Poslovni broj: Us I-585/2025-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužiteljice AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku Leonu Zrniću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi korištenja poreznih pogodnosti, nakon javne rasprave zaključene 17. travnja 2026. u nazočnosti tužiteljice s opunomoćenikom Leonom Zrnićem, odvjetnikom u Splitu i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 18. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-18/22- 01/257, Urbroj: 513-04-25-2 od 28. veljače 2025.

II Poništava se rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Ispostave Šibenik, Klasa:UP/I-410-23/22-32/1, Urbroj:513-07-15-01- 22-4 od 02. svibnja 2022.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 30 dana od dana dostave rješenja, po pravomoćnosti, tužiteljici nadoknaditi troškove ovog spora u iznosu od 2.000,00 eura.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-18/22-01/257, Urbroj: 513- 04-25-2 od 28. veljače 2025. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Ispostave Šibenik, Klasa:UP/I-410-23/22-32/1, Urbroj:513-07-15-01-22-4 od 02. svibnja 2022., kojim rješenjem je utvrđeno kako je tužitelja za razdoblje oporezivanja od 3. siječnja do 31. prosinca 2020. korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona ostvarila primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 222.425,23 kuna, na koji iznos primitka su obračunati porezi i doprinosi.

2. Tužiteljica u tužbi, kojom osporava zakonitost prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja, u bitnom prigovara kako su osporena rješenja donesena protivno odredbama Zakona o općem upravnom postupku i to: članka 5. (načelo zakonitosti), članka 6. (načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa) i članka 8. (načelo utvrđivanja materijalne istine). Prigovara kako je povrijeđena odredba članka 52. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra kako bez očitovanja isplatitelja i na temelju slobodnog prijevoda službene osobe, porezno tijelo nije moglo sukladno članku 11. OPZ-a utvrditi stvarnu djelatnost isplatitelja i od kojih usluga isplatitelj primarno ostvaruje svoje redovne poslovne prihode, odnosno nije dokazano da isplatitelj obavlja istu djelatnost kao tužiteljica. Prigovara kako tuženik nije ocijenio sve žalbene navode tužiteljice u skladu sa odredbom članka 120. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku. Prigovara kako je shvaćanje tuženika neutemeljeno i u suprotnosti sa samim dokazima na koje se tuženik poziva u obrazloženju kao i odredbama Ugovora o poslovnoj suradnji. Tvrdi kako je tužiteljica dostavila sve relevantne dokaze iz kojih proizlazi kako se nije koristila poreznim povlasticama protivno svrsi niti je obavljala nesamostalan rad, te se poziva na praksu i odluku Upravnog suda u Zagrebu. Nadalje, ističe kako je nedvojbeno da tužiteljica kao izvođač uopće nije morala prihvatiti narudžbe isplatitelja te između isplatitelja i tužiteljice ne postoji odnos subordinacije koji bi ukazivao na nesamostalan rad. Tvrdi kako je pogrešna tvrdnja da je isplatitelj/naručitelj kontrolirao rad tužiteljice budući to ne proizlazi iz niti jednog dokaza te je takav navod suprotan podacima iz upitnika i Ugovora o poslovnoj suradnji. Tvrdi kako je pogrešna tvrdnja vezana uz pitanje naplate usluga, kao i tvrdnja tuženika da se tužiteljica na tržištu nije ponašala kao poduzetnik, već proizlazi suprotno obzirom da tužiteljica za izvršenje svojih usluga nije koristila nikakva sredstva ni opremu svojih naručitelja, imala je u zakupu vlastiti poslovni prostor, te je bila ovlaštena sklapati ugovore s nizom drugih naručitelja bez ikakvih zapreka kao i prenijeti posao na treću osobu, što proizlazi iz Upitnika te Ugovora o poslovnoj suradnji. Nadalje, prigovara kako pogrešno porezno tijelo utvrđuje da je ispunjen kriterij kontrole ponašanja jer da je ugovorena naknada od 8 sati dnevno po radnom danu, te prigovara kako porezno tijelo zanemaruje cjelokupni kontekst ugovorne odredbe članka 5. Ugovora, te isti pojašnjava u tužbi. Nadalje, vezano za podnošenje izvješća o radu, navodi kako iz podataka koje je dostavila poreznom tijelu ne proizlazi da je podnosila izvješće o tome kako je obavila posao i koje je radnje poduzela kako bi taj posao obavila. Nadalje, vezano za primanje isplate u jednakim novčanim iznosima ističe kako je porezno tijelo propustilo utvrditi da cijena usluga nije određena ugovorom o suradnji već jedino ugovoreno isključivo pravo na naplatu izvršenih usluga. Naposljetku, vezano za otkazni rok navodi kako je otkazni rok sastavni dio svakog ugovora o poslovnoj suradnji i ne ukazuje da bi bila riječ o kakvom radnom odnosu. Tvrdi kako je ugovaranje otkaznog roka zaštita obje ugovorne stranke od nepoštenog ponašanja druge stranke ugovora. Navodi kako je nesporno da je 2020. godina COVID 19 financijske i zdravstvene krize koja je imala značajan utjecaj na poslovanje svih poslovnih subjekata u RH i svijetu, te je cilj tužiteljice bio osigurati stabilne poslovne primitke u nestabilnoj godini, u čemu je uspjela. Tužbenim zahtjev traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 17. travnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je porezno tijelo kod tužitelja provelo postupak utvrđenja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, o čemu je sastavljen Zapisnik, Klasa:UP/I-410-23/2022-32/1, Urbroj: 513-07-15-01-22- 1 od 21. ožujka 2022.

8. Porezno tijelo je uvidom u dostavljeni Upitnik NR i analizom Okvirnog ugovora o poslovnoj suradnji od 28. veljače 2020. utvrdilo postojanje obilježja nesamostalnog rada uz istovremeno ispunjenje sva tri kriterija: kriterija kontrole ponašanja, kriterija financijske kontrole i kriterija kontrole odnosa stranaka, odnosno utvrđeno je kako je tužiteljica za razdoblje oporezivanja od 3. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. koristila porezne pogodnosti protivno svrsi zakona iz članka 12. a. OPZ-a, na način da je za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada od isplatitelja primitka, trgovačkog društva ABZ Reporting Gmbh iz Njemačke (dalje: ABZ), primala isplate iskazane, koji dohodak utvrđuje u paušalnom iznosu s namjerom korištenja nižih propisanih poreznih stopa.

9. Porezno tijelo je kod kriterija kontrole ponašanja (članak 32. f. Pravilnika) utvrdilo kako je isplatitelj primitka tužiteljici odredio vrijeme obavljanja poslova (članak 5. stavak 5.6. Sporazuma), nadzire dinamiku izvršenja posla davanjem izvješća o izvršenju posla, te kontrolira što posloprimac radi i kako obavlja posao, što predstavlja obilježja nesamostalnog rada.

10. Porezno tijelo je kod kriterija financijske kontrole (članak 32. g. Pravilnika) utvrdilo kako poslodavac ima pravo usmjeriti i kontrolirati financijske i poslovne aspekte posloprimčeva rada, u konkretnom slučaju obavlja isplate posloprimcu svaki mjesec u istim ili približno sličnim iznosima, što proizlazi iz izdanih računa, što predstavlja obilježja nesamostalnog rada.

11. Porezno tijelo je kod kriterija odnosa stranaka (članak 32. h. Pravilnika) utvrdilo kako je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme, odnosno trajanje posla nije vezano za provedbu određenog projekta ili više projekata u nizu, te da posao kao obavlja posloprimac predstavlja redovno poslovanje poslodavca, što predstavlja obilježja nesamostalnog rada.

12. Slijedom navedenoga, porezno tijelo je utvrdilo korištenje poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona na opisani način, te je utvrdilo kako je tužiteljica u promatranom razdoblju ostvario primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 222.425,23 kuna.

13. Prema odredbi članka 12. a stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj: 115/16., 106/18., 121/19., dalje u tekstu OPZ-a) porezni obveznik koji ostvaruje porezne pogodnosti koristeći porezni sustav kroz organizacijske oblike koji su oporezivi nižim propisanim poreznim stopama, a koji nisu bili namijenjeni za određenu skupinu poreznih obveznika, smatrat će se da koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona, osobito u slučaju kada isplatitelj primitka za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama.

14. Obilježja nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona određuju se, sukladno članku 27. a stavku 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj: 115/16, 106/18 i 121/19), temeljem ispunjenja triju kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka, a elementi kriterija za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada propisani su člancima 32. d do 32. i Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj: 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 1/20, 74/20, dalje u tekstu: Pravilnik).

15. Odredbom članka 32. a stavka 3. Pravilnika propisano je da za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada sagledavat će se cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, uzimajući u obzir sve činjenice bitne za oporezivanje i sve elemente kriterija obilježja nesamostalnog rada propisane člancima 32.d do 32.i ovoga Pravilnika. Stavkom 4. istog članka propisano je da u utvrđenju obilježja nesamostalnog rada prema stavku 3. ovoga članka, svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni. Stavkom 5. istog članka propisano je da postojanje obilježja nesamostalnog rada utvrđuje se presudnim utjecajem kontrole ponašanja i/ili financijske kontrole isplatitelja primitka nad poreznim obveznikom izvršiteljem posla i/ili ako odnos stranaka upućuje na presudnu povezanost u ostvarenju posla.

16. Odredbom članka 32. f Pravilnika propisano je da polazeći od članka 32.a stavka 7. ovoga Pravilnika, kriterij kontrola ponašanja obuhvaća elemente koji pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti i kontrolirati što posloprimac radi i kako obavlja posao (kroz upute, obuku ili druga sredstva):

1. određuje li poslodavac posloprimcu mjesto obavljanja posla neovisno o tome što se isti može obavljati i na drugom mjestu,

2. daje li poslodavac posloprimcu upute kako obaviti posao,

3. određuje li poslodavac posloprimcu vrijeme, mjesto ili način obavljanja posla, 4. vodi li poslodavac evidenciju radnog vremena za posloprimca,

5. nadzire li poslodavac dinamiku izvršenja posla ili zahtjeva izvještaje o izvršenju posla,

6. koristi li posloprimac opremu i sredstava za rad poslodavca,

7. obučava li poslodavac posloprimca o načinu izvršavanja posla.

17. Odredbom članka 32. g Pravilnika propisano je da polazeći od članka 32.a stavka 7. ovoga Pravilnika, kriterij financijske kontrole obuhvaća elemente koji pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti ili kontrolirati financijske i poslovne aspekte posloprimčevog rada:

1. usmjerava li i/ili ugovara, odnosno nadoknađuje li poslodavac poslovne i putne troškove posloprimca,

2. ulaže li poslodavac u opremu, alate i materijale posloprimca,

3. određuje li poslodavac proizvode i usluge koje posloprimac koristi u izvršenju posla,

4. kontrolira li poslodavac način i opseg pružanja usluga posloprimca na tržištu, 5. obavlja li poslodavac posloprimcu isplate u određenim vremenskim razdobljima (svaki mjesec) i/ili u približno sličnim iznosima.

18. Odredbom članka 32. h Pravilnika propisano je da polazeći od članka 32.a stavka 7. ovoga Pravilnika, kriterij odnosa stranaka obuhvaća elemente koji pokazuju vrstu tih odnosa:

1. sklapaju li poslodavac i posloprimac ugovor koji po svojim bitnim obilježjima ima obilježja ugovora o radu,

2. pruža li poslodavac posloprimcu naknade troškova koja su tipična obilježja nesamostalnog rada (godišnji odmor, naknade za bolovanje ili druga prava vezana uz nesamostalni rad),

3. koje je razdoblje trajanja posla te je li to trajanje posla vezano za provedbu određenog projekta ili više projekta u nizu,

4. u kojoj mjeri posao koji obavlja posloprimac predstavlja redovno poslovanje poslodavca,

5. može li posloprimac raskinuti poslovanje s poslodavcem bez materijalnih i financijskih posljedica,

6. je li uobičajeno za poslovanje u djelatnosti isplatitelja primitka da određene poslove na taj način traži na tržištu.

19. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud je stajališta kako porezno tijelo nije pravilno utvrdilo da je tužiteljica u razdoblju oporezivanja od 3. siječnja do 31. prosinca 2020. koristila porezne pogodnosti protivno svrsi zakona ostvarenjem primitaka od strane društva ABZ, odnosno da bi posao koji je obavljala za društvo ABZ imao obilježja nesamostalnog rada, zbog čega se osporena rješenja ne mogu ocijeniti zakonitim.

20. Prema ocjeni ovog Suda, u poslovnoj suradnji tužitelja i isplatitelja primitka ABZ nema dovoljno elementa kriterija kontrole ponašanja, kriterija financijske kontrole i kriterija kontrole odnosa stranaka, za zaključak i utvrđenje kako se u konkretnom slučaju radi o poslu s obilježjima nesamostalnog rada. Naime, Sud je izvršenom analizom odredbi predmetnog Okvirnog ugovora o poslovnoj suradnji, te razmatranjem obilježja nesamostalnog rada u odnosu na propisane kriterije utvrdio kako u odnosu na kriterij kontrole ponašanja nije utvrđen niti jedan element koji pokazuje da poslodavac ima pravo usmjeriti i kontrolirati što posloprimac radi i kako obavlja posao, zatim u odnosu na kriterij financijske kontrole utvrđen je jedan element i to isplata u određenim vremenskim razdobljima (svaki mjesec) u istim ili približno sličnim iznosima, te u odnosu na kriterij odnosa stranaka utvrđen je djelomično jedan element i to da predmetni ugovor djelomično ima obilježja ugovora o radu (npr. ugovor je sklopljen na neodređeno vrijeme, ugovoren je otkazni rok od tri mjeseca). Iz navedenoga Sud zaključuje kako u poslovnoj suradnji tužitelja i isplatitelja ABZ nema dovoljno elemenata za zaključak da se u konkretnom slučaju radi o poslu s obilježjima nesamostalnog rada.

21. Sud je prilikom utvrđenja kriterija kontrole ponašanja, analizom odredbi Okvirnog ugovora o poslovnoj suradnji utvrdio kako ne proizlazi da je tužiteljici određeno mjesto obavljanja posla, ne proizlazi da će tužiteljica dobivati upute od naručitelj kako obaviti posao, ne proizlazi kako je naručitelj odredio način obavljanja posla, nije ugovoreno vrijeme izvršenja (članak 3.1. Ugovora), zatim ne proizlazi kako naručitelj vodi evidenciju radnog vremena tužitelja, niti nadzire dinamiku izvršenja posla kao niti izvještaje o izvršenju poslu, ne proizlazi da tužiteljica koristi opremu i sredstva za rad naručitelja, niti da naručitelj obučava tužiteljicu. Nastavno, utvrđenje poreznog tijela da je prema članku 5. stavku 5.6. Ugovora određeno vrijeme obavlja posla, ovaj Sud ne prihvaća pravilnim, obzirom kako je člankom 3.1. Ugovora određeno da je izvođač slobodan odrediti vrijeme i mjesto izvršenja svojih radova i usluga u skladu s nalogom prema ovom Ugovoru.

22. Nadalje, prilikom utvrđenja kriterija financijske kontrole, analizom odredbi Okvirnog ugovora o poslovnoj suradnji utvrđeno je kako ne proizlazi da je naručitelj tužitelju nadoknađivao putne troškove, da je ulagao u opremu tužitelja, da je naručitelj odredio usluge koje tužitelj koristi u izvršenju posla te da naručitelj kontrolira način i opseg pružanja usluga na tržištu.

23. Naposljetku, prilikom utvrđenja kriterija odnosa stranaka, analizom odredbi Okvirnog ugovora o poslovnoj suradnji utvrđeno je kako ne proizlazi da naručitelj tužitelju pruža naknade troškova koja su tipična obilježja nesamostalnog rada (godišnji odmor, naknade za bolovanje i sl.), ne proizlazi da bi trajanje posla bilo vezano za provedbu određenog projekta, ne proizlazi da bi raskidom Ugovora tužitelj imao materijalne i financijske posljedice, te da bi uobičajeno poslovanje u djelatnosti naručitelja bilo da određene poslove na ovaj način traži na tržištu, koju činjenicu porezno tijelo nije niti utvrđivalo.

24. Slijedom svega navedenog, razvidno je kako u konkretnom slučaju u poslovnoj suradnji tužitelja i isplatitelja primitka ABZ nema dovoljno elementa kriterija kontrole ponašanja, kriterija financijske kontrole i kriterija kontrole odnosa stranaka, temeljem kojih bi se moglo utvrditi kako se u konkretnom slučaju radi o poslu s obilježjima nesamostalnog rada, a pri tome uvažavajući odredbu članka 32. a. stavka 4. u vezi stavka 5. Pravilnika prema kojoj svi kriteriji obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni, te se postojanje obilježja nesamostalnog rada utvrđuje presudnim utjecajem kontrole ponašanja i/ili financijske kontrole isplatitelja primitka nad poreznim obveznikom izvršenjem posla i/ili ako odnos stranaka upućuje na presudnu povezanost u ostvarenju posla, a koji presudni utjecaj kontrole kao i presudna povezanost ugovornih stranka u konkretnom slučaju nije utvrđena.

25. Stoga, Sud ocjenjuje kako je osporenim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, slijedom čega je trebalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, osporene odluke poništiti i meritorno odlučiti, kao u izreci presude.

26. Dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem tužiteljice i zakonskog zastupnika naručitelja te financijsko-knjigovodstveno vještačenje, Sud nije prihvatio, ocijenivši kako je izvođenje navedenih dokaza nepotrebno za rješenje ovog spora budući je na temelju činjenica utvrđenih uvidom u dokumentaciju priloženu spisu predmeta upravnog postupka Sud mogao na potpun način utvrditi činjenično stanje potrebno za odlučivanje o postavljenom tužbenom zahtjevu.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 144. ZUS-a, kojom je u stavku 1. i 2. navedenog članka propisano da troškove spora čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu, i na odredbi članka 147. ZUS-a kojom je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavka 1.); troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.); troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke (stavak 4.).

28. Kako je tužiteljica uspjela u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavak 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, tužiteljici je u skladu sa citiranim odredbama ZUS-a te Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) priznat zatraženi trošak sastava tužbe i zastupanje na ročištu od 17. travnja 2026. za svaku radnju po 1.000,00 eura, dakle, ukupno 2.000,00 eura, kako je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 18. svibnja 2026.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 128. i članak 148. stavak 5. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba odgađa izvršenje pobijanog rješenja (članak 148. stavak 6. ZUS-a).

DNA: 1. Opunomoćeniku tužiteljice Leonu Zrniću, odvjetniku u Splitu, AI

[adresa],

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana.