Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

Poslovni broj Pr-127/2023-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Staniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Pisarnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma Podružnica Nova Gradiška, OIB: 69693144506, zastupanog po punomoćnici ŠHF, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. travnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnice tuženika ČH, a presude javno objavljene dana 18. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku HRVATSKE ŠUME d.o.o. Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, Uprava šuma, Podružnica Nova Gradiška, J. J. Strossmayera 11, Nova Gradiška, OIB 69693144506, da tužitelju ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime izgubljene zarade za razdoblje od 05. rujna 2020. godine do 31. svibnja 2023. g. iznos od 8.759,85 EUR / 66.000,00 kn bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do konačne isplate i to kako slijedi:

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. listopada 2020. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. studenog 2020. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. prosinca 2020. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. siječnja 2021. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. veljače 2021. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. ožujka 2021. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. travnja 2021. g. do isplate, − na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. svibnja 2021. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. lipnja 2021. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. srpnja 2021. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. kolovoza 2021. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. rujna 2021. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. listopada 2021. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. studenog 2021. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. prosinca 2021. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. siječnja 2022. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. veljače 2022. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. ožujka 2022. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. travnja 2022. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. svibnja 2022. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. lipnja 2022. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. srpnja 2022. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. kolovoza 2022. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. rujna 2022. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. listopada 2022. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. studenog 2022. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. prosinca 2022. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. siječnja 2023. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. veljače 2023. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. ožujka 2023. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. travnja 2023. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. svibnja 2023. g. do isplate,

− na iznos od 265,45 EUR / 2.000,00 kn počev od 16. lipnja 2023. g. do isplate, i to od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. g. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana."

II. Svaka strana snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme od 19. prosinca 2008. godine, a da je novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopio 23. veljače 2015. godine za radno mjesto šumskog radnika sjekača. Ističe kako je dana 15. rujna 2010. godine, obavljajući poslove sjekača, pretrpio tešku ozljedu na radu u vidu prijeloma obje kosti lijeve potkoljenice, što mu je priznato rješenjem HZZO-a od 9. ožujka 2011. godine. Navodi da je zbog navedene ozljede trpio progresivne bolove i funkcionalna ograničenja koja su kulminirala višekratnim operativnim zahvatima 2018., 2019. i konačno 2021. godine radi vađenja ugrađenog osteosintetskog materijala. Tvrdi da je svjedodžbom medicine rada od 4. ožujka 2020. godine utvrđeno da je privremeno nesposoban za poslove sjekača motornom pilom, a sposoban za poslove na uzgoju šuma, zbog čega je aneksom ugovora od 4. rujna 2020. godine premješten na lakše radno mjesto. Nadalje navodi da je svjedodžbom od 24. veljače 2022. godine utvrđena trajna nesposobnost za poslove sjekača, slijedom čega je 13. rujna 2022. godine sklopio novi ugovor o radu za radno mjesto šumskog radnika. Smatra da je navedena nesposobnost izravna posljedica ozljede na radu iz 2010. godine, zbog čega drži tuženika objektivno odgovornim za nastalu štetu sukladno čl. 111. Zakona o radu i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu. Budući da mu je premještajem na lakše radno mjesto plaća drastično umanjena, tužitelj potražuje naknadu imovinske štete na ime izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 265,45 EUR / 2.000,00 kn, što za utuženo razdoblje od 33 mjeseca (rujan 2020. – svibanj 2023.) ukupno iznosi 8.759,85 EUR / 66.000,00 kn bruto, uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbeni zahtjev, kako po osnovi, tako i po visini. Ne osporava da je tužitelj njegov radnik niti da je 2010. godine pretrpio priznatu ozljedu na radu, ali ističe da je nakon provedenog liječenja tužitelj bio potpuno radno sposoban i godinama ocjenjivan sposobnim za poslove sjekača bez ikakvih ograničenja. Navodi da se zdravstvena nesposobnost utvrđena tek 10 godina nakon ozljede ne može dovesti u uzročnu vezu s tim događajem, već da je ista očito posljedica bolesti ili drugog uzroka nastalog izvan radnog mjesta, neovisnog o obavljanju poslova za poslodavca. Posebno ističe da je HZZO rješenjem od 10. prosinca 2019. godine pravomoćno odbio zahtjev tužitelja za priznavanje bolesti pod šifrom M87.2 (osteonekroza) kao posljedice ozljede na radu iz 2010. godine, utvrdivši da uzročna veza ne postoji. Tuženik smatra da je navedeno rješenje HZZO-a odluka o prethodnom pitanju kojom je parnični sud vezan i koju nije ovlašten preispitivati. Naglašava da na strani tuženika ne postoje propusti u provođenju zaštite na radu te da je tužitelj odmah po utvrđenju nesposobnosti premješten na odgovarajuće lakše radno mjesto kako bi se spriječilo daljnje narušavanje njegova zdravlja. Zaključno navodi da, budući da nesposobnost nije prouzročena ozljedom na radu, ne postoji osnova za objektivnu odgovornost tuženika za naknadu štete zbog izgubljene zarade

3. Tijekom postupka stranke su dostavile više podnesaka. Tužitelj u podnesku od 26. listopada 2024. ističe da se odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu ozljedom na radu pretpostavlja sukladno čl. 25. Zakona o zaštiti na radu. U podnesku od 11. rujna 2025. tužitelj prihvaća nalaz medicinske vještakinje koja je utvrdila uzročnu vezu. Konačno, u podnesku od 1. veljače 2026. tužitelj tvrdi da je rješenje HZZO-a iz 2019. rezultat administrativne pogreške obiteljske liječnice koja je vodila pogrešne šifre dijagnoza, što je kasnije ispravljeno nalogom kontrolora HZZO-a u srpnju 2021. Tuženik u podnesku od 11. rujna 2025. iznosi prigovore na vještačenje, tražeći pojašnjenje kako je tužitelj bio sposoban 10 godina nakon ozljede, te ponavlja stav o vezanosti suda pravomoćnom odlukom HZZO-a.

4. Među strankama je nesporno da je tužitelj radnik tuženika, da je 15. rujna 2010. pretrpio ozljedu na radu, te da je od 2020. godine premješten na lakše i slabije plaćeno radno mjesto zbog utvrđene zdravstvene nesposobnosti za poslove sjekača.

5. Sporno je postoji li uzročno-posljedična veza između ozljede na radu iz 2010. godine i kasnije utvrđene zdravstvene nesposobnosti u 2020. godini, te predstavlja li pravomoćno rješenje HZZO-a od 10. prosinca 2019. o nepriznavanju veze između te ozljede i nove bolesti prethodno pitanje za ovaj parnični postupak.

6. Dakle, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade proizašle iz premještaja na lošije plaćeno radno mjesto, a povodom utvrđene radne nesposobnosti za koju tužitelj tvrdi da je posljedica ranije ozljede na radu kod tuženika.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao: Ugovore o radu tužitelja (2015. i 2022.) i Aneks (2020.), rješenje HZZO-a od 9. ožujka 2011., rješenje HZZO-a od 10. prosinca 2019., dopis HZZO-a od 20. srpnja 2021., svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika (od 2014. do 2022.), uvjerenja o osposobljenosti za rad na siguran način, medicinsku dokumentaciju u spisu (otpusna pisma, povijesti bolesti), te kartice mjesečnih primitaka za razdoblje 2014. -2020. Saslušan je tužitelj ŠH kao parnična stranka. Provedeno je medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji prim.dr.sc. Jeleni Macan, koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje te dopunsko očitovanje.

8. Uvidom i čitanjem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 23. veljače 2015. godine (UR.BROJ: DIR-56-15-1234/11), utvrđeno je da je tužitelj ŠH zasnovao radni odnos kod tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o. Zagreb, Uprava šuma Podružnica Nova Gradiška, Šumarija Oriovac. Ugovorom je precizirano da se radni odnos zasniva na neodređeno v rijeme za radno mjesto šumskog radnika sjekača, uz ugovoreni početak rada od 02. ožujka 2015. godine. Prema odredbama ugovora, radnik se obvezao raditi puno radno vrijeme od 40 sati tjedno, dok su se plaća i ostali dodaci utvrdili sukladno Pravilniku o plaćama i Kolektivnom ugovoru tuženika.

9. Uvidom u rješenje HZZO-a, Područni ured u Požegi, od 09. ožujka 2011. godine (KLASA: UP/I-502-03/11-02/10, URBROJ: 338-11-13-11-6), utvrđeno je da je ozljeda koju je tužitelj pretrpio dana 15. rujna 2010. godine priznata kao ozljeda na radu pod evidencijskim brojem OR 31401509100/2011. Rješenjem su priznate dijagnoze prema MKB -10 klasifikaciji: S82.3 (prijelom donjeg dijela goljenične kosti), S80.1 (kontuzija potkoljenice) i S80.8 (druge površinske ozljede potkoljenice). Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je do ozljede došlo na radnom mjestu prilikom obrade drvnog sortimenta motornom pilom, kada se zbog nagnutog terena trupac zarotirao i pritisnuo tužiteljevu lijevu potkoljenicu, uzrokujući prijelom obje kosti.

10. Uvidom u svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika izdanih od strane specijalista medicine rada u razdoblju od 2014. do 2019. godine , utvrđeno je da je tužitelj kontinuirano ocjenjivan sposobnim za poslove šumskog radnika sjekača bez ikakvih funkcionalnih ograničenja vezanih uz raniju ozljedu. Konkretno, svjedodžbama od 14. srpnja 2014., 29. siječnja 2016. i 30. siječnja 2017. tužitelj je proglašen potpuno sposobnim, dok je svjedodžbama od 11. travnja 2014., 29. siječnja 2015., 30. siječnja 2018. i 30. siječnja 2019. ocjenjen sposobnim uz napomenu o korištenju zaštite sluha. Svi ovi pregledi potvrđuju da je tužitelj kroz navedenih šest godina nesmetano obavljao poslove sjekača pod posebnim uvjetima rada (rukovanje motornom pilom, teško fizičko naprezanje, vibracije).

11. Uvidom u svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 04. ožujka 2020. godine (broj 1392), izdanu od Specijalističke ordinacije medicine rada Slavonski Brod, utvrđeno je da je tužitelj tada prvi put proglašen privremeno nesposobnim za poslove šumskog radnika sjekača motornom pilom na razdoblje od 6 mjeseci. Istom svjedodžbom utvrđeno je da je tužitelj zdravstveno sposoban za poslove šumskog radnika na uzgoju (lakši poslovi). Ova ocjena bila je neposredni povod za sklapanje Aneksa ugovora o radu od 04. rujna 2020. godine kojim je tužitelj premješten na lakše radno mjesto.

12. Uvidom u rješenje HZZO-a, Regionalni ured Osijek, od 10. prosinca 2019. godine (KLASA: UP/I-502-03/19-04/12, URBROJ: 338-14-46-19-5), utvrđeno je da je HZZO odbio zahtjev tužitelja za priznavanje bolesti pod dijagnozom MKB-10 šifre M87.2 (osteonekroza uzrokovana prijašnjom traumom) kao posljedice ranije priznate ozljede na radu od 15. rujna 2010. godine. U obrazloženju se navodi da je liječničko povjerenstvo utvrdilo kako u priloženoj medicinskoj dokumentaciji nema osnove za priznavanje te veze, jer iz radioloških nalaza nije razvidno postojanje osteonekroje, a liječenje je u trenutku donošenja odluke još uvijek bilo u tijeku.

13. Tužitelj ŠH, saslušan kao parnična stranka, u bitnome je naveo da je radni odnos kod tuženika zasnovao 2008. godine, pri čemu je prvih šest godina radio u Upravi šuma Zagreb (Šumarija Velika Gorica), a od 2014. godine je prešao u Upravu šuma Nova Gradiška, cijelo vrijeme na poslovima sjekača. Opisao je kako je 15. rujna 2010. godine pretrpio tešku ozljedu na radu (prijelom lijeve potkoljenice) zbog koje mu je u nogu ugrađen titanski čavao dužine 38 cm i pet vijaka. Iako je nakon sanacije ozljede nastavio raditi kao sjekač, istaknuo je da je već od 2012. godine počeo osjećati bolove u potkoljenici koji su se s vremenom pogoršavali. Pojasnio je kronologiju operativnih zahvata, navodeći da prva operacija 2018. godine, poduzeta jer se čavao počeo gibati i izlaziti iz kosti, nije uspjela, te je tek drugom operacijom (2020. godine) čavao uspješno izvađen uz pomoć dodatne aparature. Zbog te operacije bio je na dugotrajnom bolovanju, noge su mu bile natečene te je četiri mjeseca hodao na štakama. Tužitelj je naglasio kako mu noga više nije za teže poslove jer ne može čučnuti, kleknuti niti trčati, te mu je stalno utrnuta, zbog čega je nakon pregleda medicine rada premješten na lakše radno mjesto šumskog radnika na uzgoju. Vezano uz rješenje HZZO-a iz 2019. godine, tužitelj je iskazao da je do pokretanja tog postupka došlo jer je njegova obiteljska liječnica smatrala da mu ne može ponovno pisati istu šifru dijagnoze ("nije mogao dva puta nogu slomiti"), pa je stavila novu šifru za koju je tužitelj kasnije utvrdio da se odnosi na bolest koju on uopće nema. Naveo je da je nakon tog rješenja išao u HZZO te da je kontrolorka iz Požege naložila ispravak njegova bolovanja na 100 % iznosa unazad pet mjeseci od druge operacije, uz objašnjenje da se takva isplata smatra potvrdom ozljede na radu. Na poseban upit punomoćnice tuženika je li na rješenje HZZO-a od 10. prosinca 2019. godine, kojim je odbijen njegov zahtjev za priznanje bolesti kao posljedice ozljede na radu, ulagao žalbu, tužitelj je odgovorio kako se ne može sa sigurnošću sjetiti je li se žalio

14. Provedenim vještačenjem vještakinja Jelena Macan utvrdila je da kod tužitelja postoji jasna uzročno-posljedična veza između ozljede na radu iz 2010. godine i smanjene radne sposobnosti utvrđene 2020. godine. Vještakinja pojašnjava da su višekratni operativni zahvati vađenja osteosintetskog materijala doveli do ranog razvoja degenerativnih promjena lijevog koljena, što trajno oštećuje funkciju noge. Također je navela da je nepriznavanje dijagnoze od strane HZZO-a u 2019. godini proizašlo iz administrativne pogreške obiteljskog liječnika u šifriranju dijagnoze, što ne utječe na njezinu stručnu ocjenu o postojanju medicinske uzročne veze.

15. Tuženik je prigovorio nalazu vještaka, navodeći da vještakinja nije objasnila kako je tužitelj bio radno sposoban 10 godina ako su promjene progresivne, te je inzistirao na pravnoj snazi rješenja HZZO-a iz 2019. godine kojim je veza negirana.

16. Sud nalazi prigovor tuženika o postojanju prethodnog pitanja osnovanim. Naime, odredbom čl. 12. ZPP-a propisano je da kada odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo, sud može sam riješiti to pitanje. U konkretnom slučaju, pitanje smatra li se oboljenje tužitelja posljedicom ozljede na radu ocjenjuje se u upravnom postupku pri HZZO-u. Kako je HZZO donio rješenje KLASA: UP/I-502-03/19-04/12 od 10. prosinca 2019. kojim ta veza nije priznata, to pitanje je pravomoćno riješeno u upravnom postupku.

17. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je išao u HZZO na šalter pitati za to rješenje, ali je na upit je li podnio žalbu odgovorio da se ne može sa sigurnošću sjetiti. Iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj iskoristio dopuštene pravne lijekove (žalbu Direkciji HZZO-a ili upravnu tužbu) protiv navedenog rješenja. Slijedom toga, to rješenje je postalo pravomoćno i ono veže parnični sud dok god ne bude izmijenjeno u zakonom propisanom upravnom postupku.

18. Sudska praksa Vrhovnog suda RH potvrđuje da je parnični sud vezan pravomoćnom odlukom nadležnog upravnog tijela o tome predstavlja li određeni događaj ili stanje posljedicu ozljede na radu. Vezano uz prigovor tuženika o postojanju prethodnog pitanja, sud ističe kako se pitanje smatra li se određena ozljeda ili oboljenje ozljedom na radu (odnosno njezinom posljedicom) ocjenjuje isključivo u upravnom postupku pri Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje. Ovakav zaključak temelji se na ustaljenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u brojnim odlukama (primjerice Rev-293/2019-3, Revr 974/17-2, Rev-x-437/13-2, Rev x-140/2018), prema kojima je parnični sud vezan pravomoćnim rješenjem upravnog tijela u pogledu utvrđenja razloga nastale ozljede. Jednako stajalište potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-III-337/2022, naglašavajući da konačna odluka donesena u upravnom postupku onemogućuje njezino preispitivanje u sudskom postupku. Vrhovni sud je u rješenju Revd 4309/2023 -2 dodatno pojasnio da takvo utvrđenje veže sve stranke koje su sudjelovale u tom upravnom postupku ili su bile pozvane sudjelovati, što je u konkretnom slučaju s tužiteljem ŠH ispunjeno.

19. U predmetnom sporu, HZZO je rješenjem od 10. prosinca 2019. godine izričito odbio zahtjev tužitelja za priznavanje bolesti pod šifrom M87.2 kao posljedice ranije priznate ozljede na radu iz 2010. godine. Budući da tužitelj, prema vlastitom iskazu i stanju spisa, nije podnio žalbu niti pokrenuo upravni spor protiv tog rješenja, ono je postalo pravomoćno. Slijedom toga, unatoč nalazu vještakinje medicine rada koji s medicinskog stajališta potvrđuje uzročnu vezu, sud je pravno vezan negativnom odlukom HZZO-a. Kako pravna veza između ozljede i kasnije nesposobnosti nije utvrđena tamo gdje je to zakonom propisano, ne postoji osnova za odgovornost tuženika za naknadu štete prema čl. 111. Zakona o radu i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu. Zaključno, tužbeni zahtjev nije osnovan jer je rješenje HZZO-a od 10. prosinca 2019. predstavlja prethodno pitanje koje je riješeno na štetu tužitelja, a tužitelj protiv te odluke nije podnio žalbu niti pokrenuo upravni spor kojim bi je pobio.

20. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 18. svibnja 2026.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po punomoćniku

2. tuženik po punomoćniku