaže da drugostupanjski uvaži navode žalbe, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, odnosno da istu preinači na način da okrivljeniku izrekne uvjetnu osudu.
3. U odgovoru na žalbu ODO u Bjelovaru osporava navode istaknute u žalbi optuženika te smatra da su isti u cijelosti neosnovani te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
4. Žalba okrivljenika nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda jasna i razumljiva, te se ista može ispitati, u istoj presudi su navedeni dostatni i potpuno jasni razlozi o svim odlučnim činjenicama koji su bez ikakvih proturječnosti te ne postoji nikakav nedostatak u pogledu utvrđenja odlučnih činjenica. Naime, prvostupanjski sud je detaljno opisao zašto iskaz oštećene ocjenjuje istinitim a taj iskaz je u skladu i sa obranom okrivljenika koji je u cijelosti i detaljno priznao počinjenje kaznenih djela. Oštećenica je ispitana u skladu s člankom 235.i 236.ZKP/08 na dokaznom ročištu, na koje ročište je pozvan i okrivljenik ali je dostava pozva vraćena s naznakom da je nepoznat na adresi koju je dao prilikom prvog ispitivanja. Dakle okrivljenik je imao mogućnosti biti prisutan dokaznom ročištu ali zbog svoje krivnje tu mogućnost nije iskoristio. Iz zapisnika o ispitivanju oštećene(strana 73 spisa) je vidljivo da je oštećena je prije ispitivanja je pravilno upozorena u skladu sa zakonskim odredbama 231.,285.,286.,288.i 289 te posebno u skladu s člankom 285.stavak 3.ZKP/08 i pri tome otklonila blagodat ne svjedočenja. Prema tome, neosnovani su žalbeni razlozi da je čitanjem iskaza oštećene povrijeđeno načelo kontradiktornosti niti je presuda utemeljena samo na priznanju okrivljenika. Stoga u pobijanoj presudi nije počinjena bitna povreda na koju se poziva žalitelj, a niti koja druga bitna povreda kaznenog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako da žalba okrivljenika zbog ovog žalbenog razloga nije osnovana.
6. Okrivljenik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja, iako se na raspravi izjasnio kako se smatra krivim po svim točkama optužbe , a iz raspravnog zapisnika proizlazi nema naznaka da nešto u postupku okrivljenik nije razumio. Izjavljujući žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj je očito zanemario odredbu članka 460.stavak 7.ZKP/08 u kojoj stoji da žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti okrivljenik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio kako se smatra krivim.
6.1. Dakle, prvostupanjski sud je izveo sve dokaze koje je trebao izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica koje neposredno utječu na primjenu materijalno pravnih odredbi, osobito iskaza oštećene JŽ, te medicinske dokumentacije za oštećenu koji dokazi su u skladu s obranom okrivljenika. Na temelju savjesne ocjene izvedenih dokaza prvostupanjski sud je izveo pravilne zaključke te pravilnom primjenom materijalnog prava izveo ispravan zaključak da je okrivljenik RŽ takvim ponašanjem kritičnog dana u cijelosti ostvario bitna obilježja kaznenog djela prijetnje prema bliskoj osobi iz članka 139.stavak 2.i 3.KZ/11 i kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju prema bliskoj osobi iz članka 118.stavak 2.u vezi članka 34.KZ/11 jer mu je oštećena JŽ sestra, za koja kaznena djela ga je prvostupanjski sud proglasio krivim. Stoga žalba zbog pogrešne primjene kaznenog zakona nije osnovana.
7. Žalba zbog odluke o kazni nije osnovana. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje kazne sukladno odredbi članka 47. KZ/11., te ih je adekvatno vrednovao dovoljno uvažavajući olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika te okrivljeniku pravilno utvrdio pojedinačne kazne zatvora za kazneno djelo iz članka 139.stavak 2.i 3.KZ/11 te za kazneno djelo iz članka 118.stavak 2.u vezi članka 34.KZ/11 za koje je primijenio institut ublažavanja kazne ispod zakonskog minimuma te potom cijeneći ukupnost počinjenih kaznenih djela( dva kaznena djela počinjena prema sestri) kao i ličnost okrivljenika koji je osoba starije životne dobi i do sada neosuđivan, na temelju članka 51.KZ/11 okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1(jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.
7.1. I ovaj drugostupanjski sud smatra da je ova jedinstvena kazna zatvora primjerena težini, okolnostima i posljedicama počinjenih djela . Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako postoji visok stupanj vjerojatnosti da okrivljenik i bez izvršenja cijele kazne zatvora na koju je osuđen više neće činiti kaznena djela te je okrivljeniku na temelju članka 57.KZ/11 izrekao djelomičnu uvjetnu osudu te i ovaj drugostupanjski sud smatra kako se opravdano može očekivati da će se ovom kaznom kod okrivljenika postići svrha kažnjavanja , da je izrečena kazna razmjerna stupnju krivnje okrivljenika te da se istom dovoljno izražava društveni prijekor zbog počinjenog.
8. Žalba zbog odluke o troškovima postupka nije osnovana, jer je okrivljenik u ovom kaznenom postupku proglašen krivim te ga je prvostupanjski sud pravilno obvezao da naknadi nastale troškove kaznenog postupka koje je uzrokovao, koji se sastoje od paušalnih troškova i nužnih izdataka oštećenika i nagrade i nužnih izdataka punomoćnika oštećenika sve sukladno članku 148.stavak 1. u vezi s člankom 145.stavak 1.i 2.točka 8. i stavak 3.ZKP/08.
9. Slijedom svega izloženog, kako žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude ovaj sud nije utvrdio povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08., to je temeljem čl. 482. ZKP/08. žalbu okrivljenika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Požegi, 19. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Mile Soldo
